Podnošenjem prijedloga za ovrhu nadležnom sudu od strane ovrhovoditelja i donošenjem rješenja o ovrsi postupak ovrhe na brodu radi namirenja novčane tražbine prelazi iz faze predlaganja u praktičnu ...fazu realizacije, uz provedbu propisanih ovršnih radnji, sa osnovnim ciljem samog postupka-namirenjem vjerovnika iz prodajne cijene broda ostvarene sudskom prodajom. Rješenje o ovrsi na brodu regulira Pomorski zakonik člancima 856.-859. Dio odredbi, posebno članaka 856. i 857. ne pridonose pravnoj sigurnosti zainteresiranih strana postupka. Vidljive su i određene nedosljednosti i neusklađenosti zakonskih odredbi Ovršnog zakona i Pomorskog zakonika u odnosu na dostavu rješenja o ovrsi. Zabilježbom rješenja o ovrsi u praksi mogu nastati specifične situacije koje idu u korist zainteresiranim stranama. Zabilježba rješenja o ovrsi, odnosno trenutak od kojeg zaključak suda kojim se nalaže ta zabilježba proizvodi pravne učinke, ima presudan utjecaj na prvenstveni red prava na namirenje koje pripada ovrhovoditelju, ako u postupku sudjeluju dva ili više ovrhovoditelja. Taj trenutak od kojeg proizlaze pravni učinci odlučujući je za prvenstveni red prava na namirenje ovrhovoditelja i u slučaju zamolnice upućene nadležnom sudu za provedbu ovrhe, kao i kod prijedloga za ovrhu, ako je sud nadležan za donošenje rješenja o ovrsi i za provedbu tog rješenja. Neke trenutno važeće odredbe mogu biti uzrok nepotrebnih prijepora u slučaju postojanja više od jednog ovrhovoditelja. Sve su to razlozi da se takve odredbe, kao izvor određenih nedorečenosti, zamijene pravno efikasnijim rješenjima.
By submitting an application for enforcement of the competent Court by bailiffs and the adoption of a writ of execution, foreclosure proceedings on a ship for the settlement of monetary claims exceeds the stage of proposing the practical implementation phase, with the implementation of prescribed enforcement actions from the primary aim of the procedure itself-satisfaction of creditors from the selling price of the ship realized by judicial sale. A writ of execution on the board regulates Maritime Code Articles 856.-859. Some of the provisions, especially articles 856. and 857. do not contribute to legal certainty of stakeholders in the process. Visible and certain inconsistencies and discrepancies legal provisions of the Enforcement Act and the Maritime Code in relation to the delivery of the writ of execution. A recordation of a writ of execution in practice can occur specific situations in favor of the interested parties. A recordation of a writ of execution, ie the moment of the conclusion that the court ordering the recording of legal effect, has a decisive influence on the order of priority rights to the settlement belonging to the execution creditor, if in the procedure participate two or more judgment creditors. That moment from which arise legal effects is determining in the order of priority for the right to settle the judgment creditors in the case of requests made to the competent court for enforcement of execution, as well as proposals for enforcement if the court competent to issue the writ of execution and enforcement of the decision. Some currently valid provisions may be causing unnecessary controversy in the case of more than one execution creditor. All these are reasons that these provisions, as the source of certain understatements, should be replaced with legally more effective solutions.
Današnji pomorski promet karakterizira izraziti međunarodni element, pa važnost
mjerodavnog prava koje sud mora utvrditi u slučaju ovršne prodaje pomorskog broda
ima prvorazredno značenje. ...Kontinentalno i anglosaksonsko pravo (common law)
različito tumače pravnu narav založnih prava, a isto tako i sudskog postupanja. Naročito
je to vidljivo u slučaju priznanja pomorskih privilegija i njihovog prvenstvenog
reda u namirenju, koji utječu i na status ostalih vjerovnika, jer se namiruju prije svih
ostalih tražbina. Danas u svijetu ne postoji globalni unifikacijski dokument koji bi
regulirao ovu materiju. Niti tri međunarodne konvencije koje su do sada donesene,
a bave se pitanjima založnih prava, nisu postigle veći uspjeh. Ovakvo stanje neujednačenih
kriterija klasifikacije tražbina stvara pravnu nesigurnost među zainteresiranim
stranama, posebno među vjerovnicima. Ove činjenice potkrijepljene su brojnim
primjerima iz međunarodne sudske prakse ovršnih sudova u slučajevima namirenja
tražbina vjerovnika prisilnom prodajom pomorskih brodova. Takva situacija ukazuje
na razloge za jačanje tendencija ujednačavanja međunarodnog pomorskog ovršnog
prava, kao odraz nastojanja da se uklone nastale razlike u zakonodavstvima pojedinih
zemalja. U tom je smjeru pokrenuta aktivnost Međunarodnog Pomorskog Odbora
(Comité Maritime International - CMI) radi kreiranja unifikacijskog dokumenta koji
treba regulirati priznanje stranih sudskih prodaja brodova i određena povezana pitanja.
Odredbe nekih država koje utvrđuju ovršnu prodaju broda nude zanimljiva
rješenja koja vrijedi analizirati. Neke od takvih odredbi predstavljaju plodno tlo za
kvalitetnu nadopunu odredbi Pomorskog zakonika Republike Hrvatske. Posebno su
interesantne one kojima se regulira dražbena prodaja broda i sankcije za zlonamjerno
i nezakonito postupanje tijekom ovrhe.
Analiza odredaba trećeg dijela Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu o stvarnopravnim odnosima u pogledu zrakoplova, posebno odredaba članaka 140. –166. Glave II. (založno ...pravo na zrakoplovu), dovodi do spoznaje o potrebi dodatne regulacije instituta založnog prava na zrakoplovu. Vidljive su određene nejasnoće i nedorečenosti u odredbama pojedinih članaka, pa su prijedlozi dopuna i izmjena prioritetno usmjereni na formalnopravni izričaj kojim bi se otklonili uočeni nedostaci. Po pitanju dobrovoljnog založnog prava (hipoteke) utvrđenog odredbama čl. 146. – 152., radi uspostavljanja potpunijeg i efikasnijeg pravnog odnosa između hipotekarnog vjerovnika i dužnika, prijedlozima dopuna i izmjena strankama hipotekarnog ugovora dale bi se šire ovlasti nego što ih imaju po trenutno važećim odredbama. U dijelu odredbi čl. 157. – 166. o zakonskom založnom pravu, prijedlozi dopuna i izmjena usmjereni su na utvrđivanje cjelovite i jasne klasifikacije zakonskih založnih tražbina na zrakoplovu, te na rješavanje nekih pravnih dvojbi. Tako uspostavljenom zakonskom regulativom brisali bi se članci koji u novim okolnostima gube pravni smisao. Dopune i izmjene odredbi Glave II. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu o založnom pravu na zrakoplovu potrebno je provesti po uzoru na zakonske odredbe poredbenog prava u pogledu zrakoplova i adekvatne cjelovito utvrđene materije Pomorskog zakonika o založnom pravu na brodu, jer su brod i zrakoplov globalno povezani sličnim imovinskopravnim karakteristikama i stvarnopravnom zakonodavnom regulativom.
Analysis of the provisions of the third part of the Act on Obligatory and Real Legal Relations in Air Traffic on real legal relations with respect to aircraft, in particular the provisions of Articles 140- 166. Chapter II on the lien on the aircraft, has led to the realization that additional regulation of the institute of lien law is necessary. Certain ambiguities and obscurities are visible in the provisions of individual articles. So, the proposals for additions and amendments are primarily focused on formal legal expression that would eliminate the observed insufficiencies. Regarding the voluntary lien (mortgage) established by the provisions of Art. 146-152, in order to establish a more complete and efficient legal relationship between the mortgage creditor and the debtor, the proposed amendments and amendments give the parties to the mortgage contract wider powers than they have under the currently valid provisions. In part of the provisions of Art. 157-166. on the legal right of lien, the proposals for additions and amendments are aimed at establishing a complete and clear classification of legal lien claims on the aircraft, and at resolving some legal incertitudes. In part of the provisions of Articles that lose their legal meaning under new circumstances are deleted by the legal regulations established in this way. Amendments and changes to the provisions of Chapter II of the Act on Obligatory and Real Legal Relations in Air Traffic on liens on aircraft need to be carried out on the basis of the provisions of comparative law with regard to aircraft and the adequate and fully established provisions of the Maritime Code on liens on ships, because the ship and aircraft are globally connected by similar property law characteristics and real law legislative regulation.
Nadležnost i postupanje suda u postupku prisilne prodaje broda regulirani su odredbama članaka 844. – 847. Pomorskog zakonika Republike Hrvatske. Dio tih odredbi ne pridonosi efikasnosti i osnovnom ...cilju postupka pa se javlja potreba za davanjem dodatnih ovlasti sudu od strane zakonodavca. To se odnosi na trenutak kada bi sud trebao započeti s postupkom provedbe ovrhe, što predstavlja krucijalni segment cijelog postupka. Taj trenutak predstavlja vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu nadležnom sudu. Sadašnje zakonske odredbe, po kojima sud započinje s postupkom provedbe ovrhe donošenjem odnosno primitkom rješenja o ovrsi, nepotrebno povisuju troškove, posebno one koje mora podnijeti ovrhovoditelj, i duljinu samog postupka. Ovlast suda da započne s postupkom provedbe ovrhe podnošenjem prijedloga za ovrhu, a ne donošenjem ili primitkom rješenja o ovrsi sukladno trenutno važećim odredbama, otvara mogućnost da se troškovi u postupku i trajanje samog postupka svedu u razumne okvire. Ovršni sud u praksi samo iznimno odbacuje prijedlog za ovrhu, obično iz formalnih razloga, pa nema valjanog razloga da zakonodavac ne predvidi provedbu ovrhe i u ranijoj fazi postupka nego je predviđeno odredbama. Osnovni cilj svakog ovršnog postupka, pa tako i onoga na brodu, jest brza i efikasna naplata ovrhovoditeljeve nesporne tražbine, bazirane na ovršnoj ili vjerodostojnoj ispravi, pri čemu treba voditi računa o eliminaciji nepotrebnih troškova i ovršenikovim pravima. Takvi troškovi su, osim sudskih, i oni koje eventualno mora podnijeti ovrhovoditelj da bi saznao lokaciju broda koji je pod ovrhom, time i nadležan sud za pravno postupanje. Učinkovitosti postupka pridonijele bi i dodatne odredbe kojima se određuju, u određenom slučaju, sankcije za sudionike postupka i postupanje suda u takvom slučaju.
Ovrhu na brodu radi namirenja novčane tražbine uređuje Pomorski zakonik u dijelu devet, od podnošenja ovršnog prijedloga pa do namirenja vjerovnika. Stupanjem na snagu najnovije novele PZ-a, NN br. ...56/13, dolazi do nekih nadopuna i pojašnjenja postojećih odredbi. Ipak, te nadopune nisu bitno utjecale na problematiku koja prati cjelokupni ovršni postupak, pa su još uvijek vidljive određene nedorečenosti koje bi mogle stvarati nedoumice u praksi. Takve situacije se sustavno izlažu i analiziraju u ovome radu, te predlažu moguća rješenja koja bi svojom kvalitetom zadovoljila zahtjeve današnjeg pomorskog gospodarstva. Težak položaj ovrhovoditelja počinje dolaziti do izražaja donošenjem odnosno primitkom rješenja o ovrsi od strane suda i početkom postupka provedbe ovrhe. Naročito se to odnosi na problematiku neodređenih troškova koji se stavljaju na teret ovrhovoditelju u fazi provedbe ovrhe. Rad se bavi i kratkom analizom statusa privilegiranoga vjerovnika koji se ne pojavljuje u postupku kao ovrhovoditelj. Nepostojanje podataka o njemu i njegovim tražbinama u ovršnim spisima, uz problematičan postupak oglašavanja prodaje, okolnosti su koje čine njegov položaj izuzetno teškim. Kao nužnost se javlja ustrojavanje Očevidnika brodova koji su pod ovrhom, što će pomoći zainteresiranim osobama da dođu do relevantnih podataka. O svim ovim činjenicama zakonodavac mora voditi računa, pa je potrebno težak položaj ovrhovoditelja svesti u okvire efikasne i brze naplate njegove nesporne tražbine koja se temelji na ovršnoj ispravi.
Namirenje hipotekarne novčane tražbine vjerovnika na pokretninama velike vrijednosti predstavlja kompleksan i neizvjestan pravni postupak. Toj tvrdnji ide u prilog i činjenica da razne jurisdikcije ...imaju različit pristup klasifikaciji novčanih tražbina i načinu njihova namirenja. Tako zainteresirane osobe mogu biti u nedoumici po pitanju pravnog statusa i prvenstvenog reda u namirenju hipotekarne novčane tražbine na pokretninama velike vrijednosti, odnosno na zrakoplovu i brodu. U prvom dijelu rada općenito se obrazlaže različito tumačenje pravne naravi založnih prava te različit pristup u namirenju tražbina u anglosaksonskom (common law) i kontinentalnom pravnom sustavu. Potom se obrazlaže institut hipoteke na zrakoplovu te načini namirenja hipotekarne tražbine na zrakoplovu u poredbenom pravu, odnosno zakonske ovlasti koje ima na raspolaganju hipotekarni vjerovnik. Intencija je daljnjeg istraživanja kritički prikaz zakonodavne regulacije hrvatskog prava koja prati institut hipoteke i namirenje hipotekarne tražbine na zrakoplovu. Odredbe o sudskom namirenju tražbina na zrakoplovu predviđaju većim dijelom postupanje po načelu analogia legis s odredbama o sudskom namirenju tražbina na brodu, pa odredbe članka 175. ovršnog dijela Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu upućuju na odgovarajuću primjenu odredbi članaka 867. – 988. ovršnog dijela Pomorskog zakonika. Međutim, odredbe o ovlastima hipotekarnog vjerovnika na zrakoplovu i namirenju hipotekarne tražbine na zrakoplovu, bez sudske aktivnosti, nisu dovoljno transparentne te moraju biti redefinirane i dopunjene odgovarajućim rješenjima koje nudie poredbeno pravo i Pomorski zakonik RH. Analitičkim pristupom postojećim odredbama predlažu se adekvatne dopune kao putokaz u kvalitetnijem i potpunijem reguliranju hipoteke i postupka namirenja hipotekarne tražbine na zrakoplovu.
Settlement of a mortgage claim of a creditor on movables of great value is a complex and uncertain legal procedure. This claim is supported by the fact that different jurisdictions have different approaches to the classification of claims and the way they are settled. Such interested persons may be in doubt as to the legal status and priority in settling the mortgage claim on board the ship and the aircraft. The first part of the paper generally explains the different interpretation of the legal nature of liens and the different approach in settling claims in the Anglo-Saxon (common law) and continental legal systems. Then, the ways of settling the mortgage claim on the aircraft in comparative law are explained, ie the legal powers that the mortgage lender has on the aircraft. The intention of further research is a critical review of the legislative regulation of Croatian law that accompanies the settlement of a mortgage claim on an aircraft. The provisions on court settlement of claims on aircraft largely provide for analogy with the provisions on court settlement of claims on board, so the provisions of Article 175 of the Enforcement Act on Obligations and Real Property Relations in Air Transport refer to the appropriate application of Articles 867-988. enforcement part of the Maritime Code.However, the provisions on the powers of the mortgagee on the aircraft and the settlement of the mortgage claim on the aircraft, without judicial activity, are not sufficiently transparent and must be redefined and supplemented by appropriate solutions offered by comparative law and the Maritime Code of the Republic of Croatia.An analytical approach to the existing provisions proposes adequate amendments as a guide in better and more complete regulation of the mortgage claim settlement procedure on the aircraft.
Specifične, kompleksne i problematične situacije koje se javljaju u postupku ovrhe na brodu radi naplate novčane tražbine zahtijevaju podrobniju analizu svih problematičnih pitanja.Takve situacije su ...odraz nedovoljno utvrđenih odredbi, odnosno nepostojećih odredbi koje je zakonodavac propustio utvrditi, a reguliraju ovakav postupak naplate tražbina. Intencija ovoga rada je unificirani i sustavni prikaz takve problematike kroz sve faze postupka. U provedbi ovrhe su evidentni složeni međusobni odnosi neposrednih sudionika na koje se odnose uzrok i posljedice postupka, te posrednih sudionika koji imaju neki pravni interes, pa na njih mogu (ali i ne moraju) utjecati posljedice postupka. Pri tome valja naglasiti da se sustavno iznose pravne dvojbe o statusu neposrednih i posrednih sudionika postupka, te problematika postupovnih radnji cjelokupnog postupka, a ne samo faze provedbe ovrhe na brodu. Svaka faza postupka je opterećena manjom ili većom problematikom, bez iznimke, od podnošenja prijedloga za ovrhu do naplate vjerovnika. Isto tako, mogući su slučajevi zlonamjernih raspoložbi s krajnjim ciljem da se obustavi ovrha i spriječi prodaja broda koji je predmet ovrhe. Zakonodavac je propustio kvalitetno utvrditi ovu materiju, pa rješenja nekih inozemnih pravnih sustava, koja se odnose na postupak ovrhe, mogu poslužiti kao putokaz u nadopuni postojećih odredbi Pomorskog zakonika.
Specific, complex and problematic situations that may arise in a foreclosure procedure to collect a cash claim require a more thorough analysis of all problematic issues. Such situations are a reflection of insufficiently defined provisions that is nonexistent provisions that the legislature has failed to determine, and regulate this procedure for collecting claims. The intention of this paper is to present a unified and systematic account of such issues throughout all stages of the procedure. This can also be compounded by the complex interrelationships between the direct participants involved in the cause and effect of the proceeding, as well as the indirect participants who have a legal interest, and may and may not be affected by the consequences of the proceeding. It should be emphasized that legal doubts are systematically raised about the status of direct and indirect participants in the procedure, as well as the issues of procedural actions of the whole procedure, and not just the enforcement phase on board. Each stage of the proceedings is burdened with more or less problems, without exception, from the submission of a writ of foreclosure to the payment of creditors. Likewise, there may be cases of malicious mischief with the ultimate goal of suspending foreclosure and preventing the sale of the foreclosed ship.The legislature has failed to qualitatively determine this matter, so the solutions of some foreign legal systems, related to the enforcement procedure on board, can serve as a guide in addition to the existing provisions of the Maritime Code.
Odredbe članaka 167.-175. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu o postupku ovrhe na zrakoplovu pokazatelj su kako bi se u praksi teško mogao provesti jedan jasan i učinkoviti ...prisilni postupak namirenja vjerovnikovih tražbina na zrakoplovu. Uzrok tomu su nepotpune, odnosno nepostojeće odredbe o: založnim tražbinama na zrakoplovu koje imaju prioritet u namirenju, nadležnosti i ovlasti ovršnog suda, podnošenju prijedloga za ovrhu i donošenju rješenja o ovrsi, troškovima provedbe ovrhe koje mora prethodno snositi ovrhovoditelj, privremenim mjerama na zrakoplovu te pojedinim ovršnim radnjama tijekom provedbe ovrhe na zrakoplovu. Čl. 175. Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu navodi da se u postupku ovrhe na zrakoplovu na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 867.-988. Pomorskog zakonika o ovršnoj prodaji broda, odnosno odredbe o utvrđivanju vrijednosti broda (čl. 867.) i o daljnjim radnjama koje se odnose na ovrhu i osiguranje tražbina na brodu. Međutim, tako se samo djelomično ispunjavaju pravne praznine ovršnoga dijela Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu. Odredbe kojima se uređuju prethodne ovršne radnje u provedbi ovrhe na zrakoplovu, koje je potrebno provesti do utvrđivanja vrijednosti zrakoplova, nisu odgovarajuće utvrđene. Te su radnje ključne usmjeravanju daljnjega tijeka postupka ovrhe. Stoga je i namjera istraživanja usmjerena na analitički prikaz problematične regulacije takvih prethodnih radnji u provedbi ovrhe po odredbama Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu. Prijedlozi de lege ferenda trebaju biti putokaz u dopuni postojećih odredbi o ovršnoj prodaji zrakoplova, pri čemu neka analogna rješenja Pomorskog zakonika o ovršnoj prodaji broda i poredbenog prava o ovršnoj prodaji zrakoplova trebaju biti pravni temelj.
The provisions of Articles 167-175 of the Law on Obligations and Real Property Relations in Air Transport on the Enforcement Procedure on Aircraft are an indication that in practice it would be difficult to carry out a transparent and efficient coercive procedure for settling creditors’ claims on aircraft. The reason for this is incomplete or non-existent provisions on: pledge claims on the aircraft that have priority in settlement, competencies and powers of the enforcement court, submission of proposals for enforcement and issuance of enforcement decisions, enforcement costs that must be borne by the bailiff, temporary measures on individual aircraft enforcement actions during the execution on the aircraft. Article 175 of the Law on Obligations and Real Property Relations in Air Transport states that in the enforcement procedure on an aircraft, the provisions of Art. 867-988 of the Maritime Code on the enforcement sale of a ship, i.e. the provisions on determining the value of a ship (Article 867) and on further actions related to the enforcement and insurance of claims on a ship. However, this only partially fills the legal gaps in the enforcement part of the Law on Obligations and Real Property Relations in Air Transport. The provisions regulating previous enforcement actions in the implementation of enforcement on an aircraft that need to be carried out until the value of the aircraft is determined have not been adequately established. These actions are crucial in directing the further course of the enforcement proceedings. Therefore, the intention of the research is focused on the analytical presentation of the problematic regulation of such previous actions in the implementation of enforcement on the aircraft according to the provisions of the Law on Obligations and Real Property Relations in Air Transport. Proposals de lege ferenda should be a guide in supplementing the existing provisions on the enforceable sale of aircraft, with some analogous solutions of the Maritime Code on Enforcement of Ships and the comparative law on the enforceable sale of aircraft should be the legal basis.
Kompleksnost pravnih odnosa i posebne specifične situacije koje su moguće u sportu i sportskim djelatnostima te akteri takvih situacija zahtijevaju dodatnu pravnu regulaciju i nadopunu postojećih ...pravnih normi i pravnih akata: sportske, obvezne, građanske, radne, medicinske, kaznene, sudske i drugih pravnih grana, neposredno i posredno vezanih uz sport. Pored svih pravnih normi primjenjivih na sport, zakonodavac je propustio utvrditi i normirati jednu relativno čestu pojavu u modernom sportu, a to su sportske i pravne posljedice neadekvatnog (nestručnog) treninga i metoda rada. To se prvenstveno odnosi na pretreniranost i razne sportske ozljede, kao i na moguće sekundarne povrede osobnosti kao rezultat nestručnog rada (psihološka nestabilnost, depresija sportaša i strah od gubitka sportske karijere). Nestručni rad dovodi kratkoročno do prestanka sportskih aktivnosti zbog pretreniranosti i raznoraznih povreda (sportskih ozljeda i pratećih povreda osobnosti), a dugoročno i do prekida sportske karijere. Potencijalno može biti ugrožena i egzistencija svih osoba involviranih u ovakve slučajeve. Odgovorni krivci u ovakvim slučajevima (treneri, menadžeri, sponzori, liječnici i drugi) moraju snositi pravne posljedice kroz imovinskopravne, kaznenopravne i druge sankcije. Koje su pravne posljedice takvih slučajeva i tko ih je dužan utvrditi, propust je zakonodavne vlasti. Zakonodavac bi trebao pokrenuti inicijativu za uvođenje u pravni sustav novih specijaliziranih sudskih tijela. Takvi bi sportski sudovi bili pravno nadležni za utvrđivanje, pogrešno dijagnosticiranje i sankcioniranje posljedica nestručnog rada u sportu, kao i za sve druge pojave u sportu i u svezi sa sportom. To bi se moralo dogoditi putem zakonskih novela koje bi popunile sadašnje pravne praznine i nedorečenosti te uzrokovale nadopune odredbi nekih pravnih akata, prvenstveno Zakona o sportu. Sportski bi sudovi bili nadležni isključivo u svim sporovima vezanima za sport, osim u slučajevima kaznenih djela u sportu za koje je predviđena zatvorska kazna. Sastojali bi se od osoba pravne struke koje dobro poznaju stručne zakonitosti sporta i njegove specifičnosti kao ljudske aktivnosti, odnosno bivših sportaša pravne struke i ostalih osoba (npr. vještaka) koji su specijalisti za pojedine sportove. Ovakvi su slučajevi trenutno pod nadležnošću redovnih sudova, a takvo stanje dovodi do dugotrajnih sporova i parnica te visokih troškova involviranih aktera i države. Suci redovnih sudova (općinski i županijski) ne moraju poznavati sport i njegove specifičnosti i zakonitosti.
The complexity of legal relationships and specific situations that are possible in sport and sport activities and the actors of such situations require additional legal regulation and supplementation of existing legal norms and legal acts: sports, compulsory, civil, labor, medical, criminal, judicial and other legal branches , directly and indirectly related to sport. Apart from all the rules applicable to sport, the legislator has failed to establish and standardize a relatively common phenomenon in modern sports, which is the sporting and legal consequences of inadequate training and methods of work. This primarily refers to anxiety and various sports injuries as well as possible secondary personality injuries as a result of impractical work (psychological instability, athlete’s depression and fear of losing a sports career). Non-professional work leads to short-term cessation of sports activities due to overt and various injuries (sports injuries and accompanying personality injuries), and in the long run and until the end of the sports career. The existence of all persons involved in such cases can potentially be compromised. Responsible culprits in such cases (coaches, managers, sponsors, doctors, and others) must have legal consequences through property, criminal, and other sanctions. What are the legal consequences of such cases and who is obliged to determine the default of the legislative authority. The legislator should initiate an initiative to introduce into the legal system of new specialized judicial bodies. Such sports courts were legally competent to identify, misdiagnosise and sanction the consequences of improper work in sports, as well as for all other sporting and sporting events. This would have to happen through legal novelties that would fill the present legal gaps and improprieties and cause reparations to the provisions of some legal acts, primarily the Sports Act. Sports courts would be competent solely in all sport-related disputes except in the case of offenses punishable by sport in which a prison sentence is envisaged. It would consist of legal professionals who are well aware of the professionalism of sport and its specificity as human activities, ie former athletes of legal profession and other persons (eg expert witnesses) who are specialists in certain sports. Such cases are currently under the jurisdiction of regular courts, and this situation leads to lengthy disputes and litigation and high costs of the involved actors and the state. Regular court judges (municipal and county) do not have to know the sport and its specificity and legality.
A writ of execution on the ship Dean Vuleta
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
11/2016, Letnik:
53, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
By submitting an application for enforcement of the competent Court by bailiffs and the adoption of a writ of execution, foreclosure proceedings on a ship for the settlement of monetary claims ...exceeds the stage of proposing the practical implementation phase, with the implementation of prescribed enforcement actions from the primary aim of the procedure itself-satisfaction of creditors from the selling price of the ship realized by judicial sale. A writ of execution on the board regulates Maritime Code Articles 856.-859. Some of the provisions, especially articles 856. and 857. do not contribute to legal certainty of stakeholders in the process. Visible and certain inconsistencies and discrepancies legal provisions of the Enforcement Act and the Maritime Code in relation to the delivery of the writ of execution. A recordation of a writ of execution in practice can occur specific situations in favor of the interested parties. A recordation of a writ of execution, ie the moment of the conclusion that the court ordering the recording of legal effect, has a decisive influence on the order of priority rights to the settlement belonging to the execution creditor, if in the procedure participate two or more judgment creditors. That moment from which arise legal effects is determining in the order of priority for the right to settle the judgment creditors in the case of requests made to the competent court for enforcement of execution, as well as proposals for enforcement if the court competent to issue the writ of execution and enforcement of the decision. Some currently valid provisions may be causing unnecessary controversy in the case of more than one execution creditor. All these are reasons that these provisions, as the source of certain understatements, should be replaced with legally more effective solutions.
PDF
