Tijekom 2018. godine u Kninu smo započeli s dva programa. Jedan je bio program filozofije namijenjen djeci, a u sklopu projekta “Čitamo za djecu”, dok je drugi bio program “Filozofskog cafea”. Oba su ...projekta bila financirana iz državnog proračuna Ministarstva kulture i Grada Knina. U programu filozofije za djecu, u skladu s natječajem, imali smo namjeru poticati praksu čitanja među djecom najmlađih dobnih skupina. Rad smo stoga usmjerili u pravcu promoviranja čitanja uz primjenu metoda razvoja kritičkog i kreativnog mišljenja. Sve radionice su obuhvaćale i razgovor s djecom o filozofskim temama kao što su vrijeme, sloboda, prijateljstvo, ljubav, znanje, postojanje, svemir, život, itd. Filozofski café smo organizirali uz podršku cafea A3 Narodne knjižnice i udruge Atribut, a financijski nas podržava i NP Krka. Održava se jednom mjesečno i to je mjesto gdje građani mogu slobodno izraziti svoje stavove o zadanoj temi.
Povijest čovječanstva je, prvenstveno, povijest racionalnosti. Zahvaljujući njoj, čovjek je iz kamenog doba dospio u doba suvremene medicine, genetike, informatike, robotike, nanotehnologije, i da ne ...nabrajam. Životni vijek Krapinskog čovjeka bio je oko dvadeset godina, a danas, u visoko razvijenim društvima čovjek živi, u prosjeku, osamdeset šest godina. Napredak znanosti i tehnologije nije uvijek pozitivan. Dovoljno je spomenuti ekološke probleme koji ozbiljno prijete čovječanstvu ili, na primjer, probleme u prehrani vezanoj za genetske manipulacije. Pokazuje se da se znanstveno-tehnološki razvitak mora ozbiljno, filozofski promišljati. Etika postaje sve više sastavni dio života. U ovom smo se radu fokusirali na probleme vezane za novi Coronavirus koji je prouzrokovao bolest planetarnih razmjera nazvanoj Covid 19. Ne može se osporiti činjenica da su se sve zemlje angažirale da suzbiju nastalu pandemiju. Međutim, upotrijebljene mjere izazivaju izvjesna podozrenja. Da li treba zatvarati ljude u karantenu, da li im treba ograničavati kretanje, da li ih treba prisiljavati na cijepljenje, i slično. Tvrdeći da djeluju profilaktički, znanstvenici su dodavanjem nekih DNK, RNK segmenata (gain of fonction, GOF) neškodljivom virusu za čovjeka, stvorili opasan umjetni virus gripe. Isto tako je, laboratorijski, stvoren umjetan, infektivan Coronavirus. Oba postupka stvaranja ovih opasnih, hibridnih virusa su opisani u eminentnim znanstvenim časopisima! Znanstvenici su nam rekli da su to uradili kako bi pronašli lijekove i vakcine protiv ovih ne-prirodnih virusa ukoliko se oni ikada pojave među ljudima; opreznim rukovanjem, medicinska znanost se može unaprijediti. Ali šansa da se ta vrsta virusa pojavi među ljudima je skoro nepostojeća. Što, međutim, ako ti virusi „pobjegnu“ iz laboratorije, kao što se to u nedavnoj prošlosti dešavalo? Što ako ih upotrijebi neka teroristička organizacija ili, po detaljno objavljenim uputama, sama počne proizvoditi te i druge viruse? Konačno, što se tiče dviju velikih svjetskih sila, SAD i Kine, koje su zajednički stvorile umjetan Coronavirus, nazvan SHC014-MA15, tko ih može spriječiti da i dalje nastave s tom praksom? Zar nije moguće da su također stvorile i sadašnji SARS-CoV-2 koji je do sada uzrokovao smrt dva i pol milijuna ljudi? U vezi ovih pitanja, posljednji problem kojim se ova studija bavi, tiče se tolerancije. Veliki broj svjetski renomiranih znanstvenika smatra da je sadašnji uzročnik pandemije, SARS-CoV-2, umjetan, laboratorijski stvoren virus, iznoseći za to niz činjenica. Nije sporno da su njihove tvrdnje sporne. To, međutim, ne znači da ih njihovi protivnici, farmaceutske kompanije i neke svjetske velesile, koji imaju daleko veću političku i ekonomsku moć, moraju posvuda, krajnje nekorektno, blamirati, zabranjivati njihove tekstove na tu temu i moralno ih diskreditirati. U znanosti se borba mora voditi argumentima, a ne totalitarnim orvelovskim metodama.
U ovom se radu propituje pozitivni utjecaj emocija, osobito emocije ljutnje, na filozofiju usmjerenu prema kritici i promjeni postojećeg. Rad je podijeljen u četiri dijela. U prvom, uvodnom, ...analizira se povijesni odnos filozofije spram emocija kao objekata filozofskog promišljanja. Dominantnim je stavom određen onaj koji polazi od emocija kao prepreka ispravnom mišljenju i djelovanju. U drugom dijelu razmatraju se alternativna razumijevanja uloge emocija u mišljenju i djelovanju te su predstavljena gledišta koja emocije određuju važnim izvorima motivacije. U trećem dijelu specifični se naglasak stavlja na emociju ljutnje uz koju se uz tradicionalno negativne osobine vezuju i one pozitivne, povezane s borbom protiv nepravde. Ljutnja se tako određuje ne preprekom već izvorom filozofije društvene promjene. U četvrtom se dijelu potonja teza oprimjeruje u filozofiji Gordane Bosanac, hrvatske filozofkinje i borkinje za ljudska prava, koja temama društvene (ne)pravde pristupa epistemološki i ontološki inovativno i relevantno, zahvaljujući, a ne unatoč vlastitim emocijama.
This paper comments on some of the aspects of the philosophical relevance of Bhagavad-Gîtâ in view of the fact that a new edition was published in Croatian translation by Goran Kardaš with a critical ...review and an intertextual study: on the one hand, intertextuality – as a more immanent principle of analysis – is disclosed as the legitimate extension of the logic of comparativism in the histories of ideas and, at the same time, as the necessary substitute for the comparative method; on the other hand, however, intertextuality – as a principle of analysis – is transposed from the philological and content-historical level of analysis into a model of a synchronic system of diverse discourses. Such substitutions of the philological level with a conceptual and discursive level enable one to recognise both “postmodern” forms of expression (citationism, eclecticism) and a number of fundamental content concepts (subject, freedom, duty, responsibility) in Bhagavad-Gîtâ, concepts which have traditionally been ascribed to “modernism” from Kant’s idea of “reflective morality” and its critique in Hegel’s idea of “morality” as custom. Finally, the author comments on the reasons behind the famous change in Hegel’s attitude towards “the exclusion of Eastern philosophy” from the history of philosophy as a result of the publication of Gîtâ in Wilhelm von Humboldt’s translation, whose linguistic-theoretical work represents the origin of the opposite, Nietzschean line of contemporary philosophy.
Rad nastoji razotkriti zaboravljenu perspektivu liječenja ljudske duše – jednu koja ne pripada povijesti medicine, nego povijesti filozofije, time naglašavajući vezu između filozofije i suvremene ...psihoterapije, pri čemu se ispituje i odnos suvremene psihoterapije i psihologije/psihijatrije. Slijedi da psihoterapije nije značajno određena znanjem bitno pripadajućem psihologiji ili psihijatriji unatoč tome što psihoterapija uključuje postupke zasnovane na znanstvenoj i teoretskoj bazi psihologije. U zaključku, dokazuje se da nije znanje, u suvremenom smislu, to koje djeluje kao determinanta za psihoterapiju, nego je to oblik suosjećanja karakterističan za filozofa.
Autor u članku izlaže kulturološko-filozofska ishodišta identiteta, odnosno, ideje Europe. To se pitanje, smatra autor, pokazuje kao nešto što po svom ustroju predstavlja složenost i isprepletenost ...raznorodnih povijesnih tradicija, koje uvijek iznova određuju i oblikuju europski identitet i samosvijest. Autor pokazuje da bit onog europskoga čini osebujna sinteza židovske religije, grčke filozofije i znanosti te kršćanstva. Za konstituciju duha Europe, zapadnjačke civilizacije i kulture, predominantno povijesno značenje ima ipak nastanak filozofije i znanosti u Grčkoj. U grčkoj smo filozofiji dobili, smatra autor, za povijest Zapada mjerodavne odgovore na pitanje o biti čovjeka i ljudske zajednice. U zadnjem dijelu članka autor razmatra promišljanja hrvatskih filozofa Franje Markovića i Alberta Bazale o ulozi filozofi je u konstituiranju nacionalnog identiteta i narodne samosvijesti.
Pitanje vremenske ontologije u vezi s početkom svemira ključno je u filozofiji za neke kozmološke argumente za Božju opstojnost (napose za kalām kozmološki argument), ali je zanimljivo i samo po ...sebi. Ovaj članak brani poziciju da je početak svemira opravdano interpretirati u A teorijskoj ontologiji, nasuprot alternativnoj B teoriji. Dva najjača prigovora A teoriji su problem istinitosti sudova o prošlosti i budućnosti te problem nekompatibilnosti sa specijalnom teorijom relativnosti. Argumentiramo da je prvi prigovor riješen kad A teoretičar nađe prikladan podmet za instancijaciju temporalnih svojstava. Na drugi prigovor odgovaramo da A teorija nije nekompatibilna sa specijalnom teorijom relativnosti simpliciter, nego je nekompatibilna s Minkowskijevom interpretacijom te teorije. Predlažemo nekoliko načina kako se može zaobići ta interpretacija.
Estetska svojstva karte bitna su kartografu koji izrađuje novo, originalno djelo. Karta bi trebala zadovoljiti potrebe korisnika u pogledu sadržaja, potpunosti, točnosti i cjelovitosti, ali je važan ...i estetski dojam, odnosno ljepota karte koja u očima promatrača budi osjećaj ugodnosti i zadovoljstva. Doživljaj lijepoga, uključivanje naših emocija (osjećaja) pri aktivnom promatranju karte, tema je o kojoj se nije dovoljno pisalo u literaturi. Karte svijeta drevnih civilizacija bile su kružnog oblika bez mjerila. Na kartama je vidljiva nakana autora da budu ne samo sadržajno potpune nego i estetski oblikovane uporabom boja za prikaz kopna i mora. Svaka nova civilizacija preuzela je vještine i spoznaje prethodne civilizacije. Kao uzor i neiscrpno vrelo korištena je filozofija, znanost i umjetnost antičke Grčke. U ovom radu dan je kratak pregled estetike kao filozofskog pojma od razdoblja starogrčkih mislilaca do početka 16. stoljeća. Filozofi su se oduvijek pitali: gdje je izvor ljepote, je li ona objektivna ili subjektivna, čime je uvjetovana estetska prosudba? Estetika je filozofija lijepoga. Ukratko su obrađene neke poznatije karte svijeta starih civilizacija te neki od filozofa koji su dali doprinos svojom filozofskom misli o estetici.