U ovom se radu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova motri kao metatekstualni roman koji strukturalno podriva konvencije književnog sustava, pa posredno i konvencije na kojima je utemeljena zbilja. ...Odlika je te proze uporaba konvencionalnih elemenata kojima se upućuje na njihovu neprimjerenost kriznom i opsesivnom doživljaju stanja društvene zbilje, te poigravanje s primaočevim očekivanjima.
U Isušenoj se kaljuži prikazuje razvoj pripovjedača do one točke u kojoj on preuzima pisanje romana koji ga obuhvaća, pa je u tom tzv. samorodnom romanu (selfbegetting novel) – termin preuzimam iz kritičkog sustava Patrizie Waugh – metatekstualnost ograničena što će se eksplicirati analizom oblika i načina aktualizacije metafikcije u romanesknom diskursu. U diskursu se romana Isušena kaljuža Janka Polića Kamova uočavaju i opisuju oblici dijegetske (diegetic selfconsciousness) i lingvističke (linguistic selfconsciousness) samosvijesti teksta - termine preuzimam iz kritičkog sustava Linde Hutcheon. Uočava se da su u romanu prisutni otvoreni oblici (overt forms) lingvističke i dijegetske samosvijesti (parodija, mise-en-abîme, ironija, alegorija), te aktualizirani oblik (covert forms) dijegetske samosvijesti.
Ako promatramo ukupnost metanarativne proze kao spektar s dva pola, onda je, nasuprot radikalnoj eksperimentalnoj prozi (aleatory writing), mjesto Isušene kaljuže na umjerenom polu metanarativnih oblika.
Tema su ovoga rada implicitni i eksplicitni postupci kojima djelo svjesno samoga sebe
gradi svoj kritički komentar. U diskursu se romana Bolje polovice hrabrosti Ivana
Slamniga uočavaju i opisuju ...oblici dijegetske (diegetic selfconsciousness) i lingvističke
(linguistic selfconsciousness) samosvijesti teksta. Uočava se da su u romanu prisutni
otvoreni oblici (overt forms) dijegetske i lingvističke samosvijesti te aktualizirani oblik
(covert forms) dijegetske samosvijesti. Analizira se mise-en-abîme (priča u priči),
parodija, alegorija i raznovrsni načini praćenja procesa nastajanja romana; tematiziranje
lingvističkog koda u okviru romana i aktualiziranje narativnih modela detektivskoga
romana što nas upućuje prema značenju Bolje polovice hrabrosti za hrvatsku fantastičnu
prozu.
Mijo (Misko) Radošević (b. Lokve, 10th October 1884 -d. Stara Gradiška, March (?) 1942) is the author of the novel called "Caricatures" (1908) which, tagether with the works of the better known Janko ...Polić Kamov and Josip Baričević, represents "Rijeka's" contribution to the Croatian avant-garde literary movements at the beginning of the 20th century. It is interesting that Radošević chose as the subject-matter on the thematic level of his first work fairly modern ideas of his time: Nietzscheanism, hereditarian theory, organicistic view of the world, Zeitgeist. He resorted to fashionable reading as well: "Gender And Caracter" by Otto Weinninger. Consequently, the idea of novel guaranted a relatively liberal approach to the semantically still undefined fields in Croatian literature and opened up the possibility of their semantization. The purpose of this paper is to determine the ways of semantic interrelating of irony and grotesque around "Caricatures".
Mijo (Miško) Radosević (Lokve, 10. /listopada 1884. -Stara Gradiška, ožujak(?) 1942.) autor je romana Karikature (1908.) koji s djelima poznatijih Janka Polića Kamova i Josipa Baričevića predstavlja ..."riječki" doprinos hrvatskim književnim avangardnim kretanjima s početka 20. sto/jeca.
Radošević je kao predmetno tematsku razinu svoga prvijenca odabrao prilično moderne ideje svoga doba: ničeanstvo, teoriju hereditarnosti, organicističko viđenje svijeta, Zeitgeist, a posegnuo je i za trendovskim štivom: Otto Weinninger, Spal i karakter.
Dakle, ideja je romana garantira/a relativno slobodan pristup još nesemantiziranim poljima u domaćoj književnosti i otvara/a mogućnost njihove semantizacije, pa je cilj ovoga rada utvrditi načine semantičkog umrežavanja ironije i groteske oko Karikatura.
Roman „Admiralski stijeg“ Ivana Katušića objavljen je 1987. godine u Zagrebu. U ovom se radu motre metatekstualni postupci koji su ostvareni u tom djelu. Tumačenje metatekstualnih postupaka provodi ...se u skladu s tezama o metatekstualnosti koje je usustavila Linda Hutcheon. Kritičarka razlikuje dijegetsku („diegetic selfconsciousness“) i lingvističku („linguistic selfconsciousness“) samosvijest teksta. Unutar tih modela metatekstualne proze razlikuju se otvoreni („overt forms“) i prikriveni, tj. aktualizirani oblici („covert forms“). U radu se pokazuje da su u romanu „Admiralski stijeg“ Ivana Katušića prisutni otvoreni i aktualizirani oblici dijegetske samosvijesti te otvoreni oblici lingvističke samosvijesti, pa bi djelo trebalo svrstavati u korpus hrvatskoga novopovijesnog romana.
