Celijakija je bolest poremećenog imunosnog odgovora potaknutog glutenom koja se javlja u genetički predisponiranih osoba. Svrha
ovog rada je prikazati dosadašnje spoznaje iz genetike celijakije. ...Genska podloga celijakije vezana za lokus humanih leukocitnih
antigena kao dominantnog genetičkog elementa detaljno je razjašnjena. No postoji i velik broj gena izvan ove regije koji pridonose
etiopatogenezi bolesti, a samo su dijelom zajednički pojedinim bolesnicima, što upućuje na genetičku heterogenost bolesti. Uz to je
opaženo da su mnogi od tih rizičnih lokusa u celijakiji zajednički s lokusima za druge autoimunosne bolesti. Značajan doprinos
novim spoznajama daju recentne cjelogenomske asocijacijske studije, ali tek treba istražiti velik dio još i sad nepoznate heritabilnosti
u celijakiji.
Sažetak. Cilj: Utvrditi postoji li povezanost između peritumoralnih pukotina i miofibroblastične reakcije strome u duktalnim invazivnim karcinomima dojke bez posebnih obilježja. Metode: U 100 ...invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena analizirani su postojanje peritumoralnih pukotina i imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina i glatkomišićnog aktina (SMA) u tumorskoj stromi. Rezultati: Peritumoralne pukotine nađene su u 92% karcinoma, dok u okolnom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5 do 100%. Apsolutni postotak peritumoralnih pukotina bio je znatno povezan s količinom SMA+ miofibroblasta u stromi, veličinom tumora i pT-stadijem bolesti, prisutnošću metastaza u aksilarnim limfnim čvorovima i udjelom pozitivnih limfnih čvorova. Tumori s opsežno izraženim peritumoralnim pukotinama (u > 30% tumora) imali su znatno veću količinu SMA+ miofibroblasta u stromi, češće metastaze u aksilarne limfne čvorove i veći udio pozitivnih limfnih čvorova. Zaključak: Peritumoralne pukotine morfološki su izraz promijenjenih osobina tumorske strome u obliku zadobivanja miofibroblastičnog fenotipa.
Autoimune encefalopatije (AE) klinički se manifestiraju znakovima limbičkog ili difuznog encefalitisa, a prema etiologiji se mogu
podijeliti u paraneoplastične i neparaneoplastične. Simptomi i ...znakovi autoimunog encefalitisa su vrlo varijabilni i najčešće uklju-
čuju glavobolju, epileptičke napadaje i nerijetko epileptički status, poremećaje kretanja (ataksiju, diskinezije, koreju, distoniju i tremor),
poremećaje pamćenja, ponašanja, psihoze te različite stupnjeve poremećaja svijesti. Autonomna disfunkcija, poremećaji
spavanja i hipoventilacija često su dio kliničke slike. Razvoj autoimunih encefalopatija mogu osim tumorskih potaknuti i virusni
antigeni, no najčešće okidači ostaju neidentifi cirani. Prema lokalizaciji antigena na koje je autoimunosni proces usmjeren, autoimune
se encefalopatije dijele u one uzrokovane protutijelima na intracelularne antigene (Ma2, Hu), a koje su češće u odraslih,
paraneoplastičke su etiologije i slabo reagiraju na imunoterapiju te na one uzrokovane protutijelima na površinske, odnosno
sinaptičke antigene (N-metil-diaspartatni receptor (NMDAR), kompleks naponom reguliranih kalijevih kanala VGKC /LGI1) koje
dobro reagiraju na imunoterapiju. Protutijela u autoimunim encefalopatijama dokazuju se u serumu i cerebrospinalnom likvoru. U
cerebrospinalnom se likvoru nalazi blaga pleocitoza i/ili oligoklonske vrpce, a nerijetko je nalaz u likvoru normalan. EEG pokazuje
difuzne encefalopatske spore disritmičke promjene ili tzv. „ekstremne delta četke“ te žarišne epileptogene promjene, odnosno
paroksizmalna izbijanja u limbičkom encefalitisu. MR mozga u bolesnika s NMDAR protutijelima u pravilu je normalan ili pokazuje
prolazne subkortikalne T2 hiperintenzitete, no posebno je značajan za dijagnozu limbičkog encefalitisa udruženog s kompleksom
protutijela VGKC/LGI1. Rano prepoznavanje AE-a, kao i poznavanje njegove potencijalne etiologije od izuzetnog je značenja zbog
poduzimanja cjelovitog dijagnostičkog postupka i pravodobne primjene odgovarajuće terapije.
Nedavni uspješni rezultati više raznih novih imunoterapijskih pristupa u onkoloških bolesnika, kao, primjerice, blokada imunosnih inhibitornih molekularnih interakcija s monoklonskim protutijelima ...protiv molekula kontrolnih točaka, mogu se smatrati medicinskim iskorakom u kliničkoj onkologiji. Cilj je ovoga rada dati pojednostavnjeni prikaz imunosnog uređivanja raka i kliničke primjene monoklonskih protutijela protiv molekula kontrolnih točaka u onkoloških bolesnika. Interakcije između imunosnog sustava i autolognih tumora složene su, ali rezultati dobiveni primjenom monoklonskih protutijela protiv molekula kontrolnih točaka upućuju na prihvatljivu kliničku primjenjivost, učinkovitost i sigurnost u liječenju bolesnika s određenim tipovima raka. Klinička primjena monoklonskih protutijela protiv molekula kontrolnih točaka CTLA-4, PD-1 i PD-L1, ovisno o tome protiv kojih se tumora ta protutijela testiraju i primjenjuju, jest u rasponu od odobrenja regulatornih agencija i primjene u metastatskoj bolesti u bolesnika s određenim vrstama tumora pa do faza testiranja u kliničkim studijama, a radi istraživanja kliničke učinkovitosti i dobivanja odobrenja.
Sažetak. Ovaj pregledni članak o gripi (influenci) sadržava mikrobiološke, imunološke i epidemiološke podatke posljednjih 10 godina kako bi liječnicima omogućio lakše snalaženje u argumentima za ...izbor vlastitog cijepljenja. Ukratko se prelaze osnove mikrobiologije virusa influence, njegove patogeneze i širenja. Raspravlja se o razlozima antigenske nepodudarnosti cjepnih i divljih sojeva, uključujući i one tehnološko-proizvodne prirode. Tablično se izlaže usporedba epidemioloških i vakcinalnih parametara sezonske gripe u posljednjih 10 godina. Udio A-podtipova i B-tipova (loza) virusa influence, antigenska podudarnost i prosječna zaštitnost cjepiva izdvojeni su iz podataka Centers for Disease Control and Prevention, SAD i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Pokazalo se da od 2010. g. raste udio drugog B-virusa u sezonskoj gripi. Sve se više preporučuju četverovalentna cjepiva koja uključuju 2 A-podtipa i 2 B-loze. Neizravni podatci koji su izronili tijekom pandemije H1N1 2009. g. pokazuju da imunost, prema specifičnom podtipu influence, može biti znatno dugotrajnija od jedne sezone. Širu, ali slabije specifičnu zaštitu može pružiti imunost prema heterosuptipskim antigenima prisutnim u unutrašnjosti viriona koja se stječe prirodnom infekcijom. U cjepiva tekuće sezone, a prema predviđanju Svjetske zdravstvene organizacije, uvrštena su kao najvjerojatnije dominantna ova 4 soja: A/Michigan, A/Singapore, B/Colorado i B/Phuket. Od ovih je A/Michigan varijanta pandemijskog virusa iz 2009. g. (A/California/07/2009), a A/Singapore i B/Colorado novi su sojevi kojih nije bilo u cjepivima prethodnih sezona. B/Phuket nalazio se u trovalentnom cjepivu u sezoni 2015. – 2016. g. i u četverovalentnom cjepivu u sezonama 2016. – 2017. i 2017. – 2018. Osobe koje se nisu cijepile 2014. – 2015. g. trebale bi ove sezone posegnuti za četverovalentnim cjepivom, dok bi onima koji su se cijepili trovalentnim cjepivom 2015. – 2016. g. ili četverovalentnim cjepivom 2016. – 2017. g. i/ili 2017. – 2018. g. trovalentno cjepivo u ovoj sezoni trebalo biti dovoljno.
Optimalno zbrinjavanje oboljelih od malignih bolesti, ovisno o vrsti tumora, uključuje i određivanje serumskih tumorskih biljega. Ti su biljezi heterogena skupina molekula čija je koncentracija ...povišena kod ljudi oboljelih od zloćudnih tumora, ali se u niskim koncentracijama mogu naći i u plazmi zdravih pojedinaca. Povišene koncentracije u plazmi nastaju zbog: promjena u samoj stanici, nekroze stanice te promjene izražaja ili izlučivanja različitih molekula. Kod nekih tumora same tumorske stanice mogu potaknuti druge stanice na lučenje određenih spojeva. U kliničkoj primjeni u ovom je trenutku između ostalih dostupno određivanje nekoliko serumskih tumorskih biljega: CEA, CA 19-9, CA 15-3, CA 125, CYFRA, NSE, PSA, HCG, AFP, LDH i tiroglobulin. Veći broj serumskih tumorskih biljega primjenjuje se eksperimentalno i čeka svoje mjesto u svakodnevnoj kliničkoj primjeni. Smjernice o primjeni tumorskih biljega Nacionalne akademije kliničke biokemije (National Academy of Clinical Biochemistry – NACB) osmišljene su da bi poticale prikladniju upotrebu testova tumorskih biljega od liječnika primarne zaštite, kirurga, onkologa, ginekologa te ostalih specijalista koji se bave bolesnicima sa solidnim tumorima.
Patogena bakterija Escherichia coli, koja uzrokuje dijareju, najopasniji je patogeni mikroorganizam u hrani zbog svoje rasprostranjenosti u prirodnom okolišu i sposobnosti prisvajanja virulentnosti ...horizontalnim transferom gena iz drugih mikroba. Mehanizmi njezine patogenosti su intrigantni, počevši od enterotoksigenog soja E. coli (ETEC) pa sve do virulentnijeg eneterohemoragijskog soja (EHES). Napredak u molekularnoj dijagnostici doveo je do razvoja novih metoda brzog određivanja prisutnosti i broja te bakterije i sličnih patogenih bakterija u kliničkim uzorcima, hrani i okolišu. U tu svrhu mogu se primijeniti jednostavne i jeftine kolorimetrijske i imunološke metode ili kompliciranije metode dokazivanja nukleinskih kiselina koje su vrlo specifične i osjetljive pa se pomoću njih može analizirati veliki broj uzoraka. Ovaj revijalni prikaz donosi pregled patogeneze E. coli, a ističe nužnost određivanja njezine prisutnosti te nadzor prije i nakon žetve radi procjene zdravstvene ispravnosti hrane.
U istraživanju je provedena karakterizacija četiriju somatskih antigena (Whole Cyst Antigen - WCA, Cystic Fluid Antigen - CFA, Scolex Antigen - SA i Membrane Body – MBA), te jednog metaboličkog ...antigena (ekskrecijsko sekrecijski antigen - ESA), pripravljenih od larvi Cysticercus cellulosae, koje potječu od prirodno zaražene svinje. Imunodominantni proteini određivani su upotrebom hiperimunosnog seruma kunića. Profil antigena, određen elektroforezom u natrijevu dodecilsulfatnom poliakrilamidnom gelu (SDS-PAGE), pokazao je različite brojeve i uzorke proteinskih traka u rasponu od 11,80 do 176,74 kDa. Eleketroforetski uzorak ESA također je pokazao niz usko smještenih i nejasnih traka u rasponu od 20 do 34 kDa. Testom EITB (Enzyme-Linked Immunoelectrotransfer Blot), u slučaju WCA-a, CFA-a, ESA-e ustanovljeno je da su imunodominantni proteini manje molekularne mase (< 30 kDa), a u slučaju SA-a i MBA-a imunodominantni su proteini bili srednje molekularne mase (30 – 60 kDa). Ovi se imunodominantni proteini mogu dalje istraživati kao potencijalni dijagnostički antigeni u serološkoj dijagnostici cisticerkoze u svinja i neurocisticerkoze u ljudi.
PDF
