Rad će postaviti pitanje nudi li danas Mreža alat za “osnaživanje čitatelja”, kako je najavljivala hipertekstualna teorija devedesetih. Interaktivnost kao “prirodan” oblik pismenosti postala je ...ideologem razumijevanja elektroničke pismenosti. No je li danas uistinu riječ o demokratizaciji čitanja-pisanja putem odabira smjera, “kretanja” virtualnim prostorom teksta? Rad će naglasiti razliku između Web 2.0 žanrova i koncepcije hiperteksta te razliku tekstualne i vizualne pismenosti. Ono što ćemo ovdje nazvati “topografskom proizvodnošću” bitno se razlikuje od “distributivne proizvodnosti” kakvu danas susrećemo na Mreži. Mreža nije orijentirana isključivo na proizvodnju virtualnog dérivea, trodimenzionalnog prostora kretanja, već je riječ prvenstveno o komunikacijskom kanalu. Umjesto topografije, za Mrežu će biti ključno povezivanje bilo kojih dviju točaka i uspostavljanje kanala “distribucije”. Temelj distributivne strukture jesu mrežni protokoli, prvenstveno TCP/IP protokol koji omogućava peer-to-peer, izravnu komunikaciju dvaju računala. Kanali neovisne distribucije postojali su i ranije, prvenstveno u polju alternativnih ili opozicijskih kultura u obliku DIY praksi, no domet njihove distributivne mreže bio je slab. Mreža je kanal do sada nezamislive fleksibilne distribucije, nehijerarhijski kanal koji (digitalnoj) proizvodnji pripaja dodatnu vrijednost. Politička, ekonomska i kulturalna pitanja redefinirana su arhitekturom te protokolima koji tu arhitekturu definiraju. Protokoli su pravila koja su podređena socijalnom konsenzusu. U tom smislu politička teorija novih medija mora napustiti mit “osnaživanja čitatelja” i krenuti prema složenom tipu materijalne analize ili analize arhitekture te socijalnih pravila koja tu arhitekturu definiraju. Proizvodno-distribucijski subjekti i tekstovi naseljavaju sve mrežne komunikacijske kanale. Bloganje, Twitteranje, Facebookanje, Flickeranje, YouTubanje naših života dio je procesa lifestreama. Dio je ontologije elektroničkog identiteta ultimativni zahtjev za menadžeriranjem života koji se provodi translacijom identitetskih varijabli na Mrežu.
Simbolička razmjena i rad Peović Vuković, Katarina
Filozofska istraživanja,
2015, Letnik:
35, Številka:
4/140
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
The paper questions themes and methods of critical theory in the realm of analysis of labour and related questions in the context of economy of the post-industrial society. The paper revitalizes ...often neglected the French philosopher Jean Baudrillard and his theory of labour which insists on symbolical dimension of labour. The paper accents importance of Baudrillard’s interpretations through theoretical concepts of Imaginary, Symbolic, and Real founded during the sixties by the French philosopher and psychoanalyst Jacques Lacan. The paper contextualizes his major thesis on character of labour in the post-industrial society, which he elaborates at the end of the seventies, and confronts them with contemporary critiques which, especially after the economic crisis in 2008, insist on returning to classical questions of the critique of political economy. By mapping differences between definitions of symbolic character of labour and materialistic interpretations which are founded in the heritage of Marx’s critique of political economy, paper warns on a necessity of including both theoretical paradigms, relating political- symbolical and economical-materialist approach. While insisting on a relevance of both approaches, the paper tries to elaborate present anomalies in the era of so called dematerialization of labour, as it is the case of, for example, paradoxical increasing of working hours at the cost of eight hours labour time.
This paper addresses the question of machine intelligence, a cybernetic problem closely related to the questions of subjectivity, human intelligence and the constitution of human communication. The ...example of chatterbots and their (movie) representations will be used in order to reexamine their similarities and differences, as well as their relation to subjectivity in the broadest sense. Reversing the thesis on the instrumentalisation of the subject by means of a cybernetic framework, which is, as Martin Heidegger claimed, established as a paradigmatic framework of contemporary sciences, the paper will point to the closest relation between the subject and the mechanical or digital quasi-intelligent machine. Jacques Lacan's applied psychoanalysis provides a theoretical framework for this paper since it is in a position to point out the inadequacies of understanding communication as a means of conveying information. Such critique will prove to be fruitful not only for describing communication and the difference between the machinal and the human, but also for indicating the problems of identity politics. Lacan's anti-humanism and ethics of separation appear as tools of contemporary critique of political economy.
The paper investigates the possibilities and problems of the (new) media political theory. The new media paradigm is defined by the Network as a distributive diagram (that allows direct peer-to-peer ...communication between two computers without intermediation of the central hub) and a digital sign as the flexible (manipulative, variable, programmable, "flickering") sign. Nevertheless, the design of the technology is a subject of public dispute. For that reason the paper proposes a cultural and material analysis that would discard technological determinism and domesticating metaphors in order to describe the material ground for digital network society. The paper derives Deleuze/Guattari's machinic "productivity" as a basic modus for the political actions of network subjects accustomed to lifestream. Adapted from the source document.
The paper takes the recent death of David Bowie as its focus in order to approach the broader question of the character of the celebrity death. There are three points anchoring the paper. The first ...is the concept of the negative event, which refers to the perpetuation of the eventfulness that leads to the end of the constitution of the event as such. It points to the emergence of the non-event as in the case of David Bowie's death. As interpellation of the subject in the framework of ideological phantasm, it takes the discursive form of the saint's vita as a specific spiritual imitation which, although negative in its character, forms the subjects. The second, the concept of the negative subjectivity, takes the form of the melancholy and has the important role in postmodern ideology. The role of the Internet is elaborated on as a space of the unconscious and the core of the jouissance. The Internet proves that collective pathology has the structure of melancholy. The third anchor is the concept of the negative Real, political economy as a framework of the event and a mechanism for the translation of the Real into the Imaginary.
Simbolička razmjena i rad Peović Vuković, Katarina
Filozofska istraživanja,
03/2016, Letnik:
35, Številka:
4
Web Resource
Odprti dostop
U članku se ispituju teme i metode kritičke teorije u polju analize rada i s radom povezanih pitanja, a u kontekstu ekonomije postindustrijskog društva. Pri tome se revitalizira francuskog filozofa ...Jeana Baudrillarda te njegovu teoriju rada koja naglašava simboličku dimenziju rada. Članak ističe važnost Baudrillardovih interpretacija rada putem teorijskih koncepata Imaginarnog, Simboličkog i Realnog, a koje je 1960ih utemeljio francuski filozof i psihoanalitičar Jacques Lacan. Rad kontekstualizira njegove osnovne teze o karakteru rada u postindustrijskom društvu, koje on postavlja krajem sedamdesetih godina, suočavajući ih sa suvremenim kritikama koje, pogotovu nakon ekonomske krize 2008. godine inzistiraju na vraćanju klasičnim pitanjima kritike političke teorije. Mapirajući razlike između definicija simboličkog karaktera rada i materijalističkih interpretacija koje nastaju u nasljeđu Marxove kritike političke ekonomije, članak upozorava na nužnost uključivanja obaju teorijskih paradigmi, spajanja političko-simboličkog i ekonomsko-materijalističkog pristupa. Inzistirajući na važnosti obaju pristupa, pokušavaju se protumačiti prisutne anomalije u doba navodne dematerijalizacije rada, kao što je to paradoksalno povećanje radnih sati nauštrb nasljeđa osmosatnoga radnog vremena.
Rad kreće od pitanja strojne inteligencije, kibernetičkog problema, koji je usko vezan uz pitanja subjektivnosti, ljudske inteligencije i konstitucije ljudske komunikacije. Na primjeru programa ...umjetnih konverzatora, kao i (filmskih) reprezentacija tih programa preispituju se sličnosti i razlike, te njihova veza sa subjektivitetom u najširem smislu. Obrćući tezu o instrumentalizaciji subjekta posredstvom kibernetičkog okvira koji se, kako je to tvrdio Martin Heidegger, postavlja kao paradigmatski okvir modernih znanosti, rad upućuje na najužu vezu subjekta i mehaničkog ili digitalnog kvazi-inteligentnog stroja. Teorijski okvir rada čini primijenjena psihoanaliza Jacquesa Lacana, koja je u mogućnosti ukazati na manjkavosti razumijevanja komunikacije kao prenošenja informacija. Takva će se kritika ukazati plodnom ne samo za razumijevanje komunikacije i razlike između strojnog i ljudskog, već i za ukazivanje na probleme politike identiteta. Lacanov antihumanizam i etike separacije ukazuju se tako kao alati suvremene kritike političke ekonomije.
PDF
