U članku su prikazani rezultati antropološke analize koštanog materijala pronađenog u sondi 9 dominikanskog samostana sv. Katarine u Splitu. Kako se radi o zajedničkoj grobnoj komori s većim brojem ...pokojnika, primijenjene su forenzično–antropološke metode s ciljem utvrđivanja minimalnog broja osoba. Također su prikazana antropološka obilježja populacije, demografska struktura, kvaliteta i uvjeti života kasnosrednjovjekovne/novovjekovne populacije. Rezultati su uspoređeni s rezultatima lokaliteta iz Hrvatske i svijeta.
Cilj autorova istraživanja u ovome radu bila je analiza demografske strukture romskoga stanovništva na području Hrvatske, Slavonije i Međimurja u razdoblju između dva svjetska rata. Autor je ...primijenio metode statističke analize podataka kojima je prikazao dobnu, spolnu, obrazovnu i vjersku strukturu romskog stanovništva u Hrvatskoj. Broj Roma na području Hrvatske u razdoblju između dva svjetska rata kretao se između 6000 i 15.000; pritom je veći dio Roma bio stalno naseljen, a tek njihov manji dio održavao je nomadski način života. Prema analiziranim podacima romsko stanovništvo bilo je najgušće naseljeno na prostoru istočne Slavonije i Podravine, dok su područja Dalmacije, Hrvatskoga primorja, Like i Krbave slabije naseljena tim manjinskim stanovništvom. Romsko stanovništvo većinom je živjelo na ruralnim područjima, a tek manji dio njih živio je u područjima gradova: Zagreba, Karlovca i Varaždina. Autor ističe ravnomjernu raspodjelu između muškog i ženskog dijela romske populacije, a pritom je njihova dobna struktura vrlo mlada. Većina romskog stanovništva prihvaćala je dominantnu vjeru stanovništva na području u kojem je živjela, a u skladu s time većina se romskog stanovništva izjasnila kao pripadnici rimokatoličke, a tek manjina kao pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti. Autor napominje kako je najveći dio Roma bio nepismen, a tek manji dio njih bio je potpuno ili djelomično pismen. Ističe kako se samo trećina Roma izjasnila kao pripadnici ciganske narodnosti, što upućuje na nisku razinu međusobne povezanosti i uznapredovali proces asimilacije. Na temelju analize popisa stanovništva 1921. i 1931. zaključuje kako se romsko stanovništvo kao mlado, nepismeno i međusobno nepovezano, nalazilo na marginama hrvatskoga društva, a upravo njihova društvena marginalnost bit će meta asimilacijske politike vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
Autor je cjelovito obradio demografsku problematiku hrvatskih otoka na
Jadranu, i to s osobitim znanstvenim rafinmanom i ljudskim senzibilitetom: jedini je
istaknuti živući hrvatski demograf koji je ...bio na svakom nastanjenom hrvatskom
otoku.
Hrvatski otoci na Jadranu emigracijski su prostor još od kraja 19. stoljeća pa sve do
danas. Emigracija je najjače zahvatila male otoke. Dok je od 1850. do 1990. godine
stanovništvo svijeta poraslo četiri i pol puta, Europe više nego dvostruko, Hrvatske
dvostruko, stanovništvo hrvatskih otoka smanjeno je oko deset posto. Od 1880. do
1990. godine stanovništvo otoka smanjeno je 30 posto (s velikim razlikama između
velikih i malih otoka). Te su razlike još veće u novijem razdoblju (1961.-1991.) i
nastavljaju se do danas, s negativnim ukupnim i prirodnim kretanjem stanovništva
te s negativnom migracijskom bilancom. Od svih 44 naseljenih o toka u razdoblju
1961.-1991. četiri petine su bili egzodusni (gubili su dio stanovništva), a čak tri
četvrtine bilo je onih kojima je stanovništvo izumiralo (ukupno se stanovništvo otoka
smanjuje, više ljudi umire nego što se rada i više je iseljenih nego useljenih osoba).
Zbog toga je stanovništvo otoka vrlo staro (omjer mladih i starih je 1:1). Takvim
omjerom mladih (u dobi do 19. godina) i starih (u dobi 60 i više godina) nije
moguća regeneracija stanovništva „in situ“ bez demografskih i ekonomskih „injekcija“
izvana. Refleks toga dugotrajnoga demografskog procesa vidi se u zapuštenim
agrarnim pejzažima i polupraznim naseljima glavnine otoka. Autor je iznio rezultate
diferencijalne analize s obzirom na veličinu otoka, lokaciju i vrstu naselja itd. Primjerice, sela i gradovi pokazuju svu silinu polarizacije: kretanje stanovništva sela sve
je dramatičnije nepovoljno zbog sve manjeg broja rođenih, a sve većeg broja umrlih
dok gradovi uspijevaju održati višak rođenih nad umrlima kroz cijelo razdoblje
1962.-1991. godine. Temeljno je pitanje danas koliko će Nacionalni program razvitka
otoka Republike Hrvatske moći preokrenuti takav trend?
Članak se bavi dramatičnim promjenama u starosnoj strukturi i drugim karakteristikama useljenika rođenih u Jugoslaviji nakon 40 godina imigracije u Australiju. S vremenom etničke jugoslavenske ...obitelji mijenjaju se od tipa obitelji u kojima su i roditelji i djeca rođeni u Jugoslaviji ka tipu obitelji gdje su djeca sve češće rođena u Australiji. Autorica nalazi da jugoslavensko imigracijsko stanovništvo pokazuje rapidnu tranziciju između roditeljske generacije i mlade odrasle generacije u pogledu engleske jezične kompetencije i godina provedenih na školovanju, a isto tako i međugeneracijsko smanjenje u ranijoj deprivilegiranosti žena. Premda u Jugoslaviji rođeno stanovništvo stari, pojava i rast u Australiji rođene djece uključuje mlađe ljude u etničku grupu. Istovremeno autorica ustanovljuje nastanak značajnog trenda mješovitih brakova između Jugoslavena i dru¬gih grupa u Australiji, koji vodi miješanju različitih zajednica. Sve ove promjene imaju implikacije na odnose unutar obitelji i na strukturu ove etničke grupe.
Autorica analizira sociodemografsku strukturu imigranata iz Istočne Evrope i dvije druge socijalističke zemlje: Jugoslavije i Albanije. Rasprava se odnosi na razdoblje od 1941. do sredine osamdesetih ...godina. Karakteristična crta ovih migracija koje se također zovu i modernim, ogledaju se u promjenama njihovih destinacija, intenziteta, uzroka, kao i socijalne strukture useljenika. Autorica razlikuje pet faza u procesu ovih migracija koje se odvijaju kroz pet uzastopnih dekada: 1941–1950; 1951–1960; 1961–1970; 1971–1980; te zadnja koja je započela 1981. i još nije završena. Prezentirani podaci pokazuju da u ovom zadnjem razdoblju imigranti iz istočnoevropskih socijalističkih zemalja čine samo 2,9% ukupnog useljeništva u SAD i 6,6% kanadskog useljeništva. Proporcija imigranata iz Istočne Evrope u SAD za cijelo razdoblje od 1941–1987. kretala se po stopi od oko 2,5% ukupnog prijema migranata u SAD i 5,4% u Kanadi. U usporedbi sa desetljećima 1961–1970 i 1971–1980, sredinom 80-tih istočnoevropski migracijski kontingent je nešto povećan u obje imigracijske zemlje. Na kraju se ističe da je relativno najveće učešće Poljaka u istočnoevropskim migracijskim tokovima u SAD i Kanadu i zaključuje da su oni najmobilniji od svih istočnoevropskih nacija, uključujući i Jugoslavene.