The development of modern public administration in European cities facilitated the construction of various types of public buildings. Among these, guardhouses were a prominent type in the 18th ...century, used to house the police force under civil or military jurisdiction. Guardhouses were widespread within the Habsburg Empire and were common in the Croatian and Slavonian Military Frontier.
Reforma državne službe u njemačkim i austrijskim zemljama bit će temelj za uspostavu moderne i učinkovite javne administracije 18. stoljeća, te pojave raznovrsnih tipova javnih zgrada. Među njima se izdvajaju zgrade Glavne straže, namijenjene smještaju policijske službe, bilo u okviru civilnih, bilo vojnih vlasti. Zgrade straža nalazimo u brojnim gradovima Habsburškog Carstva, a posebno u sklopu Hrvatske i Slavonske Vojne krajine gdje je sačuvano ili pak samo identificirano više primjera.
U radu se analizira povijest građevnih mijena dvorca Cernik od prvotne izgradnje u 16. stoljeću, osmanske okupacije, pa sve do obnova 18. stoljeća kada je dvorac poprimio današnji izgled. Utvrđuje se ...kontinuitet čitavog tog razdoblja korištenjem najranijih građevnih struktura sa zadržavanjem osnovnog koncepta četverokrilnog tlocrta s četiri ugaone kule. Zbog konstantnih nemira na granici, izgradnje vojnih tvrđava u Slavoniji u 18. stoljeću, ali ujedno i memorije na »herojska« ratna vremena, zadržava se predturski koncept osnovnog perimetra, ali se dodaje barokna osovina sa dvoranom u središnjoj osi, svodovi u obliku čeških kapa te plošna žbukana raščlamba pilastrima i trakama kao izrazitim obilježjima baroknog stila. Dio obnoviteljskih radova poduzimaju general Maksimilijan Petraš i njegova supruga, a dio novodoseljena obitelj Marković od 1752. s kojom nastupa dugo i mirno razdoblje dvorca kao sjedišta vlastelinstva. Na primjeru Cernika jasno se uočava novi polet izgradnje u 18. stoljeću kada se starije obrambene strukture oplemenjuju konstruktivnim i stilskim preinakama svojstvenima baroknom razdoblju.
Članak govori o povijesti gradnje i obnova te unutrašnjem uređenju dvorca Nova Kraljevica. Na temelju arhivskih izvora i nalaza in situ definiran je građevni razvoj dvorca te elementi oblikovanja ...njegove vanjštine i unutrašnjosti, od vremena izgradnje u doba Zrinskih, preko značajnih obnova za vojarnu, bolnicu i sjemenište u 18. i 19. stoljeću pa sve do danas. O dvorcu je sačuvana bogata arhivska dokumentacija čije tumačenje pomaže u sagledavanju izvornih arhitektonskih obilježja, te promjena koje je dvorac naknadno doživio. U članku se također nastoji utvrditi izvorna namjena pojedinih prostorija dvorca, identificirati elementi sačuvane unutrašnje opreme, kao i njihov izvorni položaj.
Članak donosi pregled urbanističkog razvoja i izgradnje Vinkovaca od sredine 18. do sredine 19. stoljeća. Zamah u razvoju grada bio je potaknut proglašenjem Vinkovaca zapovjednim mjestom Brodske ...pukovnije 1747 godine., a potom i statusom vojnog komuniteta 1765. kojim su regulirani pravni odnosi i obveze vojnog i civilnog stanovništva. Vojnokrajiške su vlasti poduzele izgradnju velikog broja vojnih zgrada, u početku većinom oko glavnoga gradskog trga, gdje su podignute kuće pukovnika, brigadira, prvog i drugog bojnika, vojnog suca i glavna straža, no gradnja se nastavila tijekom čitave prve polovine 19. stoljeća, pri čemu je gotovo pedesetak zgrada bilo u funkciji vojne administracije. Taj intenzitet pratilo je i građenje civilnih građanskih kuća, trgovaca i obrtnika, mahom srpskog podrijetla, na prijelazu 18. u 19. stoljeće, koje su bile karakteristične po arkadnim trijemovima na pročeljima. U članku se pokušavaju odrediti osnovna prostorna i oblikovna obilježja ove arhitekture kojom je naposljetku i formirano današnje povijesno središte Vinkovaca.
U članku se razmatraju prostorne i oblikovne značajke stambene arhitekture Osijeka u 18. stoljeću. To su većinom građanske kuće obrtnika, trgovaca, gradskih i vojnih činovnika, koje nastaju na ...parcelama unutar planski izgrađenoga grada-tvrđave. Kuće imaju karakteristična tlocrtna obilježja koja čine nizovi i grupe prostorija, kod kvalitetnijih u prizemlju redovito s vežom, koja može biti centrirana ili decentrirana u odnosu na središnju os, a na katu reprezentativni salon. Identificiraju se pojedinačni primjeri kuća, s obzirom na vrijeme nastanka i naručitelje, kao i arhitektonska rješenja, uz bitnu odrednicu da je riječ mahom o reprezentativnim katnicama višeg standarda koje su se isticale u vizuri grada. One u izvjesnoj mjeri preuzimaju elemente s javnih i vojnih zgrada što se tumači djelovanjem istih graditelja i projektanata – vojnih inženjera koji su bili angažirani na gradnji tvrđave, a koji dokumentirano projektiraju i građanske kuće.
U članku se analiziraju prostorna obilježja upravne zgrade šećerane u Rijeci – palače Tršćansko-riječke privilegirane kompanije, s obzirom na dvije ključne faze njezina građevnog razvoja, razdoblje ...izgradnje 1752. i obnovu nakon požara 1785. – 1786. godine. Razmatra se funkcija pojedinih etaža i prostorija u zgradi, te utvrđuju namjenski prostori za stanovanje, poslovne sadržaje i skladišta. Palača se dovodi u vezu s korpusom arhitekture reprezentativnih poslovnostambenih palača izgrađenih u Trstu u drugoj polovini 18. stoljeća, koje nose vrlo slične prostorne karakteristike, a one se mogu iščitati iz arhivskih nacrta, jer same palače uglavnom nisu sačuvane. Navedene usporedbe upućuju, nadalje, na postojanje konkretnog tipskog obrasca za prostorno rješenje zgrada poslovno stambene namjene, bilo da ih podižu imućni trgovci za vlastito stanovanje i djelatnost, ili pak velike privilegirane kompanije koje su imale sjedišta u Trstu tijekom 18. stoljeća.
U članku se obrađuje povijest i arhitektonske značajke barokne palače Giovannija Felicea de Gerliczyja u Rijeci, smještene u uličnom nizu i danas skrivene iza historicističkog pročelja u Ciottinoj ...14. Palača je podignuta pedesetih godina 18. stoljeća, a njezin izvorni izgled poznat je s nacrta iz 1780. koji se čuva u Austrijskom državnom arhivu. Oblikovanje i prostorna organizacija palače, vidljivi na nacrtu, svjedoče da je bila riječ o reprezentativnom stanovanju te imućnom i važnom naručitelju. Izvorno dvokatna, trokrilna palača imala je asimetričan prostorni raspored, ali je uočljiva tipično barokna osovinska postava središnjeg salona prvog kata koji se pruža cijelom širinom zgrade te ulaznog predvorja u njegovoj osi u prizemlju. U članku se donosi analiza izvornih oblikovnih i prostornih obilježja palače, a posebno pojave, organizacije i elemenata francuskog parternog vrta, koji je, kao i sama palača, bio u mnogome sačuvan sve do kraja 19. stoljeća. Tijekom 19. i 20. stoljeća palača je preživjela brojne preinake koje su u unutrašnjosti značile adaptaciju prostora za građanske stanove, dogradnju trećeg kata, a na pročelju izvedbu historicističkog ukrasa.
U ovom radu obrađuje se korpus reprezentativne stambene arhitekture Rijeke s kraja 18. i samog početka 19. stoljeća koji je velikim dijelom danas gotovo iščeznuo. Uz nekoliko poznatih građevina, ovom ...se prigodom neke prvi put identificiraju, utvrđuju se njihovi vlasnici te vrijeme izgradnje. Nastanak palača povezuje se s proširenjem grada i rušenjem gradskih zidina unutar kojih izostaje reprezentativna izgradnja, a tek s formiranjem blokova Novog grada omogućeno je podizanje većih i kvalitetnijih kuća za stanovanje. Središnja zona postaje Korzo, duž i oko kojega palače podižu imućni trgovci, brodovlasnici i činovnici. Prostorna organizacija palača razmatra se većinom na temelju arhivske dokumentacije iz vremena kada je još bila sačuvana, ili se barem mogla iščitati, a uočava se nekoliko karakterističnih prostornih obrazaca čiji se koncepti povezuju s položajem i nastankom u gradskom bloku te tipskim modelima iz regije. Pročelja kao relevantni parametar u definiranju građevina kao palača pokazuju znatnu uniformnost, ali i razlike, osobito oblikovanjem zabatnih zaključaka koja im daju vizualni identitet i reprezentativnost, a slijedom kojih se mogu odrediti njihova tipološka obilježja.
U članku se tumače arhivski izvori o povijesti zgrade na Koblerovu trgu u Rijeci koja je od 16. do 19. stoljeća služila kao gradska vijećnica. Od prvotne stambene kuće, prenamijenjene za vijećnicu ...1532. godine, zgrada je doživjela brojne promjene. Najvažnija je bila ona iz 1740.–1745. prema projektu arhitekta Antonija de Vernede, kada je nadograđen drugi kat, pripojena susjedna kuća, pročelja u cijelosti preoblikovana u baroknom stilu, te je kao takva, uz manje preinake, zgrada ostala sačuvana do danas. Nakon toga oštećena je u potresu 1750. te je ponovno obnovljena u nekoliko navrata. U kasnom 18. stoljeću nalazimo da se njezine prostorije koriste za razna društvena i javna događanja. Kao vijećnica služila je sve do 1833. godine, a zatim se gradska uprava preselila u bivši augustinski samostan te je zgrada prenamijenjena u trgovačke i stambene svrhe. S položajem na križanju glavnih ulica i središnjega trga, stara vijećnica ima i urbanističko značenje. U članku se također donose rezultati konzervatorskih istraživanja kojima su razlučene faze njezina građevnog razvoja.
U članku se analizira povijest gradnje i uređenja barokno-klasicističke kuće Grlečić-Jelačić na Trgu sv. Marka 9 u Zagrebu. Utvrđuje se da je kuća formirana na mjestu ranijih građevinskih struktura ...koje nije moguće posve detaljno identificirati, ali kojima pripadaju zazidane arkade na uličnom i dvorišnom pročelju. Arkade na uličnom pročelju činile su kontinuirani niz arkada kuća koji se nastavljao na južnoj strani Kamenite ulice. Današnju prostornu organizaciju kuća je dobila oko 1776. godine kada ju je kupio Nikola Fridrik Grlečić, koji je dao podići reprezentativno stubište sa stupovima u prvom katu i bogato ornamentiranim kamenim rokoko ogradama. Nakon 1784. kuća je došla u vlasništvo obitelji Jelačić koja je krajem 18. i početkom 19. stoljeća dala obnoviti pročelje u duhu kasnobaroknog Zopfstila, a unutrašnjost opremiti klasicističkim zidnim slikama s prikazima veduta i naslikane arhitekture. Do nove obnove došlo je u drugoj četvrtini 19. stoljeća kada je pročelje nanovo prežbukano te je izvedena stilizirana rustika na plohama u prizemlju i katu u duhu zrelog klasicizma, odnosno bidermajera. Iako je riječ o građanskoj kući, kuća Grlečić-Jelačić svojim se obilježjima ističe kao reprezentativan primjer stambene arhitekture 18. i prve polovine 19. stoljeća u Zagrebu i Hrvatskoj.
PDF
