Kortikosteroidi izazivaju pojavu steroidnog oblika šećerne bolesti mnogobrojnim mehanizmima. Kortikosteroidi povećavaju otpornost na inzulin u stanicama jetre i stanicama drugih tkiva kao što su ...masno i mišićno tkivo. Imaju štetno djelovanje na beta-stanice gušterače, smanjenja unosa glukoze u stanice i indukcije apoptoze. Čimbenici rizika za razvoj steroidne šećerne bolesti su doza i dugotrajnost primjene kortikosteroida, dob, obiteljska anamneza šećerne bolesti, debljina, rasa i prethodno postojanje šećerne bolesti. Pristup pacijentima sa steroidnom šećernom bolešću je dijeta, tjelovježba i samokontrola glukoze u plazmi. Ako glikemija natašte ili nakon obroka naraste preko 11,1 mmol/l preporučena je primjena inzulina.
Metabolic syndrome (MetS) is a chronic, multi-component disease characterised by central obesity, hyperglycaemia, dyslipidaemia, and hypertension. Since MetS leads to type 2 diabetes, cardiovascular ...disease, development of certain cancers, and eventually to premature death, it is not surprising that it draws the attention of scientists around the world. The aetiopathology of MetS is complex and still not fully understood. This review focuses on the role of endocrine factors such as cortisol and insulin in the development of MetS. It also takes a look at some of the contributing lifestyle and genetic factors as well as at the current knowledge about its treatment.
Metabolički sindrom (MetS) kronična je višekomponentna bolest, koju karakteriziraju abdominalna debljina, hiperglikemija, dislipidemija i hipertenzija. Kako MetS dovodi do razvoja šećerne bolesti tipa 2, kardiovaskularnih i nekih malignih bolesti te posljedično do prerane smrti, ne čudi da MetS privlači pozornost znanstvenika diljem svijeta. Etiopatologija MetSa je kompleksna te još nije u potpunosti razjašnjena. Cilj je ovoga rada dati literaturni pregled uloge nekih endokrinih poremećaja, kao što su poremećaj kortizola i inzulina, u razvoju MetSa. Također, razmatrani su i neki faktori načina života/životnog stila te genetički faktori koji pridonose razvoju MetSa. Na kraju su spomenuta trenutačna saznanja u liječenju MetSa i njegovih komponenti.
Latentni autoimuni dijabetes kod odraslih (LADA) je sporo progresivni oblik autoimunog dijabetes melitusa karakteriziran starijom životnom dobi, prisutnošću autoantitijela gušterače i nedostatkom ...apsolutne potrebe za inzulinom u trenutku postavljanja dijagnoze. Razlika između dijabetesa tipa 1 (T1D) i tipa 2 (T2D) provodi se testiranjem na autoantitijela dekarboksilaza glutaminske kiseline (GAD) i tirozin fosfataza povezani antigen 2 (IA 2).
Glukokortikoidi su učinkoviti u liječenju širokog spektra kroničnih autoimunih i upalnih bolesti. Liječenje glukokortikoidima povezano je sa značajnim metaboličkim nuspojavama uključujući inzulinsku ...rezistenciju i šećernu bolest. Predisponirajući čimbenici za pojavu steroidnog dijabetesa su starija dob, povećana tjelesna masa, obiteljska anamneza šećerne bolesti i gestacijski dijabetes. Nekoliko mehanizama pridonose pojavi steroidnog dijabetesa, uključujući smanjenje periferne inzulinske osjetljivosti, povećanje proizvodnje glukoze u jetri i ometanje proizvodnje i lučenja inzulina iz gušterače. Liječnici koji liječe bolesnike glukokortikoidima trebali bi biti upućeni u metaboličke poremećaje koje oni uzrokuju. U liječenju steroidnog dijabetesa mogu se koristiti sve skupine antidijabetika, ali inzulinska terapija bio bi najbolji izbor u liječenju većine bolesnika sa steroidnim dijabetesom.
Pozadina istraživanja. Primjena biljaka i njihovih ekstrakata u liječenju kroničnih bolesti nadaleko je poznata u tradicionalnoj medicini. Svrha je ovoga rada bila utvrditi utjecaj desetodnevne ...konzumacije ekstrakta cvijeta trnine na koncentraciju glukoze u krvi, glikemijsko opterećenje, aktivnost α-amilaze i koncentraciju inzulina u serumu normoglikemijskih i hiperglikemijskih (induciranih aloksanom) miševa.
Eksperimentalni pristup. Normoglikemijski i hiperglikemijski (inducirani s 150 mg aloksana po kg tjelesne mase) C57BL/6 miševi tretirani su tijekom 10 dana ekstraktom cvijeta trnine. Koncentracija šećera u ekstraktu određena je HPLC analizom, a koncentracija glukoze u krvi i oralna podnošljivost glukoze (oralni glukoza tolerans test) ispitane su glukometrom. Koncentracija inzulina u serumu određena je ELISA testom, a aktivnost α-amilaze kolorimetrijskom metodom.
Rezultati i zaključci. Ekstrakt cvijeta trnine povećao je koncentraciju glukoze u krvi u normoglikemijskom mišu za 30 % nakon prvog i petog dana, te za 17 % nakon desetog dana konzumacije. To je bila posljedica prisustva slobodnih šećera, što je potvrđeno analizom njihovog sastava, kojom je utvrđeno da ekstrakt sadržava 59,8 mg/L monosaharida, uglavnom fruktoze (55,7 mg/L) i glukoze (24,3 mg/L). Suprotno tome, tretman ekstraktom cvijeta trnine je nakon 10 dana smanjio koncentraciju glukoze u krvi hiperglikemijskog miša za 29 %. Oralni glukoza tolerans test potvrdio je da se u hiperglikemijskoj skupini tretiranoj ekstraktom poboljšala podnošljivost glukoze te da je brže uspostavljena njezina homeostaza. Koncentracija inzulina u serumu povećala se za 49 %, a aktivnost α-amilaze za 46 % nakon desetodnevnog tretmana hiperglikemijske skupine ekstraktom cvijeta trnine. Može se zaključiti da ekstrakt cvijeta trnine poboljšava podnošljivost glukoze, potiče lučenje inzulina te smanjuje aktivnost serumske α-amilaze.
Novina i znanstveni doprinos. Dobiveni rezultati prvi put pokazuju mogućnost primjene ekstrakta cvijeta trnine u regulaciji hiperglikemije.
Šećerna bolest znatan je javnozdravstveni problem. To je kompleksna bolest koja utječe na medicinske, psihičke i socijalne aspekte života. U literaturi se šećerna bolest defi nira kao apsolutni ili ...relativni manjak inzulina, ili kao stanje kronične hiperglikemije koje nastaje kao poremećaj lučenja i djelovanja inzulina.
Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje 4-5% stanovnika. Naime, točan broj oboljelih još nije poznat, iako je registar osoba sa šećernom bolešću uveden u uporabu 1970. godine. Zbog nezadovoljavajućeg ispunjavanja registra među liječnicima primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite danas nije moguće utvrditi točan broj osoba oboljelih od šećerne bolesti. Radi prevencije nastanka bolesti i neželjenih komplikacija važna je dobra edukacija medicinskih djelatnika. U edukaciji bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite najvažniju ulogu ima medicinska sestra. Posebice je važna
uloga patronažne službe koja ima izravan uvid u bolesnikovo zdravstveno stanje i potrebe. Patronažna zdravstvena zaštita provodi se u izravnom kontaktu s bolesnicima, i to u njihovim domovima, na radnim mjestima, i sl. Medicinska sestra/tehničar koja svakodnevno provodi patronažnu skrb prepoznaje potrebe za edukacijom bolesnika te provodi edukaciju kako bi se bolesnike osposobilo za samokontrolu, samoliječenje i samopomoć. Sve spomenuto provodi se radi
smanjenja stupnja nastanka komplikacija i invalidnosti te zbog poboljšanja stupnja kvalitete života.
METABOLIČKI SINDROM I TJELESNA AKTIVNOST Hrvoj, Janko; Slišković, Ana Marija; Šimić, Iveta
Hrvatski športskomedicinski vjesnik,
07/2015, Letnik:
30, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Metabolički sindrom obuhvaća poremećaje u
metabolizmu koji se učestalo pojavljuju zajedno, a to su
abdominalna pretilost, dislipidemija, hiperglikemija i
hipertenzija. Učestalost sindroma je veća ...meðu ženama i u
starijim dobnim skupinama. Glavni rizični čimbenik je
pretilost. Zbog porasta broja pretilih osoba, očekuje se rast
učestalosti sindroma u budućnosti. Tjelesnu aktivnost
definiramo kao bilo koji pokret izveden pomoću
skeletnog mišičja pri ćemu se troši energija koja se mjeri u
kilokalorijama. Tjelesna aktivnost ima pozitivan utjecaj
na zdravlje i važna je metoda u liječenju metaboličkog
sindroma. Možemo je podijeliti s obzirom na intenzitet: na
laganu, umjerenu i tešku. Osnovni patofiziološki procesi
su inzulinska rezistencija i povećana količina visceralnog
masnog tkiva. Metabolički sindrom je i proupalno te
protrombotsko stanje. Kliničke manifestacije su povišen
arterijski tlak, povišene vrijednosti glukoze u krvi,
smanjena koncetracija HDL-a, a povišena koncentracija
triglicerida u krvi. Oboljeli od metaboličkog sindroma
imaju poveæani rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti i
šećerne bolesti tip II. Liječenje se započinje promjenama
životnog stila koje umanjuju rizične čimbenike za
metabolièčki sindrom (pretilost i smanjenu tjelesnu
aktivnost). Ako metaboličke abnormalnosti nakon tih
promjena perzistiraju, liječenje se usmjerava na terapiju
šečerne bolesti tip II i rizične čimbenike
kardiovaskularnih bolesti. Vježbanje efikasno reducira
sistolièči i dijastolički tlak, a povezuje se i s poboljšanjem
profila lipida; smanjujući pri tom koncentraciju
apolipoproteina-B i povećavajući razinu HDL-a.
Tjelesna aktivnost pozitivno korelira sa inzulinskom
osjetljivošću, dovodi do porasta GLUT4 transportera,
poboljšava endotelnu funkciju i mikrocirkulaciju.
Smanjenje prekomjerne tjelesne težine inducirano
vježbanjem smanjuje razinu markera upale; TNF -a, IL-6 i
CRP-a. Oba modaliteta vježbanja, trening snage i aerobni
trening rezultiraju u smanjenju koncentracije HbA1c što
ima za posljedicu i smanjenje rizika smrtnosti. Smanjenje
visceralnog masnog tkiva, jedne od komponenata
metaboličkog sindroma, postiže se aerobnim treningom,
dok trening otpora ne dovodi do značajnije redukcije. U
tome se pokazala djelotvorna i aktivnost umjerenog
intenziteta čak i odsustvu promjena kalorijskog unosa.
PDF
