U trenutcima kada se dijete sa zdravstvenim teškoćama odvaja od roditelja i poznate okoline i ostaje u nepoznatom bolničkom okruženju, moguće su različite negativne reakcije zbog doživljenog stresa. ...Iz tog razloga, vrijeme provedeno između različitih medicinskih terapija potrebno je upotpuniti aktivnostima ugodnim za dijete. U članku su navedene neke od tih aktivnosti, koje su ujedno i terapija u nemedicinskom obliku, s naglaskom na pozitivan učinak terapije glazbom i ritmičkih slušnih stimulacija. Terapija glazbom predstavlja jedinstvenu vrstu njege i psihosocijalne potpore u bolnici. U pedijatrijskom, bolničkom okruženju, ima za cilj podržati i pomoći djetetu na neki od idućih načina: pripomoći adaptiranju, smanjiti bol i stres, i potaknuti usvajanje razvojno prikladnih vještina. Glazba se može uključiti u jezično-govornu, fizikalnu i okupacijsku terapiju s ciljem relaksacije mišića, poboljšanja obrazaca kretanja i povećanja samostalnosti u svakodnevnom životu, te u poticanje socijalizacije i emocionalnog razvoja. Ritmičke slušne stimulacije predstavljaju neurološku tehniku koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav. Njihov ključni element je fenomen slušnog povlačenja odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi. Ova metoda može biti korištena unutar neke druge terapije, primjerice fizikalne ili terapije glazbom, ili kao samostalni oblik terapije te je ekonomski povoljna. Još neke od strategija koje se koriste u suočavanju s neugodnim situacijama i ublažavanju simptoma hospitalizma su igra, terapija uz pomoć životinja, druženje s klaunovima itd. Primjetna je sve veća prepoznatost posljedica hospitalizacije, u zdravstvenim ustanovama i općenito u društvu. U rad s hospitaliziranom djecom uključuje se sve veći broj stručnjaka koji svojim timskim radom rade za dobrobit cjelokupnog razvoja djeteta.
Pneumonija iz opće populacije, odnosno stečena izvan bolnice vrlo je česta bolest uzrokovana brojnim mikroorganizmima s različitom kliničkom pojavnošću, težinom i prognozom te ima važan udio u ...pobolu i smrtnosti pučanstva s rastućim troškovima liječenja u cijelom svijetu. Izjednačavanje i poboljšanje liječenja odraslih bolesnika propisuju smjernice mnogih institucija i profesionalnih udruženja. Sve moderne smjernice za liječenje pneumonija iz opće populacije temelje se na kliničkoj dijagnozi pneumonije potvrđene rendgenskom slikom pluća i empirijskom izboru antibiotika. Poput ostalih najpoznatijih (američke, europske, britanske), naše smjernice s racionalnim pristupom baziraju se na procjeni težine bolesti, dobi bolesnika, popratnim kroničnim bolestima, rizičnim čimbenicima i epidemiološkim podatcima. Na osnovi težine bolesti propisuju dijagnostičke i terapijske postupke prema mjestu zbrinjavanja pneumonija: ambulantno, na bolničkom odjelu, odnosno u jedinicama za intenzivno liječenje. Liječenje pneumonija antibiotikom treba započeti odmah, odnosno u roku od četiri sata nakon postavljanja kliničke dijagnoze. Parenteralna primjena antibiotika može se zamijeniti peroralnom najčešće 48 – 96 sati od početka liječenja, čak i u bolesnika s težim oblikom bolesti ako su zadovoljeni kriteriji. Cijepljenje protiv influence i pneumokokne bolesti preporučuje se svim osobama s povišenim rizikom. U izradi smjernica sudjelovali su ekspertni predstavnici pet relevantnih društava HLZ-a i Hrvatskoga torakalnog društva te Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje infektivnih bolesti Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. Namijenjene su liječnicima obiteljske medicine i specijalistima različitih struka koji liječe bolesnike s pneumonijom ambulantno ili u bolnici.
Cilj: S obzirom na to da su opekline jedan od svakodnevnih uzroka ozljeda u kući ili na radu, te s ti me i jedan od česti h razloga hospitalizacije bolesnika na odjelima plasti čne kirurgije, cilj ...ovog rada bio je utvrditi uzrok i stupanj ozljeda bolesnika s opeklinama. Metode: U ovom radu retrospekti vno su analizirana 132 slučaja bolesnika s opeklinama koji su liječeni na Odjelu za plasti čnu i rekonstrukti vnu kirurgiju KBC-a Rijeka kroz period od 2000. do 2009. godine. Rezultati : U većine ispitanika opekline su po težini kliničke slike svrstane u drugi stupanj. Najčešći uzrok opeklina među ispitanicima bio je otvoreni plamen. Zaključak: Podaci dobiveni
iz ove studije odgovaraju onima objavljenim u svjetskoj literaturi. Iako je broj ispitanika s opeklinama bio relati vno mali u odnosu na rezultate objavljene u sličnim kliničkim studijama, iz dobivenih podataka može se zaključiti da na ispitanom području prevladavaju opekline drugog stupnja koje su u većine ispitanika uspješno liječene konzervativno.
Traumatske ozljede mozga (TOM) su jedan od vodećih uzroka stečene nesposobnosti i smrti djece. Retrospektivnom analizom utvrđeno je 350 djece, 128 (36,6%) djevojčica i 222 (63,4%) dječaka, ...hospitalizirane zbog ozljeda neurokranija u 5-godišnjem razdoblju u Općoj bolnici «Josip Benčević» u Slavonskom Brodu. Najviše je ozlijeđene djece imalo istodobno kontuziju i komociju (46,8%), zatim samu kontuziju glave (12,5%), te frakture kosti lubanje (10,5%). Rjeđa su bila krvarenja i hematomi (epiduralni, subduralni, subarahnoidna hemoragija) (3,2%). Analiza obrade je pokazala da je u gotovo sve djece učinjena rentgenska pretraga (99,7%). Najčešće je učinjen RTG glave (kraniogram) i/ili vratne kralježnice, zatim CT, EEG, UZV, te NMR. Pojava komplikacija zabilježena je u samo 2% ozljeđene djece (epileptički napadi, sinkopa, febrilne konvulzije). Praćenje kirurških zahvata pokazalo je da je u većine djece (89,6%) liječenje provedeno konzervativno. Dužina liječenja ozlijeđene djece najčešće je iznosila 2 dana (34,5%) ili 3 dana (32,5%), dok je duže liječenje bilo rjeđe. S obzirom na dodatnu konzultaciju drugih specijalista (uz neurokirurga) najčešće je konzultiran pedijatar, kirurg/traumatolog, specijalist ORL/maksilofacijalne kirurgije, neuropedijatar, dječji kirurg, oftalmolog i dr. Može se reći da prognoza TOM u djece ovisi o dobi, neurološkom statusu i vrsti ozljede, te kvaliteti skrbi koja uključuje dostupnost neurokirurga i drugih specijalista.
Parcijalna hospitalizacija kao način liječenja psihijatrijskih poremećaja razvijala se tijekom više od 50 godina. Cilj parcijalne hospitalizacije je popuniti prazninu između bolničkog načina ...liječenja s jedne strane i ambulantnog načina liječenja s druge strane. Kao dio sveukupne psihijatrijske službe parcijalna hospitalizacija pruža više mogućnosti i za bolesnike i za profesionalno osoblje nego ambulantni način liječenja, a također u isto vrijeme prevenira bolničko liječenje. Možemo razlikovati nekoliko tipova podjela parcijalne hospitalizacije kao i nabrajati mnogorodne i raznovrsne funkcije. Ovim člankom ćemo pružiti pregled razvoja parcijalne hospitalizacije kroz povijest, vrste kao i funkcije parcijalne hospitalizacije.
Prisilna (civilna) hospitalizacija složen je društveni fenomen koji otvara brojne medicinske, etičke, pravne, ekonomske, čak i političke probleme. Služi da bi se zdravstveno stanje osobe s trajnim ...ili privremenim duševnim smetnjama poboljšalo ili da bi se društvo zaštitilo od osoba s duševnim smetnjama, odnosno da bi se one same zaštitile od vlastitoga ponašanja. Zbog toga je prisilna hospitalizacija neodvojiva od problema temeljnih ljudskih prava i mora biti razmatrana i u tom kontekstu. U radu je autor, nakon naznake predmeta raspravljanja i odlučivanja u postupku zadržavanja duševno bolesnih osoba u zdravstvenoj ustanovi, upozorio i na problematiku primanja duševno bolesnih osoba u zdravstvenu ustanovu, obavijesti sudu o primanju duševno bolesne osobe, naknadna pacijentova opoziva suglasnosti na ostanak u zdravstvenoj ustanovi, dužnosti obavještavanja suda u postupku za oduzimanje poslovne sposobnosti ili u kaznenom, odnosno prekršajnom postupku, pokretanja postupka po službenoj dužnosti, pregleda medicinskog vještaka, utvrđivanja činjeničnog stanja i izvođenja dokaza, hitnosti odlučivanja, određivanja trajanja zadržavanja, produženja trajanja prisilne hospitalizacije, puštanja zadržane osobe prije isteka roka određenog za zadržavanje, rješenja o produženju trajanja zadržavanja i prijevremenom puštanju prisilno zadržane osobe, žalbe i troškova postupka.
Akutni moždani udar je vodeći uzrok invalidnosti u današnjem društvu. Rano liječenje je bitno za što veću učinkovitost akutnog liječenja. Učinkovita tromboliza rekombiniranim aktivatorom tkivnog ...plazminogena ovisi o vremenu i preporukama da se provede unutar 3 sata od nastanka simptoma moždanog udara. Cilj ove studije bio je utvrditi jesmo li spremni za uvođenje trombolize u našu regiju. Retrospektivno se promatralo vrijeme od nastanka simptoma do dolaska u bolnicu (vrijeme kašnjenja) bolesnika s akutnim moždanim udarom. Promatrale su se povijesti bolesti svih bolesnika primljenih u bolnicu u 2006. godini. U statističkoj obradi primijenjen je program SigmaStat (verzija 2.0). Utvrđen je vrlo visok postotak (35%) bolesnika koji su došli nakon 24 sata od nastanka moždanog udara; 15% svih bolesnika primljenih s akutnim ishemijskim moždanim udarom (AIMU) došlo je unutar 3 sata. Uzimajući u obzir i ostale kriterije isključivanja samo je 4% svih bolesnika primljenih s AIMU moglo primiti sistemsku trombolizu. Većina bolesnika je stigla prekasno da bi imala maksimalnu korist od hitne terapije moždanog udara. Uzrok je možda nepoznavanje znakova i simptoma ili nedovoljna saznanja o korisnosti ovog liječenja. Potrebno je i dalje se truditi i poboljšavati poznavanje znakova i simptoma moždanog udara, kao i smanjiti vrijeme kašnjenja.
Uvod: Politoksikomanija sve je zastupljeniji psihijatrijski entitet u okviru bolničkog psihijatrijskog liječenja.Cilj rada bio je ispitati učestalost politoksikomanije na Klinici za psihijatriju ...Klinčkog bolničkog centra Rijeka u odnosu na spol, dob, obrazovanje i učestalost korištenja mjera liječenja.Ispitanici i metode: U retrospektivnom istraživanju provedenom u dva razdoblja, od 1.1.2014. do 31.12.2014. i od 1.1.2019. do 31.12.2019. godine, prikupljeni su podaci putem Integriranog bolničkog informacijskog sustava za 143 ispitanika iz dijagnostičke skupine F19 - Mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem više droga, ili uzimanjem ostalih psihoaktivnih tvari, a koji su se liječili na Klinici za psihijatriju, Kliničkog bolničkog centra Rijeka, od čega 60 ispitanika u 2014. godini i 83 ispitanika u 2019. godini.Rezultati: U 2019. zabilježen je veći broj oboljelih od politkosikomanije u odnosu na isto razdoblje pet godina ranije, pri čemu je omjer muškaraca i žena u oba razdoblja 3,5:1. Žene s dijagnozom politoksikomanije imaju niži obrazovni status od muškaraca u 2014. godini, ali ne i pet godina kasnije. Žene s politoksikomanijom značajno su češće u hospitalnom tretmanu i češće imaju dijagnosticiran poremećaj raspoloženja i shizoidni poremećaj u odnosu na muškarce.Zaključak: Zabrinjavajući je uzlazni trend hospitalizacija zbog politoksikomanije prisutan kod oba spola, stoga je iznimno važno rano prepoznavanje navedenog problema u samoj zajednici i osvještavanje istog kroz različite preventivne akcije i programe.
Na osnovi podataka Registra Djelatnosti psihijatrije Opće bolnice Bjelovar, učinjena je epidemiološka studija hospitalno liječenih bolesnika 1980., 1985., 1990., 1995., 2000., 2005. i 2010. godine. U ...određivanju dijagnostičkih skupina autori su se služili Međunarodnom klasifikacijom bolesti MKB-10 i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, prilagodivši dijagnostičke entitete važećoj klasifikaciji. Uzorak istraživanja čine bolesnici bolnički liječeni u Djelatnosti psihijatrije OB Bjelovar tijekom navedenih godina. Analizirani su broj, spol i dob ispitanika po dijagnostičkim skupinama. Uočljivo je smanjenje ukupnog broja psihijatrijskih hospitalizacija, omjera muškaraca i žena, te smrtnosti. Smanjen je broj hospitalizacija pod kliničkom slikom alkoholizma i komplikacija, a povećan broj hospitalizacija bolesnika s dijagnozom demencije, kriznih stanja i afektivnih poremećaja, oscilira broj hospitalizacija shizofrenih bolesnika. Razlike rezultata početne i završne godine studije analizirane su Hi-kvadrat testom. Rezultati epidemiološke studije pomoći će u evaluaciji, racionalnom planiranju i daljnjem razvoju zaštite mentalnog zdravlja populacije Bjelovarsko-bilogorske županije
Uvod: Kraniocerebralne ozljede vrlo su česte u djece, a razlog tomu može biti to što djeca nemaju razvijenu procjenu opasnosti, sklona su padovima i raznim nezgodama koje mogu rezultirati ozljedom ...glave. Budući da su djeca vrlo osjetljiva populacija, samo njihovo zbrinjavanje zahtijeva posebnu liječničku skrb i predstavlja izazov zdravstvenom osoblju u liječenju.
Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti incidenciju kraniocerebralnih ozljeda i ishod liječenja kod djece koja su u razdoblju od siječnja 2016. godine do prosinca 2018. godine hospitalizirana u Klinici za dječje bolesti Zagreb.
Ispitanici i metode: U istraživanje su uključena sva djeca koja su u razdoblju od 2016. do 2018. pretrpjela ozljedu glave. Podaci su prikupljeni retrospektivnom analizom bolničke dokumentacije iz Bolničkog informatičkog sustava (BIS).
Rezultat: U razdoblju od 2016. do 2018. godine u Klinici za dječje bolesti Zagreb hospitalizirano je ukupno 984 djece. Najviše su hospitalizirana djeca u dobi 12 – 18 godina, njih 307, dok se na bolničko liječenje najmanje zaprimala dojenčad, njih 162. Prosječna dob djece iznosila je 7,95 godina. Od hospitaliziranih pacijenata, njih 2,03 % zahtijevalo je kiruršku intervenciju, a 6,02 % intenzivno praćenje.
Kod mehanizma nastanka ozljede podaci su podijeljeni u tri skupine: 1. pad – ukupan broj iznosi 612, prometna nesreća – ukupno 67, te udarac – 305 ozlijeđenih. Najveći broj ispitanika ozljedu je zadobio kod kuće, njih 365, dok je najmanji broj ozljeda zabilježen u dječjem vrtiću, ukupno 29, te stradavanjem kao suvozač, ukupno 29 ozljeda. Najčešća dijagnoza hospitalizirane djece bila je površinska ozljeda vlasišta (89,23 %), dok je najmanji broj djece hospitaliziran s dijagnozom fokalne ozljede mozga (0,2 %). Najveći se udio ispitanika izliječio, njih 965 (98,07 %), dok je u razdoblju od tri godine petero djece, nažalost, preminulo (0,51 %).
Zaključak: Istraživanje je pokazalo da se češće ozljeđuju dječaci i to najčešće padom. Samo 2 % kraniocerebralnih ozljeda zahtijeva kirurško liječenje, a najveći broj djece za ishod ima izlječenje.
