Cilj: Totalna endoproteza (TEP) gležnja ugrađuje se kod uznapredovalog stadija osteoartritisa gležnja s ciljem održavanja bezbolnog, stabilnog i pokretljivog zgloba. Cilj je ovog istraživanja bio ...analizirati rane funkcionalne rezultate nakon ugradnje TEP-a gležnja. Ispitanici i metode: Ispitana je skupina od 18 pacijenata s ugrađenim TEP-om gležnja. Prosječna dob pacijenata bila je 62 godine. Kod 12 pacijenata radilo se o sekundarnom obliku osteoartritisa gležnja na osnovi prethodne ozljede, a kod 6 o primarnom osteoartritisu gležnja. Svi su pacijenti kirurški liječeni u Klinici za ortopediju Lovran u razdoblju od 2013. do 2016. godine, a ispitivanje je provedeno uz pomoć anketnog lista institucije American Academy of Orthopedic Surgeons (AAOS), vizualne analogne ljestvice (VAS) bola i goniometra. Rezultati: Dobiveni rezultati pokazali su značajno poboljšanje u funkcionalnom stanju gležnja, kao i u njegovoj pokretljivosti. Prijeoperacijski rezultati AAOS-ova anketnog lista iznosili su 30,34, dok su poslijeoperacijski iznosili 70,01 bodova. Prosječni je opseg pokreta gležnja prije operacije bio 16,11°, a poslijeoperacijski 30,26°. Također se pokazalo da je intenzitet bola nakon ugradnje endoproteze gležnja značajno manji. Prijeoperacijski je prosječna razina VAS-a bola bila 7,83, a poslijeoperacijski 3,5. Zaključak: Rezultati ove studije potvrđuju uspješnost ugradnje TEP-a gležnja u pacijenata s uznapredovalim osteoartritisom gležnja.
Aim: The aim of our study was to evaluate the effect of established regime and physiotherapy treatment described by Brems on patients after reverse arthroplasty of shoulder joint, their ability to ...perform activities of daily living, functional status of the shoulder girdle, and a range of motion. Methods: The research sample consisted of 60 patients, 57±2.9 years, with implanted total reverse endoprosthesis of shoulder joint. To assess the ability of performing the activities of daily living, we used the Simple Shoulder Test. Functional status of shoulder joint was evaluated through a “Constant Score” questionnaire. The range of movement was evaluated through the “Constant Score – Range of Motion“ questionnaire. The examined parameters were evaluated before surgery and a month after the surgery. During the one-month post-surgery period, all participants undergone the set of targeted physiotherapy treatment and kept the established regime. After one month of targeted physiotherapeutical treatment and correct regime management we observed significant differences in all examined parameters (p<0.001). Results: After one month of post-surgery physiotherapy, significant differences in the ability to perform certain activities of daily living, functioning of the operated shoulder joint and in the range of movement, have been reported. Conclusion: The results of our study confirmed that if patients follow this specific rehabilitation protocol and cooperate during various stages of recovery, there is a high probability that after one month, they can perform activities of daily living.
Cilj: Cilj studije bio je procijeniti učinak uspostavljenog režima i fizioterapeutskog tretmana koji je opisao Brems na pacijentima nakon reverzne artroplastike ramenog zgloba, njihove sposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, funkcionalno stanje ramena i raspon pokreta. Metode: Uzorak istraživanja sastojao se od 60 pacijenata, 57 ± 2,9 godina, s implantiranom ukupnom reverzibilnom endoprotezom ramenog zgloba. Da bismo procijenili sposobnost pacijenata za obavljanje svakodnevnih aktivnosti koristili smo test Simple shoulder. Funkcionalno stanje ramenog zgloba ocijenjeno je upitnikom “Constant score”. Raspon pokreta ocijenjen je upitnikom “Constant score – range of motion”. Razmatrani parametri procijenjeni su prije operacije i mjesec dana nakon operacije. Tijekom jednomjesečnog postoperativnog razdoblja svi su sudionici prošli skup ciljanog fizioterapeutskog tretmana i pridržavali se uspostavljenog režima. Nakon mjesec dana ciljanog fizioterapeutskog tretmana i ispravnog upravljanja režimom zabilježili smo značajne razlike u svim razmatranim parametrima (p ≤ 0.001). Rezultati: Nakon mjesec dana postoperativne fizioterapije zabilježene su bitne razlike u sposobnosti za obavljanje određenih aktivnosti svakodnevnog života, u funkcioniranju operiranog ramenog zgloba i u rasponu pokreta. Zaključak: Rezultati naše studije potvrdili su da, ako se pacijenti pridržavaju ovog specifičnog rehabilitacijskog protokola i surađuju tijekom različitih faza oporavka, postoji velika vjerojatnost da će nakon mjesec dana moći obavljati svakodnevne aktivnosti.
Operacije ugradnje totalnih endoproteza (TEP) kuka i koljena praćene su znatnim gubitkom krvi, što često zahtijeva transfuziju homologne (od davaoca) ili autologne (vlastite) krvi. S obzirom na ...rizike od transfuzije homologne krvi, cijenu krvnih pripravaka i elektivnu vrstu zahvata, u novije se vrijeme ističe važnost alternativnih postupaka kako bi se smanjila upotreba homologne krvi. U istraživanju smo prospektivno dokumentirali perioperacijski gubitak krvi i potrošnju krvnih pripravaka kod 65 konsekutivnih bolesnika podvrgnutih primarnim operacijama ugradnje TEP-a kuka (n=30) i koljena (n=35) u našoj ustanovi bez primjene metoda davanja autologne krvi. Ukupni gubitak krvi kod TEP-a kuka (1329,7±364,8 ml) i koljena (1427,3±660,4 ml) bio je u skladu s podacima u literaturi i bez značajne razlike između dvije skupine bolesnika. Međutim postotak bolesnika koji su primili homolognu krv (63,3% kod TEP-a kuka i 82,6% kod TEP-a koljena) bio je znatno veći nego kod sličnih bolesnika u novijim studijama. U radu su navedeni najvažniji postupci za smanjenje transfuzije homologne krvi koji uključuju protokol za perioperacijsko vođenje bolesnika, definiranje vrijednosti hemoglobina kao transfusion triggera, korekciju preoperacijske anemije intravenskim preparatima željeza, upotrebu jedne ili više metoda davanja autologne krvi, primjenu antifibrinolitika (traneksamična kiselina) i/ili druge komplementarne postupke. Na osnovi podataka o efikasnosti pojedinih metoda smatramo da rutinska upotreba krvnih produkata kod operacija TEP-a kuka i koljena nije opravdana ni izvan specijalnih ustanova i klinika za ortopediju.
Ugradnja totalne endoproteze kuka bolesnicima s osteoartritisom kuka znatno smanjuje bol i povećava kvalitetu života. Bitan parametar kvalitete života o kojem liječnici rijetko razgovaraju s ...bolesnicima jest seksualna aktivnost, a interes bolesnikâ za tu temu postoji. Dapače, bolesnici koji su prije operacije imali otežane seksualne aktivnosti uzrokovane bolnošću i ograničenjem kretnja u zahvaćenom kuku nakon operacije ponovo imaju bezbolne i pokretljive kukove. Operater nakon ugradnje totalne endoproteze kuka najčešće preporučuje ograničen opseg pokreta u kuku kako bi se prevenirala luksacija endoproteze. To stvara ograničenja u aktivnostima svakodnevnog života, sportskim aktivnostima te naravno u seksualnoj aktivnosti. Cilj je ovog rada dati smjernice o osobitostima seksualnih odnosa kod bolesnica i bolesnika s ugrađenom totalnom endoprotezom kuka. Rehabilitacija ovih bolesnika trebala bi sadržavati i edukaciju o mogućnostima i ograničenjima tijekom seksualne aktivnosti.
Ugradnja totalne endoproteze koljena već je više od 50 godina standardni operativni
postupak liječenja terminalnog stadija artroze koljena. Najčešći operativni pristup koji se koristi
za ugradnju ...totalne endoproteze koljena je medijalni parapatelarni pristup. Medijalni parapatelarni
pristup ima mnogo prednosti, no glavni mu je nedostatak dezinsercija hvatišta m.
vastus medialis s njegova hvatišta na pateli. U pokušaju da se izbjegne oštećenje muskulature
pri ugradnji totalne proteze koljena razvilo se nekoliko pristupa koji imaju cilj omogućiti preglednost
operativnog polja kao i standardni medijalni parapatelarni pristup, ali bez dezinsercije
hvatišta m. vastus medialis. U ovom članku navode se vrste pristupa na koljeno koji se smatraju
minimalno invazivnima, no jedino se kod subvastus pristupa u potpunosti čuva
muskulatura koljena pri ugradnji totalne endoproteze koljena. Kod subvastus pristupa vastus
medialis se tupo odmakne, a njegovo hvatište na pateli ostaje u potpunosti očuvano. Naglašavamo
da stupanj invazivnosti pristupa ne određuje dužina kožnog reza već mogućnost minimalnog
oštećenja muskulature. U članku se prikazuje detaljan opis subvastus pristupa na koljeno
pri ugradnji totalne endoproteze.
U ovom preglednom radu prikazan je povijesni razvoj suvremene endoprotetike kuka
i minimalno invazivnih pristupa na kuk. Implantacijom suvremene, posebno prilagođene endoproteze
kuka minimalno ...invazivnim pristupom omogućen je brži funkcionalni oporavak bolesnika.
Čovjek je danas izložen velikom broju bolesti, s kojima se današnja medicina vrlo dobro nosi, pronalazeći stalno nova rješenja. Cilj rada je opis zdravstvene njege bolesnika s endoprotezom kuka koja ...bolesniku omogućava samostalno kretanje. Način i vrsta prijeloma ovise o sili koja je svojom jačinom djelovala na kost. Endoproteza kuka kao zamjena zgloba kuka smatra se jednim od najvećih dostignuća u povijesti ortopedije. Svakom se godinom ugrađuje sve više i više endoproteza kuka u cijelome svijetu. Operacijski su zahvati sve kraćeg trajanja, kirurška tehnika ugradnje se unapređuje, a poboljšavanjem materijala vijek trajanja proteze postaje sve duži. U poslijeoperacijskom periodu mogu se javiti određene poteškoće i komplikacije koje medicinska sestra pravodobnim planiranjem intervencija može svesti na najmanji mogući broj. Od specifičnog stručnog znanja i praktičnog iskustva u značajnom obimu ovisi poslijeoperacijski oporavak bolesnika i daljnja rehabilitacija. Intervencije medicinske sestre usmjerene su prevenciji nastanka mogućih poteškoća i komplikacija, čime se skraćuje i broj bolničkih dana, smanjuju troškovi liječenja te povećava kvaliteta života i zadovoljstvo bolesnika. Cilj je bolesnika što ranije uključiti i vratiti u njegovu obiteljsku i radnu okolinu.
Ugradnja totalne endoproteze zgloba kuka dramatično je unaprijedila liječenje niza bolesti zgloba, no ta je metoda, s druge strane, pogodovala nastanku nove bolesti – periprostetske osteolize s ...posljedičnom aseptičkom nestabilnosti endoproteze. Aseptička nestabilnost najčešća je kasna komplikacija ugradnje endoproteze i glavni uzrok njezine nestabilnosti, odnosno nefunkcionalnosti. Molekularni i stanični mehanizmi ove komplikacije vrlo su opsežno istraženi i jasno je pokazana važnost protetskog materijala i oblikovanja u njezinu nastanku. No, prepoznata je i činjenica da postoji određena individualna sklonost njezinu nastanku koja nije određena ni svojstvima endoproteze ni demografskim ili morbiditetnim svojstvima bolesnika. Posljednjih je godina provedeno nekoliko manjih studija koje su pokušale definirati »genetsku podlogu individualne sklonosti« aseptičkoj nestabilnosti. Sve su slijedile istu logiku – tražena je veza između komplikacije i gena koji kodiraju za medijatore upale i/ili koštanog remodeliranja, posebice onih s poznatim polimorfizmima koji utječu na ekspresiju/aktivnost. Do sada su pronađene neke združenosti, što ovom pristupu daje, barem teorijski, potencijal da rezultira sustavom razmjerno pouzdanog predviđanja individualnog rizika, koji bi pak mogao utjecati na individualizaciju u odabiru protetskih materijala, programa postoperativne terapije ili terapije lijekovima. Međutim ova su istraživanja u ranoj fazi. Budući napori trebali bi biti usmjereni prema a) definiranju genskih markera – pouzdanih prediktora i b) definiranju funkcionalnih veza između određenih genskih markera i aseptičke nestabilnosti. Ti su ciljevi neostvarivi bez primjene tehnika proteomske analize.
Revizijska artroplastika kuka s masivnim gubitkom kosti i zdjeličnim diskontinuitetom do sada nema standardizirani tretman. U radu je prikazan slučaj pacijentice kojoj je dijagnosticiran zdjelični ...diskontinuitet 4 godine nakon prethodne artroplastike kuka. Pacijentica boluje od reumatoidnog artritisa, a primljena je na bolničko liječenje zbog boli u kuku, skraćenja noge, ograničenja kretnja i nemogućnosti hoda. Učinjena je preoperativna rendgenska slika zdjelice s kukovima koja je pokazala zdjelični diskontinuitet, a intraoperativno je utvrđeno da se radi o tipu IV b, tj. diskontinuitetu udruženom s kavitarnim i segmentalnim defektom acetabuluma. Radi postizanja stabilne konstrukcije, kao bitnog preduvjeta za postizanje koštane konsolidacije, učinjena je osteosinteza stražnjeg nosača rekonstrukcijskom pločicom po A.O.-metodi, a nakon toga defekt je popunjen koštanim presadcima iz koštane banke. Ugrađena je adekvatna revizijska bescementna čašica, a vijcima se nastojala postići dobra fiksacija većih modeliranih koštanih presadaka te fiksacija čašice za preostali dio zdjelice. Time je postignuta dobra inicijalna stabilnost konstrukcije. Radi postizanja urašćivanja kosti i izbjegavanja mehaničkog neuspjeha preporučeno je rasterećenje u razdoblju od 3 do 6 mjeseci nakon operacije. Metodom rekonstrukcije koju smo primijenili dobili smo zadovoljavajući klinički rezultat nakon dvije godine praćenja, a radiološki nema znakova razlabavljenja konstrukcije pa se može govoriti o izlječenju diskontinuiteta.
PDF
