On the basis of a rereading in part motivated by the “spatial turn,” the article shows that the novel’s setting has an actual geographic basis that has until now been overlooked in literary studies. ...The main action is set in the central Slovene land historically known as Carniola, and more precisely, in the Notranjsko Region’s Loška Valley, on the Snežnik Estate and its surroundings. The novel Beatin dnevnik delivers a patriotic theme in a complex manner by means of patriotic expressions—for the most part from the mouth of the French woman de Latour—and the choice of setting, which is especially manifested in references to places and descriptions of certain physical, geographical phenomena. This conclusion contradicts the established view of the genre’s supposed irrelevance in the developing literary system of the nation’s letters.
V razpravi nas zanima dnevnik kot vrsta dokumentarnega gradiva in njegove funkcije za namene literarnega raziskovanja. Dnevnik najprej umestimo v skupino sorodnih virov, v kateri so pisma, spomini, ...polemični spisi, eseji, zapiski, ocene, beležnice, listinsko gradivo avtorjev itn. Nato spregovorimo o uporabi arhivskega gradiva v (slovenskem) literarnem zgodovinopisju in z vidika različnih metod. Na dnevnik pogledamo skozi koncepcijo ego dokumentov Winfrieda Schulzeja. Ob primeru zasebnega intimnega dnevnika ponudimo zasnutek tipologije funkcij za uporabo dnevnikov pri literarnem raziskovanju. Predstavljamo sveže transkripte in še neobjavljene slovenske prevode odlomkov iz nemškega dnevnika Louise Crobath (Pesjak) (1844).
Na pitanje kako interpretiramo odnosno tumačimo književnost u radu odgovaramo sa stajališta suvremene prostorne književne znanosti odno-sno sa stajališta njezine slovenske akademske verzije koja se ...primjenjuje u posljednjem desetljeću. Slovenska se prostorna književna znanost oslanja na tradicionalnu književnu geografiju koju teorijski i metodološki nadopunjuje konceptima postmoderne prostorne humanistike, dok se, osobito kroz koncepciju književnosti kao društvenog sustava, produktiv-no povezuje s empirijskom znanosti o književnosti koja u Sloveniji ima već dužu tradiciju. Slovenska prostorna književna znanost temelji se na pretpostavci o uzajamnim utjecajima geoprostora, shvaćenog kao preplet fizičko-prirodnih i društvenih čimbenika, te književnosti, shvaćene kao sveukupnost književne komunikacije. Slovenska se književnost na taj način interpretira odnosno tumači prvenstveno iz perspektive prostora. U književnoznanstvenim studijama do izražaja dolaze različite vrste prostornih podataka koji su s jedne strane uglavnom vezani za biogra-fije književnika i infrastrukturu medija te institucija, a s druge strane za književne tekstove koji se odnose na geoprostor i u tom kontekstu na književne prostore. Rad se fokusira na prostorne aspekte biografija. Za predstavljanje, analizu i interpretiranje relacija između geoprostora i “životnih putova” književnika upotrebljavaju se tematske književne karte izrađene pomoću suvremene tehnologije GIS.
Godine 1850. u knjizi Dve igri za slovensko glediše (Dvije drame za slovensko kazalište) u slovenskom su prijevodu objavljene dvije ilirske/ hrvatske drame, Juran i Sofija ili Turci kod Siska (1839) ...i Stjepko Šubić ili Bela IV. u Horvatskoj (1841) Ivana Kukuljevića Sakcinskoga. U raspravi najprije ocrtavamo njihov položaj u širem kontekstu istodobnoga dramskog stvaralaštva na slovenskom jeziku, a zatim sužavamo pogled s (južno)slavenskih književnosti na dramska djela na slovenskom jeziku i promatramo položaj tih dviju drama u razvijajućem žanrovskom sustavu prijevodne dramatike gdje, kao modeli junačke igre, zauzimaju jedinstveno mjesto. Ponajprije se usredotočujemo na prvu igru, koja nije samo Kukuljevićevo najpoznatije djelo, nego se za nju općenito može reći da je na slovenskom prostoru bila bolje primljena. Više je razloga za to: specifične društveno-političke prilike, prepoznata društvena relevantnost turske problematike te pojedine sastavnice drame, pri čemu mislimo ponajprije na dramske likove i mjesto radnje te na njihov slavenski karakter. Sve nabrojeno omogućavalo je identifikaciju i nacionalnu emancipaciju. Nije moguće previdjeti ni žanrovske posebnosti narodne junačke drame koja je pomagala popuniti praznine u razvijajućem sustavu slovenske književnosti. Među ostalim dotičemo se i pitanja autorstva slovenskoga prijevoda koje otvara šire pitanje poimanja autorstva u 19. stoljeću.
Medijsko orientirana sistemska obravnava literature daje zadovoljiv odgovor na vprašanje, kako bi bilo mogoče v literarnem raziskovanju še rešiti razkorak med esencializmom in relativizmom in zajeti ...različne vidike literature. Da bi ujeli estetsko in družbeno-zgodovinsko dimenzijo literature, je treba najprej ustrezno definirati nosilce literarnih akcij in tekst. Ključen je še pojem medija, ki vključuje semiotične komunikacijske instrumente, tehnologije, socialne ustanove z vplivom ekonomskih, pravnih, političnih, ideoloških, kulturnih idr. redov. Na tej podlagi predlagamo konkretno vsebinsko analizo, ki naj pomaga opredeliti razmerje med tekstom in kontekstom.
PDF
