This paper considers Isušena kaljuža by Janko Polić Kamov as a metatextual novel that structurally undermines the conventions of the literary system, and, by proxy, the conventions upon which reality ...is based. Characteristic of this prose is the use of conventional elements that point to their inappropriateness for the crisis-related and obsessive experience of the condition of social reality, as well as toying with the receiver’s expectations. Isušena kaljuža depicts the development of the narrator to the point at which he takes over the writing of the novel that comprises him, so in this so called self-begetting novel – the term is taken from Patricia Waugh’s critical system – metatextuality is limited, which will be explicated through the analysis of forms and ways of actualization of metafiction in novelistic discourse. In the discourse of Isušena kaljuža by Janko Polić Kamov diegetic selfconsciousness and linguistic selfconsciousness of the text are recognized and described - the terms is taken from Linda Hutcheon’s critical system. It is also recognized that the novel has overt forms of linguistic and diegetic selfconsciousness (parody, mise en abyme, allegory) and covert form of diegetic selfconsciousness. If we look at the totality of metanarrative prose as a bipolar spectrum, as opposed to radical experimental prose (aleatory writing), Isušena kaljuža belongs at the moderate pole of metanarrative forms.
Miljenko Jergović u podnaslovu romana Vjetrogonja Babukić i njegovo doba (Zagreb, 2021.) naveo je i njegovu žanrovsku odliku: pikarski roman. U ovom se radu problematizira žanrovsko određenje romana ...prisutno u naslovu i utvrđuje se da je roman primjer neopikarskog romana u hrvatskoj književnosti. U romanu se iznose dogodovštine vjetrogonje Babukića koje proživljava na putovanjima avionima i na aerodromima koji su postali njegov jedini dom. Tijekom razvoja priče, pripovjedač pažljivom čitatelju upućuje niz metatekstualnih signala putem kojih upozorava na brojne priče u priči, tematizira priču i vrijeme u romanu te problematizira pitanje žanra. U djelu je prisutno modernističko oblikovanje narativne kategorije vremena u kojem se odstupa od žanra pikarskog romana. Na koncu romana vidljivo je da se radi o transcedentalnom putovanju vjetrogonje Babukića. Ovaj neopikarski roman povezuje dvije naizgled oprečne karakteristike teme u djelu. Prva tema odnosi se na potrebu za očuvanjem individualnog integriteta pojedinca u romanu, a druga se očituje u snažnoj sklonosti prema intelektualističkoj introspekciji koja je odlika neopikarskog romana.
U ovom se radu posebna pozornost posvećuje metatekstualnim postupcima u romanu Totenwande. Zidovi smrti Daše Drndić. Motrenjem metatekstualnosti kao ‘onoga što govori sâmo o sebi’ u okvirima diskursa ...omogućuje se da se svi narativni postupci promatraju u njihovu međusobnom prožimanju koje vodi do uspostave cjelovitog smisla djela. Kao metodološka podloga izabran je teorijski sustav Linde Hutcheon koja razlikuje dijegetsku i lingvističku samosvijest teksta. Dijegetska se samosvijest (engl. diegetic selfconsciousness) referira na proces izgradnje priče, tj. na narativni proces, a lingvistička (engl. linguistic selfconsciousness) na jezičnu prirodu književnog teksta, tj. na gradbene elemente književnog diskursa. U okvirima svakog od tih dvaju modela metatekstualne romaneskne proze dvije su vrste oblika: otvoreni (engl. overt forms) i prikriveni, tj. aktualizirani oblici (engl. covert forms). O otvorenim metatekstualnim oblicima govorimo kada se samosvijest izražava eksplicitnom tematizacijom ili alegorizacijom njihova dijegetskog / lingvističkog identiteta unutar samoga djela. Aktualizirani oblici pak sadrže potpuno isti proces, s razlikom što je taj proces sada pounutrašnjen, tj. aktualiziran u svojoj dijegetskoj/lingvističkoj strukturi. Cilj je rada razmotriti dijegetsku i lingvističku samosvijest u romanu Totenwande. Zidovi smrti Daše Drndić.
Implicit and explicit methods that are used for a specifi c literary work to build itself and its own critical commentary, are the theme of this paper. In the discourse of Better Part of Valour, ...diegetic and linguistic selfconsciousness of the text are recognized and described. It is also recognized that the novel has overt forms of linguistic and diegetic selfconsciousness and covert form of diegetic selfconsciousness. Th ere is analysis of mise en abyme (story in the story), allegory and various ways of monitoring the process of formation of the novel; tematic linguistic codes in the novel and the actualization of narrative model of detective and love novels.
U ovom se radu posebna pozornost posvećuje metatekstualnim postupcima u romanu Totenwande. Zidovi smrti Daše Drndić. Motrenjem metatekstualnosti kao 'onoga što govori sâmo o sebi' u okvirima diskursa ...omogućuje se da se svi narativni postupci promatraju u njihovom međusobnom prožimanju koje vodi do uspostave cjelovita smisla djela. Kao metodološka podloga izabran je teorijski sustav Linde Hutcheon koja razlikuje dijegetsku i lingvističku samosvijest teksta. Dijegetska se samosvijest (diegetic selfconsciousness) referira na proces izgradnje priče, tj. na narativni proces, a lingvistička (linguistic selfconsciousness) na jezičnu prirodu književnog teksta, tj. na gradbene elemente književnog diskursa. U okvirima svakog od tih dvaju modela metatekstualne romaneskne proze dvije su vrste oblika: otvoreni (overt forms) i prikriveni, tj. aktualizirani oblici (covert forms). O otvorenim metatekstualnim oblicima govorimo kada se samosvijest izražava eksplicitnom tematizacijom ili alegorizacijom njihova dijegetskog/lingvističkog identiteta unutar samoga djela. Aktualizirani oblici pak sadrže potpuno isti proces, s razlikom što je taj proces sada pounutrašnjen, tj. aktualiziran u svojoj dijegetskoj/lingvističkoj strukturi. Cilj je rada razmotriti dijegetsku i lingvističku samosvijest u romanu Totenwande. Zidovi smrti Daše Drndić.
U romanu Gloria in excelsis razotkriva se priroda samoga romana koji još
jednom svjedoči o svojoj protejskoj naravi. U radu se analiziraju metatekstualni postupci (prema teorijskom sustavu Linde ...Hutcheon) kojima ovaj tekst skreće pozornost na svoju načinjenost. Cilj je rada uočiti oblike i načine aktualizacije metatekstualnosti u literarnom diskursu, pri čemu je posebno naglašena aktivna uloga čitatelja u kreiranju tog literarnog univerzuma. Detektiraju se oblici otvorene i aktualizirane samosvijesti na dijegetskoj i oblici otvorene samosvijesti na lingvističkoj razini romana.
The paper considers the narrative techniques in the novels Laž (written in 1905) by Rudolf Kolarić Kišur, Karikature (written in 1908) by Mijo Radošević and Isušena kaljuža (written between 1906 and ...1909, published in 1957) by Janko Polić Kamov. Dealing with the corpus of narrative texts in the period of Croatian literary modernism, literary criticism has emphasised the modernity of these texts which is primarily evident in the layers of subject and theme. More often than not other innovative procedures in the area of literary conventions and strategies on which the work rests have been disregarded, such as procedures which question the relation between literature (language) and fact (reality), followed by the question of the text's referentiality and the ability of literature to tell/show.
Kritička je literatura, baveći se korpusom narativnih tekstova u razdoblju hrvatske književne moderne, isticala modernost u romanima Laž (1905.) Rudolfa Kolarića Kišura, Karikature (1908.) Mije ...Radoševića i Isušena kaljuža (1906.-1909., objavljena 1957.) Janka Polića Kamova koja se očituje ponajprije u njihovom predmetnotematskom sloju. U ovom se članku pozornost usmjerava na strategije posredovanja priče jer, pored već isticanih novina, prisutni su inovativni postupci i na planu književnih konvencija na kojima djelo počiva. To je vidljivo u problematiziranju odnosa književnosti (jezika) i zbilje (stvarnosti), zatim u pitanju referencijalnosti teksta i sposobnosti književnosti da kazuje/prikazuje. Razmatrajući problem naracije, tj. govoreći o fokalizaciji i prenošenju govora/misli likova uočava se kogzistencija fokalizacije (kroz lik) - pri čemu je česta upotreba neupravnog govora, slobodnog neupravnog govora i unutarnjeg monologa - i prisutnosti sveznajućeg pripovjedača.
