Na ulomku luka oltarne ograde iz crkve sv. Martina u Lepurima kod Benkovca prepoznaje se ime hrvatskog kneza Branimira (879‒892). Iako tekstovno manjkavo, ime kneza grafijski vjerno reproducira ime s ...natpisa istog kneza iz Gornjeg Muća, datiranog 888. Otprije je utvrđeno da je oba reljefa izradila tzv. Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, što osnažuje ovdje izneseni prijedlog čitanja. Branimirovom vladavinom datiran je gradbeni natpis opata Teodeberta iz iste crkve u Lepurima, objavljen prije desetak godina. Čitanje kneževa imena na još jednom natpisu iz Lepura dodatno precizira vrijeme izrade jednog od ansambla liturgijskih instalacija te crkve, ujedno otvarajući mogućnost da je ista klesarska radionica na obama lokalitetima izvela ne samo reljefe nego i natpisni tekst. To je osmi po redu epigrafički spomen kneza Branimira.
U ovom se radu raspravlja o 23 osmanska novca pronađena na 16 sjevernodalmatinskih nalazišta. Kronološki pripadaju razdoblju od vremena druge vladavine sultana Mehmeda II. Osvajača (1444. – 1446. i ...1451. – 1481.) pa sve do egipatskog novca nominalno kovanog za sultana Abdula Hamida II. (1876. – 1909.). Ti numizmatički nalazi mogu se podijeliti u nekoliko različitih faza u kojima su dospjeli u sjevernu Dalmaciju: predosmansku, osmansku i postosmansku. Prvu fazu čine akče sultana Mehmeda II. te sultana Selima I. (1512. – 1520.). Drugu fazu predstavlja novac iz razdoblja osmanske vladavine koja je u sjevernodalmatinskom zaobalju trajala nešto više od stoljeća i pol. Trećoj fazi pripadaju mangiri Sulejmana II. (1687. – 1691.) koji su dospjeli u sjevernu Dalmaciju nedugo nakon kraja osmanske vladavine, a još u jeku Morejskog rata (1684. – 1699.). Slijede numizmatički nalazi iz znatno kasnijeg vremena. Povijesnim prilikama koje su povezane sa sjevernom Dalmacijom i Egiptom pripadaju dva primjerka. Jedan je kovan za sultana Selima III. (1789. – 1807.), a drugi za sultana Abdula Hamida II. (1886. – 1909.). Prvi se može povezati s francuskom intervencijom u Egipat 1798., a drugi s izbjeglištvom stanovništva s Dugog otoka u El Shatt 1944. – 1945. godine.
Obično se govori i piše da su glagoljica i ćirilica u svojim početcima vezane uz Moravsku misiju čiji su glavni protagonisti bili Konstantin-Ćiril i njegov brat Metod. Autor ovog teksta smatra da je ...svako od tih dvaju pisama vezano uz jednu od dvije različite misije u različite prostore i u različito vrijeme. Glagoljica je nastala u početcima pokrštavanja Slavena u Hrvatskoj (Bizantskoj Dalmaciji) i krajevima oko Soluna (Makedoniji), a ćirilica je vezana uz djelovanje Svete braće Ćirila i Metoda u vrijeme Moravske misije (863. – 885.). Oba pisma djelo su iste bizantske misionarske škole, ali je glagoljica nastala ranije i to iz čisto misijskih potreba, a ćirilica je nastala u vrijeme jake državno-političke ekspanzije Bizanta među Slavenima u vrijeme "velikog bizantskog decenija" (870. – 880.). U vrijeme velikog Raskola (1054.) Rim će tražiti od glagoljaša na području svoje jurisdikcije u Hrvatskoj da prihvate rimski ili latinski obred. U Makedoniji je glagoljica izgubila svaku podršku i svuda je uzmicala pred ćirilicom te je u 12. stoljeću sasvim nestala u bizantskom obredu. Budući da su oba pisma nastala za isti (slavenski) jezik, pod jezičnim vidom nastavljene su među njima veze, što se primijeti u glagoljičkim i ćiriličkim tekstovima.
Zdravstvo i liječnici koji su djelovali u Dubrovniku u posljedna dva stoljeća, nakon što je Napoleonova armija srušila Dubrovačku Republiku, manje su do sada privlačili pozornost medikohistoričara. U ...ovom su članku na temelju podataka iz onodobnih časopisa i novina te privatnih arhiva članova obitelji rekonstruirani životi i djelovanje dvojice dubrovačkih liječnika, oca i sina, Balda i Ante Bibice koji su živjeli potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Baldo Bibica medicinu je završio u Beču i čitavog je života bio općinski liječnik, najprije u mjestima u okolici Dubrovnika, a od 1903. u Gružu. Ante Bibica studirao je medicinu u Gracu i Zagrebu i bio prvi Dubrovčanin koji je diplomu liječnika dobio na Medicinskom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta. Specijalizirao je dermatovenerologiju u Beču i radio kao specijalist u Dubrovniku. Obojica su bili članovi liječničkih udruženja (na lokalnoj i na nacionalnoj razini), a bili su utjecajni i u društvenom životu grada.
Medicine and physicians in Dubrovnik during the last two centuries, i.e. in the period after the dissolution of the Republic of Dubrovnik by Napoleon’s Army, have attracted less interest among medical historians. In this paper, the lives and medical careers of two physicians from Dubrovnik, father and son, Baldo and Ante Bibica, have been reconstructed from the end of the nineteenth and the first half of the twen-tieth century by searching through the contemporary medical journals and news-papers as well as private archives of the members of family Bibica. Baldo Bibica graduated medicine in Vienna and spent the whole professional life as a municipal physician, at first, in the places in the vicinity of Dubrovnik and from 1903 in Gruž. Ante Bibica studied medicine in Graz and in Zagreb to become the first person from Dubrovnik promoted at the School of Medicine, Zagreb University. He specialized in dermatovenerology in Vienna and worked, as a specialist, in Dubrovnik. They both were active in the professional medical societies (at local and national levels) and were influential in the social life in Dubrovnik.
Namjera je ovoga rada problematizirati odnos između „legitimne” i „nelegitimne” vlasti u kasnosrednjovjekovnim političkim poimanjima kroz prizmu izabranih primjera iz kasnosrednjovjekovne povijesti ...Dalmacije i Hrvatske. Radi boljega razumijevanja tematike, primjeri će se smjestiti u teorijski okvir srednjovjekovne političke misli. Naime, svaki primjer predstavlja zaseban kut gledanja, čime se želi upozoriti na supostojanje različitih političkih shvaćanja, koja proizlaze iz suprotstavljenih interesa. Drugim riječima, ono što je za jedne „tiranija”, za druge je legitimna i opravdana vlast. Frakcijske borbe u Trogiru početkom 14. stoljeća, kroničarski diskurs Mihe Madijeva i njegovo portretiranje hrvatskih velikaša te na kraju stavovi koje iznose poklisari trogirskoga puka u Veneciji 1421. ogledni su primjeri. Na tragu raščlambe spomenutih i nekih drugih primjera izvest će se (komparativni) zaključci o srednjovjekovnoj političkoj kulturi.
U radu se iznosi popis svojti obavljen tijekom 2021. u zbirci samonikle flore osnovne škole Vjekoslava Kaleba u Tisnom. Zbirka je stvarana od 2013. za potrebe nastave Biologije. U zbirci je ...zabilježeno 245 svojti vaskularnih biljaka (220 vrsta i 25 podvrsta) iz 58 porodica. U sastavu flore dominiraju kritosjemenjače (242) među kojima su dvosupnice (78,37 %) znatno zastupljenije od jednosupnica (20,41 %). Zabilježene su i tri svojte golosjemenjača. U literaturi je zabilježeno 26 svojti. Vrstama u zbirci su najbogatije porodice Fabaceae i Poaceae s udjelom 25,30 % od ukupne flore. U spektru životnih oblika prevladavaju terofiti (39,59 %) i hemikriptofiti (26,94 %), a u fitogeografskoj analizi biljke mediteranskoga (45,72 %) i južnoeuropskoga flornoga elementa (19,18 %). Od rijetkih vrsta na području Hrvatske u travnjačkom dijelu zbirke je vrsta Tragopogon hybridus. U zbirci od ugroženih svojti je Delphinium peregrinum i osjetljiva svojta Ophrys bertolonii te šest svojti iz kategorije gotovo ugroženih. Najveća prijetnja autohtonoj flori su invazivne svojte roda Conyza i Euphorbia prostrata koje su zabilježene u šumskom dijelu zbirke.
In this paper a list of taxa recorded in 2021 in the collection of the wild flora of Primary school "Vjekoslav Kaleb" in Tisno is given. The collection has been maintained since 2013 for the purposes of Biology course. In it 245 taxa of vascular plants (220 species and 25 subspecies) from 58 families were recorded. The flora is dominated by angiosperms (242 taxa), among which dicotyledons (78.37%) are considerably more abundant than monocotyledons (20.41%). Three gymnosperm taxa were also registered. Twenty six taxa had been recorded inthe literature. The majority of species from the collection belongs to families Fabaceae and Poaceae, making 25.30% of the total flora. In the spectrum of plant life-forms terophytes (39.59%) and hemicryptophytes (26.94%) prevail, as do the plants of the Mediterranean (45.72%) and South European floral element (19.18%) in the phytogeographic analysis. Among the rare species in Croatia, in grassland floral part of the collection the species Tragopogon hybridus is found. There is also an endangered species Delphinium peregrinum, a vulnerable Ophrys bertolonii and six of the category of near threatened. The bigest threats to the indigenous flora are the invasive taxa of the genus Conyza and the species Euphorbia prostrata, both recorded in the forest part of the collection.
U radu je analizirana rukopisna karta srednje i dijela sjeverne Dalmacije nepoznatog autora, nastala, po svoj prilici, u prvom desetljeću 16. stoljeća. Ta je karta najstariji sačuvani detaljni prikaz ...neke hrvatske regije, a pohranjena je u Državnom arhivu u Veneciji (Archivio di Stato di Venezia). Analizom geografskih i toponomastičkih podataka koji su u nju ugrađeni te korelacijom tih podataka s arhivskim vrelima i drugim ranonovovjekovnim kartama, utvrđeno je da je ona što se tiče kvantitete i kvalitete sadržaja činila značajan iskorak u vizualizaciji prostorne stvarnosti. Stoga je riječ o dragocjenom kartografskom spomeniku, nezaobilaznom za povijesno-geografska istraživanja Hrvatske i Jadrana kao arene višestoljetne vojnopolitičke konfrontacije Mletačke Republike, Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva (od
1527. pod vlašću habsburške dinastije) i Osmanskoga Carstva.
Autor raspravlja o pitanju kada je točno Ilirik bio podijeljen na dvije zasebne provincije, Dalmaciju i Panoniju. Posebno se analizira funkcija prepozita (praepositus) koju u svom narativu Velej ...Paterkul pripisuje Valeriju Mesalinu (praepositus Illyrico) i Vibiju Postumu (praepositus Delmatiae), a najveća se pozornost usmjerava na analizu različitih prijepisnih inačica natpisa CIL III 1741 iz Epidaura. Za njega se u stručnoj literaturi bespogovorno smatra da spominje provinciju Gornji Ilirik (Superior provincia Illyricum), zbog čega se i uzimao kao ključni dokaz da je Ilirik bio podijeljen na dvije zasebne provincije već krajem Augustova ili najkasnije početkom Tiberijeva principata. Međutim, epigrafske nelogičnosti općeprihvaćene verzije natpisa te njegove različite prijepisne inačice dovode do sasvim drukčijeg zaključka.
Iako se bilježnički spisi kao vrlo pogodan arhivski materijal naveliko koriste u povijesnim istraživanjima, sami su njihovi tvorci u tom smislu uvelike zanemareni. Ovaj rad fokusira se upravo na rad ...javnih bilježnika kao zasebne profesionalne skupine u gradu Zadru. Kroz analizu specifčnosti njihove službe i analizu samog procesa nastanka te značenja bilježničkih spisa, članak rekonstruira određene aspekte ranonovovjekovnog urbanog društva, ali i pridonosi boljem razumijevanju ove vrijedne vrste arhivskog gradiva.
Rad je upravljen na raščlambu arhivskog gradiva i historiografskih podataka koji se odnose na dalmatinsku obitelj Radnić, njezine odvjetke i ulogu u vojnoj povijesti Dalmacije, ali i šireg područja ...mletačkih stečevina od konca 17. do konca 18. stoljeća. Utvrđuju se prvi početci spominjanja obitelji u mletačkim izvorima (kraj 17. stoljeća), kao i nastavak njihove uključenosti u mletačke prekomorske kopnene postrojbe, ponajprije one koje se odnose na konjaništvo (Cavalleria Croati i Croati a cavallo). U radu se kronološkim slijedom prati djelovanje pojedinih članova obitelji u mletačkoj vojsci (ponajprije u konjaništvu), a posebna je pozornost posvećena kapetanu Ivanu (oko 1680. – 1756.), djelatnom u vrijeme Drugog morejskog rata, kao i njegovu sinu Antunu (1723. – 1799.) koji je postigao čin pukovnika. U tom se kontekstu, uz podatke o njihovu napredovanju, donosi i podrobnija raščlamba sastava satnija kojima su navedeni osobno zapovijedali te iznosi zavičajno podrijetlo njihova vojnog ljudstva. U prilozima na kraju rada donose se i popisi sastava nekih od njihovih satnija, načinjeni prema gradivu iz Archivio di Stato di Venezia.
PDF
