Lokalna akcijska grupa (LAG) utjelovljuje pristup LEADER za razvoj ruralnih
područja. U hrvatskom kontekstu primjena pristupa LEADER u multisektorskom planiranju
lokalnog razvoja započela je pred ...kraj prvog desetljeća 2000-tih uz sudjelovanje organizacija
civilnog društva te se nastavila nakon ulaska u EU, tako da danas postoje 54 aktivna LAGa.
Kako njihovo djelovanje do sada nije sustavno istraživano, ovaj je rad koristeći mješovitu
metodologiju, koja je uključivala fokusnu grupu, anketu i studiju slučaja, sagledavao koje su
mogućnosti i ograničenja djelovanja LAG-ova u Hrvatskoj. Rezultati su pokazali da su ljudski
resursi LAG-ova uglavnom zadovoljavajući uz snažno naglašene potrebe za edukacijom i
potporom. Njihovi proračuni rastu, no vidi se još prostora i potreba za diversifikacijom izvora
financiranja te većom alokacijom financijskih sredstava. Ističu se veliki administrativni zahtjevi
koji su prepreka učinkovitom radu i razvoju LAG-ova. Naglašene su i neke potrebe poput
veće autonomije i fleksibilnosti, što bi pospješilo njihov rad u zajednici i podupiranje lokalnog
razvoja. Rezultati sugeriraju da LAG-ovi nisu prepoznati kao prioritet na nacionalnoj razini
politika, no ističe se i njihov potencijal kao dionika razvoja ruralnih područja prema vlastitim
potrebama i prioritetima.
Healthcare systems, due to their importance and their growing robustness, are often kept separate from other welfare state systems. Important changes in the healthcare systems in European countries ...occurred at the beginning of the 1990s and are connected with the introduction of market in healthcare. This was accompanied by a change in discourse with an emphasis on terms such as ‚personal responsibility‘, ‚choice‘ and ‚consumers‘. This replaced the old political rhetoric that focused on universal, public and solidarity-based healthcare provision.
Beskućništvo postaje sve veći socijalni problem, a to se očituje rastućim brojem osoba u ovom statusu te posljedicama koje za sobom nosi takav socijalni status kao najekstremniji oblik neimaštine i ...socijalne isključenosti. U Hrvatskoj je status beskućnika „priznat“ i reguliran tek 2011. godine Zakonom o socijalnoj skrbi. Rad polazi od prava na pristojno stanovanje kao temeljnog ljudskog prava, analizira evoluciju i trenutno stanje socijalnih prava beskućnika, počevši od 90-ih do novijih zakonskih dokumenata i politika, te kritički analizira i interpretira rezultate ranijih istraživanja koja se tiču socijalnih prava, statusa i položaja beskućnika. Zaključuje se da su socijalna prava beskućnika manjkavo definirana te je briga o beskućnicima rezidualni dio socijalnih skrbi. Naglašava se i veća potreba za podrškom u ostvarenju postojećih socijalnih prava beskućnika te se daju određene preporuke kako unaprijediti socijalna prava i u nekim aspektima inovirati, imajući u vidu međunarodni, nacionalni zakonodavni okvir politika.
Socijalni dijalog 2030 Baturina, Danijel; Bežovan, Gojko; Matančević, Jelena
Bogoslovska smotra,
03/2022, Letnik:
91, Številka:
4
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj rada je raspraviti potencijalne pravce razvoja socijalnog dijaloga u Hrvatskoj. Rad prikazuje rezultate istraživanja provedenog krajem 2019. godine s ciljem dobivanja uvida u perspektive ...socijalnog dijaloga u okolnostima promijenjenih industrijskih odnosa u Republici Hrvatskoj u 2030. godini. Istraživanje je provedeno delphi-metodom s osam stručnjaka, predstavnika ključnih dionika socijalnog dijaloga: vlade, sindikata i poslodavaca te istraživača iz područja industrijskih odnosa. Rezultati su raspravljeni u kontekstu očekivanih ekonomskih, društvenih i političkih faktora koji će utjecati na promjene socijalnog dijaloga do 2030. godine. Naglašeno je nekoliko glavnih istraživačkih nalaza. Kvaliteta i spremnost na socijalni dijalog u Hrvatskoj je relativno niska, a institucionalni okvir industrijskih odnosa oslabljen te se ne očekuju značajna poboljšanja do 2030. godine. Sindikati će se naći pred izazovom zadržavanja relevantnosti u promijenjenim socioekonomskim okolnostima poput nedostatka radne snage i promjena u obrascima zaposlenosti te tehnoloških promjena. Očekuje se nastavak trendova decentralizacije pregovaranja, odnosno jačanja bipartitnog socijalnog dijaloga na razini poduzeća. Ističe se potreba za inovativnijim djelovanjem sindikata te za razvijanjem novih strategija u privlačenju mlađih članova.
The aim of this article is to discuss potential directions for the development of social dialogue in Croatia. The article presents the results of a study carried out towards the end of 2019 with the aim of gaining insight into the perspectives of social dialogue in circumstances of transformed industrial relations in Croatia in 2030. The study was carried out by using the Delphi method and it involved eight experts, representatives of the key participants in social dialogue: government, unions, and employers, and researchers from the area of industrial relations. Results are discussed in the context of expected economic, social, and political factors which will exert influence on changes in social dialogue until 2030. A few main research insights are emphasized. The quality of and readiness for social dialogue in Croatia is fairly low, the institutional frame of industrial relations has been weakened, and no major improvements are expected until 2030. Unions will face the challenge of remaining relevant in changed socio-economic circumstances, such as the lack of workforce, changes in patterns of employment, and technological changes. It is expected that trends of decentralization of negotiations, i.e., strengthening of bipartite social dialogue on the level of companies, will continue. The article emphasizes the need for innovative activity of unions and for developing new strategies for attracting younger members.
Hrvatska je 2002. godine provela radikalnu reformu mirovinskog sustava privatizacijom dijela javnog sustava, takozvani II. stup definiranih doprinosa, te uvodenjem i III. dobrovoljnog stupa. Reforma ...je provedena po modelu Svjetske banke slicno kao i u drugim tranzicijskim zemljama. Za razliku od drugih tranzicijskih zemalja, hrvatski je sustav preivio krizu i u njemu nisu poduzimane znacajnije dodatne reforme. U tekstu se tematizira korist i potreba provodenja evaluacija ovako opsenih reformi kao razvoj politike utemeljene na dokazima. U tom kontekstu, analiziraju se mirovinske reforme u zemljama viegradske skupine (Poljska, Slovacka i Madarska) gdje je pod utjecajem krize ukinuto obvezno clanstvo u II. stupu. Glede politike mirovinskih reformi, u ovim zemljama na djelu je proces konvergencije. Rasprave o privatizaciji mirovinskog sustava seu u prvu polovicu 1990-ih, a uvodenjem II. stupa govorilo se o razvoju trita kapitala, poticanju gospodarskog razvoja, novog zapoljavanja te vecih mirovina. Premda je bilo politickih planova o privremenom zaustavljanju uplata u II. stup, on je preivio krizu. Suocena s manjim mirovinama iz I. i II. stupa za dobrovoljne drugostupae od mirovina iz I. stupa vlada je dala dodatak dragovoljnim drugostupaima koji se vracaju u I. stup. Reformom 2018. znatan dio dodatka imaju i obvezni drugostupai. Analiza javnog diskursa govori da su glavne dnevne novine dio medijske kampanje obveznih mirovinskih fondova (OMF), zapravo drutava za upravljanje mirovinskim fondovima, i u njima nema mjesta za drugacije miljenje o II. stupu. U tekstu se analiziraju operativni trokovi drutava za upravljanje OMF-ima, dominanta ulaganja u drave obveznice cime se povecava javni dug te, imajuci u vidu javne podatke, tranzicijski troak. Zakljucno se vrednuju dometi mirovinske reforme s nalazima evaluacije koji ukazuju na neodrivost II. stupa te njegovu reformu kao u spomenutim tranzicijskim zemljama. Kljucne rijeci: privatizacija mirovina, drugi stup, tranzicijske zemlje, Hrvatska.
U radu se razmatra potencijalni doprinos socijalnih inovacija jačanju socijalne kohezije i ublažavanju učinaka krize. U politikama i programima financiranja Europske unije socijalne inovacije ...prepoznaju se kao važan doprinos jačanju socijalne kohezije, koja slabi uslijed krize i povećane socijalne ranjivosti. Istovremeno, pokazuje se da su socijalne inovacije u hrvatskom kontekstu i dalje slabo poznat koncept priređivačima politika, stručnjacima i široj javnosti. Nalazi i zaključci rada temelje se na empirijskom istraživanju provedenom u okviru međunarodnog FP7 projekta WILCO – Welfare Innovations at Local Levels in Favour of Cohesion, unutar kojeg su studirani izabrani gradovi (u Hrvatskoj su to bili Zagreb i Varaždin); obilježja njihovih socijalnih sustava te su analizirani identificirani primjeri socijalnih inovacija. Lokalni socijalni sustavi gradova u istraživanju tek djelomično odražavaju karakteristike nacionalnih socijalnih režima, a otvorenost i podrška lokalnih vlasti ključna je za razvoj i održivost socijalnih inovacija. Većina istraživanih inovacija je u području usluga, iako se inovacije prepoznaju i u inovativnim instrumentima regulacije i socijalnih prava, novim oblicima vladavine te novim modalitetima rada i financiranja organizacija te one mogu utjecati na postupne promjene samih lokalnih socijalnih sustava. U hrvatskom kontekstu razlikujemo tri tipa socijalnih inovacija: (1) inovacije koje nastaju u javnom sektoru, uz podršku stručnjaka izvan sektora, (2) inovacije koje dolaze iz inozemstva, kao rezultat inozemnih financijskih programa te (3) inovacije koje dolaze iz civilnog društva, temeljem samoorganizacije građana. Dok se u primjerima nekih zapadnoeuropskih gradova javni sektor sa svojim profesionalnim kapacitetima prepoznaje kao važan proizvođač socijalnih inovacija, u Hrvatskoj prijašnja iskustva te istraživanja provedena u projektu sugeriraju da većina socijalnih inovacija dolazi iz civilnog društva, pri čemu je razina kulturnog i socijalnog kapitala važan preduvjet razvoja i uspjeha inovacija.
U radu se daje prikaz glavnih nalaza istraživanja CIVICUS-ovog Indeksa civilnog društva u Hrvatskoj, koje se provodilo od 2008. do 2010. godine, a koje čini dio međunarodnog, komparativnog ...istraživačkog projekta. Riječ je o trećem istraživačkom valu, nakon pilot-faze 2001. te iduće faze od 2003. do 2005. godine. Stanje civilnog društva analizira se preko četiri dimenzije: razina organizacija, vrednote, percipirani utjecaj te okolina, koje su sastavni dio »dijamanta civilnog društva« – najpoznatije komponente ovog istraživačkog projekta. Dobiveni rezultati stavljeni su u dinamički kontekst, usporedbom s rezultatima dva ranija istraživačka vala. Time je omogućeno praćenje određenih istraživačkih indikatora i dimenzija civilnog društva u razvojnoj perspektivi. Dimenzija razine organizacija, odnosno infrastrukture civilnog društva, kao i dimenzija okoline u ovom istraživanju dostižu najveće vrijednosti. Dimenzija okoline ujedno pokazuje i najveći rast u promatranom desetogodišnjem razdoblju. Zaključuje se o razvoju civilnog društva, prvenstveno u sljedećim aspektima: sektorskoj suradnji i umrežavanju, novim mogućnostima financiranja, jačanju uloge su-vladara civilnog društva u određenim javnim politikama te značaju organizacija civilnog društva u podmirenju socijalnih potreba u područjima gdje izostaju javne usluge. S druge strane, nestabilno zapošljavanje u organizacijama civilnog društva, često miješanje države u poslove civilnog društva, percepcija raširene korupcije u organizacijama te općenito, niska razina povjerenja u društvu pokazuju se kao trajni razvojni izazovi civilnog društva u Hrvatskoj. Prepoznaju se i višestruki učinci ekonomske krize na civilno društvo, prije svega kroz smanjeno financiranje organizacija i slabljenje ljudskih resursa te pasivizaciju građana, s druge strane.
PDF
