This paper examines how the industrial heritage of Vela Luka is currently perceived and in what ways it can be revived, following the collapse of the manufacturing sector, namely Ambalaža (a tin ...packaging factory), Fabrika (a fish processing factory), and the shipyard at Greben. Based on participant observation, audio recordings and interviews with former factory workers, particular dichotomies emerge with regard to co-existing histories and narratives. These personal micro(hi)stories and local memories offer new insight into the perception and construction of industrial heritage and local identity. This research, based on oral history and the ethnography of everyday life, represents a first attempt at formal recognition and revalorisation of the tie between industrial heritage and the memory of the local community in Vela Luka. We also discuss the role of informal and intimate memory pertaining to industrial labour, with special emphasis on the memory of female workers, and its importance for the formation of local working-class-centred heritage.
Povod za razgovor s Peterom Biellom, voditeljem studija vizualne antropologije na Državnom sveučilištu u San Franciscu, njegovo je gostovanje na petom ETNOFILm-u (festivalu etnografskog filma), u ...travnju 2013. godine. S obzirom na to da stoji iza hipermedijskih projekata
(Maasai Interactive i Yanomamö Interactive), koji su znatno doprinijeli razvoju teorije i prakse interaktivne etnografije, Biella je u Rovinju održao radionicu hipermedije s fokusom
na nove digitalne medijske tehnologije i njihovu primjenu u vizualnoj antropologiji. No, u svom recentnom radu fokusiran je na tzv. filmove-okidače (trigger films), nastale u suradnji s
Masajima u Tanzaniji. U razgovoru Peter Biella promišlja suodnos etnografskog filma i hipermedija, otkriva metodologiju rada na multimedijalnim projektima i osvještava edukativne
potencijale hibridnih vizualno-antropoloških projekata.
This paper examines how the industrial heritage of Vela Luka is currently perceived and in what ways it can be revived, following the collapse of the manufacturing sector, namely Ambalaža (a tin ...packaging factory), Fabrika (a fish processing factory), and the shipyard at Greben. Based on participant observation, audio recordings and interviews with former factory workers, particular dichotomies emerge with regard to co-existing histories and narratives. These personal micro(hi)stories and local memories off er new insight into the perception and construction of industrial heritage and local identity. This research, based on oral history and the ethnography of everyday life, represents a first attempt at formal recognition and revalorisation of the tie between industrial heritage and the memory of the local community in Vela Luka. We also discuss the role of informal and intimate memory pertaining to industrial labour, with special emphasis on the memory of female workers, and its importance for the formation of local working-class-centred heritage.
ABSTRACT IN CROATIAN: Povod za razgovor s Peterom Biellom, voditeljem studija vizualne antropologije na Drzavnom sveucilistu u San Francisco, njegovo je gostovanje na petom ETNOFILm-u (festivalu ...etnografskog filma), u travuju 2013. godine. S obzirom na to da stoji iza hipermedijskih projekata (Maasai Interactive i Yanomamö Interactive), koji su znatno doprinijeli razvoju teorije i prakse interaktivne etnografije, Biella je u Rovinju odrzao radionicu hipermedije s fokusom na nove digitalne medijske tehnologije i njihovu primjenu u vizualnoj antropologiji. No, u svom recentnom radu fokusiran je na tzv. filmove-okidace (trigger films), nastale u suradnji s Masajima u Tanzaniji. U razgovoru Peter Biella promislja suodnos etnografskog filma i hipermedija, otkriva metodologiju rada na multimedijalnim projektima i osvjestava edukativne potencijale hibridnih vizualno-antropoloskih projekata. // ABSTRACT IN ENGLISH: Interview with Peter Biella, director of the Program in Visual Anthropology at San Francisco State University, was conducted during his visit to the 5th ETNOFILM Festival (festival of ethnographic film) in Rovinj in April 2013. As an author of hypermedia projects (Maasai Interactive and Yanomamö Interactive) which contributed significantly to the development of interactive ethnography's theory and practice, Biella hosted a hypermedia workshop in Rovinj, which focused on new digital media technologies and their application in visual anthropology. However, his recent work focuses on the so-called `trigger-films' made in cooperation with the Maasai in Tanzania. In this interview Peter Biella discusses the interrelationship between ethnographic film and hypermedia, discloses the methodology of work on multimedia projects and educational potentials of hybrid projects within visual anthropology. Reprinted by permission of the publisher
In this text the author represents the life of children in the area of Velebit Podgorje (from Sveti Juraj to Karlobag) in the period from the 1930s to the 1960s. Especially emphasised here was the ...service and work of children. The author describes the services through work on the land and shepherding, work within families and guest houses which were observed through a gender prospective. Within the context of female work described here are shepherding and work in guest houses. Amongst the male work described here is the work in wood mills, the forest, on the road and on ships.Through the described work we learn about how this way of life influenced the children’s and youth’s other aspects of their life (education, family relationships and free time). Special emphasis was made on the influence of children’s work in school in general, the length of school education and the way of synchronising school and family duties. The impact of work on family duties was explained through relationships with their parents and relationships between brothers and sisters. The author divided one chapter about work and free time into two categories which are chronologically presented: children’s play and sewing circle and evening parties dedicated to the young.The results were presented mostly from the prospective of narrators taking into consideration that the aim of the research was to enlighten the living experience of the narrators through their memories and narrations on these topics.
U eseju The Ethics of Image Making; or, „They’re Going to Put Me in the Movies. They’re Going to Make a Big Star Out of Me” Jay Ruby razmatra potencijalne etičke probleme koji proizlaze iz ...(ne)opravdanog korištenja ljudima i ljudskim sudbinama u cilju stvaranja naizgled realističnih i prepoznatljivih slika/reprezentacija Drugih. Donedavno su pasivni subjekti preuzimali isključivo fiksirane i nametnute pozicije kako bi bili transformirani u estetske objekte i objekte znanstvenih studija koje su mahom odobravane pod izlikom stručnih znanstvenih istraživanja za zajednički napredak ili umjetničkih projekata vrijednih estetskog uživanja i divljenja. S obzirom na to da je naivna pretpostavka o kameri koja nikad ne laže odavno napuštena, a dokumentarno ne podrazumijeva objektivno, kojim se vrijednostima i profesionalnim obvezama prema fotografiranima/ snimljenima onda vode fotografi i filmaši? Imaju li umjetnici drugačije moralne ovlasti od znanstvenika ili fotoreportera? Kako objasniti raskol između reprezentacija Drugih i njihove vlastite slike o sebi? Ako se uzima nečija svakodnevica kako bi se konstruirao osobni umjetnički stav, gdje je potrebno povući liniju između aktualnosti života subjekata i estetskih težnji umjetnika? Upravo su ova pitanja ključna za preslagivanje vlastitih motiva i namjera, metoda rada i reprezentacijskog konteksta te paralelno osluškivanje Drugog s kojim se nužno gradi uzajamni odnos.
U radu se propituje trenutna percepcija industrijske baštine Vele Luke i na koji način se može oživjeti nakon urušavanja proizvodnog sektora (Ambalaže - tvornice limene ambalaže, Jadranke - tvornice ...za preradu ribe i brodogradilišta Greben). Temeljem sudjelujućeg promatranja, audio zapisa i intervjua s bivšim tvorničkim radnicima/cama primjećujemo određene dihotomije u odnosu na su-postojeće povijesti i naracije. Osobne mikro povijesti i lokalna sjećanja nude novi uvid u percepciju i izgradnju industrijske baštine i lokalnog identiteta. Ovo istraživanje, temeljeno na usmenoj povijesti i etnografiji svakodnevnog života, predstavlja prvi pokušaj formalnog priznavanja i revalorizacije veze između industrijske baštine i sjećanja u lokalnoj zajednici u Veloj Luci. Također, raspravljamo i o ulozi neformalne i intimne memorije koja se odnosi na industrijski rad, s posebnim naglaskom na sjećanje radnica i njihove važnosti za formiranje lokalne baštine radničke klase.
Projekt Industrijska baština otoka Korčule pokrenut 2015. godine bavi se etnografskim istraživanjem triju tvornica Vele Luke - Jadrankom, Ambalažom i Grebenom, u kontekstu nematerijalne baštine, ...radničkog iskustva i lokalne memorije vezane za industrijsko naslijeđe.1 Vela Luka prepoznata je kao specifično mjesto na otoku s najvećim brojem industrijskih pogona koja ujedno i baštini različite segmente i oblike industrijskog. Razlučeno je stoga nekoliko istraživačkih razina: društveni i politički kontekst industrijalizacije i modernizacije nakon Drugog svjetskog rata, pitanje radničkih prava, motivacije radnika i uvjeta rada, rodno pitanje i uloga žene u industriji, te pitanje post-industrijskog perioda i baštinjenja industrije danas. Etnografijom svakodnevice kao temeljnom istraživačkom metodom obuhvaćamo i osvještavamo velik broj ženskih radnica u industrijskim pogonima Vele Luke te prepoznajemo bitne razlike između muškog i ženskog iskustva rada i življenja, načina sjećanja, bilježenja i pričanja. Pri tome žene promatramo kao svojevrsne „suparnice” službene povijesti i nositeljice vrijednog „viška sjećanja” koje bitno odstupa od koncepta većine postojećih zapisa o tvornicama Vele Luke. Nastojale smo naznačiti obrise višeslojnosti istraživanja i valoriziranja industrijske baštine, ali i dotaći složenost rodnih aspekata industrijskog rada, specifičnost podjele poslova, politički kontekst i žensku svakodnevicu kroz vizure i potencijale „subjektivističkog diskursa“.
Povod za razgovor s Peterom Biellom, voditeljem studija vizualne antropologije na Državnom sveučilištu u San Franciscu, njegovo je gostovanje na petom ETNOFILm-u (festivalu etnografskog filma), u ...travnju 2013. godine. S obzirom na to da stoji iza hipermedijskih projekata
(Maasai Interactive i Yanomamö Interactive), koji su znatno doprinijeli razvoju teorije i prakse interaktivne etnografije, Biella je u Rovinju održao radionicu hipermedije s fokusom
na nove digitalne medijske tehnologije i njihovu primjenu u vizualnoj antropologiji. No, u svom recentnom radu fokusiran je na tzv. filmove-okidače (trigger films), nastale u suradnji s
Masajima u Tanzaniji. U razgovoru Peter Biella promišlja suodnos etnografskog filma i hipermedija, otkriva metodologiju rada na multimedijalnim projektima i osvještava edukativne
potencijale hibridnih vizualno-antropoloških projekata.
PDF
