Embolizacija prostate je minimalno invazivna endovaskularna metoda liječenja koja se koristi za liječenja simptoma donjeg urinarnog trakta kod muškaraca s benignom hiperplazijom prostate. Iako su ...potrebne dodatne randomizirane studije s dugoročnim praćenjem i rezultatima kako bi ova metoda bila uključena u smjernice liječenja benigne hiperplazije prostate, dosadašnje studije ukazuju da ova metoda može predstavljati učinkovitu i sigurnu alternativu kod pacijenata s uvećanom prostatom koji nisu dobri kirurški kandidati. Stoga prikazujemo teoriju, tehničke detalje i moguće prednosti ovog zahvata kroz analizu dosadašnjih studija o embolizaciji prostate.
Endometrijski karcinom najčešća je invazivna neoplazma ženskoga genitalnog trakta s rastućom incidencijom u posljednjim desetljećima. Cilj je ovog rada upozoriti na učinkovitost metode materničnog ...četkanja
(uterobrush) pri dobivanju uzoraka materništa i postavljanju citološke dijagnoze endometrijskih lezija. Materijal i metode: Tijekom godine dana četkicom su uzeti uzorci materništa od 162 simptomatske bolesnice u perimenopauzi i postmenopauzi koje su došle u Kliniku za ženske bolesti i porode KB-a Merkur. Patohistološke dijagnoze,
dobivene nakon frakcionirane kiretaže (n = 36 ) ili nakon kirurškog zahvata (n = 16), usporedilo se s postavljenim citološkim dijagnozama, a 97 bolesnica pratilo se godišnjim ultrazvučnim pregledima. Iz istraživanja su isključeni uzorci neadekvatni za analizu. Rezultati: Citološka dijagnoza postavljena s pomoću metode materničnog četkanja
bila je u skladu s patohistološkom dijagnozom u 69,2% (36/52) bolesnica. Citološki i histološki potvrđeni su: sedam karcinoma, ukupno 13 hiperplazija endometrija, jedan polip te 14 nalaza s benignim promjenama. Pacijentice praćene ultrazvukom nisu više imale ginekoloških simptoma. Zaključak: Uporaba maternične četkice omogućuje dobivanje prikladnog i reprezentativnog uzorka materništa za prepoznavanje lezija endometrija i sudjeluje u postupniku obrade simptomatskih bolesnica.
Kada se govori o citološkoj dijagnostici endometrijskih poremećaja, tada razmatramo mogućnosti vizualizacije stanja i promjena u tijelu maternice direktnom metodom uzorkovanja materništa četkicom ...(uterobrush). Uzorkovanje se izvodi ambulantno, bez anestezijskih postupaka, s manjom nelagodom za pacijentice, a citološki nalazi s reprezentativnim uzorcima omogućuju usmjeravanje na daljnju dijagnostiku, praćenje bolesnica s endometrijskim promjenama te izdvajanje onih kod kojih su potrebne daljnja obrada i dijagnostika. Cilj je ovog rada pokazati vrijednost metode materničnog četkanja i citološke dijagnostike prikazima triju bolesnica: jedne s atipičnom hiperplazijom endometrija pod suprimirajućom terapijom gestagenom, druge u koje je dijagnosticiran pločasti karcinom i treće s granulomatoznom upalom u aspiratu materništa. Želimo pokazati da se metodom materničnog četkanja dobivaju zadovoljavajući uzorci na kojima se mogu detektirati patološke promjene materništa, da je ta metoda pogodna za neinvazivno praćenje pacijentica te da bi trebala zauzeti odgovarajuće mjesto u postupniku obrade bolesnica s endometrijskim poremećajima.
Abernethyjeva malformacija ili kongenitalna ageneza portalne vene (KAPV) rijetka je malformacija abdominalnoga splanhničkog venskog sustava. Dijagnoza se najčešće postavlja u dječjoj dobi i često je ...povezana s drugim malformacijama poput srčanih grešaka i poremećaja skeletnog sustava, kao i s tumorima jetre. Sama malformacija može se manifestirati u dva oblika. Kod tipa I portalna krv potpuno zaobilazi jetru te se gornja mezenterijska vena i lijenalna vena odvojeno (tip Ia) ili zajedno (tip Ib) dreniraju u donju šuplju venu, a u jetri ne postoje intrahepatalni portalni venski ogranci. Kod tipa II prisutan je parcijalni portokavalni shunt i portalna krv djelomično opskrbljuje jetru. Nema jedinstvenoga terapijskog pristupa za sve bolesnike s Abernethyjevom malformacijom, međutim, kod bolesnika sa simptomima jetrene bolesti (encefalopatija, loša funkcija jetre) te onih s tumorima jetre preporučuje se transplantacija jetre. U ovom radu prikazujemo Abernethyjevu malformaciju tipa Ib u 17-godišnje bolesnice kod koje se obradom kronične malaksalosti praćene bolima pod desnim rebrenim lukom pronašao neresektabilni tumor jetre te joj je uspješno obavljena ortotopna transplantacija jetre.
Benigna hiperplazija prostate (BPH) karakterizirana je umnažanjem žljezdanih i/ili stromalnih elemenata prostate. Ona može dovest do uvećanja prostate i uzrokovati smetnje mokrenja donjeg dijela ...mokraćnog sustava (LUTS). Rast prostate ovisan je o dobi i utjecaju spolnih hormona, prvenstveno dihidrotestosterona. Simptomi se dijele na iritatvne, opstruktvne i postmikcijske. U osnovnu obradu pacijenata spada anamneza, korištenje upitnika o smetnjama mokrenja, dnevnik mokrenja, fizikalni pregled, analiza urina, serumska koncentracija kreatinina i prostata specifčnog antigena, mikciometrija i mjerenje rezidualnog urina. Terapiju se odabire na osnovi smetnji koje pacijent ima i rezultata dijagnostčke obrade. Prvi korak u liječenju predstavljaju određene promjene u ponašanju i prehrani. U pacijenata s blagim smetnjama preporučuje se aktivno praćenje. U ostalih pacijenata započinje se s medikamentoznom terapijom. Mogućnost medikamentozne terapije su mnogobrojne: blokatori alfa adrenergičkih receptora, inhibitori 5-alfa-reduktaze, antagonisti muskarinskih receptora, analog vazopresina – dezmopresin, agonisti beta-3 adrenergičkih receptora, inhibitori 5-fosfodiesteraze, fitoterapija i kombinirana terapija. U slučaju neuspjeha medikamentozne terapije ili prisutnost komplikacija BPH-a preporučuje se kirurško liječenje.
Svrha: Bolesnicima s transplantiranim čvrstim organom mogu se pojaviti mnogobrojne i različite komplikacije u ustima zbog oslabljene imunosti i nuspojava na lijekove. Svrha ovog istraživanja bila je ...ispitati učestalost i vrstu oralnih lezija kod bolesnika s transplantiranim bubregom, odrediti stanje zuba i oralne higijene, oralne lezije povezane s lijekovima koje pacijenti uzimaju prije transplantacije i nakon te operacije, te koliko često pacijenti u poslijetransplantacijskom razdoblju posjećuju stomatologa. Ispitanici i postupci: Istraživanje je trajalo dvije godine, a uključeno je bilo 100 ispitanika s transplantiranim bubregom tijekom njihovih redovitih kontrola u Zavodu za nefrologiju i dijalizu KBC-a Zagreb i u Zavodu za oralnu medicinu Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te 100 nasumce odabranih kontrolnih ispitanika iz Zavoda za endodonciju i restaurativnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati: Rezultati su pokazali značajno veću učestalost oralnih lezija kod bolesnika s transplantiranim bubregom (31 %) u usporedbi s kontrolnim ispitanicima. Najčešće promjene bile su eritem, keratotične lezije na sluznici i hiperplazija gingive. Prosječna vrijednost KEP indeksa bila je značajno niža kod bolesnika
s transplantiranim bubregom negoli u kontrolnoj skupini. Trećina bolesnika imala je subjektivni osjećaj suhoće usta. Oralna higijena sveukupno je bila loša i samo malobrojni ispitanici koristili su se dodatnim proizvodima za higijenu usta. Većina pacijenata nakon transplantacije nije posjetila stomatologa. Zaključak: Bolesnici s presađenim bubregom trebaju sveobuhvatnu i redovitu stomatološku skrb prije transplantacije i nakon nje, a doktor dentalne medicine neizostavno treba biti član multidisciplinarnog tima medicinskih stručnjaka.
Aplastična anemija hematološka je bolest koju obilježava pancitopenija. U ovom prikazu slučaja opisana je mlada pacijentica s neliječenim parodontitisom povezanim s hematološkim bolestima i ...ciklosporinskom terapijom. Parodontna terapija provedena je u dva uzastopna dana, a sastojala se od nekirurške i antibiotske terapije uz dodatak antifibrinolitičke terapije. Obavljeni su mikrobiološki PCR testovi i testiranje parodontitis IL-1 polimorfizma. Nakon parodontne terapije upala se povukla te su izrađene mobilne parcijalne proteze. Nakon petogodišnjeg praćenja pacijentica je imala plitke dubine sondiranja unatoč izostanku suradnje tijekom faze održavanja. Aplastična anemija povećava rizik od pojave težih oblika parodontitisa koji dodatno mogu biti komplicirani ciklosporinskom terapijom. Parodontna terapija kod ovakvih pacijenata mora biti dopunjena antibioticima.
Peutz-Jeghers syndrome (PJS) is a rare genetic disorder with autosomal-dominant pleiotropic inheritance, variable penetrance and characteristic signs of the disease that predisposes persons to ...increased risk of developing cancer, particularly in the gastrointestinal tract and the breast. Due to genetic nature of disease, in the familial Peutz-Jeghers syndrome, a multiplication of symptoms in the three-generation family members was established.
This paper represents an insight into the anamnesis of PJS in one family over thirty-seven years of follow-up, and is part of the broader study of this disorder. Article presents family history, clinical and histological findings and multiplication of symptoms of PJS across three generations.
Over thirty-seven years, PJS has been present in this family in the form of only mucocutaneous pigmentation but without clinically manifested signs (father), or with both melanine hyperpigmentation and gastrointestinal hamartomatous polyposis (his daughter and her son).
The symptoms rose suspicion of the existence of PJS complication, i.e. carcinoid-like syndrome with watery diarrheas accompanied by constipations in the affected mother and son who were surgically treated. Diagnosis of PJS was histopathologically confirmed in both cases: the presence of the polyps with hamartomatous pattern and conspicuous hyperplasia of chromogranin-positive (EC and L cells) and serotoninpositive (EC) cells. Malignant transformation of PJ- removed polyps was not found. Besides hamartoma, polyps as well as a tubular adenoma were found, with a low degree dysplasia without malignant transformation (son).
The authors discuss the findings in relation to the important role of the gastrointestinal endocrine cell hyperplasia, not only for better understanding of the growth and clinical symptoms of the PJ polyposis, but also for new approach and the possible application of anti-hormonal therapy in the treatment of these patients in the future, that is not currently in use.
Pojc-Jegersov (Peutz-Jeghers) sindrom (PJS) je redak genetski poremećaj sa autozomno-dominantnim plejotropnim nasleđivanjem, promenljivom penetrantnošću i karakterističnim znacima bolesti, koji predisponira obolele na povećani rizik od dobijanja karcinoma, naročito organa gastrointestinalnog trakta i dojke. Kod postojanja familijarnog PJS-a je zbog genetske prirode bolesti utvrđena multiplikacija simptoma kod članova porodice iz različitih generacija.
U radu je prezentovana porodična istorija, umnožavanje simptoma PJS-a, kliničke manifestacije i patohistološki nalaz bolesti kod obolelih članova porodice iz tri generacije.
Tokom 37 godina praćenja nađeni su različiti simptomi prisustva PJS-a, od samo mukokutanih pigmentacija, ali bez kliničkih manifestacija bolesti (otac), i sa melaninskom hiperpigmentacijom i hamartomatoznom gastrointestinalnom polipozom (njegova ćerka i njen sin).
Klinički znaci suspektni na postojanje komplikacija PJS-a, tj karcinoidni sindrom sa vodenim dijarejama, praćenim opstipacijama kod obolelih, majke i sina, hirurški su i patohistološki potvrđeni. Nađeno je prisustvo polipa sa hamartomskom strukturom i utvrđena hiperplazija hromogranin-pozitivnih (EC i L) i serotonin pozitivnih (EC) ćelija. Osim hamartomskih polipa nađen je i jedan tubularni adenom sa niskim stepenom displazije bez maligne transformacije.
Autori naglasavaju važnu ulogu hiperplazije endokrinih ćelija gastrointestinalnog trakta, ne samo sa aspekta boljeg razumevanje pojave kliničkih simptoma i rasta PJ polipa, nego i zbog moguće primene anti - hormonske terapije ovih pacijenata u budućnosti.
Benigna hiperplazija prostate dio je procesa starenja muškaraca i hormonalno je ovisna o produkciji dihidrotestosterona. Smetnje mokrenja koje proizlaze iz povećanja prostate i opstrukcije vrata ...mokraćnog mjehura nazivaju se smetnjama donjeg urinarnog trakta (LUTS). Kliničke manifestacije LUTS-a uključuju učestalo, urgentno mokrenje, noćno mokrenje, smanjen ili isprekidan mlaz mokraće ili osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura. Rizik od akutne retencije urina (AUR) i potreba kirurškog liječenja povećavaju se sa životnom dobi. Bolesnici s blagim LUTS-om tretiraju se savjetima o promjeni životnih navika i vježbama za jačanje mišića dna zdjelice. Antagonisti alfaadrenergičkih receptora čine prvu liniju farmakološkog liječenja. Kombinirana terapija antagonistima alfaadrenergičkih receptora i inhibitorima 5-alfa-reduktaze može značajno reducirati rizik od progresije bolesti i izbjeći dugoročne komplikacije poput AUR-a i potrebe kirurškog liječenja. Kirurško je liječenje indicirano u bolesnika s umjerenim do jakim LUTS-om koji ne reagiraju adekvatno na farmakoterapiju ili se kod njih razvije AUR ili neka od apsolutnih indikacija za kirurški zahvat.
PDF
