U radu se analiziraju članci objavljeni u
kulturno-političkom časopisu
Srđ
iz Dubrovnika tijekom njegova izlaženja (1902.
– 1908.) kojima je glavna preokupacija jezik. Autor polazi od imaginarija ...Srba
katolika u Dubrovniku da bi pokazao kako su se jezična pitanja problematizirala,
odnosno kakva su bila stajališta uredništva i autora prema dubrovačkom govoru
te prema dubrovačkoj književnosti – u prošlosti i danas. Na takav se način
pokušava razumjeti uloga jezika u određivanju nacionalnog identiteta grada.
Analiziraju se svi članci koji su relevantni za to pitanje, napose polemike i
pregledi književnosti. Autor se fokusira ne samo na iznesene teze nego i na
modele argumentiranja, čime želi istaknuti neke nedosljednosti tih koncepcija
te posljedice njihove primjene.
In this study, the articles published in the Dubrovnik
cultural-political journal
Srđ
throughout the whole period of its publication
(1902–1908) which deal with linguistic questions are taken into consideration.
Beginning with an overview of the imagery of the movement of ‘Serbs Catholics
in Dubrovnik, the researcher aims to demonstrate how linguistic issues were
conceptualized, i.e. how the editors and published authors referred to the
Dubrovnik vernacular and literature – now and in the past. In this way, the
researcher aims at understanding the role of language in the determination of
the national identity of the city. In the study, all articles which are
relevant to this issue are analyzed, in particular polemics and companions to
literature. The researcher focuses not only on the theses but also on the modes
of argumentation to single out inconsistencies of the ideas in question and
hence the outcomes of their use.
This is a personal memoir about the life, work and courage of Professor Kathleen Wilkes, a Fellow in Philosophy for 30 years at St Hilda’s College, Oxford University. The article traces—and sets out ...to explain— particularly her links to Dubrovnik and Croatia and the Inter–University Centre since 1981, and supported strongly through the 1980s and even during the 1990s, remaining on-site during the cruel siege of the city when the IUC suffered a devastating fi re. Three key aspects of her life are explored—her work as a significant philosopher of science, her outstanding courage and work in defending academic freedom widely over the East Central European region, and her warm personality and generous friendship. This is why she can be regarded as Dubrovnik’s Global Citizen, the IUC was only too ready and willing to host this conference in her honour.
Dubrovnik (Ragusa) and Livorno (Leghorn) are two old maritime cities in the Mediterranean whose strong cultural and scientific connections are here explored through the work of Vicko Dimitrije Volčić ...(Vincentius Demetrius Volcius Raguseus). Volčić worked in Livorno and Naples as a maker of portolan charts from 1592 to 1607. His twenty-eight charts known today represent a compendium of knowledge at a time in which intertwined practices and traditions of Dubrovnikʼs, Catalan, Neapolitan, Livornian, Genoese, and Venetian sailors reflected the cultural relations between the East and the West in general. This movement of charts and people through the means of trade, travel, and diplomatic activities formed the basis for cultural and knowledge exchange. Based on archival research of Volčićʼs charts as well as of charts by his contemporaries, this paper aims to identify knowledge exchange flows, cultural influences, and cartographic practices of individual masters and cartographic workshops that Volčić applied while working at the Livorno cartographic workshop.
Figuralna i dekorativna skulptura romaničkog stila u Dubrovniku je bila vrlo bogata, ali je preživjela samo u ostacima ostataka, jer je grad 1667. godine doživio katastrofalni potres. Tada je do ...temelja porušena i monumentalna katedrala S. Mariae Maioris koju su u povijesti smatrali „la piu bella in Illyrico“ ponajviše zbog originalne njezine plastičke raskoši. Arheološkim iskopavanjem na položaju nove barokne katedrale, posvećene 1713. godine, otkriveno je par tisuća vrlo kvalitetnih fragmenata različitih oblika i sadržaja. Njihova analiza je omogućila potvrditi inače iz arhiva već poznate guste veze glavnoga grada južne Dalmacije s umjetničkim centrima u Apuliji. U ovoj studiji se iznose mahom nova viđenja rezultata te komunikacije i proširuju dosadašnje spoznaje u važnim pitanjima oko datacija i atribucija pa i rekonstrukcija djela iz Ducenta.Najprije se raspravlja zapis o radu Eustasiusa iz Trania kao protomagistera dubrovačke katedrale iz 1199. godine radi čega je došao u Dubrovnik. Po tome se dokumentu njegovoj ruci tu odavno pripisalo par narativnih, vrlo oštećenih reljefa, koji repliciraju motive i oblike portala katedrale u Traniju. Kako se tom portalu nije znao autor, a u dotičnom ugovoru se Eustasiusa navodi kao sina „Belnardi, protomagistri civitati Trani“ njih se dvojicu proglasilo utemeljiteljima tamošnje katedrale S. Nicolo Pellegrino, zaslužnima za gradnju i oblikovanje još nekih crkava u Terre di Bari. Opravdano se na njihovim skulpturama prepoznao utjecaj iz južne i srednje Francuske, kojim odišu i dubrovački reljefi. Međutim se njih sada dopunilo s likom Krista suca posljednjeg suda pripadajućeg luneti portala kakve u Apuliji nema, pa se ona tumači ugledanjem dubrovačke crkve na ikonografiju mnogih hodočasničkih među koje je povijesno dokazano spadala. Ujedno se u morfologiji svih reljefa dokazuje kvaliteta nešto slabija od iskazane na portalu u Traniju, te razdvaja djela oca i sina uz pretpostavku da je Bolnardus bio nositelj, a Eustasius sljedbenik stila francuskih karakteristika fiksiranih u Palestini. Također se predlaže kronološka retrospektiva: 1187. pad Jeruzalema i povlačenje zapadnjačkih kipara s križarima, oko 1190. izvedba portala u Traniu kao njihovoj stanici, i to pod vodstvom Boltraniusa od kojeg se 1199. odvojio Eustasius preuzevši zadatke u Dubrovniku. Prema karakteristikama više ostale arhitektonske plastike cijeni ga se zaslužnim za podizanje katedrale po ukusu iz Apulije koji je i lokalnim naručiteljima bio ideal zbog permanentnih trgovačkih veza a i pripadnosti istom kulturnom ambijentu. Njega je definirala simbioza tradicija iz Bizanta i romaničkih struja nošenih od Normana temeljem činjenice da su Terre di Bari i Dubrovnik usporedno, makar ritmički nejednako priznavali vrhovnu vlast tih političkih sila.Autohtone crte romaničkog kiparstva u Dubrovniku iz druge četvrtine 13. stoljeća otkrivaju se na manjem broju djela, koji su ostavili odjeka u urešavanju javnih građevina iz gotičko-renesansnog doba. Svakako je izvor te difuzije bio u dekoraciji katedrale koju se gleda u svjetlu doticaja s jačom aktivnošću iz južne Italije, odakle je preuzimana ne samo tipologija nego i morfologija. Na toj je liniji morala nastati i oprema enterijera katedrale s naglaskom na pulpitu, arhivski spomenutom 1262. god. a arheološki mu je utvrđena dvanaesterostrana forma na stupovima. Skupa s ciborijem glavnog oltara hvalili su ga lokalni kroničari i strani putopisci tijekom 15. stoljeća, kao i prvi crkveni vizitatori od sredine seicenta. Po svemu sudeći oni su pripadali lancu tipiziranih apulsko-dalmatinskih ciborija i pulpita kakvi su sačuvani u katedralama Trogira i Splita a i u mnogim crkvama apeninskog juga, te se plediralo za jeruzalemsko podrijetlo. Ovdje se primat daje ciboriju rimske crkve S. Lorenzo fuori le mura iz 1148. g. a naročito ističe naturalistička obrada jednog kapitela poligonalnog presjeka nađenog u dubrovačkoj katedrali. Smatrajući sa sigurnošću da je bio dio pulpita, predlaže ga se cijeniti stilski inicijalnim za seriju ažuriranih kapitela s obje strane Jadrana, a također otvara mogućnost didira s manirom kipara Pietra di Facitolo u Bisceglie. Naglašava se, međutim, superiorna izvedba lika orla s pulpita i za njegova autora predlaže inače ničim potvrđenog Pasqua di Pietro, koji je zaposlen kao protomagister katedrale od 1255. do 1282. bio stekao veliki ugled. Za zasluge mu je dodijeljen civitet i imetak te se s vlastitim sinom u dokumentima bilježio „de Ragusio“. Sasvim hipotetički se pretpostavlja da je Pasqua bio sin Pietra di Facitolo i s time završava mrežu praćenja kiparskog razvoja apulske romanike na tlu Dubrovnika i šire Dalmacije.Na kraju se propituje jedino poznato djelo Simeonusa Ragusinusa, koji se kao „incola tranensis“ potpisao na portalu crkve S. Andrea odnosno S. Salvatore u Barletti. U hibridnom izrazu tog eklektičara mršave darovitosti koji znanja skuplja s raznih strana, razabire se ikonografske motive možda preuzete sa skrhanog portala Eustasiusa ili druga dva na katedrali S. Mariae maioris. U cjelini studije mjestimice su promaknute slutnje prijašnjih autora o pojedinim pitanjima, neke i otklonjene ili preusmjerene, ali se ističe da argumenata nema mnogo jer je stalno riječ o vrlo rastrganoj građi. Primarni cilj mi je bio upozoriti na nove nalaze i time proširiti horizonte uvida u problematiku. U tom smislu ovaj tekst predstavlja doradu kraćeg referata iznesenoga 2014. godine na međunarodnom simpoziju „Majstor Buvina i njegovo doba“ u Splitu, koji će se objaviti na stranom jeziku. Dosta proširen s komentarima i opskrbljen s temeljitijim instrumentarijem u većem broju bilješki nadam se da će biti lakše dokučiv hrvatskim istraživačima sličnih tema i doprinijeti pri stvaranju sinteza o umjetnosti srednjeg vijeka u prostornom okruženju Jadrana.
“Cartographic Heritage in the Holdings of the Maritime Museum in Dubrovnik” was an exhibition staged by the Dubrovnik Museums to mark the European Year of Cultural Heritage 2018. The exhibition was ...mounted in the Rector’s Palace in Dubrovnik from 3 September to 15 November 2018. The author was the manager of the Maritime Museum, senior curator Ana Kaznačić Skurić, and the artwork was provided by Rašic+Vrabec Studio of Zagreb.
Upon the proclamation of a state of war in 1914, general mobilisation was carried out in the Dubrovnik District which, besides the military forces and conscripted soldiers, included logistic support ...and supplies without which the troops could not act efficiently in long-term war operations. This article is based on the archival sources housed in the State Archives of Zadar, in the archival fond Tajni spisi c. k. Dalmatinskog Namjesništva (1814-1918).The bulk of the material pertains to the mobilisation of the Home Guard (Landsturm), volunteers, horses, cattle and vehicles (carriages, wagons, motor vehicles) in the District of Dubrovnik during 1914. Having analysed the documents from the mentioned fond, the authors have reconstructed the mobilisation procedure in the municipalities of the District of Dubrovnik which, like in the rest of the Austrian provinces, was carried out according to the Military Law of the Dual Monarchy, in that the civil authorities of the district and the municipality showed utmost strictness in performing the tasks dictated by the military authorities. The analysis of archival sources casts light on various social and economic features of the District of Dubrovnik on the eve of World War I, providing a specific inventory of cattle, horses, motor vehicles, and other means of transport.
U radu se, na osnovi raščlambe arhivskog gradiva iz Državnog arhiva u Dubrovniku (ser. 2 Reformationes i ser. 27/1 Lettere e commissioni di Levante), kao i postojećih saznanja iz historiografije, ...istražuju boravci žena iz dinastije Balšić u Dubrovniku, kao i (ne)očekivani izostanak dolaska, u vremenskom okviru od 1382. do 1428. godine. Kronološkim slijedom prate se njihovi dolasci u Grad, iznose se neki opći podatci o Balšićima i Dubrovniku, preko kojih je ukratko skiciran povijesni kontekst. Središnja tema ovog rada ponajprije je usmjerena na učestalost boravka žena dinastije Balšić u Gradu. Predmet istraživačkog interesa su supruge zetskih gospodara Balšića: Teodora, supruga Đurđa I., Komnina, žena Balše II., i Jelena, supruga Đurđa II., kao i kćeri Đurđa I.: Evdokija i Goislava, i Ruđina, kći Balše II. Analiziraju se razlozi dolaska, način na koji su ih dubrovačke vlasti diplomatski tretirale i sistem djelovanja ceremonijalnog koda, a pozornost je usmjerena i na diplomatske javne darove dubrovačkih vijeća njihovim gošćama. U tom se kontekstu, uz podatke o njihovu boravku, donosi i podrobnija raščlamba odnosa dubrovačkih vlasti prema ženama iz dinastije Balšić usmjerena na sadržaje njihovih odnosa. Promatrani prikazi otkrivaju da su Dubrovčani vodili računa o utjecajnim suprugama, majkama i kćerima osoba s kojima su stupali u pregovore jer su vjerovali da im njihov utjecaj na donositelje odluka može pomoći.
Emotions shouldn`t be neglected, but rather taken seriously in order to understand better the complexity of political, and socio-cultural processes that they have generated. The study of emotions in ...the field of diplomacy is particularly promising, but requires precise definition of the term, explanation of the methodological approach and qualifications concerning the research possibilities that depend upon the nature of the archival sources. The goal of this article is to analyze how words used to signify emotions, which could be signified as negative, shaped practical decisions within certain socio-political and cultural contexts ; in other words to demonstrate an active role of emotions in shaping and conducting practical diplomatic decisions. The study aims to underpin the reciprocal relations between emotions and actions illustrated by two case studies from the late medieval Ragusan history. The sources of an interest are preserved in the State archive in Dubrovnik, in the archival seria Lettere di Levante, which, among others, contains the instructions written by the city authorities to their envoys. Despite the fact that the instructions were a product of a long and sober-minded discussions, and therefore they aren`t usually abundant with words used to express certain emotions in them, places where those expressions appear are quite significant and can tell us more about how emotions were used as a tool of cognitive processes.
Zovko-Šoštarić Valentina. Negative Emotions in Action – two Examples from the 15th Century Ragusan Diplomacy. In: Hiperboreea. Journal of History, vol. 6, N°1, 2019. pp. 5-15.
U radu se proučavaju zapisi o isplatama u svesku Beneficiati e capellani di Tesoreria 1624–1646koji se tiču Ospedale delle partorienti. Rad toga hospitala stavlja se u širi kontekst dubrovačkih ...hospitala, posebno Hospitala milosrđa koji je izvorno namijenjen isključivo prihvatu napuštene izvanbračne djece, a naknadno je imao i ulogu rodilišta. Hospital milosrđa smatra se najstarijim rodilištem na hrvatskom području. Analizom novootkrivenih podataka pokušavaju se utvrditi neka obilježja Ospedale delle partorienti, vremenski okvir djelatnosti hospitala i motivi utemeljenja.
U radu se obrađuje nastanak retabla glavnog oltara crkve Sv. Spasa u Dubrovniku, za koji je 1527. godine od urbinskoga slikara Pierantonija Palmerinija naručena oltarna pala Uzašašća, jedina sačuvana ...umjetnina izvornog inventara crkve. Ugovoru za izradu slike prethodila je izrada slikanoga predloška koji je otkupljen za dvoranu Vijeća umoljenih, a izrada drvenog okvira povjerena je drvodjelcu Zanettu di Francescu del Coro iz Ancone, koji je okvir isporučio 1528. godine. Opremanje glavnog oltara crkve Sv. Spasa dovršeno je 1533. godine, kada je drveni okvir oltarne pale oslikao i pozlatio magister Petrus pictor– najvjerojatnije dubrovački slikar venecijanskoga podrijetla Pietro di Giovanni.
PDF
