The article is an attempt of the analysis of historical processes in Croatian society during the last century, which had na impact on the creation of our way to democracy.
Članak je pokušaj analize povijesnih procesa u hrvatskom društvu tijekom prošlog stoljeća koji su utjecali na oblikovanje našeg puta prema demokraciji. Autor posebno ističe kako je naše društvo, kao ...nijedno u Europi, iskusilo dvije propale totalitarne ideologije (fašističku i komunističku), tri rata (dva svjetska i Domovinski), dvije bankrotirane državne ideje (austrougarsku i jugoslovensku), pola stoljeća života u komunizmu (1945-1990) i deset godina života u stanju ni-demokracije-ni-diktature (1990-2000). U svijetlu ovih iskustava, autor smatra da su tri bitna čimbenika bila prepreka bržem razvoju demokracije u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća i tisućljeća: sama priroda antikomunističke revolucije ili demokratskog prevrata, rat, okupacija i oslobađanje zemlje i način selekcije političke elite i državnog vodstva. To je uzrokovalo da nacionalno jedinstvo i polet, stvoreni u razdoblju 1990-1995. godine, nisu iskorišteni kao pozitivna energija za ostvarivanje gospodarskog i demokratskog razvoja, već su, u razdoblju 1995-2001. godine, postepeno pretvoreni u stanje masovne apatije, tjeskobe, beznađa i straha od budućnosti. Stoga - polazeći od dva poimanja demokracije: demokracije kao vrste političkog poretka, tj. oblika vladavine, kao stanja društva i kulture, tj. kao stanja nacije, - autor smatra da se jedini izlaz prema demokraciji nalazi u traženju kreativne, stvaralačke, "eksperimentalne misli". Tek bi takva misao mogla pripomoći definiranju "hrvatskog duha" koji bi trebao postati temeljem novog nacionalnog konsenzusa, gospodarskog, društvenog, pa i demokratskog razvoja.
Europski pokret Hrvatska i neprofitna ustanova Otok znanja organizirali su od 7. do 10. listopada 2008. godine na malom elafitskom otoku Koločep (kod Dubrovnika) trodnevni stručni i znanstveni ...kolokvij posvećen temi zdravlja i zdravstva. U kolokviju je sudjelovalo 50-tak liječnika, sestara i drugih stručnjaka koji rade u zdravstvu ili se njime bave.Organizatori su me zamolili da izaberem predavače i da stručno vodim kolegij. Želeći izbjeći stranačku pristranost, tako čestu u raspravama o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti, za predavače sam izabrao dvojicu liječnika, znanstvenika i nastavnika koji u javnosti imaju jasno izraženi i prividno radikalno suprotne političke stavove o zdravtvu: prof. dr. Andrija Hebrang (HDZ) i prof. dr. Rajko Ostojić. Bio sam uvjeren kako je u snošljivoj i ozbiljnoj raspravi o suštinskim pitanjima zdravlja naroda i zdravstva moguće prevladati i pomiriti prividno nepomirljive suprotnosti.Trodnevni kolegij okončan je usvajanjem „Zdravstvenog memoranduma“ koji sadrži jasne stavove o temeljnim problemima zdravlja i zdravstva, ali i vrlo konkretne stavove o poželjnim javno-zdravstvenim politikama usmjerenim prevladavanju zdravstvene krize.čitateljima Hrvatskog časopisa za javno zdravstvo na ogled i raspravu nudimo sadržaj završnog dokumenta s Koločepa i rezultate istraživanja (ankete) koje je provedeno među sudionicima 7. listopada 2008. godine.
Doista: Kako danas živi hrvatski narod? U tom pitanju moj će čitatelj, s razlogom, prepoznati naslov dviju knjiga Rudolfa Bičanića. Ova je rasprava o kvaliteti i načinu života građana Hrvatske na ...početku 21. stoljeća neka vrsta moje osobne zahvale tom velikom ekonomisti, ekonomskom povjesničaru, seljačkom prosvjetitelju i političaru. U doba kad je on tražio odgovor na pitanje "Kako živo narod?", bio je to teški, ali i krajnje uzbudljivi terenski i istraživački rad. Danas informacije i podaci o uvjetima, kvaliteti i načinu života Hrvata postaju dio globalnog sustava anketiranja, statističkog, medijskogi inog izvještavanja o svim aspektima osobnog, obiteljskog, narodnog i nacionalnog života.
Autori raspravljaju što je hrvatsko visoko školstvo dobilo implementacijom
Bologne i zaključuju da sveučilišta trebaju motivirati najbolje nastavnike, a ne da još
uvijek prosječnost, mediokritetstvo ...i uravnilovka budu «isplativi» kao u minulim
vremenima. Nužno se zalagati da se zaustave procesi socijalne izoliranosti,
anemičnosti i otuđenja. Studentski prosvjedi 2009. su već sada pridonijeli
sazrijevanju jedne generacije i otklonu od skepticizma kao bolesti suvremenog
društva. Studenti su u svojoj solidarnoj, kolektivnoj akciji pokazali u prvim tjednima
visoku razinu demokratičnosti, samodiscipline, odgovornosti i kreativnosti. Silna
pozitivna energija kasnije se istopila, a entuzijazam se pretvorio u opravdan strah da
će ovi prosvjedi biti zabilježeni samo po otklonu od skeptične generacije.
Članak je pokušaj analize povijesnih procesa u hrvatskom društvu tijekom prošlog stoljeća koji su utjecali na oblikovanje našeg puta prema demokraciji. Autor posebno ističe kako je naše društvo, kao ...nijedno u Europi, iskusilo dvije propale totalitarne ideologije (fašističku i komunističku), tri rata (dva svjetska i Domovinski), dvije bankrotirane državne ideje (austrougarsku i jugoslovensku), pola stoljeća života u komunizmu (1945-1990) i deset godina života u stanju ni-demokracije-ni-diktature (1990-2000). U svijetlu ovih iskustava, autor smatra da su tri bitna čimbenika bila prepreka bržem razvoju demokracije u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća i tisućljeća: sama priroda antikomunističke revolucije ili demokratskog prevrata, rat, okupacija i oslobađanje zemlje i način selekcije političke elite i državnog vodstva. To je uzrokovalo da nacionalno jedinstvo i polet, stvoreni u razdoblju 1990-1995. godine, nisu iskorišteni kao pozitivna energija za ostvarivanje gospodarskog i demokratskog razvoja, već su, u razdoblju 1995-2001. godine, postepeno pretvoreni u stanje masovne apatije, tjeskobe, beznađa i straha od budućnosti. Stoga - polazeći od dva poimanja demokracije: demokracije kao vrste političkog poretka, tj. oblika vladavine, kao stanja društva i kulture, tj. kao stanja nacije, - autor smatra da se jedini izlaz prema demokraciji nalazi u traženju kreativne, stvaralačke, "eksperimentalne misli". Tek bi takva misao mogla pripomoći definiranju "hrvatskog duha" koji bi trebao postati temeljem novog nacionalnog konsenzusa, gospodarskog, društvenog, pa i demokratskog razvoja.
Warren Zimmermann’ article “he Last Ambassador: A Memoir of the Collapse of Yugoslavia,”published inForeign Affairs, is a remarkably interesting account written by a man with an undeniable literary ...talent.³ At the same time, it is an important historical document because it was not written by just any casual voyeur of Balkan postcommunist democratic revolutions and wars, such as a journalist or a scientist, but by one of the few foreign diplomats who had a hand in creating history, and had a real opportunity to change its course, because he was the last American ambassador to Yugoslavia, from 1989 to
