Predstavnike onečišćivala podrijetlom iz okoliša čine teški metali, dioksini, organofosforni i organoklorni spojevi, uključujući poliklorirane bifenile (PCB-e), pesticidi i mikotoksini. Njihova ...prisutnost u hrani životinjskog podrijetla može biti posljedica hranidbe životinja onečišćenom hranom i vodom (carry-over effect) ili izravne uporabe onečišćenih sastojaka u proizvodnji (npr. začina), odnosno općenito neprimjerenih uvjeta u kojima se provodi prerada hrane. Kemijski toksikanti podrijetlom iz okoliša, koji ulaze u prehrambeni lanac putem pojavnosti njihovih ostataka u hrani životinjskog podrijetla, u ljudskom se organizmu mogu očitovati biološkom aktivnošću koja može biti uzrokom štetnih učinaka po ljudsko zdravlje. Toksični učinak kod potrošača između ostalog ovisi o količini pojedinog onečišćivala u hrani te njegovom unosu u organizam. Kako bi se smanjio rizik od prisutnosti kemijskih toksikanata iz okoliša u hrani životinjskog podrijetla, važno je provođenje sustavnih kontrola u svim kritičnim točkama tijekom procesa proizvodnje i skladištenja, počevši od sirovina koje se koriste u proizvodnji, pa do finalnih proizvoda.
Fish provide a healthful source of dietary protein and are high in nutrients such as omega-3 fatty acids. There is evidence of beneficial effects of fish consumption in coronary heart disease, ...stroke, age-related macular degeneration, and growth and development. Yet, benefits may be offset by the presence of contaminants, such as methylmercury (MeHg), dioxins, polychlorinated biphenyls (PCBs) and several other halogenated persistent organic pollutants. MeHg is a known developmental neurotoxicant, as evidenced by several animal studies and episodes of human intoxication in Japan and Iraq. Fish represent the main source of exposure to MeHg for the general population, and large predatory fish (swordfish, tuna) have the highest levels of MeHg contamination. Provisional tolerable weekly intakes of 0.7 μg kg-1 to 1.6 μg kg-1 have been set by regulatory agencies. Concern for contamination of fish with dioxins and dioxin-like PCBs stems from their reported carcinogenicity, immunotoxicity, and reproductive and developmental toxicities. Farmed and wild-caught fish appear to have similar levels of contaminants. Advisories are in place that recommend limited consumption of certain fish in children, pregnant women and women of childbearing age. Careful risk-benefit considerations should foster fish consumption while minimizing exposure to toxic contaminants.
Ribe su zdravi izvor prehrambenih proteina te su bogate hranjivim tvarima poput omega-3 masnih kiselina. Dokazano je blagotvorno djelovanje konzumacije ribe pri koronarnim srčanim bolestima, moždanom udaru, makularnim degeneracijama uzrokovanim dobi te rastom i razvojem. Međutim, ovakvo djelovanje može osujetiti prisutnost zagađivala poput metilžive (MeHg), dioksina, poliklorbifenila (PCB-a) te drugih halogeniranih perzistentnih organskih zagađivala. MeHg je znana po neurotoksičnome djelovanju tijekom razvoja, na što su upozorila neka istraživanja na životinjama te slučajevi otrovanja ljudi u Japanu i Iraku. Riba je glavni izvor izloženosti opće populacije metilživi, a veliki grabežljivci (sabljarka, tuna) sadržavaju najveće razine ovog zagađivala. Regulacijske su agencije stoga odredile privremeni podnošljivi tjedni unos od 0.7 μg kg-1 do 1.6 μg kg-1. Zabrinutost zbog zagađenja ribe dioksinima i PCB-ima nalik dioksinu proizlazi iz njihove kancerogenosti, imunotoksičnosti te reprodukcijske i razvojne toksičnosti. Izgleda da uzgojene i ulovljene neuzgojene ribe imaju podjednake razine zagađivala. Stoga valja imati na umu preporuke za ograničenje potrošnje pojedinih vrsta riba u djece, trudnica i žena u reprodukcijskoj dobi. Promišljanja koja pažljivo odvaguju rizike i dobrobit trebaju promicati konzumaciju ribe uz smanjenje izloženosti toksičnim zagađivalima.
Jedan od vrlo istaknutih dokumenata iz zakonodavstva Europske unije relevantan za područje zaštite okoliša koji se odnose na industrijska postrojenja je Direktiva 96/61 EC o cjelovitom sprječavanju i ...kontroli onečišćenja (engl.: Integrated Pollution Prevention Control, IPPC). Ta direktiva objedinjuje kontrolu emisija i kompletan učinak koje industrija ima na okoliš, što podrazumijeva prepoznavanje svih utjecaja koje pojedini industrijski procesi imaju na okoliš (zrak, voda, tlo, otpad, buka, uporaba sirovina, energetska učinkovitost, sprječavanje nezgoda itd.). Direktiva uvodi sustav dodjele "ekoloških" dozvola za obavljanje djelatnosti i upravljanje procesima uz uporabu najboljih raspoloživih tehnika (engl.: Best Available Techniques, BAT).
Metalurška postrojenja svojim katastrima emisija obuhvaćaju uz dobro poznata onečišćenja kao što je prašina, SO2, NOx, NH3, H2SO4, HCl, HF, HCN, H2S, CO, CO2, CH4, teške metale i niz organskih onečišćenja poput benzena, fenola, policikličkih aromatskih ugljikovodika, polikloriranih bifenila, polikloriranih dibenzo-p-dioksina (PCDD) i polikloriranih dibenzofurana (PCDF).
Kako je primjena Direktive IPPC kompleksan postupak koji zahtijeva izobrazbu stručnog kadra, velika investicijska ulaganja u postojeći proces i njegovu modernizaciju, a ponekad čak i zamjenu, to se i čeličane, kao potencijalni emiteri iz grupe metalurških procesa, trebaju pravodobno pripremiti za obveze koje ih očekuju. Nužno je pristupiti analizi propisanih zahtjeva direktive, razmotriti korake koje treba poduzeti uz prethodno utvrđivanje troškova i razdoblja potrebnog za usklađivanje postojećih elektropećnih procesa proizvodnje čelika sa zahtjevima Direktive IPPC.
U radu su prikazani zahtjevi Direktive IPPC koji se odnose na čeličane, s osvrtom na problem emisije polikloriranih dibenzo-p-dioksina i dibenzofurana, kao i načini na koje je moguće ispuniti zahtjeve kako bi se osigurali uvjeti sprječavanja i kontrole onečišćenja prijeko potrebnih za ishođenje "ekološke dozvole" za obavljanje djelatnosti proizvodnje elektročelika u okviru Europske unije, odnosno u uvjetima stupanja na snagu Direktive IPPC.
Razvoj metalurgije i metalurških procesa praćen je duljim ili kraćim razdobljima intenzivnog onečišćenja okoliša, što je uzrokovalo neposredno ili posredno ugrožavanje zdravlja ljudi, pojedinih ...biljnih i životinjskih vrsta, vodnih sustava, tla, povećane erozije materijalnih dobara, kao i niza drugih negativnih učinaka društvene i ekonomske prirode.
Tako je npr. koncepcija integriranih željezara uvjetovala veliko povećanje broja izvora emisija i povećanje koncentracije štetnih tvari u okolišu, a najveći onečišćivači su oduvijek bili pogoni proizvodnje metalurškog koksa, postrojenja za aglomeraciju željezne rude, visoke peći, čeličane, ljevaonice i termoenergetska postrojenja.
Brojna fundamentalna znanstvena istraživanja dokazala su čitav niz negativnih učinaka nekontrolirane emisije štetnih tvari iz tih postrojenja. Uz znatne količine uobičajenih i dobro poznatih onečišćenja poput sumporovog (IV) i ugljikovih oksida, fluorovodika, amonijaka, benzena, teških metala, fenola, cijanida, ulja i masti, troske, iskorištenog vatrostalnog materijala, metalnih strugotina, muljeva, prašine i ogorina, javljaju se i onečišćenja u relativno malim količinama čije dugotrajno djelovanje predstavlja opasnost i od njihovih niskih koncentracija kojima se uvijek ne posvećuje dužna pozornost.
Tu skupinu onečišćenja čine postojana organska onečišćenja čiji su predstavnici policiklički aromatski ugljikovodici, poliklorirani bifenili, poliklorirani dibenzo-p-dioksini i poliklorirani dibenzofurani. Od svih poznatih onečišćenja kojima su izvor metalurški procesi, do sada su sa stajališta utjecaja emisije onečišćenja iz metalurških procesa u okoliš, najmanje istraženi upravo ti spojevi.
U radu su izračunate prosudbe emisija polikloriranih dibenzo-p-dioksina i polikloriranih dibenzofurana u Hrvatskoj u razdoblju od 1960. do 2005. godine. Pri izračunu su poslužila iskustava razvijenih zemalja koje su ujedno i najveći proizvođači željeza i čelika. Dobiveni rezultati su pokazali da je ukupna emisija tih spojeva od metalurških procesa u okoliš u razdoblju 1960.- 2005. bila od QI-TEQ = 0,153-2,888 g a-1, dok je u razdoblju 1990. - 2000. ova emisija bila od 0,153-1,284 g a-1.
Kako se ne smije zanemariti udjel metalurških procesa u ukupnoj emisiji polikloriranih dibenzop-
dioksina i polikloriranih dibenzofurana u okoliš, to je nužno u nastavku istraživanja provesti mjerenja njihovih emisija od svih aktivnih metalurških procesa u Hrvatskoj, te odrediti udjel tih spojeva u svim vrstama otpada nastalog za vrijeme odvijanja procesa.
Od 19. stoljeća do današnjih dana toksikologija hrane razvijala se u nekoliko pravaca. Osobe koje raspolažu znanjima o analitičkim postupcima za određivanje toksičnih sastojaka u hrani dobivaju ...veliko značenje, čime je znatno umanjena mogućnost dodavanja nepoželjnih i nedeklariranih sastojaka u hranu. Većina artikala proizvodi se posebnim procesiranjem uz dodavanje brojnih ne-nutritivnih dodataka, koji imaju dozvolu uporabe. Mnogi "strani" spojevi ušli su u hranidbene lance iz onečišćenog okoliša ili pak za vrijeme prerade i distribucije. Nova saznanja dovode do znatno veće odgovornosti toksikologa pri određivanju zdravstvene ispravnosti hrane. Toksikologija hrane obuhvaća područje od sudske medicine do novih zakonskih propisa.
Ribe su zdravi izvor prehrambenih proteina te su bogate hranjivim tvarima poput omega-3 masnih kiselina. Dokazano je blagotvorno djelovanje konzumacije ribe pri koronarnim srčanim bolestima, moždanom ...udaru, makularnim degeneracijama uzrokovanim dobi te rastom i razvojem. Međutim, ovakvo djelovanje može osujetiti prisutnost zagađivala poput metilžive (MeHg), dioksina, poliklorbifenila (PCB-a) te drugih halogeniranih perzistentnih organskih zagađivala. MeHg je znana po neurotoksičnome djelovanju tijekom razvoja, na što su upozorila neka istraživanja na životinjama te slučajevi otrovanja ljudi u Japanu i Iraku. Riba je glavni izvor izloženosti opće populacije metilživi, a veliki grabežljivci (sabljarka, tuna) sadržavaju najveće razine ovog zagađivala. Regulacijske su agencije stoga odredile privremeni podnošljivi tjedni unos od 0.7 µg kg-1 do 1.6 µg kg-1. Zabrinutost zbog zagađenja ribe dioksinima i PCB-ima nalik dioksinu proizlazi iz njihove kancerogenosti, imunotoksičnosti te reprodukcijske i razvojne toksičnosti. Izgleda da uzgojene i ulovljene neuzgojene ribe imaju podjednake razine zagađivala. Stoga valja imati na umu preporuke za ograničenje potrošnje pojedinih vrsta riba u djece, trudnica i žena u reprodukcijskoj dobi. Promišljanja koja pažljivo odvaguju rizike i dobrobit trebaju promicati konzumaciju ribe uz smanjenje izloženosti toksičnim zagađivalima.
Metals and metallic products are fundamental to a large number of modern industries and steel is certainly one of the most significant metallurgical products. Steel and steel castings as universal ...production material, that provided the grounds for the contemporary industrialization process,will have a continuously irreplaceable role in the future, regardless of the fact that nowadays steel materials are often replaced by other materials (ceramics, polymers, etc.), whenever it is technically required and cost-justified.The development of metallurgy and metallurgical processes is accompanied by pollution of the environment that directly or indirectly endangered the health of humans, certain animal and plant species, water resources systems, and soil. It also lead to increased erosion of material goodsand caused many other adverse social and economy-related effects.The integral steelworks concept has, for example, set off a significant increase in the number of emission sources and the increase of harmful substances concentration in the environment. The largest polluters have always been coking plants, iron ore agglomeration facilities, blast furnaces, steel mills, foundries and thermal energy plants.Numerous fundamental scientific research works have proven a series of adverse effects caused by uncontrolled emissions of harmful substances from these plants. Beside the considerable quantities of usual and well-known polluting substances such as sulfur and carbon oxides, fluorides, ammonia, benzene, heavy metals, phenols, cyanides, oil and grease, slag, used refractory material, metallic scrapings, sludge, dust, and scale, there are also relatively small pollutions with long-lasting effects that are hazardous even in their low concentrations and they rarely receive due attention.This polluting substance group consists of persistent organic pollutions represented by polycyclic aromatic hydrocarbon (PAH), polychlorinated biphenyls (PCBs), polychlorinated dibenzo-p-dioxins(PCDDs), and polychlorinated dibenzofurans (PCDFs). These compounds are the least explored of all known pollutions generated in the metallurgical processes, in terms of the impact of their emissions to the environment.The paper provides elementary toxicity data for these compounds and a survey of reference data on the currently completed listings of polychlorinated dibenzo-p-dioxins and polychlorinated dibenzofurans in the world and in Croatia, illustrating that the metallurgical process account for most of the total emission of these compounds into the environment.Based on the experience of the developed countries that are at the same time the largest iron and steel producers, we calculated an estimate of potential emissions of dibenzo-p-dioxins and polychlorinated dibenzofurans from metallurgical processes in Croatia. The calculation took into account the coking processes, iron ore sintering processes, pig iron production, cast iron, openhearth steel and EAF steel production.The estimated total emission of dibenzo-p-dioxins and polychlorinated dibenzofurans from metallurgical processes to the environment in the time period between 1990 and 2000 in Croatia was m = 3.987 g I-TEQ and annual emission in the same period ranged from QI-TEQ = 1.284 g a-1 in 1990 to QI-TEQ = 0.153 g a-1 in 1995.Emissions of these compounds from metallurgical processes that were active in less recent past were also calculated and the values in the time period between 1960 and 2000 ranged from m =2.888 g I-TEQ in 1980 to m = 0.153 g I-TEQ in 1995.Based on the data on the existing facilities for steel production in electric arc furnaces we estimated that annual emission of dibenzo-p-dioxins and polychlorinated dibenzofurans could amount to QI-TEQ ~ 0.260 g a-1, whereas the future emission of these compounds from the existing cast iron facilities could be QI-TEQ ~ 0.100 g a-1.In the research follow-up for the impact of metallurgical processes on the overall emission of these compounds to the environment, it is required to measure their emissions from all active metallurgical processes. For the sake of better comprehension of emission flows of dibenzo-p-dioxins and polychlorinated dibenzofurans from metallurgical processes it is necessary to determine the contents of these compounds in all kinds of waste generated in the observed metallurgical processes and to select technical solutions to improve each individual process and to reduce their emissions to the environment.
Razvoj metalurgije i metalurških procesa praćen je duljim ili kraćim razdobljima intenzivnog onečišćenja okoliša, što je uzrokovalo neposredno ili posredno ugrožavanje zdravlja ljudi, pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, vodnih sustava, tla, povećane erozije materijalnih dobara, kao i niza drugih negativnih učinaka društvene i ekonomske prirode.Tako je npr. koncepcija integriranih željezara uvjetovala veliko povećanje broja izvora emisija i povećanje koncentracije štetnih tvari u okolišu, a najveći onečišćivači su oduvijek bili pogoni proizvodnje metalurškog koksa, postrojenja za aglomeraciju željezne rude, visoke peći, čeličane, ljevaonice i termoenergetska postrojenja.Brojna fundamentalna znanstvena istraživanja dokazala su čitav niz negativnih učinaka nekontrolirane emisije štetnih tvari iz tih postrojenja. Uz znatne količine uobičajenih i dobro poznatih onečišćenja poput sumporovog (IV) i ugljikovih oksida, fluorovodika, amonijaka, benzena, teških metala, fenola, cijanida, ulja i masti, troske, iskorištenog vatrostalnog materijala, metalnih strugotina, muljeva, prašine i ogorina, javljaju se i onečišćenja u relativno malim količinama čije dugotrajno djelovanje predstavlja opasnost i od njihovih niskih koncentracija kojima se uvijek ne posvećuje dužna pozornost.Tu skupinu onečišćenja čine postojana organska onečišćenja čiji su predstavnici policiklički aromatski ugljikovodici, poliklorirani bifenili, poliklorirani dibenzo-p-dioksini i poliklorirani dibenzofurani. Od svih poznatih onečišćenja kojima su izvor metalurški procesi, do sada su sa stajališta utjecaja emisije onečišćenja iz metalurških procesa u okoliš, najmanje istraženi upravo ti spojevi.U radu su izračunate prosudbe emisija polikloriranih dibenzo-p-dioksina i polikloriranih dibenzofurana u Hrvatskoj u razdoblju od 1960. do 2005. godine. Pri izračunu su poslužila iskustava razvijenih zemalja koje su ujedno i najveći proizvođači željeza i čelika. Dobiveni rezultati su pokazali da je ukupna emisija tih spojeva od metalurških procesa u okoliš u razdoblju 1960.- 2005. bila od QI-TEQ = 0,153-2,888 g a-1, dok je u razdoblju 1990. - 2000. ova emisija bila od 0,153-1,284 g a-1.Kako se ne smije zanemariti udjel metalurških procesa u ukupnoj emisiji polikloriranih dibenzop-dioksina i polikloriranih dibenzofurana u okoliš, to je nužno u nastavku istraživanja provesti mjerenja njihovih emisija od svih aktivnih metalurških procesa u Hrvatskoj, te odrediti udjel tih spojeva u svim vrstama otpada nastalog za vrijeme odvijanja procesa.
The article considers the problem of the waste (communal, industrial, dangerous, and radioactive one) removing in the territory of Canada. The danger from dioxin and furan chemicals to which the ...government of the developed industrial countries pay more attention, has been stressed out. Radioactive waste problem grows up, as much because of big quantities of exhausting gasses, that much because of their storing location problems.
Humano mlijeko i hrana životinjskog podrijetla (mlijeko, meso i riba) analiziraju se već nekoliko desetljeća na prisutnost DDT-kompleksa, PCB, HCB i HCH-izomere. Humano se mlijeko također analizira ...na prisutnost PCDD-a i PCDF-a. Uzorci humanog mlijeka prikupljaju se na šest kontinentalnih lokacija i na jednom otoku, a uzorci hrane na tržnicama diljem Hrvatske i u domaćinstvima. Svi analizirani uzorci humanog mlijeka sadržavali su DDE i PCB, a gotovo svi uzorci hrane DDT-kompleks. Svi skupni uzorci humanog mlijeka sadržavali su PCDD i PCDF. Koncentracije gotovo svih analiziranih spojeva postupno su se smanjivale tijekom prošlog desetljeća. Na osnovi rezultata analiza izračunani su dnevni unosi organoklorovih spojeva u dojenčad i u odrasle osobe.
Dioksini u hranidbenom lancu Vratarić, Darija; Đokić, Maja; Sedak, Marija
MESO: Prvi hrvatski časopis o mesu,
06/2011, Letnik:
XIII, Številka:
3
Magazine Article
Odprti dostop
Sažetak
Dioksini i dioksinima slični spojevi objedinjuju 29 različitih kongenera dioksina, furana i polikloriranih bifenila (PCB). Toksičnost navedenih
spojeva vrlo je slična. Najtoksičniji kongener ...je 2,3,7,8-tetrakloro-dibenzo-p-dioksin (TCDD). Toksični potencijal ostalih dioksina
(PCDD) i furana (PCDF) definira se u odnosu na TCDD. Izloženost ljudi dioksinima uglavnom se odnosi na izloženost preko hrane.
Kada dioksini dospiju u organizam, dijelom se metaboliziraju i eliminiraju iz organizma, a dijelom se akumuliraju u masnom tkivu.
Zakonskim propisima regulirano je da se udio dioksina u hrani i hrani za životinje izražava toksičnim ekvivalentom (TEQ).
PDF
