U životu mladunčadi mačića neonatalno razdoblje predstavlja prva dva do tri tjedna života. U tom razdoblju novorođenčad je u potpunosti ovisna o majci. Mladučad reagira samo na bol, dodir i miris, a ...razvijene su im samo motoričke funkcije. Smrtnost mačića u dobi od jednog do sedam dana je do 85 %, što je vrlo visok postotak uginuća. Glavni uzrok neonatalnog mortaliteta je hipoksija, gotovo uvijek praćena s hipotermijom, hipoglikemijom i dehidracijom. Ova četiri hitna stanja najčešće se pojavljuju odjednom i potrebno ih je rješavati pravilnim redoslijedom da ne bi prouzročili veću smrtnost. Za liječenje i dijagnosticiranje ova četiri hitna stanja potrebno je razumjeti fiziologiju novorođenčadi. Novorođenčad prespava 80 % tijekom dana, a jesti trebaju svaka dva do četiri sata. Centar za termoregulaciju nije potpuno razvijen do dobi od šest tjedana. Tjelesna temperatura novorođenčadi ovisi o temperaturi okoliša, imaju mali postotak masnog tkiva i stoga su skloni razvoju hipotermije, koju uvijek treba riješavati zbog začaranog kruga koji se može razviti ako se hrani hipotermično novorođenče prije hipoglikemije. Jetra nije potpuno razvijena do dobi od osam tjedana pa stoga procesi glukoneogeneze i glikogenolize nisu aktivni, a razina glukoze ovisi samo o gutanju, odnosno o hranjenju. Zbog nedostatno razvijenih bubrega i nemogućnosti koncentriranja urina, povećane propusnosti kože i smanjene mogućnosti autoregulacije protoka krvi kroz bubrege neonatalni su bolesnici skloni i razvoju dehidracije. Nerazvijena jetra i bubrezi tako utječu i na lijekove koji se mogu koristiti. Klinički znaci bolesnog mačića su: neprestalni plač, anemična ili cijanotična sluznica, proljev i slabost, nedobivanje na tjelesnoj težini, mršavljenje i bradikardija. Za svakog bolesnog neonatalnog pacijenta potrebno je napraviti kompletan pregled uz vađenje krvi i određivanje hematoloških i biokemijskih parametara. Tumačenje krvnih parametara je drugačije nego u odraslih jedinki i potrebno ga je u skladu s time tumačiti. U slučaju zastoja ili perzistentne bradikardije potrebno je napraviti ABCD protokol.
Endokrini sustav je najčešće mjesto nastanka tumora u tvorova. Inzulinom je najčešće funkcionalan, neuroendokrini tumor β-stanica gušterače koji je prema pojavnosti na prvom mjestu, a na drugom je ...mjestu tumor nadbubrežne žlijezde. Za ovu je bolest kronična hipoglikemija karakteristična, kao i klinički simptomi poput ataksije stražnjih udova, letargije i kolapsa. Napretkom bolesti ozbiljnost kliničkih simptoma se povećava i konačno dolazi do nepovratnih cerebralnih lezija. Postavljanje dijagnoze inzulinoma temelji se na kombinaciji karakterističnih kliničkih simptoma i niske koncentracije glukoze u krvi. Terapija je medicinska ili kirurška ili njihova kombinacija. Cilj liječenja je stabilizacija pacijenta kroz određeno vremensko razdoblje te je vlasnicima potrebno objasniti da trajno izlječenje nije moguće. Ovo je istraživanje provedeno na 50 tvorova, što je činilo 17,5 % od ukupno zaprimljenih i pregledanih tvorova na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u vremenskom razdoblju od 8 godina, a u kojih je postavljena dijagnoza inzulinoma. Uočena je blaga spolna predispozicija (češće u mužjaka) za razvoj ove bolesti te učestalija
pojavnost u tvorova starije dobi. Najčešće opaženi klinički simptomi bili su: ataksija stražnjih ekstremiteta, letargija, kolaps, gubitak tjelesne mase i gubitak apetita. Na temelju dijagnostičkih podataka, potvrdili smo da je mjerenje koncentracije glukoze u krvi bio najčešći način postavljanja dijagnoze, s najčešća metoda liječenja bila je medikamentozna terapija korištenjem glukokortikoida.
Hypoglycaemia is the major barrier for glycaemic target achievement in patients treated with insulin. The aim of the present study was to investigate real-world incidence and predictors of ...hypoglycaemia in insulin-treated patients.
More than 300 consecutive patients with type 1 or type 2 diabetes treated with insulin were enrolled during regular out-patient visits from 36 diabetes practices throughout the whole country. They completed a comprehensive questionnaire on hypoglycaemia knowledge, awareness, and incidence in the last month and last six months. In addition, in the prospective part, patients recorded incidence of hypoglycaemic events using a special diary prospectively on a daily basis, through 4 weeks.
At least one hypoglycaemic event was self-reported in 84.1%, and 56.4% of patients with type 1 and type 2 diabetes, respectively, during the prospective period of 4 weeks. 43.4% and 26.2% of patients with type 1 and type 2 diabetes, respectively, experienced a nocturnal hypoglycaemic event. In the same time-period, severe hypoglycaemia was experienced by 15.9% and 7.1% of patients with type 1 and type 2 diabetes, respectively. Lower glycated haemoglobin was not a significant predictor of hypoglycaemia.
Rates of self-reported hypoglycaemia in patients treated with insulin in the largest and most comprehensive study in Slovenia so far are higher than reported from randomised control trials, but comparable to data from observational studies. Hypoglycaemia incidence was high even with high glycated haemoglobin values.
Namen raziskave. Pri mladih s sladkorno boleznijo tipa 1 je prisotno večje tveganje za razvoj depresivne motnje, pogosto pa ti bolniki poročajo tudi o obremenjenosti s sladkorno boleznijo. Zato se ...priporoča psihološko presejalno testiranje. V letu 2012 smo presejalno testiranje za mladostnike in mlade odrasle uvedli tudi v Sloveniji ter prve rezultate predstavili v tej raziskavi.
Aim. Youth and young adults with type 1 diabetes are at a great risk for developing depression and diabetes specific distress, therefore, systematic psychological screening is recommended. Routine ...psychological screening was implemented in Slovene diabetes clinic for children, adolescents and young adults in 2012. One-year results are presented.
Methods. Adolescents and young adults (N = 159, aged 11 - 25 years), attending the obligatory yearly educational outpatient visit at University Children’s Hospital, Ljubljana, Slovenia, were examined using questionnaires measuring depression (depression scale from Slovene version of Trauma Symptom Checklist for Children) and diabetes distress (Diabetes Distress Screening Scale). Six additional items were included to assess the fear of hypoglycemia and family support. Socio-demographic and diabetes-related data were collected. Questionnaires were analyzed by a psychologist, and the patients that scored above cut-off point were invited to an individual psychological assessment.
Results. Of the sample, 1.3 % reached the threshold for elevated depressive symptoms, and 32.7 % reported significant diabetes distress. The need for psychological support from a specialist was expressed by 5.0 %. There were statistically significant associations between all psychological variables; moreover, better glycemic control was associated with lower diabetes distress and better family support. Nine patients (5.7 %) started with psychological treatment according to the referrals after screening.
Conclusions. The results after one year of psychological screening in Slovene type 1 diabetes population displayed small rates of depression and a large proportion of diabetes distress. Only a small percentage of patients attended the offered individual psychological assessment.
Namen raziskave. Pri mladih s sladkorno boleznijo tipa 1 je prisotno večje tveganje za razvoj depresivne motnje, pogosto pa ti bolniki poročajo tudi o obremenjenosti s sladkorno boleznijo. Zato se priporoča psihološko presejalno testiranje. V letu 2012 smo presejalno testiranje za mladostnike in mlade odrasle uvedli tudi v Sloveniji ter prve rezultate predstavili v tej raziskavi.
Metode. Rednega letnega edukacijskega pregleda na Kliničnem oddelku za endokrinologijo, diabetes in bolezni presnove Pediatrične klinike se je udeležilo 175 mladostnikov in mladih odraslih, starih od 11 do 25 let. Od teh jih je 159 rešilo presejalni vprašalnik, ki je ocenjeval depresivne simptome (lestvica depresije iz vprašalnika o travmatiziranosti otrok in mladostnikov) in obremenjenost s sladkorno boleznijo (presejalna lestvica za oceno obremenjenosti s sladkorno boleznijo). Dodanih je bilo šest postavk za oceno strahu pred hipoglikemijo in podporo družine. Zbrali smo podatke o sladkorni bolezni in sociodemografskem ozadju. Psiholog je pregledal vprašalnike in podal kratko mnenje, mladostnike in odrasle, ki so presegli kritično število točk, pa smo povabili na posvet in dodatno obravnavo k psihologu.
Rezultati. Rezultate, ki pomenijo povečano tveganje za depresijo, je doseglo 1,3 % udeležencev, 32,7 % udeležencev pa je poročalo o pomembni obremenjenosti s sladkorno boleznijo. Željo po psihološki obravnavi je izrazilo 5 % preiskovanih. Prisotna je bila statistično pomembna povezanost med vsemi psihološkimi parametri. Dobra presnovna urejenost je bila povezana z manjšo obremenjenostjo s sladkorno boleznijo in boljšo podporo družine. Devet (5,7 %) mladih je po presejalnem psihološkem testiranju pričelo obravnavo pri psihologu.
Zaključki. Prvo leto presejalnega psihološkega testiranja mladih s sladkorno boleznijo tipa 1 je pokazalo nizek delež udeležencev z depresivnimi simptomi in visok delež pacientov, ki so izrazito obremenjeni s sladkorno boleznijo. Le majhen delež udeležencev se je odzval na povabilo na obravnavo pri psihologu in začel obravnavo.
Šećerna bolest znatan je javnozdravstveni problem. To je kompleksna bolest koja utječe na medicinske, psihičke i socijalne aspekte života. U literaturi se šećerna bolest defi nira kao apsolutni ili ...relativni manjak inzulina, ili kao stanje kronične hiperglikemije koje nastaje kao poremećaj lučenja i djelovanja inzulina.
Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje 4-5% stanovnika. Naime, točan broj oboljelih još nije poznat, iako je registar osoba sa šećernom bolešću uveden u uporabu 1970. godine. Zbog nezadovoljavajućeg ispunjavanja registra među liječnicima primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite danas nije moguće utvrditi točan broj osoba oboljelih od šećerne bolesti. Radi prevencije nastanka bolesti i neželjenih komplikacija važna je dobra edukacija medicinskih djelatnika. U edukaciji bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite najvažniju ulogu ima medicinska sestra. Posebice je važna
uloga patronažne službe koja ima izravan uvid u bolesnikovo zdravstveno stanje i potrebe. Patronažna zdravstvena zaštita provodi se u izravnom kontaktu s bolesnicima, i to u njihovim domovima, na radnim mjestima, i sl. Medicinska sestra/tehničar koja svakodnevno provodi patronažnu skrb prepoznaje potrebe za edukacijom bolesnika te provodi edukaciju kako bi se bolesnike osposobilo za samokontrolu, samoliječenje i samopomoć. Sve spomenuto provodi se radi
smanjenja stupnja nastanka komplikacija i invalidnosti te zbog poboljšanja stupnja kvalitete života.
U žena s tipom 1 šećerne bolesti važno je postići uredne vrijednosti glikemije prije trudnoće i primijeniti lijekove koji su dopušteni u trudnoći. Prikazana je 35 g. žena kojoj je tip 1 šećerne ...bolesti dijagnostici-ran u djetinjstvu. Pacijentica je na intenziviranoj inzulinskoj terapiji koja se sastoji od kratkodjelujućeg inzulin-asparta uz tri glavna obroka (15g ugljikohidrata: 1,5j. uz doručak, 1j. uz ručak i 1j. uz večeru) i dugodjelujućeg inzulin-degludeka u 22h. Primljena je na Endokrinološki odjel s oscilirajućim vrijed-nostima glikemije, uz hipoglikemije poslijepodne i noću (HbA1c 8,7%), radi regulacije glikemije u sklopu planiranja trudnoće. Provedena je dodatna edukacija o redovitoj i uravnoteženoj prehrani, korigirana je doza aspart-inzulina ovisno o glikemiji i ugljikohidratnim jedinicama u obroku (15g ugljikohidrata: 1j. uz doručak, 0.75j. uz ručak i 0.75j. uz večeru), te je uvedeno kontinuirano mjerenje glukoze. Nakon 4 mjeseca kontrolni HbA1c bio je 6,9%. Radi planiranja trudnoće degludec-inzulin zamijenjen je detemir-inzulinom u dvije dnevne doze. U trudnoći je imala mučnine, jela je više voća i ugljikohidrata i, sukladno tome, povišena je doza aspart-inzulina uz obroke (do 2:2:2 j. uz glavne dnevne obroke). U 28. tjednu trudnoće glikemija je bila 5,0-5,7 mmol/l, glukoza i ketoni u urinu uredni, HbA1c 6,2% te nije imala simptome hipoglikemije. Prije i za vrijeme trudnoće važno je postići uredne vrijednosti glikemije. Provodi se dodatna edukacija o redovitoj uravnoteženoj prehrani, samokontroli i kontinuiranom mjerenju glikemije, prilagođavanju doze kratkodjelujećeg inzulina vrijednostima glikemije i ugljikohidratnim jedinicama u obroku te o korigiranju doze bazalnog inzulina, kao i o važnosti tjelesne aktivnosti.
Poremećaji metabolizma glukoze u akutnih bolesnika uključuju poremećaje poput hiperglikemije i hipoglikemije, odnosno odstupanja koncentracija glukoze u plazmi izvan referentnih raspona. Pritom je ...nevažno boluje li bolesnik od ranije dijagnosticirane šećerne bolesti. Hiperglikemija je česta kod ovakvih bolesnika zbog prolazno povišenih koncentracija kateholamina i kortizola, kao i niza proupalnih citokina, a može se javiti kod bolesti poput akutnog koronarnog sindroma, plućnog edema, plućne embolije, povreda, te teških infekcija i sepsa. Često se javlja kod bolesnika bez šećerne bolesti, kod dijabetičara može zahtijevati prolazno povišenje doza antidijabetičnih lijekova. Hipoglikemija se javlja mnogo rjeđe, po svom postanku je gotovo uvijek jatrogena. Hiperglikemija i hipoglikemija pogoršavaju prognozu akutnih bolesnika, te je u bolničkim uvjetima praćenje razine glukoze u krvi obvezno, uz uvođenje terapije kratkodjelujućim inzulinom kod hiperglikemije iznad 10 mmol/L. Dodatne informacije pruža određivanje acidobaznog statusa i ketona.
Cilj je ovoga rada utvrditi koliko je šećerna bolest uključena u sustav rada patronažne službe u Domu zdravlja Duga Resa, Republika Hrvatska. Procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj od šećerne ...bolesti boluje 4-5% stanovnika. Naime, točan broj oboljelih još nije poznat, iako je registar osoba sa šećernom bolešću uveden u uporabu 1970. godine. Zbog nezadovoljavajućeg ispunjavanja registra kod liječnika primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite, danas nije moguće utvrditi točan broj osoba oboljelih od šećerne bolesti.
Radi prevencije nastanka bolesti i neželjenih komplikacija važna je dobra edukacija medicinskih djelatnika. U edukaciji bolesnika na svim razinama zdravstvene zaštite najznačajniju ulogu ima medicinska sestra.
Cilj studije bio je istražiti koji su odrasli bolesnici s tipom 1 dijabetesa liječeni s više dnevnih doza inzulina najbolji kandidati za liječenje inzulinskom crpkom, uzimajući u obzir njihovu ...ograničenu dostupnost u Republici Hrvatskoj. Na Zavodu za endokrinologiju Interne klinike Kliničkoga bolničkog centra Zagreb praćeno je 145 bolesnika s tipom 1 dijabetesa (kod 52% njih je bolest dijagnosticirana u odrasloj dobi) u razdoblju od 2009. do 2014. godine. Kod 21 bolesnika (7 muškaraca i 14 žena, medijan dobi 27 godina) liječenje crpkom započelo je u odrasloj dobi. Petoro bolesnika je imalo kronične komplikacije (dvoje retinopatiju, jedan polineuropatiju, a dvoje je imalo i retinopatiju i neuropatiju). Medijan HbA1c prije započinjanja liječenja inzulinskom crpkom je bio 6,95%, a nakon godine dana terapije crpkom 6,5%. Bolesnici su bili razvrstani prema indikaciji za liječenje crpkom (učestale i/ili teške hipoglikemije, specifičan stil života, nepostizanje
željenih ciljeva glikemije unatoč suradljivosti/nestabilan dijabetes te pretkoncepcija). Bolesnici su mogli ispunjavati i više od jedne indikacije. Na početku liječenja učestalost hipoglikemija se analizirala kontinuiranim praćenjem glukoze tijekom 5-6 dana, a reevaluacija je učinjena iz anamnestičkih podataka nakon 1 godine ± 3 mjeseca. Na samom početku liječenja bolesnici su imali 5 hipoglikemija/6 dana (30% noćnih), a nakon godine dana 1 hipoglikemiju/6 dana (bez noćnih). Wilcoxonov signed-rank test pokazao je statistički značajnu razliku u broju i učestalosti noćnih hipoglikemija te u HbA1c. Kod
onih bolesnika u kojih je liječenje započelo inzulinskom crpkom s indikacijom hipoglikemije prije crpke medijan HbA1c je bio 6,7% sa 7 hipoglikemija/6 dana (50% noćnih). Nakon godinu dana medijan HbA1c je bio 6% s 1 hipoglikemijom /6 dana (bez noćnih). Kao zaključak, vodeća indikacija za liječenje inzulinskom crpkom u odraslih bolesnika je učestalost hipoglikemija, osobito noćnih.
PDF
