Bolesnici koji pate od anoreksije nervoze relativno često manifestiraju ambivalenciju glede promjene vlastitog stanja, a manjak motivacije za promjenom predstavlja ključnu barijeru u intervenciji i ...liječenju ovoga poremećaja. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je slaba motivacija za promjenom značajan prediktor nepovoljnih ishoda u tretmanu, jednako kao i visoke stope odustajanja od istog. Transteorijski model je integrativni model namjerne promjene ponašanja koji opisuje i predviđa kada i kako će osoba promijeniti svoje ponašanje. Model postulira da pojedinci prolaze kroz šest stadija u procesu promjene (predkontemplacija, kontemplacija, priprema, akcija, održavanje i završetak). Prema dosadašnjim istraživanjima, područja evaluacije modela su uključivala različite ovisnosti poput ovisnosti o alkoholu, pušenju, psihoaktivnim tvarima, kockanju, ali i poremećaje hranjenja i jedenja, kao što su anoreksija i bulimija nervoza. Transteorijski model pretpostavlja da važnu ulogu na putu prema promjeni ponašanja imaju procesi promjene, percipirana samoefikasnost, te uravnoteženost prednosti i nedostataka vlastitoga stanja u procesu donošenja odluke. Budući da su istraživanja koja se temelje na evaluaciji i primjeni ovoga modela još uvijek malobrojna, cilj ovog rada je pružiti prikaz istraživanja usmjerenih na evaluaciju i primjenu transteorijskog modela kod anoreksije nervoze s naglaskom na operacionalizaciju i mjerenje njegovih glavnih varijabli. Dosadašnja su istraživanja potvrdila osnovne postavke modela na oboljelima od anoreksije, a u ovom se radu predstavljaju smjernice za daljnja istraživanja.
Patients with anorexia nervosa often indicate ambivalence concerning the change of their own condition, and the lack of motivation for change represents a critical barrier in the interventions and treatment of this disorder. Current studies have shown that a poor motivation to change is a significant predictor of unfavorable treatment outcomes and of high treatment drop-out rates. The transtheoretical model is an integrative model of intentional behavior change that describes and predicts when and how people change their behavior, and it postulates that individuals go through six stages in the process of change (precontemplation, contemplation, preparation, action, maintenance and termination). According to current findings, areas of model evaluation have included a variety of addictive behaviors such as alcoholism, smoking, drug abuse, gambling and eating disorders, namely anorexia and bulimia nervosa. The transtheoretical model assumes that processes of change, perceived self-efficacy and decisional balance have an important role in the behavior change. Considering that studies based on the evaluation and application of the transtheoretical model in anorexia nervosa are lacking, the aim of this paper is to present previous studies focused on the evaluation and application of the transtheoretical model to anorexia nervosa with emphasis on the operationalization and measurement of its core constructs. Previous researchers have confirmed the basic assumptions of the model in patients with anorexia and directions for further research are presented in this paper.
Rad analizira anketno istraživanje o učestalosti poremećaja u prehrani provedeno na uzorku od 148 srednjoškolaca. Cilj rada je ispitati učestalost ponašanja i stavova karakterističnih za poremećaje u ...prehrani s obzirom na spol i dob, te njihovu povezanost s odnosom s roditeljima i vršnjacima te stavovima srednjoškolaca o vlastitom tjelesnom izgledu. Nezadovoljstvo vlastitim tijelom ispitano je na slikovnom prikazu razlika u procjeni trenutnog i željenog tjelesnog izgleda. Primijenjeni su postupci deskriptivne statistike, t-testa za nezavisne uzorke, ANOVA-e i korelacijske analize. Rezultati pokazuju da 48,6% djevojaka za željeni izgled odabire prikaz mršavijeg tijela od postojećeg, dok 38,7% navodi željeni izgled kao jednak postojećem, a 12,6% željeni izgled procjenjuje debljim od postojećeg. Djevojke su najnezadovoljnije trbuhom (31,5%), nogama (28%) te stražnjicom i bokovima (20,7%). Mladići su najnezadovoljniji prsima (35,1%), nogama (21,6%) i trbuhom (18,9%). Ukupno, 52,7% ispitanika iskazuje osjećaj prevelike debljine, dok jaku želju za mršavljenjem iskazuje 65,5% mladih. Djevojke značajno češće od mladića iskazuju nezadovoljstvo tijelom (p<0,001) te su sklonije ponašanjima povezanim s anoreksijom (p<0,001), ponašanjima povezanim s bulimijom (p<0,01) i poremećaju s prejedanjem (p<0,05). Mlađi ispitanici značajno su skloniji ponašanjima povezanima s ortoreksijom (p<0,05). Utvrđena je niska negativna korelacija kvalitete odnosa u obitelji i ponašanja s povezanih s bulimijom (r=-0,18, p<0,05). Nezadovoljstvo tijelom pozitivno visoko korelira s ponašanjima povezanim s anoreksijom (r=0,76, p<0,001) i bulimijom (r=0,63, p<0,001) te je pozitivno umjereno povezano s poremećajem s prejedanjem (r=0,58, p<0,001). Nije utvrđena povezanost odnosa s vršnjacima, nezadovoljstva tijelom i stavova o vlastitom izgledu s ponašanjima povezanim s anoreksijom, bulimijom i ponašanjima povezanim s poremećajem prejedanja i ortoreksijom.
The paper analyses a survey conducted with 148 adolescent participants. The goal was to examine adolescent attitudes concerning their personal body image satisfaction, the prevalence of behaviours inherent to eating disorders, and their relationships with family and peers. Results were obtained using descriptive statistics, t-tests for independent samples, ANOVA and correlation analysis. The body image satisfaction was surveyed via a „Desired and current body type scale“. The results indicate that 48.6% of girls desire a thinner body, 38.7% of them report complete satisfaction, while 12.6% expressed a desire to increase in weight. Girls are most dissatisfied with their abdominal area (31.5%), legs (28%), and thighs (20.7%). Boys report dissatisfaction with their chest area (35.1%), legs (21.6%) and abdominal area (18.9%). In total, 52.7% of participants report feeling overweight, with 65.5% reporting a strong desire to lose weight. Girls report significantly lower levels of body image satisfaction (p<0.001), higher levels of bulimia (p<0.01) and binge eating (p<0.05) than boys. Younger adolescents report significant levels of orthorexia-related behaviour (p<0.05). A low and negative correlation between the quality of relationships in the family and bulimia-related behaviour was found (r=-0.18, p<0.05). Body image dissatisfaction correlates strongly with both anorexia-related behaviour (r=0.76, p<0.001) and bulimia-related behaviour (r=0.63, p<0.001), and moderately with binge eating (r=0.58, p<0.001). The correlation between peer relationships and body image satisfaction, anorexia-, bulimia-, orthorexia-related behaviour and binge eating was not established
Anoreksija nervoza poremećaj je hranjenja koji većinom zahvaća mlade djevojke te ima zabrinjavajuće visoku stopu smrtnosti. Osim svakodnevnih poteškoća u psihičkom i socijalnom funkcioniranju, ...oboljele osobe drastično gube na tjelesnoj težini što dovodi do poremećaja različitih fizioloških funkcija. Rad opisuje primarna obilježja poremećaja te se osvrće na jedno od najistaknutijih – iskrivljenu percepciju vlastitog tijela, kod kojeg se između ostalog promatra sličnost percepcije vlastitog tijela kćeri oboljelih od anoreksije nervoze te njihovih majki. Potom se razmatraju neki klinički entiteti koji se povezuju s anoreksijom nervozom, kao što su opsesivno-kompulzivni poremećaj te poremećaji iz spektra autizma. Zaključno, rad se osvrće na vrste terapija koje se najčešće koriste u tretmanu osoba oboljelih od anoreksije nervoze, specifično na uspješnost terapije koja uključuje obitelj oboljelih.
Prehrana u onkološkog pacijenta Dobrila-Dintinjana, Renata; Redžović, Arnela; Čubranić, Aleksandar ...
Medicina fluminensis,
09/2015, Letnik:
51, Številka:
3
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Tumorska kaheksija je sindrom koji se javlja u onkoloških pacijenata, a uzrokovan je nizom čimbenika. Klinički se manifestira gubitkom tjelesne težine i mišićne mase. Kaheksija je i najčešća ...sekundarna dijagnoza kod pacijenata s rakom te se često javlja i kao prvi znak same bolesti. Gubitak tjelesne mase ukazuje na lošu prognozu u oboljelih – između 40 i 80 % pacijenata pokazuje znakove gubitka tjelesne mase povezane s rakom, a do 30 % svih oboljelih od raka umire od pothranjenosti.
Posljednjih se godina puno radi na podizanju svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i znanja o psihičkim poremećajima. Podizanjem svijesti o ovoj temi došlo je do boljeg prihvaćanja i razumijevanja ...psihičkih poremećaja te osoba koje pate od njih. Ipak, jedna od negativnih posljedica podizanja svijesti je romantiziranje i glorificiranje navedenih poremećaja. Preko društvenih mreža i u medijima počela se stvarati percepcija da poremećaji čine pojedinca jedinstvenim i posebnim, a njegova patnja počinje biti poetična. Također, mediji nerijetko krivo prikazuju same poremećaje te njihove simptome. Taj trend romantiziranja zapravo nije nešto novo, javio se još u 19. stoljeću prilikom epidemije samoubojstava mladih ljudi koji su čitali Patnje mladog Werthera. Cilj ovog rada je ustvrditi kako se depresija, anksioznost, samoubojstvo i anoreksija romantiziraju u medijima te kakvog to učinka ima na pojedince. Provedena su brojna istraživanja koja su proučavala utjecaj medija i popularne kulture na razvoj psihičkih poremećaja. Tako je pronađena povezanost između načina izvještavanja o samoubojstvu i njegove incidencije, kao i utjecaj standarda ljepote na razvoj anoreksije.
Poremećaji hranjenja i jedenja čest su medicinski i psihološki problem u adolescenciji, a mogu se javiti u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu. Uzroci nastanka poremećaja su složeni i nisu potpuno ...istraženi. Liječenje bi trebalo biti multidimenzionalno, budući da psihofarmaci i psihoterapija primijenjeni zajedno nisu dovoljno učinkoviti, a u najvećem broju slučajeva u liječenje moraju biti uključene obitelji. Poremećaji svojom ozbiljnošću, trajanjem i teškoćama u liječenju te posljedicama za kvalitetu života i zdravlje djece i adolescenata zahtijevaju punu pažnju i ozbiljan pristup prevenciji.
Način prehrane važan je čimbenik u pojavnosti kroničnih bolesti te u patofiziološkom mehanizmu nastanka malignih bolesti. Vrsta konzumirane hrane može djelovati kao prevencija nastanka bolesti, a kod ...bolesnika može značajno utjecati na stupanj kvalitete života i na tijek liječenja bolesti. Onkološki bolesnici imaju poseban režim prehrane jer njihov organizam zahtjeva veće količine unosa kalorija posebice proteina kako bi se povećao obrambeni mehanizam protiv učinaka malignih alteracija. Hormoni kao što su citokini i hormoni rasta, povezani su sa metaboličkim promjenama koje se javljaju uz nutricijski status organizma. Kod velikog broja onkoloških bolesnika pri prvotnom postavljanju dijagnoze vidljiv je značajni gubitk tjelesne mase, masnog tkiva, a posebice proteina uz značajnu upalnu aktivnost. Opisano tjelesno propadanje u onkoloških bolesnika naziva se „sindrom tumorske kaheksije“, uz postojanje simptoma anoreksije. Najčešći problemi povezani s prehranom koji se manifestiraju u onkoloških pacijenata promjene su okusa, mučnina i povraćanje, upala sluznice usne šupljine i otežano gutanje. Cilj je provođenja nadzora medicinske sestre/tehničara utvrditi stupanj mučnine/povraćanja, utvrditi postojanje ostalih simptoma poremećaje prehrane, te poboljšati održavanje zadovoljavajuće tjelesne težine u pacijenata. Potrebno je savjetovati/educirati pacijenta o ispravnim metoda prehrane tijekom provođenja kemo/radioterapije pa stoga medicinska sestra/tehničar mora imati usvojena znanja o specifičnostima primjene enteralne, odnosno parenteralne prehrane. Tumorska kaheksija značajno utječe na tijek liječenja onkološkog bolesnika i stupanj preživljavanja. Primjenom standardne nutritivne potpore nije moguće zaustaviti kontinuirano tjelesno propadanje. U segmentu kliničke prehrane unatrag nekoliko godina učestalo se propituje svrhovitost primjene eikozapentaenske kiseline (EPA) i megestrolacetata (M) u u liječenju onkoloških bolesnika. Zato liječenje onkoloških bolesnika trebaju provoditi članovi multidisciplinarnog zdravstvenog tima u specijaliziranim onkološkim centrima. Po završetku specifičnog onkološkog liječenja daljnje praćenje bolesnika potrebno od strane onkologa, ali je isto tako značajna uloga liječnika primarne zdravstvene zaštite (PZZ), stoga je u budućnosti potrebno bolje definirati kompetencije liječnika PZZ-a. Sestrinska skrb onkoloških pacijenata zahtijeva temeljit, usustavljen, cjelovit i individualiziran sestrinski pristup uz primjenu kvalitetne i standardizirane sestrinske dokumentacije, te edukacije bolesnika kao i članova obitelji.
Normalno starenje često je popraćeno gubitkom apetita i smanjenjem unosa hrane. Gubitak težine pri starenju često se naziva anoreksija starenja. Kao izniman znanstvenik i liječnik tradicionalne ...perzijske medicine Avicena je uveo nekonvencionalan pristup starijima. On je također vjerovao da se stariji trebaju držati posebnih obrazaca kako bi održali svoje zdravlje.
Ti obrasci uključuju prehranu, mentalna stanja, spavanje, kupanje, fizičku aktivnost pa čak i odabir nekih odgovarajućih hobija. Stariji bi trebali konzumirati hranu i voće koji omekšavaju stolicu i imaju laksativna svojstva kako bi se spriječila konstipacija. Također će si činiti dobro ako smanje količinu hrane pojedene u obroku, ali istovremeno povećaju broj obroka kako bi kompenzirali smanjeni unos hrane. Štoviše, oni bi trebali održavati svoju vitalnu snagu i izbjegavati sve aktivnosti koje opterećuju tijelo. Osim toga uzimajući u obzir principe hifz-al-sehah, stariji si mogu osigurati dug i zdrav život.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati povezanost između rizika za razvoj poremećaja u jedenju (ED), psihološke prilagodbe, empatije, privrženosti i internalizacije mršavosti među adolescentima s ...anoreksijom nervozom (AN) u odnosu na zdravu kontrolnu skupinu (HC). Upitnik općih podataka, Upitnik o poremećaju jedenja-3 (EDI-3), Upitnik sociokulturnih stavova prema izgledu-3 (SATAQ-3), Revidirani upitnik o iskustvima u bliskim odnosima (ECR-R) i Upitnik o empatiji (BES) ispunilo je 35 adolescentica s dijagnosticiranim poremećajem u jedenju (anoreksija nervoza) i 35 zdravih adolescentica koje su činile kontrolnu skupinu. Rizik za razvoj poremećaja u jedenju se pronašao najvećim u adolescentica s anoreksijom nervozom koje su imale značajne teškoće u općoj psihološkoj prilagodbi, zatim u zdravih adolescentica kod kojih se potvrdila značajna internalizacija ideala mršavosti. U djevojaka s utvrđenom dijagnozom anoreksije nervoze, stil privrženosti i internalizacija ideala mršavosti se nisu pokazali značajnim prediktorom, u kombinaciji s faktorom opće psihološke neprilagodbe, za rizik za razvoj poremećaja u jedenju. Rezultati podupiru konstrukt poremećaja u jedenju koji naglašava ulogu opće psihološke prilagodbe u razvoju poremećaja u jedenju.
PDF
