Pitanje regulacije radnog vremena jedno je od najstarijih u povijesti radnog prava, o čemu svjedoči uspostavljena regulativa, kako na međunarodnoj, tako i na nacionalnoj razini, s ciljem skraćivanja ...radnog vremena radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika. S druge strane, fleksibilizacija i diverzifikacija radnog vremena, koje su započele osamdesetih godina prošlog stoljeća, imale su prvenstveno za cilj povećanje produktivnosti i kompetitivnosti poslodavca te stope zaposlenosti. Fleksibilizacija u radnim odnosima općenito, a napose fleksibilnost radnog vremena, doveli su do toga da se više ne mogu jasno odrediti, ne samo granice između poslovnog i obiteljskog života radnika, već niti vrijeme u kojem osoba sudjeluje u društvenom životu. Stoga je potrebno poduzeti određene napore i donijeti određene mjere koje bi omogućile da pitanje rasporeda radnog vremena ne bude samo predmet zakonskih tekstova i kolektivnih ugovora, već i individualizacije radnog vremena koja bi omogućila pojedincu da definira svoje radno vrijeme na način koji će mu omogućiti kvalitetnu harmonizaciju poslovnog i privatnog života, pazeći pri tom da se ne ugroze poslovni interesi poslodavca, kao ni „vremenski obrasci zajednice“.
The issue of the regulation of hours of work is one of the oldest in the history of labor law. This is evidenced by the established regulations, both at i nternational and national level, the aim of which were to shorten hours of work to protect the safety and health of workers. On the other hand, flexibility and diversification of hours of work which began in the eighties primarily aimed at increasing the productivity and competitiveness of employers as well as increasing the employment rate. Flexibility in labor relations in general, and in particular the flexibility of working hours have led to limitations which are no longer clearly defined, not only between work and the private life of workers, but have even determined the time in which people participate in social life. Therefore, it is necessary to make some effort to bring in certain measures that would allow that the issue of distribution of working hours to no longer be only the subject of legal texts and collective agreements, but also part of the individualization of hours of work. This would enable the individual to define his/her hours of work in a way that would better harmonize work and private life in a manner that would not pose any threats neither to the business interests of the employer nor to the “community time pattern”.
Neonikotinoidi su se počeli primjenjivati u zaštiti od štetnika 90-ih godina prošlog stoljeća. Zbog negativnih učinaka na pčele Europska je komisija 2018. godine u svim zemljama članicama Europske ...unije zabranila uporabu tri djelatne tvari neonikotinoida: imidakloprida, tiametoksama i klotianidina, za sve vrste korištenja, osim u trajnim staklenicima i za biljke koje će cijeli životni vijek provesti u zatvorenu prostoru. Ovim radom analizirat će se razlozi zabrane neonikotinoida te na temelju dosadašnjih iskustava iz brojnih zemalja i posljedice zabrane na ratarsku proizvodnju. Rezultati mnogobrojnih studija pokazali su da se osim akutne i kronične toksičnosti negativan utjecaj neonikotinoida ogleda u učinku subletalnih doza kojima su izložene populacije oprašivača. Zabrana korištenja djelatnih tvari imidakloprida, tiametoksama, klotianidina, a na kraju i tiakloprida u zemljama Europske unije, očekivano je dovela do velikih promjena u ratarskoj proizvodnji. Došlo je do povećanja pojave štetnika, kao i do pojave rezistentnosti štetnika na starije, prije korištene insekticide, do smanjenja prinosa i kvalitete uroda, a značajno se povećala i folijarna primjena insekticida, osobito onih iz skupine piretroida. Pozitivne su strane zabrane s agronomskog gledišta uvođenje i implementacija alternativnih metoda suzbijanja štetnika i znanstveni dokazi koji pokazuju da je usprkos smanjenoj mogućnosti odabira i primjene insekticida moguće održavanje stabilnih prihoda uz smanjenu uporabu insekticida.
Alternativni sustavi ispitivanja toksičnosti na životinjama obuhvaćaju postupke koji uključuju stanice i kulture, uporabu dijelova tkiva, toksikokinetičko modeliranje, kao i odnose aktivnosti prema ...strukturi ksenobiotika. Uporaba in vitro sustava (staničnih frakcija, staničnih linija, primarnih staničnih kultura, dijelova tkiva, kulture organa itd.) ima široku primjenu u toksikološkim istraživanjima. U posljednjih nekoliko godina fenomen apoptoze može se pratiti prema vrlo preciznim unutarstaničnim promjenama te utvrđena programirana smrt stanice iskoristiti u uklanjanju takvih stanica iz populacije. In vitro sustavi idealno se rabe u istraživanjima molekularnih, staničnih i fizioloških mehanizama toksičnosti izazvanih kemikalijama, dok in vivo studije toksičnosti ne mogu dati te odgovore. Glavna potvrda razvoja i praćenja toksičnosti spojeva u in vitro testovima jest znanstvena utemeljenost toksikologije. Razvoj i uvođenje strategija testiranja koje primjenjuju kombinaciju eksperimentalnih podataka iz niza alternativnih metoda (fizikalno-kemijske tehnike, QSAR tehnike, metaboličko i kinetičko modeliranje) omogućuje najefikasniju procjenu toksičnosti, kao i istodobno smanjenje broja laboratorijskih životinja potrebnih u postupcima testiranja toksičnosti spojeva.
Članak se bavi aktualnim pitanjima kaznenopravne regulacije kaznenih djela protiv zdravlja ljudi u Republici Hrvatskoj s naglaskom na kaznenu odgovornost liječnika kao temeljnog nositelja zdravstvene ...djelatnosti. Članak daje kritički osvrt na kazneno djelo nesavjesnog liječenja, kazneno djelo izdavanja i uporabe neistinitih liječničkih odnosno veterinarskih svjedodžbi, kazneno djelo samovoljnog liječenja te problematizira povredu prava na tjelesni integritet pacijenta (pravo na samoodređenje). Članak daje kritički osvrt i na kazneno djelo nedozvoljenog presađivanja dijelova ljudskog tijela u svjetlu donošenja Istanbulske deklaracije o trgovini organima i transplantacijskom turizmu (2008). Članak ujedno povezuje kazneno djelo nepružanja medicinske pomoći s povredom obveze pružanja hitne medicinske pomoći te povredom obveze sklapanja ugovora o pružanju zdravstvene zaštite. Zaključno, autorica predlaže uvođenje alternativnih metoda rješavanja sporova u zdravstvu za lakša kršenja pravila zdravstvene struke te, u vidu presude Maresti, razgraničenje kaznenih djela i prekršaja u području zaštite prava na zdravlje pojedinca.
PDF
