U posljednje vrijeme mnoga istraživanja usmjerena su na razvoj novih, blažih tehnika obrade hrane za koje se pretpostavlja da mogu zamijeniti neke tradicionalne procese prehrambene industrije, radi ...dobivanja prehrambenih proizvoda visoke kvalitete. Istraživanja su u prvom redu usmjerena na primjenu visokog hidrostatskog tlaka, ultrazvuka, tribomehaničke mikronizacije, mikrovalova, promjenjivog električnog polja. Rezultati znanstvenih istraživanja upućuju na činjenicu da se primjenom nekih od ovih postupaka u pojedinim granama prehrambene industrije može znatno uštedjeti energija i trajanje procesa proizvodnje, primijeniti blaži uvjeti termičke obrade te dobiti proizvodi boljih organoleptičkih značajki i veće nutritivne vrijednosti. Kako neke od ovih tehnika djeluju i na molekularnoj razini mijenjajući konformaciju, strukturu ili naboj molekula organskih ali i anorganskih materijala dolazi do promjena i pojedinih funkcionalnih svojstava materijala u kojima se nalaze. Zajedničko svim ovim tehnikama je da se tretiranje materijala odvija na sobnoj temperaturi, odnosno da dolazi do neznatnog povišenja temperature kao posljedice procesiranja, te da sam proces traje kratko vrijeme (od 1 do 10 minuta). Dosadašnji rezultati primjene visokog hidrostatskog tlaka pokazali su da se on uspješno može primijeniti u svrhu smanjenja broja ili čak uništenja mikroorganizama, te da uspješno djeluje na konformacijske promjene pojedinih molekula čime se mijenjaju (poboljšavaju) funkcionalna svojstva tretiranog proizvoda, te da izaziva pozitivne efekte proizvoda podvrgnutih zamrzavanju. Tehnika tribomehaničke obrade različitih čvrstih materijala izaziva mikronizaciju i dobivanje čestica nano - veličina uz istovremenu promjenu strukture i električnog potencijala, a čime dolazi do znatnog poboljšanja pojedinih reoloških i funkcionalnih svojstava materijala. Tretiranje ultrazvukom pokazalo se kao potencijalno vrlo uspješna tehnika obrade različitih prehrambenih proizvoda podvrgnutih sušenju (skraćuje se vrijeme sušenja i poboljšavaju funkcionalna svojstva), ekstrakciji u svrhu izolacije različitih komponenti (bioaktivne komponente hrane) ili emulgiranju. Primjena promjenjivog električnog polja pokazala se efikasnom za uništenje mikroorganizama te kao predtretman sušenja pojedinih vrsta hrane. Neke od navednih tehnika već se uspješno primjenjuju u prehrambenoj industriji nekih industrijski razvijenih zemalja svijeta.
Gradske vlasti provode razne programe usmjerene na borbu protiv socijalne isključenosti na
području grada. Takvi se programi, obično, mogu podijeliti u dvije osnovne vrste: inicijative
koncentrirane ...na teritorij (određeno područje) i programi razvoja zajednica. Međutim,
provođeni su i projekti koji su kombinacija tih dviju vrsta djelovanja. Primjer takve kombinacije
jeste program Soziale Stadt koji se provodi u njemačkim gradovima od 1990-ih godina. Ovaj
članak ima za cilj predstaviti osnovne pretpostavke programa i ocjenu njegovih rezultata, a
naročito u kontekstu primjene oba pristupa u borbi protiv socijalne isključenosti: inicijativa
koncentriranih na teritorij (određeno područje) i programa razvoja zajednica.
Kao sekundarna sirovina, troska od metalurškog procesa najčešće se odlaže na deponije bez ikakve financijske dobiti. Ovaj rad se bavi lužnato aktiviranom troskom iz proizvodnje željeza i čelika, koja ...kao anorgansko vezivo može biti korištena u građevinskoj industriji.
Ugljična anodna prašina (UAP) otpadni je materijal pri proizvodnji aluminija. Kemijski sastav UAP određen je metodom apsorpcijske spektrometrije (AAS), a mineraloški sastav metodom difrakcije ...rendgenskog zračenja (XRD). Površinska svojstva (specifična površina, prosječni promjer pora i ukupni volumen pora) određeni su Brunauer Emmett Telleorovom (BET) metodom i Barrett-Joyner-Halendainom (BJH) metodom. Mikroskopska ispitivanja provedena su pretražnom elektronskom mikroskopijom (SEM). Sva su ispitivanja provedena prije i nakon kemijske aktivacije UAP s KOH, ZnCl2 i organskim kiselinama (octenom i limunskom). Dobiveni rezultati pokazali su pozitivan utjecaj kemijske aktivacije na kemijska i strukturna svojstva ugljične anodne prašine kao potencijalnoga jeftinog adsorbensa.
Galektini-1 i -3 moduliraju mnoge stanične procese, a regulacijom migracije, fagocitoze i degranulacije
upalnih stanica, te sinteze citokina i medijatora upale, ovi su lektini uključeni u sve faze ...upalnih reakcija
uroĎenog i stečenog imunosnog odgovora. Djelovanje mu izrazito ovisi o lokalizaciji i tipu stanica, no galektin-1
općenito se smatra jakim protu-upalnim signalom, dok galektin-3 uglavnom potiče upalu. Ovim radom ispitana
je uloga galektina-3 u fiziologiji limfocita, te uloga i ekspresija galektina-1 i -3 u monocita, te klasično i
alternativno diferenciranih i aktiviranih makrofaga.
Humani limfociti i monociti izolirani su iz krvi zdravih dobrovoljnih davatelja. Uzgojem u hranidbenom
mediju uz dodatak granulocitno-makrofagnog, odnosno makrofagnog faktora stimulacije rasta kolonija, monociti
su diferencirani u makrofage tipa M1 i M2. Diferencirani makrofagi M1 aktivirani su klasično, dodatkom
lipopolisaharida i interferona-γ, ili alternativno u fenotip M2a/M2c, dodatkom interleukina (IL)-4/IL-10.
UtvrĎena je ekspresija galektina-1 i -3 na genskoj i proteinskoj razini, te njihova prisutnost na membrani stanica.
U hranidbenom mediju spomenutih stanica odreĎena je koncentracija galektina-3. UtvrĎen je učinak egzogeno
dodanog galektina-3 na fiziologiju limfocita, monocita i aktiviranih makrofaga.
Dobiveni rezultati upućuju na to da diferencijaciju i polarizaciju humanih monocita u klasično (M1) i
alternativno (M2a/M2c) aktivirane makrofage prate izrazite promjene razine ekspresije i proteolitičkog kidanja
galektina-3. Ekspresija i sekrecija galektina-3 usko su regulirane i znatno se razlikuju u klasično, u odnosu na
alternativno aktivirane makrofage, dok u galektina-1 razlike u razini ekspresije nisu toliko naglašene.
Zamijećene su izrazite razlike ekspresijskih profila i kidanja galektina-3 u istih podtipova makrofaga podrijetlom
od različitih donora krvi. U klasično aktiviranih makrofaga, temeljem intenziteta ekspresije membranskog
galektina-3, zamijećene su dvije odvojene populacije stanica. Humani monociti pokazuju izrazito velik kapacitet
vezanja egzogeno dodanog galektina-3, dok su u aktiviranih makrofaga receptori tog proteina u potpunosti
zasićeni. Egzogeno dodani galektin-3 ne utječe na izlučivanje citokina limfocita i aktiviranih makrofaga.
Razlike u razini i obrascu ekspresije galektina-3 u različito diferenciranih/aktiviranih makrofaga u odnosu na
galektin-1 su značajne. Stoga, specifičan uzorak ekspresije i sekrecije ovog proteina u diferenciranih i aktiviranih
makrofaga pridonosi boljem razumijevanju uloge i regulacije galektina-3 u tim stanicama. Novi uvid u biološke
karakteristike različito diferenciranih i aktiviranih makrofaga, te limfocita baca svjetlo na galektin-3 kao
modulator ovih stanica.
Galectins-1 and -3 modulate many cellular processes, and through regulation of cell migration, phagocytosis,
immune cell degranulation and modulation of cytokine and inflammatory mediator production, these lectins are
intimately involved in all phases of inflammatory reactions of innate and acquired immunity. Galectin-1 is
generally considered a strong anti-inflammatory and galectin-3 a pro-inflammatory signal, but their effects
tremendously vary with respect to their localization and the cell type. In this work we address the role of
galectin-3 in the physiology of lymphocytes and the role and expression of galectins-1 and -3 in human
monocytes and classically or alternatively differentiated and activated macrophages.
Human lymphocytes and monocytes were isolated from the blood of healthy donors and differentiated into
M1 and M2 subtype of macrophages by cultivation in culture media supplemented with granulocyte-macrophage
or macrophage colony-stimulating factor, respectively. M1 macrophages were activated classically by
lipopolysaccharide and interpheron-γ or alternatively into M2a/M2c phenotypes by interleukin (IL)-4/IL-10,
respectively. The expression of galectins-1 and -3 was determined on gene and protein levels, and the amount of
galectins bound to the cell membranes was estimated. Culture media were probed for secreted galectin-3. The
effect of exogenously added galectin-3 on the physiology of lymphocytes, monocytes and activated macrophages
was investigated.
Obtained results imply that differentiation and activation of monocytes into classically (M1) and alternatively
(M2a/M2c) activated macrophages is followed by marked changes of expression and proteolitic cleavage of
galectin-3. Expression and secretion of galectin-3 was tightly regulated and significantly differed among
classically and alternatively activated macrophages, while the differences of galectin-1 expression profiles were
not pronounced. Significant differences in galectin-3 expression profiles were observed between the same
macrophage subtypes obtained from different blood donors. Moreover, classically activated macrophages
polarize into two distinct populations with respect to the expression of membrane galectin-3. Human monocytes
exhibited high amount of free galectin-3 receptors, while on both types of activated macrophages the receptors
were fully saturated. Exogenously added galectin-3 does not affect cytokine secretion of lymphocytes or
activated macrophages.
Galectin-3 is more distinctive descriptor of macrophage differentiation/activation than galectin-1. Its specific
expression and secretion pattern in M1 vs. M2a/M2c macrophages contributes to better understanding of its role
and regulation in these cells and provides a new insight on biological characteristics of these cells.
Raspoloženje se definira kao difuzno afektivno stanje koje se najčešće doživljava kao promjena u subjektivnom doživljaju. Obično je niskoga intenziteta i dužega trajanja (Russell, 2003). Iako postoji ...konsenzus među autorima kako se raspoloženje najbolje ispituje mjerama samoprocjene (O′Connor, 2004), nije postignut dogovor oko broja različitih dimenzija raspoloženja ili njihovih naziva. Dvodimenzionalne strukture raspoloženja naglašavaju postojanje dviju dimenzija prema kojima se organiziraju raspoloženja (Diener i Iran-Nejad, 1986; Russell i Carroll, 1999a; Watson i Tellegen, 1985), dok višefaktorski modeli nastoje identificirati nekoliko dimenzija ili klastera. Cilj je istraživanja bio provjeriti jačinu izvora varijabiliteta dimenzija ugoda/neugoda i aktivacija unutar konstrukta raspoloženja. Listu od 88 raspoloženja ispunilo je 276 studenata raznih odjela Sveučilišta u Zadru. Na listi su trebali označiti čestinu javljanja različitih raspoloženja u posljednjih nekoliko mjeseci. Faktorskom analizom podataka dobivene su dvije različite faktorske strukture raspoloženja u zavisnosti o tipu rotacije faktorskih osi. U početku analize (nerotirana struktura) izlučen je faktor ugoda/neugoda, a nakon njega faktor aktivacije. Nakon rotacije faktorskih osi u dvodimenzionalnom prostoru, raspoloženja se raspoređuju na dimenzijama ugode i neugode, a gubi se efekt dimenzije aktivacije. Rezultati su komentirani obzirom na dva kompetitivna modela raspoloženja: Watsonov i Tellegenov (1985) koji naglašava odvojenost i nezavisnost pozitivnih i negativnih raspoloženja, te Russellov i Carrollov (1995a), koji naglašava ortogonalnost i bipolarnost dviju dimenzija raspoloženja (hedonskog tona i aktivacije).
U usporedbi s ogromnim brojem studija raznih činilaca koji utiču na životnost liofiliziranih bakterija, rekonstituciji poslije liofilizacije je posvećeno malo pažnje.
UVOD
Matematički modeli mogu pripomoći boljem razumijevanju dinamike ljudskog kretanja. Usprkos pojednostavljivanju, model mora biti dovoljno kompleksan da bi dobiveni rezultati bili valjani i ...upotrebljivi u praksi. U dobroj izvedbi pojedinih gibanja jednostavnih, stereotipnih motoričkih aktivnosti (hodanje, trčanje, skokovi), u kojima sudjeluje veći broj mišićnih skupina, uvijek se pojavljuje jedan uzorak koordinacije mišićne aktivacije (motorički program). Dosadašnja istraživanja nedvojbeno potvrđuju proksimalnodistalni redoslijed aktivacije mišića donjih ekstremiteta pri sunožnom skoku u vis (Bobbert i Van Ingen Schennau, 1988). Početni položaji, međutim, nisu nikada potpuno jednaki. Svaka promjena početnog položaja uzrokuje malu promjenu aktivacije mišića. No ako su promjene početnog položaja prevelike, postojeći model aktivacije ne može više osiguravati optimalan mišićni ucinak. Ipak, postoji, takozvani, ‘optimalni’ uzorak koordinacije aktivacije mišića koji omogućuje učinkovitost i pri određenom rasponu otklona od idealnih početnih položaja. Tako središnji živčani sustav racionalno pojednostavljuje kompleksnost optimalnoga koordinacijskog uzorka (Van Soest, Van Ingen Schennau, 1998). Drugo pitanje odnosi se na utvrđivanje graničnih vrijednosti unutar kojih je moguće koristiti isti kretni uzorak. Stoga je cilj ovog rada bio uz pomoć matematičkog modela ljudskoga tijela utvrditi globalne (agonist/antagonist) uloge pojedinih mišića pri sunožnom odrivu u ležećem položaju te opažati promjene u aktivaciji pojedinog mišića s obzirom na utjecaj različitih startnih pozicija.
METODE
Ispitanik (dobi od 26 godina, visine 176 cm, mase 68 kg) izvodio je vodoravne odrive na spravi ‘nožna preša’ (model M051, Technogym, Gambettola, Italija) u ležećem položaju (os trupa u smjeru odriva). Na odrivnu površinu bila je pricvršćena tenziometrijska ploča (model 9287, Histler, Winterthur, Švicarska). Ispitanik je odriv izvodio iz tri različita položaja, definirana s obzirom na kut pod kojim je koljenski zglob bio pogrčen. U 1. početnom položaju koljena su inicijalno bila potpuno opružena, a u 3. maksimalno pogrčena. Iz svakoga je položaja ispitanik izvodio pet maksimalnih sunožnih odriva. U izvedbi odriva goniometrom se mjerila kutna brzina opružanja koljenskog zgloba te udaljenost zgloba kuka od odrivne površine, što je omogućilo da se, na temelju poznavanja dužina pojedinih segmenata donjih ekstremiteta, izračunaju sve koordinate tijela u vremenu. Kako bi se uklonio rizik od ozljede, odriv je bio slobodan samo u prvih 15 cm pokreta. Telemetrijskim EMG uređajem (Biotel 88, Glonner, Munchen, Njemacka) mjerene su aktivacije 6 mišića: m. vastus lateralis i m. vastus medialis (VAS), m. gluteus maximus (GLU), m. biceps femoris (BF), m. rectus femoris (RF), m. soleus (SOL) i m. gastrocnemius (GAS). Po dvije bipolarne elektrode bile su postavljene na kožu iznad pojedinih mišića lijeve noge na razmaku od 22 mm (otpor <5 kU). EMG signali prikupljali su se pri frekvenciji od 1000 Hz, zatim je za svih pet odriva iz istog početnog položaja određena prosječna mjera, a signal je izgladen (obrađen s pomoću niskopropusnog filtra, granična frekvencija 10 Hz). Iz o vremenu ovisnog EMG signala izvedena je proporcionalna vrijednost mišićne aktivacije (Enoka, 1994) pojedinog mišića, koja se kretala u intervalu 0-1. Izračun vrijednosti mišićne aktivacije za VAS dobiven je kao prosječna vrijednost za mišiće m. vastus medialis i m. vastus lateralis.
Opis modela. U istraživanju je korišten dvodimenzionalni matematički model ljudskog tijela, kod kojega su mišićne sile predstavljale generatore gibanja. Model se sastojao od četiri kruta jednodimenzionalna segmenta (oba stopala – lijevo i desno, u daljnjem tekstu samo ‘stopalo’, oba koljena - u daljnjem tekstu samo ‘koljeno’, oba bedra - u daljnjem tekstu samo ‘bedro’, i ‘trup’), gibljiva samo u sagitalnoj ravnini. Model pojedinog mišića bio je pojednostavljen u najvećoj mogućoj mjeri. Mišić je opisan kao jednodimenzionalna veza bez mase, koja je jednostavno generirala silu između dviju točaka, u kojima se spajala na kosti. Točke hvatišta mišića na kost bile su određene s obzirom na anatomske podatke Bobberta i Huijinga (1990).
Lagrange-Eulerove jednadžbe i relativni izvodi. Hretanje tijela moguće je opisati uz pomos Lagrange-Eulerovih jednadžbi. Postoje dvije jednadžbe kojima je sustav moguće opisati uz pomoć dvije varijable, tj. generalizirane koordinate. Te dvije koordinate predstavljaju kut između horizontalne osi i stopala te između horizontalne osi i koljena. Kako bi se utvrdile uloge mišića u kretanju, iz dviju izvedenih jednadžbi najprije je bilo potrebno izraziti silu potiska na odrivnu ploču, koja je po Newtonovu zakonu izravno povezana s ubrzanjem težišta tijela. Količina na osnovi koje je bilo moguće utvrditi pojedine uloge mišića u kretanju određena je kao parcijalni izvod sile potiska u svakoj od šest mišićnih aktivacija (u daljnjem tekstu ‘izvod’). Izračunati izvodi ovise o parametrima modela i parametrima njegove kinematike te predstavljaju neposredne pokazatelje u kojoj mjeri odredeni mišić utječe na povećanje ili smanjenje sile potiska u svakom trenutku odriva. Pozitivni izvod poklapa se s agonističkom, a negativni s antagonističkom ulogom pri odrivu, s time da se kao apsolutna vrijednost izvoda opisuje osjetljivost odrivne sile na aktivaciju odredenog mišića.
REZULTATI I RASPRAVA
U sva tri početna odrivna položaja dostignute su gotovo jednake završne brzine (neposredno prije nego što se je tijelo počelo zaustavljati). Time je omogućena usporedba odrivne sile i vremenskih parametara odriva. Dobivene su značajne razlike mišićnih aktivacija. U sva tri odrivna položaja najveća je aktivnost zabilježena za mišiće VAS, RF i GLU, a najmanja za BF. Dobivene su znatno veće razlike izvoda za svaki od šest mišića. Izvodi svih mišića, osim izvoda za mišić BF, bili su u ukupnom vremenskom trajanju za sve odrazne položaje pozitivni. To znači da bi smanjena mišićna aktivacija mišića BF proizvela veću odrivnu silu u svakoj fazi odriva. S obzirom na vremenski tijek svih šest izvoda, najviše se ističe odriv iz trećeg početnog položaja (maksimalno pogrcena koljena), dok u ostala dva pocetna položaja na kraju faze odriva vrijednost izvoda za mišiće VAS, GLU i RF raste, a za mišić BF opada.
Najznačajnije razlike u ovom radu pokazale su se u području osjetljivosti odrivne sile na aktivaciju mišića. U odrivu iz ležećeg položaja mišići VAS, GLU, RF i GAS imaju ulogu agonista, dok je mišić BF antagonist. Svako povećanje aktivacije mišića BF za posljedicu ima smanjenje mišićne sile u svakom trenutku odriva u svakomu od tri pocetna položaja. Od navedenih pocetnih položaja, prvi i drugi su se pokazali kao najviše ergonomski, dok je treći položaj manje ergonomski. U tom je položaju također utvrđena najveća osjetljivost gibanja na mišićne aktivacije. Također se pokazalo da se u 3. položaju valja koristiti drugačijom strategijom mišićne aktivacije nego u 1. i 2. položaju, u kojima su uloge mišića gotovo jednake, pa je moguće zaključiti kako u pozadini vjerojatno leži korištenje istog motoričkog programa. U odrivu iz 3. položaja utvrđen je zahtjev za povesanom motoričkom kontrolom i to uslijed veće osjetljivosti gibanja na mišićnu aktivaciju. Zbog toga je bilo moguće zaključiti kako pojedini mišić nije imao ni agonističku ni antagonističku ulogu, već je djelovanjem na sva tri zgloba pridonosio radu poluge ili kao fleksor ili kao ekstenzor. Pokazalo se da je svaki mišić u dva zgloba ekstenzor, dok je u jednom fleksor, ili pak da je u dva zgloba fleksor, a u jednom ekstenzor. Zbog prisutnosti određenih stereotipnih, u ovom primjeru odrivnih uzoraka mišićne koordinacije, manji odmaci od poželjnih i više ergonomskih početnih odraznih položaja ne narušavaju uzorak mišićne aktivacije. Gotovo jednako dobra učinkovitost odriva postiže se iz prvog i drugog položaja, dok se iz 3. položaja učinkovitost povezuje sa slabijom kontrolom pokreta. Vrijednosti izvoda na početku odriva su u početnom položaju mišića VAS, GLU i RF približno tri puta veće u usporedbi s vrijednostima u 1. i 2. položaju. To bi značilo da već i manji otkloni od vrijednosti aktivacija (i posljedicnih sila) navedenih mišića uzrokuju velika odstupanja u potisnoj sili skupa poluga, te uzrokuju odstupanja od idealnih trajektorija kretanja. Posljedicnu dopunsku kontrakciju u pojedinim zglobovima slijedi smanjena ucinkovitost kretanja i veća potrošnja energije. Izvod odrivne sile prema aktivacijama mišića može biti kriterij za utvrđivanje intervala onih odrivnih položaja unutar kojih opći koordinacijski obrazac dovodi do učinkovitog odriva/odraza, kod kojeg je kontrola pokreta visoka, te je značaj mehanizama periferne povratne informacije relativno nizak (Van Soest i Van Ingen Schennau, 1998).
ZAKLJUČAK
Istraživanjem su utvrđene uloge šest mišića pri odrivu iz ležećeg položaja. Mišić BF je imao ulogu antagonista, dok su ostali ispitivani mišići, VAS, GLU, RF, SOL i GAS, agonisti. U svim odrivima na kraju pokreta zabilježena je veća osjetljivost na kontrolu pokreta, nego na početku odriva. Drugi rezultat istraživanja kaže da je osjetljivost na motoričku kontrolu veća što je početni odrivni položaj manje ergonomski. Na temelju tih nalaza moguće je zaključiti kako je kretnju puno lakše kontrolirati na početku pokreta te iz raspona početnih položaja koji bi se mogli označiti kao više ergonomski. Na taj način ljudsko tijelo u gotovo beskrajnom spektru motoričkih akcija čuva visoku učinkovitost kretanja uz pomoć manjeg broja motoričkih programa.
Brojna ispitivanja pokazala su da je ispitni period za studente stresan. Cilj ovog istraživanja je bio ispitati efekte prethodnog ispitnog iskustva, kao i težine ispita na neke reakcije na stres. U ...istraživanju je sudjelovalo 12 ispitanica, studentica prve godine studija psihologije, približno iste dobi i iskustva s polaganjem ispita na studiju. Ispitivanje je uključivalo određivanje stanja anksioznosti, visoke aktivacije i bojazni od ispita prije i nakon prvog i drugog izlaska na teži ispit te prije početka lakšeg ispita. Ispitno iskustvo nije utjecalo na promjene stanja anksioznosti i visoke aktivacije prije i nakon ispita, dok su procjene bojazni i težine ispita na Borgovoj skali pokazale da je prvi izlazak na teži ispit za ispitanice stresniji. Nadalje, razine ispitivanih varijabli mijenjale su se na sličan način pokazujući povećanje stresa neposredno prije početka ispita te smanjenje dan nakon ispita. Dobiveni rezultati također su pokazali da veća razina stresa prethodi težem ispitu. Čini se da u istraživanjima ispitnog stresa treba respektirati efekte ispitnog iskustva, kao i težine samog ispita.
PDF
