V prispevku raziščem, kaj je o Homerju in arhaični epiki trdil Matija Murko. Čeprav je Murko v sodobnem homeroslovju razmeroma poznan, vsaj kot predhodnik Milmana Parryja in Alberta Lorda, pa ni še ...nihče temeljiteje analiziral, kaj je zapisal o homerski epiki. V prispevku obravnavam njegove najpomembnejše ugotovitve, ki neposredno ali posredno zadevajo Homerja in homeroslovje. Osredotočim se na raziskovanje kompozicijskih tehnik in pevcev, na literarne primerjave, na razumevanja slepih pevcev in na Murkov odnos do sočasnega homeroslovja. Kot pokažem, je Murko v svojih spisih postavil precej različnih tez o homerski epiki, do katerih so se klasični filologi po vsem svetu dokopali šele več desetletij kasneje.
U ovom se radu autori bave rukopisom Petra Stankovića „Idee primitive dell’uomo in istato di natura presso tutti i popoli del mondo per conoscere rapporti delle lingue e loro origine”, koji nije ...objavljen te je nepoznat široj znanstvenoj zajednici. Analizira se rječnički dio rukopisa, koji pokazuje da Stankovićev rad nema paralele u dotadašnjoj hrvatskoj leksikografiji, s obzirom na to da se radi o šesnaestojezičnom malom rječniku, i koji je usto specifičan po izboru leksema i njihovoj sistematizaciji. Analiza leksema pokazala je da se Stankovićev izbor temeljio na pretpostavci o postojanju fonda osnovnih, temeljnih civilizacijskih riječi. Autori su pokazali da je Stanković pratio suvremena kretanja i rezultate relevantnih istraživanja na području komparativne filologije. Pogledom u Stankovićevo leksikografsko djelovanje ovaj rad ide u prilog kulturno–povijesnim kao i jezično–povijesnim leksičkim istraživanjima, za kojima je u novije vrijeme prepoznata potreba, a svoj doprinos može naći i u hrvatskim dijalektološkim istraživanjima.
In this paper, the authors deal with Petar Stanković’s manuscript “Idee primitive dell’uomo in istato di natura presso tutti i popoli del mondo per conoscere rapporti delle lingue e loro origine”, which has not yet been published and is thus unknown to the wider scientific community. The dictionary part of the manuscript is analysed, which shows that Stanković’s work has no parallels in the previous Croatian lexicography, given that it is a sixteen-language dictionary, which is also specific in the choice of lexemes and their systematization. The research showed that Stanković in his work used both available lexicographic and literary sources, as well as living native language, where the Romani language also finds its place, then without a systematic lexicographic source. It also showed that Stanković, in the conception of his work, sets himself up supra-nationally, universally and scientifically at a time when national movements are beginning to awaken in Europe. Stanković noticed and documented the ethnic and linguistic diversity of his close surroundings, taking into account Trieste, where all the languages of Europe were spoken at that time. The paper presents tabular representations of Stanković’s data on the number of speakers and languages, as well as those who speak Italian. The analysis of the lexeme showed that Stanković’s choice was based on the assumption of the existence of a fund of basic, fundamental words of civilization, represented in all languages in the beginnings of civilization, which means knowledge of domestic animals and those from home, seasons and basic bodies, and abstract ideas about God. The authors also provide a brief overview of philological comparative research in the early 19th century, showing the extent to which Stanković was versed in contemporary scientific ideas and joined the circle of leading scholars who made a significant step forward in the study of language history by proving the thesis on a common Indo-European proto-language. In addition, Stanković very enthusiastically and a step ahead of his time paid attention to the Romani language from his environment as a living form of ancient Indian, which only confirms that he followed modern trends and results of relevant research in the field of comparative philology. With his dictionary, Stanković points out three features of language as a phenomenon – its complexity, continuity and dynamics.He seeks to penetrate the origin and spirit of language itself, and beyond the relationship of subordination and super-ordination grows a mosaic composed of languages that have a millennial tradition, as well as those that socio-historical circumstances have denied it. Observing the basic words, Stanković tries to reach, or at least contribute to, a critical synthesis in the field of language research. The authors have shown that his approach and method are subject not only to contemporary but also to modern requirements in terms of scientific objectivity and universality, believing that such a dictionary can be seen as a fundamental work offering plenty of material for further philological research. This paper, in view of Stanković’s lexicographical work, supports cultural-historical as well as linguistic-historical lexical research, for which the need has recently been recognized, and which can also find its contribution in Croatian dialectological research.
Riječke godine Janeza Trdine Stolac, Diana; Radošević, Petra
Radovi Zavoda za znanstveni rad, Varaždin,
2023, Letnik:
34
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Cilj je ovoga rada pregled života i djelovanja Janeza Trdine tijekom njegova boravka u Rijeci, kada je kao nastavnik na gimnaziji predavao povijest, zemljopis i hrvatski jezik. Fokus je na njegovu ...nastavničkom pozivu te odnosu s kolegama, posebice sa Šimom Ljubićem i Antunom Paskom Kazalijem, te na njegovu djelovanju u riječkom javnom životu. Uvidom u školska Izvješća riječke gimnazije komentiraju se teme pisanih zadaća iz hrvatskoga jezika, koje su Trdina, Ljubić i Kazali zadavali učenicima. O životu u Rijeci, autentičnim događajima i osobama Trdina vrlo britko progovara u Bachovim husarima i Ilrcima, kada se prisjeća svojih riječkih profesorskih godina.
Skica za portret Senegačnik, Brane
Keria (Ljubljana.),
11/2020, Letnik:
22, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Kajetan Gantar je prvo ime slovenske klasične filologije in ne nepomebna referenca v mednarodnih krogih. S svojo prevajalsko umetnostjo vtiskuje nespregledljiv pečat slovenski literaturi in če nikoli ...v zgodovini ni nastajalo toliko slovenskih prevodov antične, srednjeveške in renesančne literature kot v nekaj zadnjih desetletjih, ima pri tem brez dvoma velik delež zaslug, neposredno in posredno, tudi kot učitelj mlajših generacij.
Anton Sòvre in Anton Sovrè Matic Kristan
Keria: Studia Latina et Graeca,
12/2021, Letnik:
23, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Članek opisuje mladost in šolanje Antona Sovreta, kasneje znamenitega klasičnega filologa in prevajalca. Rodil se je v kmečki družini v Šavni Peči, kjer je tudi odrastel. Njegov oče je bil po ...železniški nesreči invalidsko upokojen in družina se je preselila v Krško. Nižjo gimnazijo je Sovre opravil v Celju, višjo pa v Ljubljani. Sprva je študiral na Dunaju, kjer je bil tudi predsednik društva slovenskih študentov Slovenija; kasneje je študiral v Gradcu. Leta 1912 se je prijavil h klavzurnim izpitom, ki pa mu jih ni uspelo opraviti v celoti. Med prvo svetovno vojno se je poročil z Albino Schöner. Diplomiral je šele leta 1925 z diplomskimi izpiti na Univerzi v Ljubljani. Članek povzema tudi življenjske poti Sovretovih sedmih sorojencev, skupaj z vojaško službo vseh njegovih petih bratov med prvo svetovno vojno.
Imenica shimu (师母, u prijevodu učiteljeva supruga) u kineskom jeziku definira se kao tzv. honorifik (chengwei yu,称谓语) i jedna je od mnogih koje se koriste u akademskom i obrazovnom kontekstu ...općenito. Ovu riječ analiziramo kroz kinesku filologiju (wenzi xue, 文字学), odnosno znanost o pisanome jeziku i znakovima te kroz antropološku lingvistiku. Uporaba honorifika u kineskoj kulturi zasniva se na kineskom poimanju uljudnosti te na konfucijanskoj filozofiji i shvaćanju hijerarhije u kineskom društvu. Zatim se ukratko osvrćemo na pragmatične i antropolingvističke informacije u svezi s uporabom honorifika shimu (师母),
koje je važno usvojiti pri učenju kineskoga jezika kao stranoga, a od kojih su neke prenosive i na uporabu honorifika u kineskom jeziku uopćeno, te na istraživanja o ovom honorifiku u kineskoj kulturi i tradiciji, te u modernom kineskom društvu (posebno u kontekstu uporabe rodno-osjetljivoga jezika). Na kraju dajemo i kratku analizu učestalosti uporabe honorifika shimu, zasnovane na primjerima iz suvremenoga kineskog korpusa BCC, koji je razvilo Sveučilište za jezik i kulturu u Pekingu.
Karoly Kerenyi (1897–1973) je klasično filologijo študiral v Budimpešti in v Nemčiji. Med letoma 1934 in 1941 je bil profesor v mestu Pécs, med letoma 1941 in 1943 pa v Szegedu. Po obisku v Švici, ...kamor ga je leta 1943 poslala madžarska vlada, mu je vrnitev najprej preprečila vojna, nato pa komunistični prevzem oblasti, do katerega je na Madžarskem prišlo leta 1947. V Evropi si je ime ustvaril predvsem z raziskavami grške mitologije; kljub temu pa je kot kulturni antropolog antičnega sveta v veliki meri ostajal na obrobju svoje akademske discipline.
Bilješka o filologiji Šimić, Krešimir
Anafora,
01/2020, Letnik:
7, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
The article analyzes the controversy between Ulrich von Wilamowitz-Mollendorff and Friedrich Nietzsche, which began after the publication of Nietzsche’s first book Die Geburt der Tragödie aus dem ...Geiste der Musik (1872), followed by the controversy between Walter Jackson Bate and Paul de Man on the occasion of the publication of Bate’s article The Crisis in English Studies (Harvard Magazine 85, 1982). With the help of the two polemics, the author outlines the basic guidelines in the nineteenth-century and twentieth-century understanding of philology. Finally, the article brings the author’s own view of philology from the point of view of Christian tradition, that is, the evangelical statement: καὶ ὁ λόγος σὰρξ ξγένετο (John 1,14).
Ferdo Pažur is a classical philologist, translator and writer from Varaždin. He attended the Varaždin Gymnasium and graduated in 1862 as the best student in the class. He worked at the same ...institution as a trainee teacher. He was teaching different subjects; Latin, Croatian, German and Geography. He continued his education at the University of Vienna where he was among the best students of classical philology. After returning to his homeland he worked at the Varaždin, Požega and Osijek high schools. Due to his alcohol addiction he became mentally ill. He lived by translating, writing and giving instructions. He spent his last days in almshouse (hospice) in Varaždin where he died. He was buried in the Varaždin cemetery. Ferdo Pažur left an abundant opus composed of translations and original works. There are more than thirty titles of Pažur’s translations. He mostly translated works of classical Greek and Roman authors which were used in schools. That brought him popularity abroad. Pažur wrote four original works which testify to the writer’s deep knowledge of the Croatian language and his love for the Croatian written word. Although forgotten, thanks to his rich work Ferdo Pažur occupies a significant place among Varaždin translators and linguists.