U sedam poglavlja pruža se pogled u slabo poznate ili dosad neuočene notne zapise starije glazbene kajkavske baštine. Kao svojevrsni historiografski uvod u problematiku, na početku su izvatci iz ...dviju svojedobno pionirskih studija hrvatske glazbene kajkaviane Franje Ksavera Kuhača i Ladislava Šabana. Sljedećih pet poglavlja seminarski su radovi studenta muzikologije Muzičke akademije u Zagrebu. Polazeći od transkripcije i analize pojedinih rukopisa i tiskovina, kao što su užbenik Fundamentum cantus gregoriani (1760.) Mihalja Šiloboda Bolšića, Antifonarij MR 10 zagrebačkoga biskupa Oswalda Thuza (kraj 15. st.), Varaždinska pjesmarica I. (kraj 18. st.), molitvenik Popevke pod szv. massum (1785.) i pjesmarica Philomela sacra (1796.) Jurja Lehpamera, pokazuje se da spomenti glazbeni notni zapisi nadilaze isključivo muzikološke interese. Ti slabo poznati izvori obogaćuju spoznaje o raznim aspektima starije kulture kajkavskoga kraja.
Autor problematizira različite aspekte odraza Francuske revolucije u hrvatskim zemljama prije uspostave francuske vlasti. U prvome dijelu raspravlja o percepciji Revolucije od strane hrvatskoga ...plemstva i ostaloga stanovništva Banske Hrvatske te Vojne krajine, s posebnom pozornošću odrazu urote opata Ignáca Martinovicsa. U drugome dijelu riječ je o percepciji Revolucije u Dalmaciji i Dubrovačkoj Republici, uz izdvajanje primjera fra Andrije Dorotića i pukovnika Juraja Matutinovića u prvom, odnosno plemića Tome Baseljića u drugom slučaju.
U članku je obrađena matrikula (madrikula) župe sv. Ivana Krstitelja u Tinju i župe sv. Petra u Bubnjanima, koje nakon spajanja, u vrijeme kada su sela Tinj i Bubnjane postali jedno naseljeno mjesto ...– Tinj, bivaju jedna, glavna bratovština ovoga mjesta. U uvodnom dijelu zajedničkih pravila (kapitula) navedeno je spajanje crkava i bratovština. Prvenstveno se to očituje u slavljenju blagdana i jedne i druge bratovštine. Ova matrikula je samo djelomično sačuvana. Sačuvana su pravila, jedan dio zapisnika s godišnjih skupština s dražbama (kantima) te popisi dugova i kažnjene braće. Veći dio madrikule je pisan kurzivnom glagoljicom.
This paper aims at emphasizing the 18th and 19th century literary works i.e. the Osijek literature publications of the local Essekiana collection which can be accessed via network catalogue at ...official sites of the Museum of Slavonia. The Osijek bibliography as a catalogue of the local Essekiana collection plays an important role in it because it comprises listed and professionally assorted materials according to lore areas and expert groups including literature. Literature is the most complex area in the Osijek bibliography, divided into four expert groups characterizing a rich and diverse literature production of the 18th and 19th century in Osijek, where cultural and literature history progressed. There were many notable and well-known authors both from Osijek and those who did not publish their works in Osijek, thus contributing to the development of the Osijek homeland heritage. However, apart from those prominent authors, it is more important to point to those less known authors whose work remained on the margin of the Croatian literature.
The history of Osijek, its cultural, social, educational and literature development, multiethnicity and multilingualism are reflected in 148 literary units (documents) from the local Essekiana collection, divided into several literary groups of the Osijek bibliography. These literature sources are documents of the time and space being at the same time a research foundation resulting in numerous works published by Osijek scientists such as Ružica Pšihistal, Helena Sablić-Tomić and Goran Rem, Stjepan Sršan, Zlata Šundalić, Milovan Tatarin.
The role of the literature publications from the local Essekiana collection is trifold i.e in literature, library and museum. From the librarians’ point of view they are first of all local library units that require a formal analysis; looking from the literature experts’ point of view, they are sources worth of material research; looking from the museum experts’ point of view, they are museum items that due to their age, local values and uniqueness, have their place at museum exhibitions.
Polazeći od suvremenih kulturološki usmjerenih pravaca znanosti o književnosti – književne antropologije i novog historizma – u ovome se radu istražuje korpus slavonske književnosti, tj. slavonske ...književne kulture 18. stoljeća. Uzimajući u obzir njezin (nad)nacionalni i regionalni književnokulturni identitet pozornost je usmjerena na najdominantniji tip književne produkcije toga razdoblja, a to su nabožni žanrovi. Središte rada čini analiza osam žanrova: katekizma (M. A. Relković, A. Kanižlić, I. Grličić, Đ. Rapić, J. Lipovčić, E. Pavić, A. Bačić, A. J. Turković, J. Mulih, I. Velikanović), hagiografskog spjeva (A. J. Turković), propovijedi (Đ. Rapić), lekcionara (M. Lanosović), prijevoda pojedinih dijelova Svetog pisma (A. Ivanošić), molitvenika (A. Kanižlić), prijevoda iz crkvenih otaca (J. A. Vlašić), crkvene drame (A. Tomiković), s tim da je najviše prostora posvećeno analizi katekizamske književnosti. Tekstovi se analiziraju s obzirom na diskurz o svakodnevici, tj. cilj je rada smještanjem književnih tekstova u idejno-povijesni i kulturni kontekst razotkriti svojevrsne strategije/modele izvanknjiževnih refleksija. Kako bi se dobio potpuniji sinkronijski i dijakronijski uvid u određene teme i ideologiju kulturne stvarnosti, rubnu poziciju u analizi diskurzivnog oblikovanja svakodnevice imaju djela povijesnoga i kulturološkoga sadržaja: zapisnici (Zapisnik Franjevačkog samostana u Našicama, knjiga I /1739–1787./, Ljetopis Franjevačkog samostana u Osijeku /1686–1890./, Isusovački ljetopis /1763–1770./, Turkovićev ljetopis /1797–1807./), putopisi (M. Piller i Lj. Mitterpacher, F. Wilhelm von Taube) i etnografije (J. Lovretić, L. Lukić). Na temelju analize uspostavljeni su modeli oblikovanja religijskoga i kulturnog identiteta kao svojevrsna sinteza u kojoj se očituju prepletanja općeg i pojedinačnog, kako s obzirom na poetičke (žanrovske), tako i u odnosu na svjetonazorske strategije. Kroz osam modela: model pastoralnoga i katehetskog djelovanja, model pravovjerja, model obitelji, model kulture života, model spolnosti, model neotuđivosti imovine, model braka i model samospoznaje sažeto se daje pregled tema i ideja reprezentiranih u pojedinim tekstovima, tj. kod pojedinih autora. Ukazivanjem na međuovisnost i uzajamni utjecaj zbilje i diskurzivne reprezentacije zbilje, tj. na činjenicu da koliko god je književnost društveno proizvedena, ona je istovremeno i društveno proizvodna, rad svoj doprinos temelji na nadogradnji postojećeg historicističkog, pozitivističkog čitanja književne kulture Slavonije 18. stoljeća.
Polazeći od suvremenih kulturološki usmjerenih pravaca znanosti o književnosti – književne antropologije i novog historizma – u ovome se radu istražuje korpus slavonske književnosti, tj. slavonske književne kulture 18. stoljeća. Uzimajući u obzir njezin (nad)nacionalni i regionalni književnokulturni identitet pozornost je usmjerena na najdominantniji tip književne produkcije toga razdoblja, a to su nabožni žanrovi. Središte rada čini analiza osam žanrova: katekizma (M. A. Relković, A. Kanižlić, I. Grličić, Đ. Rapić, J. Lipovčić, E. Pavić, A. Bačić, A. J. Turković, J. Mulih, I. Velikanović), hagiografskog spjeva (A. J. Turković), propovijedi (Đ. Rapić), lekcionara (M. Lanosović), prijevoda pojedinih dijelova Svetog pisma (A. Ivanošić), molitvenika (A. Kanižlić), prijevoda iz crkvenih otaca (J. A. Vlašić), crkvene drame (A. Tomiković), s tim da je najviše prostora posvećeno analizi katekizamske književnosti. Tekstovi se analiziraju s obzirom na diskurz o svakodnevici, tj. cilj je rada smještanjem književnih tekstova u idejno-povijesni i kulturni kontekst razotkriti svojevrsne strategije/modele izvanknjiževnih refleksija. Kako bi se dobio potpuniji sinkronijski i dijakronijski uvid u određene teme i ideologiju kulturne stvarnosti, rubnu poziciju u analizi diskurzivnog oblikovanja svakodnevice imaju djela povijesnoga i kulturološkoga sadržaja: zapisnici (Zapisnik Franjevačkog samostana u Našicama, knjiga I /1739–1787./, Ljetopis Franjevačkog samostana u Osijeku /1686–1890./, Isusovački ljetopis /1763–1770./, Turkovićev ljetopis /1797–1807./), putopisi (M. Piller i Lj. Mitterpacher, F. Wilhelm von Taube) i etnografije (J. Lovretić, L. Lukić). Na temelju analize uspostavljeni su modeli oblikovanja religijskoga i kulturnog identiteta kao svojevrsna sinteza u kojoj se očituju prepletanja općeg i pojedinačnog, kako s obzirom na poetičke (žanrovske), tako i u odnosu na svjetonazorske strategije. Kroz osam modela: model pastoralnoga i katehetskog djelovanja, model pravovjerja, model obitelji, model kulture života, model spolnosti, model neotuđivosti imovine, model braka i model samospoznaje sažeto se daje pregled tema i ideja reprezentiranih u pojedinim tekstovima, tj. kod pojedinih autora. Ukazivanjem na međuovisnost i uzajamni utjecaj zbilje i diskurzivne reprezentacije zbilje, tj. na činjenicu da koliko god je književnost društveno proizvedena, ona je istovremeno i društveno proizvodna, rad svoj doprinos temelji na nadogradnji postojećeg historicističkog, pozitivističkog čitanja književne kulture Slavonije 18. stoljeća.
Starting from the contemporary cultural oriented trends of literary science – literary anthropology and new historicism – this paper examines the Slavonian corpus of literature, ie. Slavonian literary culture of the 18th century. Considering its (over) national and regional literary and cultural identity, the research is focused to the most dominant type of literary production of the observed period, religious genres. Eight genres were analyzed: catechism (M. A. Relković, A. Kanižlić, I. Grličić, Đ. Rapić, J. Lipovčić, E. Pavić, A. Bačić, A. J. Turković, J. Mulih, I. Velikanović), hagiographic poem (A. J. Turković), sermons (Đ. Rapić), lectionary (M. Lanosović), the translation of certain parts of Holy Scripture (A. Ivanošić), prayer book (A. Kanižlić), the translation from the fathers of the Church (J. A. Vlašić), sacred drama (A. Tomiković), with analysis mostly devoted to the catechism literature. Corpus is analyzed with respect to the discourse of everyday life, ie. the main intention is to place literary texts in the ideological and historical and cultural context and to reveal their strategies / models of extraliterary reflection. In order to get complete synchronic and diachronic insight into specific subjects and ideology of cultural reality, historical and cultural works of everyday life were also included in analysis but with marginal position in the research. Historical and cultural works that were analyzed are: records (Zapisnik Franjevačkog
samostana u Našicama, knjiga I /1739–1787./, Ljetopis Franjevačkog samostana u Osijeku /1686–1890./, Isusovački ljetopis /1763–1770./, Turkovićev ljetopis /1797–1807./), travel books (M. Piller i Lj. Mitterpacher, F. Wilhelm von Taube) and ethnographies (J. Lovretić, L. Lukić). Based on the research, models of shaping religious and cultural identity were established as a synthesis in which general and the particular is overlaping, due to the poetic, and in relation to the worldview strategies. Through eight models: model of pastoral and catechetical work, model of orthodoxy, model of family, model of culture of life, model of sexuality, model of inalienable of assets, model of marriage and model of self-realization concisely provides an overview of the subjects and ideas of the texts, ie. with the respect to the authors. Pointing out the interdependence and mutual influence reality and discursive representation of reality, ie. the fact that as far as literature socially produced, it is also a social production, contribution of this research is the upgrade of the existing historicist and positivist reading of literary culture of Slavonia 18th century.
Na temelju višegodišnjega istraživanja autor je sastavio katalog djela koja je venecijanski slikar Bartolomeo Litterini (1669.—1748.) izradio za hrvatske naručitelje u Dalmaciji. Utvrdio je da je ...Litterini izradio čak 33 slike religioznoga sadržaja za crkve i samostane u toj pokrajini. Najvećim dijelom riječ je o oltarnim palama i slikama izloženim u crkvenim interijerima, dok je manji dio bio namijenjen za privatnu pobožnost u privatnim zbirkama. Prepoznaje se i jedna Litterinijeva slika Prikazanje u hramu u Rijeci. Autor analizira umjetnikov stil, uspoređuje dalmatinska djela s njegovim talijanskim slikama, uspostavlja kronologiju, utvrđuje naručitelje i zaključuje da je Litterinijev katalog djela u Dalmaciji iznimno važan i za umjetnika i za hrvatsku likovnu baštinu.
Autor objavljuje Inventar liturgijskih predmeta Katedrale sv. Ivana Krstitelja u Budvi, na krajnjem jugu Dalmacije. Inventar je napisan 1719. godine i bilježi knjige, predmete od srebra, drveta, ...tekstila i kamena koji su se upotrebljavali u to vrijeme u Katedrali. Istovremeno se donosi arhivska građa o našašću relikvija sv. Križa u budvanskoj luci oko 1670. godine. Svjedočanstva o tom događaju iznijeli su 1719. godine ugledni budvanski plemići don Matija Medin, Šimun Radali, kanonici Nikola Antonioli i Petar Ruzović te kapetan Nikoleto Medin. Oni su iscrpno opisali okolnosti pod kojima su se moći pronašle i predočili kako su dospjele u Budvansku katedralu. Opisuje se drvena škrinja u koju su moći bile pohranjene te analizira srebrni, pozlaćeni relikvijar u kojem se navedene moći čuvaju, danas izložene u sakristiji Crkve sv. Ivana u Budvi. Autor donosi i današnji inventar srebrnih liturgijskih predmeta u crkvi, koji datiraju od 17. do 19. stoljeća, a nastali su u lokalnim (kotorskim?), mletačkim i augsburškim radionicama.
U Numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu odavno –najvjerojatnije još iz Sabljarovih vremena - čuva se dio znamenitog niza medalja lotarinške kuće, tzv. »Lothringer Suite«, »Suite de ...Lorraine« ili »Médaillier de Lorraine«, pretežito u kositrenim otkovima, ali i nekoliko obostranih brončanih medalja, dio veće serije predaka današnje habsburško-lotarinške kuće, kao i ranijih Lotarinških vojvoda. Izradio ih je znameniti lotarinški medaljer Ferdinand de Saint-Urbain. Bio je jedan među najglasovitijim majstorima svoga vremena, tj. posljednja tri desetljeća 17. stoljeća i prva gotovo četiri desetljeća 18. stoljeća. Pisac također objelodanjuje još neke njegove medalje, također iz iste zbirke.
