U članku se, temeljem desetak dosad nepoznatih arhivskih podataka, pokušava rekonstruirati životni put i umjetnički razvoj najznačajnijega dalmatinskoga gotičkog slikara Blaža Jurjeva Trogiranina. ...Podatak da je u dokumentima iz 1419. godine naveden kao »slikar Blaž iz Zadra« potvrđuje pretpostavku da je dio svoje mladosti, a zacijelo i školovanja, proveo u tom gradu, u vrijeme kada je tamo dominantna slikarska ličnost bio Menegelo Ivanov de Canali, pa je moguće određene trečentističke arhaizme, prisutne u Blaževim djelima, dovesti u direktniju vezu s izvorištem u Menegelovu slikarstvu. Također, potvrde višestrukih boravaka u Splitu pružaju uporište za pomicanje uobičajene datacije raspela u crkvi sv. Frane u majstorovu zreliju stvaralačku fazu, pa je onda lakše predočiti moguće etape Blaževa likovnog sazrijevanja: od početne, snažnije vezane uz menegelovska izvorišta, preko pretpostavljenog boravka u Veneciji, a zatim razvijene djelatnosti u Trogiru i Dubrovniku, do potpune afirmacije i umjetnički najplodnijeg razdoblja tridesetih godina 15. stoljeća.
Tijekom kasnoga principata u provinciji Dalmaciji epigrafski su potvrđeni vojnici i veterani iz većine legija smještenih na dunavskome limesu. Druga italska i Treća italska legija poslane su iz ...recijsko-noričkoga limesa u Salonu 169-170, gdje su sudjelovale u podizanju drugoga prstena gradskih obrambenih zidina. U glavnome gradu provincije i njezinim ostalim krajevima boravili su aktivni vojnici, veterani i namjesnikovi oficijali iz legija smještenih u Gornjoj i Donjoj Panoniji (Prva pomoćnica, Deseta dvojna, Druga pomoćnica, Četrnaesta dvojna), u Dakiji (Trinaesta dvojna, Peta makedonska) i Donjoj Meziji (Prva italska, Jedanaesta klaudijevska). U radu se pokušava objasniti zašto su i kada pojedini aktivni vojnici i veterani prisutni na određenim mjestima u provinciji te se nastoji odrediti njihovo porijeklo i način na koji su sudjelovali u povezivanju Dalmacije s provincijama na dunavskom limesu. Problematizira se djelovanje veksilacije Prve italske legije u Saloni i daje moguće objašnjenje gotovo potpunog izostanka legionarskih natpisa iz Gornje Mezije (Četvrta flavijevska, Sedma klaudijevska).
Narodna ili pučka medicina tradicionalna je medicinska praksa u općoj populaciji, posebno ruralnoj. U narodnoj medicini koristili su se biljni lijekovi, kao i ljudske i životinjske supstancije te ...minerali. U liječenju očnih bolesti najčešće su se upotrebljavali lijekovi biljnog podrijetla – kamilica, vidac i rosopas, zatim lijekovi ljudskog i životinjskog podrijetla – majčino mlijeko, slina, med, životinjska žuč, a od minerala bakreni sulfat. Malo je literature koja govori o narodnom liječenju očnih bolesti. Cilj je ovog rada prikazati kako su se u narodnoj medicini liječile očne bolesti u Dalmaciji u 19. stoljeću. Nastojalo se objasniti i razloge takva empirijskog liječenja koje se prenosilo s koljena na koljeno. Krajem 19., a osobito početkom 20. stoljeća u Dalmaciji, ali i u cijeloj Hrvatskoj, najprije u velikim gradovima, razvila se moderna i znanstvena oftalmologija. Tako je postupno narodna medicina u liječenju očnih bolesti sve više padala u zaborav.
Folk medicine is a traditional medical practice in the general population, especially in rural areas.Traditional medicine methods used herbal remedies as well as human and animal substances and minerals.The most commonly used drugs in the treatment of eye diseases were drugs of plant origin like chamomile, eyebright and greater celandine, then drugs of human and animal origin like breast milk, saliva, honey, animal bile, and copper sulfate from mineral origin.There is little information in the literature discussing the folk treatment of ocular diseases.The aim of this paper is to show how ocular diseases were treated in folk medicine in Dalmatia during the 19th century.Efforts were also made to explain the reasons for such empirical treatment that was passed from generation to generation.At the end of the 19th, and especially at the beginning of the 20th century, modern and scientific ophthalmology developed in Dalmatia, but also throughout Croatia, first in large cities.So gradually, folk medicine in the treatment of eye diseases became more and more forgotten.
Ovaj je članak nastao povodom 85. rođendana dr. sc. Stanka Škunce (rođen 1937.) i donosi osnovne informacije glede njegova životnog i profesionalnog puta. Škuncina aktivnost u dosadašnjem radu bila ...je usmjerena, osim u redovničko-pastoralnoj dimenziji kao člana Reda male braće sv. Franje, ujedno na autorskom polju kao klasičnog filologa, povjesničara i publicista. Sastavni dio članka je kratak osvrt na Škuncine monografske publikacije, a potom se donosi popis njegovih izabranih objavljenih radova u razdoblju od 1971. do 2021. godine.
The article was written on the occasion of the 85th anniversary of the birth of Dr. sc. Stanko Škunca (*1937), and provides general information about his life and professional career. As a member of the Order of Friars Minor of St. Francis, Škunca’s activities were mainly directed towards the monastic and pastoral dimension. However, as an author, Škunca also worked as a classical philologist, historian and publicist. Part of the article is devoted to the evaluation of Škunca’s monographic editions, and at the end the reader can find a selected bibliography of Škunca’s published works in the period from 1971 to 2021.
U ovom ćemo radu na temelju arhivske građe i relevantne povijesne literature rekonstruirati složene društveno-političke, kulturno-prosvjetne odnose i djelovanje Stefana Mitrova Ljubiše na području ...Dalmacije u XIX. stoljeću, otkrit ćemo nove detalje te sagledati mnoge pojave tijekom njegova bogatog društvenog i političkog djelovanja. Temeljitije proučavanje Ljubišinih govora, zapisnika sa sjednica Dalmatinskog sabora i Carevinskog vijeća dalo bi novo svijetlo za upotpunjavanje slike vremena u kojem je živio i stvarao Stefan Mitrov Ljubiša.
Mletački slikar Baldassare DʼAnna (Venecija, 1572. – 1646.) zastupljen je brojnim slikama u Istri i Dalmaciji. Relativno dobro istražena, njegova su djela protumačena kao eklektični radovi na kojima ...se prepoznaju izravni i dosljedni utjecaji suvremenika i prethodnika na liniji Tizian – Jacopo Palma, mlađi. Taj je očigledni utjecaj rezultirao konvencionalnim oltarnim palama i slikama sakralne tematike koje slijede renesansne kompozicijske obrasce simetričnosti i jasnoga rasporeda s čvrsto modeliranim likovima na kojima ponavlja tjelesne odlike i fizionomije. Tom korpusu slikarovih djela u Hrvatskoj (i Bosni i Hercegovini) autor dodaje dosad neuočena djela na otoku Braču, Šolti, Lošinju i Krku na kojima se ne prepoznaju novosti u likovnom smislu, ali se još više uočava uloga, značenje i popularnost koju je DʼAnnino zakašnjelo renesansno slikarstvo imalo kod dalmatinskih naručitelja. Ukazuje se i na – nedovoljno istraženu – ulogu njegovih suradnika u radionici jer su vidljive oscilacije u likovnoj vrijednosti njegovih slika.
Na području između Burna i Tilurija odvijala se od 6. do 9. godine jedna od posljednjih faza delmatsko-panonskog ustanka. Taj ustanak, poznat pod imenom Bellum Batonianum, dobio je ime po Batonima, ...vođama pobunjenika. O kakvom se sukobu radilo i koliko je on uzdrmao rimsku državu najbolje svjedoče Svetonijeve riječi u Tiberijevoj biografiji (Suet. Tib. 16.1): ...gravissimum omnium externorum bellorum post Punica. Tek je nakon savladavanja ustanika u rimskoj provinciji Dalmaciji moglo započeti razdoblje istinskoga mira (Pax Romana) koji je, osim toga, bio blagodatan i za Italiju kojoj je ova čuvala priobalne prilaze. Mirnodopsku blagodat na prostoru između Burna i Tilurija Rimljani su postigli strateškim razmještanjem legionarskih i pomoćnih vojnih jedinica. Ovaj rad želi istražiti da li u tome prostornom razmještaju trupa ima sustava i da li je u tome sustavu tijekom 1. stoljeća od značenja bio i raspored pomoćnih trupa.
One of the last stages of the Delmataean-Pannonian rebellion took place in the area between Burnum and Tilurium between 6 and 9 AD. This revolt is known as the Bellum Batonianum, which was named after the two leaders of the rebellion. Suetonius’ words in Tiberius’s biography (Suet. Tib. 16.1) ...gravissimum omnium externorum bellorum post Punica, best attest to the nature of the conflict and how much it affected the Roman state. In the Roman province of Dalmatia, true peace, the so-called Pax Romana, could have begun only after overpowering the rebels. This peace was also very beneficial to Italy, which was secured by Dalmatian coastal routes. The benefit of peace was achieved by the Romans through the strategic deployment of legionary and auxiliary military units in the area between Burnum and Tilurium. This paper seeks to explore whether the spatial arrangement of units had a certain system and whether the spatial arrangement of auxiliary units during the 1st century had any significance in that system.
Cilj je projekta JAPRK dokumentirati prostornu varijaciju maritimnoga leksika i raznolikost pomorske kulture u Dalmaciji i na Kvarneru. U ovome radu predstavljamo razvoj metodološkoga okvira i ...sadašnje stanje projekta. U njemu se razmatraju značajke mreže punktova, izrada upitnika, izbor kazivača, tijek anketa te obrada i prezentacija dijalektalne građe. Na kraju rada donose se pokusne inačice triju karata s kratkim geolingvističkim komentarom.
Mljekarstvo, a osobito proizvodnja fermentiranih mliječnih proizvoda, strategije su uzgoja stoke koje često uključuju sezonska kretanja stada. Nedavno objavljene kemijske analize tragova na posuđu i ...analiza izotopa kisika na zubima ovikaprida pokazuju da su stočari iz sjevernodalmatinskog priobalja počeli svoja stada ljeti izdizati na planinske pašnjake u drugoj polovici 6. tisućljeća pr. Kr., otprilike u isto vrijeme kada su počeli proizvoditi sir. Rezultate tih istraživanja, provedenih na građi iz nizinskih neolitičkih sela, podupire i nadopunjuje raspoloživa arheološka građa iz nalazišta smještenih visoko na Velebitu. Sezonsko vertikalno kretanje pastira započelo je sredinom 6. tisućljeća pr. Kr., oko pet stoljeća nakon prve pojave zemljoradnje u sjevernoj Dalmaciji. Promjena strategije gospodarenja stadom vremenski se podudara s drugim promjenama koje upućuju na intenziviranje strategija preživljavanja. Širenje zemljoradnje u Liku možda je izravno povezano s početkom transhumantnog stočarstva.
Ženski benediktinski samostani u Dalmaciji mahom su smješteni unutar gradova, a razvijaju se adaptacijom postojećih građevina i adicijom novih gradnji u skladu s crkvenom reformom. Cilj provedenih ...istraživanja je arhitektonska, stilska i urbanistička analiza pojedinih sklopova samostana, kao i slojevitost i spoj stambene i obrambene arhitekture. U vrijeme njihova utemeljenja u Trogiru i Splitu priljubljeni su s vanjske strane gradskih zidina da bi proširenjem grada i gradnjom novog obrambenog pojasa postali dio zaštićene jezgre. Istaknuti položaj u urbanističkom rasteru grada svjedoče samostan sv. Marije u Zadru uz gradski kardo s istočne strane foruma, samostan sv. Nikole u Trogiru uz južna gradska vrata, samostan sv. Benedikta (sv. Arnira) u Splitu uza sjeverni zid Dioklecijanove palače, samostan sv. Marije od Kaštela u Dubrovniku na najvišem dijelu grada uz južne zidine i samostan sv. Andrije na Rabu na gradskim zidinama prema moru. Samostanska arhitektura se u svom dugom trajanju adaptira i dograđuje, te proživljava arhitektonske i stilske promjene. Istaknuti su oni simbolički prostorni elementi u ženskim benediktinskim samostanima koji ukazuju na primjenu klauzurnih pravila u crkvi, kapeli, kapitularnoj dvorani i parlatoriju.
Women’s Benedictine monasteries in Dalmatia are mostly located inside cities, and are developed by adapting the existing buildings and adding new buildings in accordance with the church reform. The goal of the conducted research is the architectural, stylistic and urban analysis of some monastery complexes, as well as the layering and combination of residential and defensive architecture. At the time of their foundation, the convents in Trogir and Split were attached to the outside of the city walls, so that with the expansion of the city and the construction of a new defensive belt, they became part of the protected city core. The following monasteries have a prominent position in the urban grid of the city: the monastery of St. Mary in Zadar next to the city cardo on the eastern side of the forum, the monastery of St. Nicholas in Trogir next to the southern city gate, monastery of St. Benedict (St. Arnir) in Split along the northern wall of Diocletian's Palace, the monastery of St. Mary of the Castle in Dubrovnik on the highest part of the city next to the southern walls and the monastery of St. Andrew on Rab on the city walls towards the sea. During its long duration, the monastery's architecture is adapted and extended, and undergoes architectural and stylistic changes. All those symbolic spatial elements in women’s Benedictine monasteries are pointed out to indicate the application of cloister rules in the church, chapel, capitular hall and parlatory.