U izdanju Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, u biblioteci Studije i analize, pod brojem 104 iz 2008. godine, objavljenje rad pod naslovom Pokazatelji gospodarskog kriminaliteta ...1998.-2006. (ISBN 978-953-273-006-7, ISSN 1330-0342) autora Dragana Novosela, zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske i Dubravke Rogić-Hadžalić, načelnice Odjela statistike pravosuđa i uprave u Sektoru društvenih statistika DZS RH. Analiziran rad tiskanje na 153 stranice. Tekst rada popraćen je s 3 kartograma, 18 tablica i 91 grafikonom te popisom literature u kojem su navedena 43 recentna djela. Radi se o drugom proširenom i dopunjenom radu autora koji su nastavili s istraživanjem i praćenjem normativnih i fenomenoloških promjena u području gospodarskog kriminali¬teta. Prvo izdanje njihovog istraživanja objavio je 2005. godine pod naslovom Pokazatelji gospodarskog kriminaliteta 1998.-2004. isti izdavač u istoj biblioteci pod brojem 102. U analiziranom stručno-metodološkom radu danje statistički pregled kaznenih djela koja se u svakodnevnoj praksi povezuju s pojmom gospodarskog kriminaliteta i posebno se prate i statistički iskazuju kao mogući pojavni oblici gospodarskog kriminaliteta. Kako autori ističu: "Gospodarski kriminalitet znatno narušava gospodarske tokove svake zemlje. Prevencija i suzbijanje gospodarskoga kriminaliteta s jedne strane, odnosno primjerena zaštita gospodarskoga poslovanja i gospodarskih interesa države s druge strane, neposredno utječu na razvoj gospodarstva, a također i na demokratski razvoj zemlje. Zbog toga postoji stalna potreba približavanja međunarodnim standardima i praksi. Od posebnog je značaja podizanje svijesti javnosti te znatniji udio javnosti u strategijama borbe protiv gospodarskoga kriminaliteta.
Autor polazi od načelnog stava suvremene fenomenologije da naše vlastite i općenito nove poretke i svjetove možemo razumjeti i primjereno vrednovati tek ako poznajemo njihove prethodnike i tradiciju ...u njihovoj drugotnosti. Dakako, u ovom radu ta drugotnost nije ni nužni prirodni svijet ni njegova kozmološka uređenost kao svemira, nego povijesni i politički svijet te mogućnosti njegova mijenjanja i preoblikovanja. Unatoč mijenjanju tijekom povijesti, on zadržava kulturno- povijesni kontinuitet i “temeljne značajke” u obliku stanovitog, kako Husserl kaže, “kontingentnog aprioria”, koji prethodi određenim kulturno-povijesnim iskustvima, ali ne “svemu iskustvu”, kako precizira Waldenfels. Da bi se primjereno razumjela ta kompleksna problematika kulturnog i političkog svijeta, autor slijedi Aristotela, koji u drugoj knjizi svoje Politike u pitanju o najboljoj državnoj zajednici polazi od poznatih oblika države, kako bi pokazao “što je u njima ispravno i uporabivo”, a što ne, te da je moguće postojeće oblike ne samo prevladati nego i nadovezati se na njih i tražiti “još nešto novo”. Nasuprot novovjekovnom reduciranju pojma države na “organizaciju vlasti”, već se kod Aristotela, a prema Demandtu općenito u klasičnim jezicima, država određuje trima pretpostavkama: zemljom, narodom i vlašću, i to “uvijek jednom od svoje tri komponente, dok su druge dvije na neki način uključene”, pa su u različitim oblicima države uvijek sadržana sva tri momenta, zemlja u teritorijalnom smislu, narod kao identitet i suma državljana te suverena vlast kao državna vlast naroda. U razmatranju mogućnosti političkoga djelovanja u suvremenome globalnom svijetu autor se priklanja svojevrsnoj praktičnoj filozofiji koja, unatoč općenitoj krizi današnjeg društva, pokazuje da je praksa dobra života još moguća i da je nisu napustili svi ljudi, te da je utoliko moguće u promišljanju i ozbiljenju dobra života nadovezivati se na Aristotelovu praktičnu filozofiju. Uz fenomenološku i praktičnu filozofiju u završnom se dijelu razmatra politička filozofija američkih komunitarista i pokazuje, da se komunitarni univerzalizam i historicizam prema europskoj fenomenološko- hermeneutičkoj filozofiji odnose komplementarno i produktivno u razvijanju novog povijesnog mišljenja kao praktičnoga znanja koje je primjereno našoj suvremenosti i koje kao povijesno u raznovrsnim sferama i na različitim razinama omogućuje etičkopolitičko djelovanje u suvremenom globalnom svijetu.
Waldenfelsovo fenomenološko razumijevanje moderne zasnovano je na razumijevanju stranog kao bitnog određenja moderne. Strano (das Fremde) je ovdje odrednica mišljenja koja se eksplicira u kulturnim i ...društvenim odnosima te ga stoga treba interpretirati upravo u njegovom fenomenalnom realitetu. Kultura i politika u tom značenju više su od pukog imena za skupni naziv značenja i opravdanja djelovanja. One postaju izraz smisaonog konteksta u kojem se iščitava odnos spram stranog kao referentnog mjesta za razumijevanje samog značenja moderne, njene unutarnje diferenciranosti, tokova koji je određuju i karakteristika koje se uspostavljaju u individualnim odrednicama što obilježavaju njenu povijest. Strano se, u cjelini svojega određenja, zasniva iz tjelesnosti kao realiteta njegovog postojanja. U cjelini uzevši, moderna se, smatra Waldenfels, razumijeva u njenoj postranjenosti (die Verfremdheit), u njenom odnošenju spram stranog koje na koncu rezultira i postranjenjem moderne u cijelosti. Ona kao takva nije zastranila, nego po-stranila, i sama se priklonila stranosti kao vlastitom identitetu, u kojem je čvrsto uspostavljen i filozofijski diskurs na kojem se taj identitet brani. Odnos spram tjelesnosti, koji se postulira u modernoj teoriji, u tom smislu je konzekvenca odnosa spram stranog. Zato se problem transformacije filozofije ne nalazi u novom razumijevanju umstvenosti, nego u diskursu nove racionalnosti, fenomenološkom mišljenju partikulariteta okrenutom kritici obuhvatnosti metafizike subjektiviteta i bilo kojeg oblika umstvenih pretpostavki realiteta. Waldenfelsova interpretacija moderne proistječe iz cjelovitog uvida u kontinuitet mišljenja koje je određuje i iskazuje se kroz njegovo sažimanje u ključnim problemima koji određuju njene tokove. U tom smislu fenomenološki diskurs njegove filozofije dobiva svojevrsno značenje ishodišta filozofijskog mišljenja na prijelazu stoljeća.
Heideggerova rana istraživanja poslanica sv. Pavla pružaju mogućnost razvijanja jedne fenomenologije religije koja s onu stranu svakog opredmećujućeg i psihologizirajućega odnosa sam fenomen religije ...promatra s obzirom na tijek njezina »izvršenja« u faktičnom «vjerničkom tubitku«. Vraćanje sv. Pavlu ima stoga karakter otkrivanja strukture »prakršćanske religioznosti«, u kojoj se zrcali čovjekova ontološka »zabrinutost« (Bekümmerung) za vlastiti tubitak koja izvire iz neposjedovanja sigurnoga znanja o spasenju i nadolasku Spasitelja (παραυσια). U tom se smislu fenomenologija prakršćanske religioznosti pretvara u analitiku vjerničkoga tubitka i time istodobno postaje pripravom one egzistencijalne analitike tubitka koja se konačno uoblikuje u Heideggerovu Bitku i vremenu.
Prekršajni zakon Podhraški, Franjo; Kancir, Krešo
Policija i sigurnost,
06/2009, Letnik:
18, Številka:
1
Book Review
Odprti dostop
Od samog osamostaljenja Republike Hrvatske otpočela je reforma kaznenog zakonodavstva. Međutim, te promjene su se uglavnom odnosile na Kazneni zakon i Zakon o kaznenom postupku, dok je Zakon o ...prekršajima prolazio nezapaženo kroz manje kozmetičke promjene. Značajniju reformu prekršajno zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj zabilježilo je 2002. godine stupanjem na snagu Zakona o prekršajima (objavljenog u NN 88/02., 122/02., 187/03., 105/04. i 127/04.). Primjena tog Zakona trajala je nešto više od pet godina iako je već u prvim godinama njegove primjene bilo očito da uz dobra rješenja koja je donio kao značajan čimbenik u reformi prekršajnog prava u RH ima i stanoviti broj praznina, nedorečenosti, koncepcijskih i normativno neprihvatljivih rješenja. S obzirom na navedeno Ravnateljstvo policije je na teren uputilo niz raspisa, obrazaca i uputa za njihovu primjenu, čime se koliko-toliko osigurala ujednačena primjena tog Zakona u svim policijskim upravama, ali time nisu prevladani ranije navedeni nedostaci. Poradi toga, inicirane su njegove izmjene i dopune koje su po svom opsegu nametnule potrebu donošenje novog Zakona. S obzirom na to da se po svom opsegu i sadržaju Prekršajni zakon značajnije razlikuje od Zakona o prekršajima i daje ostavljen veoma kratak rok do njegovog stupanja na snagu, te da se u roku od mjesec dana od dana stupanja na snagu moraju donijeti podzakonski provedbeni propisi, potrebno je odmah početi s poduzimanjem potrebnih aktivnosti kako bi se s primjenom tog Zakona započelo u zakonom predviđenom roku.
