Researchers have usually attributed the increasing share of non-marital births during the last forty years to changes in values of people with a better education and financial situation in the ...countries of Western Europe, naming this phenomenon the second demographic transition. These changes in values are focused on personal matters, the emancipation of women, personal freedom and rejection of traditional gender roles. However, in contrast to the results from Western Europe, non-marital births are more characteristic for the lower educated and economically weaker groups in the post-socialist countries of Eastern Europe. A suggested explanation for this phenomenon is the reduced benefit from entering into marriage for the poorest individuals, further reduced by changing social norms and the possible influence of liberal values and attitudes after the collapse of the socialist system. In this study, the socio-economic and socio-demographic factors that might have an effect on the probability of having a non-marital birth are analyzed, using the data on all births in the Republic of Croatia for the years 1998–2012. These factors include age, activity status, level of education and the ethnicity of both parents, as well as the region of birth. Logistic regression for the group of births by birth order found that the births to young, unemployed and dependent mothers, less educated fathers and those coming from national minorities, as well as the births in the City of Zagreb, are more likely to be non-marital births, similarly to the situation in the countries of Eastern Europe. The increasing share of non-marital births cannot be explained by changes in the share of the aforementioned categories in the total number of births, and it is probable that the deteriorating economic situation and changes in traditional values have increased the probability of having a non-marital birth for all socioeconomic groups.
Pripadnost etničkoj skupini može utjecati na socioekonomski položaj i natalitet (rodnost) pojedinca. Tako žene manjinskih etničkih skupina najčešće imaju relativno visoki natalitet, češće su ...samohrane majke, slabije su obrazovane i općenito slabijega socioekonomskog statusa. Iako postoje brojna međunarodna istraživanja koja su potvrdila razlike u natalitetu etničkih skupina, odnos narodnosti i nataliteta u Hrvatskoj gotovo da i nije istraživan. Stoga se u ovom istraživanju analizirala stopa nataliteta etničkih skupina u Republici Hrvatskoj i povezanost narodnosti majke sa socioekonomskim varijablama: dob pri rađanju djeteta, obrazovanje, ekonomska aktivnost, bračnost i red rođenja djeteta. Upotrijebljeni su podaci o rođenjima iz obrazaca DEM-1 za godine od 1998. do 2008. te službeni podaci popisa stanovništva iz 2001. Utvrđena je povezanost narodnosti majke i svih socioekonomskih varijabli, iako je ona malena. Utvrđene su i značajne razlike u natalitetu etničkih skupina. Žene albanske, bošnjačke, romske i ostalih narodnosti, a donekle i žene srpske narodnosti imaju nepovoljniji socioekonomski položaj, a visoki natalitet imaju Romkinje i Albanke. Ipak, zbog metodoloških poteškoća te načina vođenja vitalne statistike nije moguće utvrditi jasnu vezu pripadnosti etničkoj skupini i nataliteta. Uvrštavanjem varijable narodnost i prikazom socioekonomskih varijabli prema narodnosti majke u službenim statističkim publikacijama, znatno bi se olakšala istraživanja te omogućila bolja i učinkovitija demografska i socijalna politika.
Najnegativnije osobine jedni drugima pripisuju Bošnjaci i Srbi: Bošnjaci su za Srbe dvolični, nazadni, neiskreni, ali i spremni pomoći i marljivi, dok su Srbi za Bošnjake hladni, dvolični, agresivni, ...okrutni.
U radu se istražuje do koje je mjere identitet migranata u novom prostoru određen idejama o »etničnosti« koristeći se studijom slučaja Srba u Londonu. Autorica najprije želi ispitati značenje ...»etničnosti« te različite dimenzije identiteta i okolnosti koje na njega utječu. Zatim nastoji dekonstruirati pojam etničnosti istražujući različite načine na koje su upotrijebljeni etnički markeri u različitim prostorima i interakcije s »drugim« etničkim skupinama u gradu. Metodologija istraživanja sastojala se od kvalitativnih, polustrukturiranih dubinskih intervjua sa 66 srpskih migranata i promatranja sa sudjelovanjem u dvadeset kućanstava u Londonu. Strategija uzorkovanja bila je refleksivna kako bi se osiguralo uključivanje širokog spektra iskustava migranata sukladno različitome društveno-političkom, ekonomskom i prostornom porijeklu. Rezultati otkrivaju različitost konceptualizacija onoga što znači »biti Srbin« pokazujući da to nije konkretna ili kvantitativna mjera. No na vidjelo su ipak izašli određeni opći obrasci u smislu da su oni koji su izrazili sposobnost da »izaberu« svoju etničnost vjerojatno bili oni s dovoljnim kulturnim, ekonomskim, društvenim i ljudskim kapitalom koji im je omogućio da to svladaju situacijski. Sljedeća ključna karakteristika koja se pojavila jest da »etničnost« može biti lako pridodana značajka identitetima utemeljenima na klasi i migrantskom statusu, ovisno o tome gdje su ljudi smješteni unutar društveno-političke matrice. Navedeno, a posebice identiteti vezani uz radno mjesto i migrantski status – a ne etničke kvalitete – također je utjecalo na percipirano ograničenje od etničkih »drugih« u gradu.
Skanija i skanijska zemlja su imale različite sudbine, počevši od toga da su bile prvobitni dom Lombardima (Langobardima), zatim jezgra danskog područja te naposljetku, od 1658. godine, provincija na ...periferiji Švedske. Tijekom 18. stoljeća Skanija je pošveđena, ali posljedica toga ipak nije bilo njeno potpuno inkorporiranje u novu državu. Premda su se gospodari promijenili, regija je zadržala svoj identitet, posebice što se tiče jezika i kulture. Članstvo Švedske u Europskoj uniji tijekom 1990-tih pružilo je nove mogućnosti za staru osporavanu regiju. Od 1. siječnja 1997. Skanija je iznova postala posebnom administrativnom provincijom i dijelom regije Oeresund (Danska − Švedska) i regije Pomerani (s teritorijima u sjevernoj Njemačkoj i Poljskoj). Čvrste veze s Danskom uvećavaju mogućnosti razvoja. Stalna veza između Kopenhagena (Danska) i Malmöa (Švedska) koja treba biti završena godine 2000. i možda željeznički tunel ispod Sounda između Helsingborga i Helsingoera početkom 21. stoljeća donose dodatne mogućnosti prosperiteta za Skaniju/skanijsku zemlju. Ona će postati dijelom regije koja će se moći mjeriti s najnaprednijima u Europi, SAD-u i Japanu.
Polazeći od važnosti koja se pridaje etničnosti u suvremenome hrvatskom društvu, rad se temelji na rezultatima istraživanja kojim se ispituju sličnosti i razlike odnosa prema etničkoj različitosti ...pripadnika dviju obiteljskih generacija u Hrvatskoj, srednjoškolskih učenika i njihovih roditelja. Svrha usporedbe njihovih stavova jest da se pokuša utvrditi međugeneracijske sličnosti i razlike, utvrditi njihove pokazatelje i objasniti moguće razloge njihova pojavljivanja. U prvom dijelu rada naznačuju se socijalizacijski aspekti unutar socioloških teorija etničnosti i generacija i skicira se društveno-povijesni socijalizacijski kontekst ispitivanih obiteljskih generacija. U središnjem dijelu rada iznose se i analiziraju rezultati istraživanja provedenog 2009. s pomoću anketnog upitnika na prigodnom uzorku srednjoškolskih učenika i njihovih roditelja (N = 1902). Ispitivani su stavovi prema etničkoj različitosti te društvena distanca prema pripadnicima pojedinih etničkih skupina (Albancima, Romima, Slovencima i Srbima) i stranim (migrantskim) radnicima. Iako su dobivene pozitivne korelacije u iskazivanju stavova i izražene društvene distance kod srednjoškolskih učenika i njihovih roditelja, t-testom (metodom uparenih uzoraka) utvrđene su neke međugeneracijske razlike. One se, između ostaloga, očituju u većoj priklonjenosti srednjoškolskih učenika etnocentričnim stavovima i zatvorenosti prema kulturnoj i etničkoj različitosti u usporedbi s njihovim roditeljima te u tome da roditelji izražavaju statistički značajno veću društvenu distancu prema Albancima, Slovencima i stranim radnicima od svoje srednjoškolske djece. Regresijskim analizama na svakom od poduzoraka provjeren je učinak sociodemografskih, sociokulturnih i socioekonomskih karakteristika ispitanika te njihovih vrijednosnih orijentacija na priklonjenost ispitivanim stavovima te na izražavanje društvene distance. Naposljetku se zaključuje da je s jedne strane potvrđena važnost obitelji u procesu etničke socijalizacije, a s druge uloga velikih društvenih promjena, poglavito traumatičnih društveno-povijesnih događaja, kako u oblikovanju stavova o etničkoj različitosti, tako i u oblikovanju generacijskih obilježja.
U radu se raspravlja o konceptualizaciji »etničkoga« fenomena. Daje se kratka skica uklopljenosti pojmova u društveni kontekst i ocrtava put seljenja pojma etničnosti. Usto se pokušava odrediti ...uporaba pojma etničnosti u znanstvenome diskursu. Osnovna je teza da uporaba tog pojma indicira spoznajni napredak koji se ogleda u promjeni shvaćanja etničnosti od nečega što je samo po sebi razumljivo prema nečemu što je društveno konstruirano. Glavni autori koji su tome pridonijeli jesu Max Weber, Fredrik Barth i Rogers Brubaker. Osnovni koncept konstruktivizma iznio je već Max Weber; kasnije konstrukcije samo se nadovezuju na temeljne Weberove formulacije iznoseći ih na nov, sveobuhvatniji i sustavniji način. Brubakerovo odbacivanje pojma grupe kritizira se u ovom radu kao preoštro. Naime u sociološkome smislu pojam grupe nema automatski esencijalističku dimenziju, koju može imati u svakodnevnom diskursu. Autor drži da takav smisao te riječi u svakodnevnom diskursu ne može biti razlog njezina izbacivanja iz uporabe jer bi po toj logici veliki dio sociološkoga vokabulara (a i onaj mnogih drugih znanosti) trebao biti okljaštren. Na kraju teksta daje se nacrt razvoja hrvatske etničnosti iz konstruktivističke perspektive.
Ovaj prilog razmatra pitanja muslimanskog identiteta u kontekstu interakcije religije te etničkih i nacionalnih identiteta unutar složene etničke i religijske mreže na Balkanu, s fokusom na ...muslimanskim manjinskim zajednicama unutar pojedinih država Regije. I premda polazi od povijesne pozadine, naglasak je na suvremenim prilikama, posebno od pada komunizma i krize u bivšoj Jugoslaviji. Prilog se temelji na knjizi Muslim Identity and the Balkan State, što su je priredili Hugh Poulton i Suha Taji-Farouki i objavili u Londonu 1997. Pored teorijski vrijednoga i zanimljivog uvoda glede definiranja pojmova »musliman« i »muslimanska zajednica« na Balkanu te ukazivanja na neke specifičnosti islama u toj Regiji, knjiga sadržava i jedanaest zasebnih studija od kojih se glavnina bavi muslimanskim manjinskim zajednicama i njihovim statusom u balkanskim državama (Albaniji, Bugarskoj, Grčkoj, Kosovu, Makedoniju i Sandžaku). Tu se govori i o Turskoj kao zemlji čije zajednice prebivaju u pojedinim od prethodno spomenutih država te odnosu Turske prema njima. Uz analizu povijesnih uzroka nastajanja muslimanskih zajednica svaki se od autora trudio identificirati glavne socioekonomske, političke i etnoreligijske čimbenike »odgovorne« za njihov položaj u pojedinim političkim zajednicama na Balkanu. U ovom smo se prilogu zadržali na nekim ključnim aspektima navedene tematike, uključujući zasebne osvrte za Albaniju, Bugarsku, Grčku, Kosovo i Makedoniju.
PDF
