Tijekom 2018. i 2019. godine crkvene su se prilike u ukrajinskom ravoslavlju bitno promijenile. Uz znatnu pomoć tadašnje ukrajinske vlade, Carigradska patrijaršija jednostrano je proglasila tek ...stvorenu “Pravoslavnu Crkvu Ukrajine” (PCU) autokefalnom, tj. samostalnom. Ruska Pravoslavna Crkva pak smatra Ukrajinu svojim “kanonskim teritorijem” i ne priznaje PCU valjanom, nego je naziva šizmatičnom organizacijom. Reagirajući na proglašenje autokefalnosti PCU, ruska je Crkva prekinula euharistijsko zajedništvo s Carigradom. Postoji čak opasnost šizme koja bi obuhvatila cijelo pravoslavlje, u ovisnosti o tome kako će reagirati druge pravoslavne crkve. Aktualna rasprava posljedica je činjenice da u pravoslavlju ne postoji konsenzus o tome kako jedna Crkva može postati autokefalnom. U pozadini stoje ekleziološki problemi koji nisu riješeni. Pitanje autokefalnosti pravoslavna je tematika, ali i za Katoličku Crkvu i teologiju, posebno u njezinom trenutačnom položaju, važno je razmišljati o odnosu između sinodalnosti i prvenstva.
Do vremena Fazil Ahmed-paše Ćuprilića (1661-1676) komunikacija Porte s drugim državama stekla je formu, koja je ostala na snazi do perioda reformi (tanzimata). Rad je zasnovan na građi iz ...Historijskog arhiva u Dubrovniku (HAD), koja je poređena sa objavljenim zbirkama dokumenata i onovremenim istorijama i putopisima. Svrha istraživanja je da ukaže na momente, koji su tretman dubrovačkih poslanika činili drugačijim od prijema ambasadora evropskih država (Engleske, Francuske i dr.).
Science in seventeenth- and eighteenth-century Istanbul, Harun Küçük argues, was without leisure, a phenomenon spurred by the hyperinflation a century earlier when scientific texts all but ...disappeared from the college curriculum and inflation reduced the wages of professors to one-tenth of what they were in the sixteenth century. It was during this tumultuous period that philosophy and theory, the more leisurely aspects of naturalism-and the pursuit of "knowledge for knowledge's sake"-vanished altogether from the city. But rather than put an end to science in Istanbul, this economic crisis was transformative, turning science into a practical matter, into something one learned through apprenticeship and provided as a service. InScience without Leisure, Küçük reveals how Ottoman science, when measured against familiar narratives of the Scientific Revolution, was remarkably far less scholastic and philosophical and far more cosmopolitan and practical. His book explains why as practical naturalists deployed natural knowledge to lucrative ends without regard for scientific theories, science in the Ottoman Empire over the long term ultimately became the domain of physicians, bureaucrats, and engineers rather than of scholars and philosophers.
U radu se na temelju objavljenih izvora i literature razmatra uloga bakarskog i
riječkog kapetana Jeronima Zare, poslanika kralja Ferdinanda I. Habsburškog, u diplomatskoj misiji sultanu Sulejmanu I. ...u kojoj je 1533. godine sudjelovao zajedno s
flamanskim diplomatom Kornelijem Duplicijem Schepperom te se opisuju njezine
okolnosti i tijek. Budući da u hrvatskoj historiografiji nedostaje sintetski prikaz lika i
djelovanja Jeronima Zare, kao i njegovo adekvatno vrednovanje u kontekstu hrvatske
povijesti prve polovine 16. stoljeća, u tu se svrhu donose i dijelom kritički preispituju
spoznaje koje o toj temi ima hrvatska znanost, osobito historiografija, daje se pregled
povijesnih veza članova obitelji Zara s Habsburgovcima i razmatraju aktivnosti koje je
Jeronim Zara kao Ferdinandov pouzdanik poduzimao u sklopu svojih vojnih i civilnih
dužnosti tijekom i nakon Mohačke bitke (1526.) te potom, tridesetih godina 16. stoljeća,
na području sjevernojadranskog priobalja i na pograničnim područjima prema Osmanskom Carstvu (osobito oko Klisa).
U ovom se radu prikazuju ključni momenti filozofsko-teoloških rasprava o kristologiji koje su se vodile krajem 4. i početkom 5. st., u trenutcima velike političke i gospodarske krize Rimskoga ...Carstva. Politička podijeljenost Carstva koegzistirala je i s teološkom podjelom Crkve koja će svoju kulminaciju doživjeti i stvarnim rascjepom kršćanske ekumene 1054. godine. Ključne teološke rasprave odvijale su se u ozračju nadmetanja aleksandrijske i antiohijske teološke škole na koncilima u Efezu i Kalcedonu. Rezultat teoloških sporova o naravi Isusa Krista bio je i papinsko uplitanje u te filozofsko-teološke rasprave s važnim političkim konzekvencama. Važnost takvoga čina nominalnog poglavara jedinstvene kršćanske ekumene usporediva je jedino s političkim motivacijama istočnorimskih careva. Posljedica koncilskih rasprava bila je i formiranje cezaropapizma uslijed posvemašnje povezanosti Crkve i države na Istoku, kao i potvrda papinskoga teološkoga, a uskoro i političkoga prvenstva na Zapadu. Upravo će ta potvrđena papinska samostalnost i samosvijest pružiti okvire papinskoj vlasti u 11. i 12. st. za obranu od nasrtaja svjetovne vlasti careva, ali i za pokušaje nametanja prvenstva duhovne vlasti nad svjetovnom tijekom 13. st.
Works of Borislav Pekić used in this research are: The Great Master and His Work, 1347. and plans for novel The Silver Hand. Works of Milorad Pavić: Dictionary of the Khazars, Small night novel, The ...inner side of the wind, The Iron curtain, St Marcos horses and others. Work of Goran Petrović: The Siege of the Saint Salvation church. Works of Radoslav Petković: The Byzantine Internet, The perfect memory of the Death and The report about the Plague. This research includes the most common topics about Byzantine culture. It means historical facts, relations in the society of Byzantine Empire, rulers, state regulation, religion, orthodoxy, Constantinople and other important places as locations of action, relations between East and West Europe, battles against The Turks, sieges, political failures and philosophy (neoplatonism). However, middle age Serbia iz also included in postmodern Serbian view of Byzantine. It can not be excommunicated from Byizantine cultural circle (religion, politics, literature, art). Byzantine saved heritage of antic Greeks, and early christianity, which allowes historical metafiction. Besides, this topic is useful for telling the story about Serbian nation. Very important topis is fortification surrounded with anemis (Constantinople, Žiča) and other like: motive of the middle age city, death, other world, soul traveling, dreams, miracles, relics, battle of Good and Evil, infallible archetype of the Devil, cult of the Virgin Mary, miraculous icons and motive of apocalypse. Authors want to reassess knowledge about the past, Byizantine cultural heritage and Serbian middle age tradition. Although Borislav Pekić was not a postmodern writer, he anticipated many postmodern acts in nis literature. Research showed that Milorad Pavić and Goran Petrović had seen literature timber in a very affirmative way. But, Radoslav Petković tried to use intertextual irony and postmodern play to break earlier determined opinions about history. Their works show strong relations and live dialogue between Serbian contemporary prose and Serbian-Byzantine orthodox tradition.
Rad obuhvata dela Borislava Pekića: pripovetku „Megalos Mastoras i njegovo delo, 1347.“ i planove za roman Srebrna ruka; dela Milorada Pavića: Gvozdena zavesa, Mali noćni roman, Hazarski rečnik, Konji svetoga Marka, Izvrnuta rukavica, Ruski hrt, kao i njegova naučna i naučno-popularna dela koja bi mogla da osvetle piščev odnos prema vizantijskom kulturnom krugu i nasleđu: Kratka istorija Beograda, Istorija, stalež i stil, Jezičko pamćenje i pesnički oblik II, Gavril Stefanović Venclović, brojni intervjui, sa posebnom pažnjom na razgovore sa Anom Šomlo objavljenim pod naslovom Hazari, ili obnova vizantijskog romana; dela Radoslava Petkovića: Izveštaj o kugi, Vizantijski Internet, Savršeno sećanje na smrt; i roman Gorana Petrovića Opsada crkve Svetog Spasa. Milorad Pavić je za života nazivan „poslednjim Vizantincem“, a ova teza, između ostalog, treba da pokaže i kako se dvojica pisaca mlađe generacije odnose prema tom nasleđu. Istraživanje obuhvata najčešće teme kojima su se pisci u pomenutim delima bavili. Pod temom Vizantije podrazumevaju se istorijske činjenice, parodirane ili afirmisane, vizantijsko društvo, vladari, državno uređenje, religija, na prvom mestu pravoslavlje, ali i druge veroispovesti koje su postojale u Carstvu, zatim, Carigrad, kao mesto odigravanja radnje, ali i kao tema, odnosi sa Zapadom i Istokom, borbe sa Turcima, opsade i pad pod neprijateljsku vlast, filozofija (neoplatonizam). Međutim, Vizantija je i srednjovekovna Srbija, na čemu je poseban naglasak u delima Pavića i Petrovića, ona se ne može izopštiti iz vizantijskog kulturnog kruga (religija, politika, kultura, umetnost). Vizantija je konzervator paganske antike i ranog ortodoksnog hrišćanstva, što ostavlja mnogo prostora za istoriografsku metafikciju (Petković, Petrović), a osim toga, privlačna je i zgodna za aludiranje na sudbinu sopstvenog naroda. Posebno je posvećena pažnja temi opsade utvrđenja (Carigrad, Žiča) i na motiv grada koji je usko vezan za temu opsade. Pored toga, autori se bave i temom smrti i zagrobnog života, motivima putovanja duše, sna, čuda, relikvija, borbe dobra i zla, uz neizostavan arhetip đavola, kult Bogorodice i čudotvorne ikone i motivom kraja sveta. Autori teže da preispitaju i da prevrednuju znanja o prošlosti, o vizantijskom kulturnom nasleđu i srpskoj srednjovekovnoj tradiciji. Iako ne pripada postmodernističkom literarnom krugu, modernista Borislav Pekić anticipira brojne postmodernističke postupke. Istraživanje je pokazalo da Milorad Pavić vrlo afirmativno pristupa književnoj građi, kao i Goran Petrović, njegov književni sledbenik. Za razliku od njih, Radoslav Petković teži da putem intertekstualne ironije i postmodernističke igre delimično raskrinka neka ranije utvrđena mišljenja o istorijskim činjenicama. Dela ovih pisaca pokazuju snažne veze i živ dijalog između srpske savremene proze i srpskovizantijske pravoslavne tradicije.
Damast s podvodnog lokaliteta kod otočića Gnalić svakako je među najznačajnijim predmetima zbirke „Teret potopljenog broda iz 16. stoljeća“ Zavičajnog muzeja Biograd na Moru. Dosad je taj glasoviti ...nalaz u Hrvatskoj višekratno objavljivan i izlagan. Primaran cilj ovog rada je ukazivanje na sve dosad evidentirane srodne damaste te objašnjenje razlogâ njihove široke rasprostranjenosti.
Autor na temelju opsežne literature analizira promjene u stanovništvu Carigrada (Istanbula), prijestolnice Osmanskog Carstva, osobito u kontekstu modernizacijskih procesa i nacionalnih transformacija ...te prelasku Carstva iz teokratske višekonfesionalne i višenacionalne države u modernu nacionalnu državu Tursku.
Knez Stjepan Hercegović Kosača, prvotno najmlađi i sigurno
najomiljeniji sin hercega Stjepana Vukčića Kosače,
postavši kasnije Ahmed-paša Hercegović, vrlo ugledni
i uspješni osmanski zapovjednik, ...upravitelj, ministar,
veliki vezir, diplomat, državnik i pjesnik, ostaje i dalje
djelomično kontroverzna ličnost u južnoslavenskim, talijanskim
i turskim povijesnim prikazima. Nije ni danas
lako točno prikazati njegov životni put. Povjesnici se ne
slažu u podrijetlu i imenu njegove majke, godini rođenja,
slanju ili odlasku na dvor sultana Mehmeda Osvajača,
sukobu s polubratom, hercegom Vlatkom, uspjelom ili
neuspjelom preuzimanju oporukom utvrđenoga naslijeđa njegova oca Stjepana i majke Barbare, založenog u
Dubrovniku, godini ženidbe, broju žena i broju vlastite
djece, te o broju i mjestu najvažnijih državnih službi iz
njegova četrdesetogodišnjeg osmanskog životnog puta. U
ovom prilogu autor pokušava unijeti više svjetla u gotovo
sva sporna pitanja služeći se prvenstveno, danas dostupnim,
objavljenim i neobjavljenim vrelima te dostupnom
bibliografijom u arhivima i knjižnicama Dubrovnika,
Venecije, Milana, Firence, Riminija, Sarajeva i Istanbula.
PDF
