Kako bojimo svijet riječima Kocijan, Kristina
Suvremena lingvistika,
07/2022, Letnik:
48, Številka:
93
Paper
Odprti dostop
U radu je dan sveobuhvatan prikaz različitih obrazaca koji se koriste u terminologiji boja u hrvatskom
jeziku i koji su do sada opisani kroz objavljena istraživanja u ovom području. U fokusu je ...prikaz iz računalnog
pristupa automatskom otkrivanju leksičkih obrazaca. Svrha predstavljenog istraživanja je defi nirati
postojeće modele za izgradnju izraza o boji u hrvatskom jeziku, s posebnim naglaskom na složenice i
višerječne izraze te implementacija prepoznatih modela u računalnoj obradi jezika.
Analiza i defi niranje različitih modela na osnovu postojeće literature za boje u hrvatskom jeziku imala
je za cilj njihovu klasifi kaciju i pripremu za uporabu u računalnoj obradi jezika. U ovoj su fazi defi nirana
4 osnovna uzorka sa svojim pod–klasama. Ovako defi nirani leksikalizirani obrasci korišteni su unutar
NooJ alata za obradu jezika gdje su omogućili izradu (a) digitalnog rječnika s popisom osnovnih boja i
opisom njihovih derivacija te (b) računalnog algoritma za automatsko prepoznavanje i označavanje boja u
hrvatskom jeziku i pripadajućih oznaka klase.
U radu je dodatno predstavljena usporedna analiza različitih klasa izraza za boje pronađenih u korpusu
izgrađenom iz knjževnih djela namijenjenih mlađoj (CLC) i starijoj (ALC) populaciji kako bi se dobili dodatni
uvidi o korištenju određenog obrasca ovisno o uzorku teksta nad kojim se radi analiza. Podaci istraživanja
dani su i kroz tablični prikaz tri tipa izraza za boju u klasi višerječnih izraza. Pripremljeni resursi otvaraju
mogućnost dodatnih analiza tekstova iz drugih domena i s novim istraživačkim interesima koji uključuju
boje u računalnoj obradi jezika
Rad predstavlja istraživanje vodenih znakova pronađenih u Sirijsko-latinskom rječniku, rukopisu Odjela za specijalne zbirke Sveučilišne knjižnice u Grazu. Istraživanje se provodilo od ožujka do ...srpnja 2016. godine u okviru četveromjesečne stručne prakse provedene u suradnji s Institutom Vestigia – centrom za istraživanje rukopisa i stare i rijetke građe u Grazu. Najvažnija svrha vodenih znakova ističe se u otkrivanju
mjesta i godine proizvodnje papira na kojem su dokumenti pisani. Fokus istraživanja usmjerio se na bibliografski opis elemenata vodenih znakova i pretraživanje baza podataka vodenih znakova kako bi se pronašli otkriveni motivi i odredilo mjesto i godina proizvodnje papira na kojem je rukopis pisan. Prvi dio rada opisuje vodene znakove te važnost označavanja papira vodenim znakovima, a drugi dio predstavlja proces istraživanja provedenog na vodenim znakovima Sirijsko-latinskog rječnika. Glavni ciljevi rada predstavljaju opis provedenog istraživačkog procesa i pronađenih vodenih znakova, kao i objašnjenje njihove važnosti. Vodeni znakovi važni su za istraživanje rukopisa i proizvodnje papira, stoga se svrha rada očituje u detaljnom predstavljanju koraka koji su se provodili tijekom istraživačkog procesa i rezultata dobivenih istraživanjem koji mogu utjecati na buduća znanstvena istraživanja vodenih znakova.
U radu se problematizira uloga digitalnih tehnologija u humanističkim znanostima, osobito u proučavanju i studiju nacionalne filologije. Uz kratak pregled povijesti digitalne humanistike i njezinih ...valova opisuje se tzv. računalni obrat u suvremenim znanstvenim istraživanjima. Osim promjena u metodama (opozicija tradicionalnoga pomnoga i novoga udaljenoga čitanja) upućuje se na uočavanje promjena u samoj ontologiji humanističkoga istraživanja. Digitalni medij utječe na promjene u kulturi, ali i u znanju, što vodi k posve novomu konceptu sveučilišta. Novi, hibridni oblici znanstvenoga istraživanja i akademskoga podučavanja, koji se naziru u budućnosti, zahtijevaju aktivno promišljanje uloge digitalnoga kako u studiju kroatistike kao nacionalne filologije tako i u budućim kroatističkim znanstvenim istraživanjima.
Kad je 2010. Međunarodni repertoar glazbenih izvora (Répertoire International des Sources Musicales – RISM) objavio svoj besplatan, online dostupan katalog, podaci o više od 700.000 glazbenih izvora ...postali su dostupni istraživačima diljem svijeta bez naknade. Danas katalog sadrži više od 1,067.000 zapisa o glazbenim rukopisima, tiskovinama, libretima i traktatima te njegova popularnost raste iz mjeseca u mjesec. Od objavljivanja online kataloga, RISM je pokrenuo nekoliko inicijativa kako bi se muzikologe približilo primarnim materijalnim izvorima koje istražuju, što je olakšano preko digitalizacijskih projekata koje provode knjižnice i istraživačke ustanove. Online katalog pokušava proširiti bazu podataka izvan okvira suštog zabilježavanja lokaliteta na kojima se glazbeni izvori nalaze, iako to zasigurno i dalje ostaje jedan od primarnih ciljeva. RISM nudi poveznice do digitalizirane glazbe izravno preko institucija koje ih posjeduju (tamo gdje je to dostupno), uključuje uzorke rukopisa skladatelja i prepisivača te prikazuje slike vodenih žigova. Godine 2014. cjelokupni korpus podataka RISM-a objavljen je kao povezani otvoreni podaci (linked open data). Zahvaljujući tome, RISM je u mogućnosti ostvariti suradnju s drugim projektima iz područja digitalne humanistike i osigurati podatke kao osnovu za istraživačke projekte. U isto vrijeme, vanjski projekti teže povratno poslati svoje podatke – često s ispravcima i poboljšanjima – kako bi obogatili RISM-ov katalog. Objavljivanje Muscat-a, RISM-ovog specijaliziranog open-source programa za katalogiziranje glazbenih izvora, RISM-ovim je suradnicima olakšalo katalogiziranje glazbenih izvora. Ovaj novi program također daje priliku muzikolozima da Muscat koriste kao alat u svojim vlastitim projektima dokumentiranja. Cilj je ovoga članka opisati na koji način RISM-ov online katalog muzikologe približava primarnim glazbenim izvorima te, također, kako muzikolozi mogu surađivati sa RISM-om, a da bi olakšali i promicali svoje vlastito istraživanje glazbenih izvora.
Novom tehnologijom naziva se bilo koji skup produktivnih tehnika koji nudi značajna poboljšanja. Ono što se vidi kao novo očito je podložno neprestanoj redefiniciji, budući da se događaju uzastopne ...promjene u razvoju tehnologije. Društveni i politički učinak novih tehnologija složen je i podložan razlikama u upravljačkim strategijama, otporu radnika i mnoštvom drugih kulturnih i političkih okolnosti. Korisničko usvajanje novih tehnologija i modela koji objašnjavaju njihova ponašanja je aktualan istraživački problem.
Utvrđivanje čimbenika koji utječu na prihvaćanje novih tehnologija razumijeva se razvojem modela prihvaćanja tehnologije i teorija s različitim teoretskim uvidima, varijablama i mjerenjima. Prepoznavanje potreba pojedinaca ujedno je i prepoznavanje čimbenika koji utječu na prihvaćanje ili odbijanje novih tehnologija. Istraživači danas mogu konceptualizirati modele prihvaćanja koji mogu utjecati na prethodne, trenutačne, ali i buduće primjene navedenih modela. Tijekom studije slučaja, 50 korisnika nove tehnologije u Hrvatskoj je ispitano za prednosti i mane te je zaključeno da će većina imati koristi od iste.
Izvorno je izvrsnost u humanistici shvaćena kao agonistička i patricijska vrlina koja se oslanjala na prometejski hybris subjekta humanistike. Taj je heroj duha imao u sebi utjeloviti najviše ljudske ...vrline (shvaćene kroz liberalno-civilizacijsku prizmu): kozmopolitizam, liberalizam, filantropiju. No trenutno su značenje i upotreba termina izvrsnost određeni idejom kvalitete razvijenom u organizacijskim znanostima, na koju se, osim korporacija, pozivaju i vlade i ministarstva. Ta ideja počiva na pretpostavci da kvaliteta proizvoda ovisi prvenstveno o organizaciji radnih procesa. Zbog toga se i humanistici kao temeljni kriterij izvrsnosti nameće onaj ispunjavanja organizacijskih zahtjeva poput: zahtjeva za umreženošću, za prepoznatljivošću, za diseminacijom itd. U takvoj je situaciji heroj duha ustupio mjesto krajnjem korisniku kao dominantnoj figuri na koju se nadovezuje retorika korporacijske izvrsnosti. Humanistika se tako zatiče u poziciji otežane komunikacije s prevladavajućom društvenom paradigmom oblikovanom prema korporacijskom uzoru.
Rad razmatra ulogu opisnih označiteljskih jezika u razvoju digitalne humanistike, novije znanstvene discipline u sklopu društvenih i humanističkih znanosti, koju karakterizira proučavanje mogućnosti ...uporabe računala u znanstvenoistraživačkom radu. Izložen je kronološki prikaz razvoja digitalne humanistike, a potom i opisnih označiteljskih jezika, u nekoliko razvojnih faza. Pokazano je da je razvoj digitalne humanistike od sredine 1980-ih i pojave SGML-a, označiteljskog jezika na kojem počiva TEI, ključni standard za označavanje i razmjenu humanističkih tekstova u digitalnom okruženju, neodvojiv od razvoja označiteljskih jezika. Posebna je pozornost pridana predstavljanju razvoja Inicijative za označavanje teksta (Text Encoding Initiative – TEI), ključne organizacije koja je razvila istoimeni standard, kako s organizacijskog tako i s označiteljskog aspekta. Do danas TEI standard objavljen je u pet inačica, a tijekom dvijetisućitih SGML je zamijenjen XML označiteljskim jezikom.
Digitalna povijest umjetnosti (engl. Digital Art History—DAH) obuhvaća goleme skupove podataka i inovativne metodologije utemeljene na računalnim tehnikama i kolaborativnim paradigmama, obećavajući ...nove perspektive u povijesti umjetnosti. Na primjer, DAH može preusmjeriti fokus struke s tradicionalnih istraživačkih tema na manje istražene aspekte—ukratko, premjestiti središnje preokupacije struke kao što su pitanja pokroviteljstva, što je stvar interesa elite, na šire strukture koje djeluju u društvu, uključujući iskustva marginaliziranih. Taj pomak s centra na periferiju nije ograničen na istraživačka pitanja vezana uz DAH, nego se često odnosi i na druge aspekte, kao što je njezin status unutar digitalne humanistike (engl. Digital Humanities—DH), populacija koju ona pretežno privlači te infrastruktura (ili infrastrukture) koja je podržava. No unatoč tom potencijalu DAH je u mnogim aspektima još na periferiji. U ovom članku problematiziramo navedena pitanja u svjetlu laboratorija za digitalnu povijest umjetnosti koji je uspostavljen u jednoj privatno financiranoj biblioteci koja služi javnosti, kao primjer načina na koji je digitalna povijest umjetnosti prisilila sjevernoameričke akademske krugove da intenzivnije razmišljaju o pitanjima privilegiranosti, pristupa i budućnosti povijesti umjetnosti.
Digitalna povijest umjetnosti najčešće se dovodi u vezu s digitalnim alatima koji se primjenjuju za obradu velikog broja podataka, a praćeni su sučeljima za vizualizaciju koja omogućavaju da se ...rezultati vide tako što se otkrivaju uzorci. Time vizualizacija podataka dobiva jednu od ključnih uloga u analizi velike količine podataka. Postavlja se pitanje na koji se način vizualizacija može primijeniti na interpretaciju umjetničkog rada kao specifične „informacije“, a ne samo u analizi velike količine podataka. Teza teksta jest da je jedan od načina za kvalitativno unaprjeđenje interpretacije povezivanje vizualizacije s teorijom mreža koja korespondira s metodologijama digitalne humanistike, ali i sa suvremenom umjetnošću.
Novi mediji su otvorili nove mogućnosti u području obrazovanja, koje počivaju na inherentnim karakteristikama novih medija poput interaktivnosti i nelinearne naracije. Koncept društvenih “web 2.0” ...medija je omogućio korisnicima web-stranica da se od običnih korisnika transformiraju u kreatore informacija. Međutim, prijašnje studije su sugerirale da web 2.0 mediji nisu dovoljno integrirani u obrazovanje zbog nedostatka modeliranja za takvu integraciju i nedostatka opisa najboljih praksi integriranja. Kako bi pružili jedan takav model i slučaj studija integracije web 2.0 medija u obrazovanju, mi smo adaptirali model informacijskog ponašanja za dizajniranje aktivnosti učenja na jednom kolegiju na našem sveučilištu. Naša pretpostavka je bila da povezivanje kulture participacije u web 2.0 medijima s konceptima distribuirane kognicije i kreativnosti može biti efikasan način da se dizajniraju ambijenti učenja koji podržavaju kreativnost. Studij slučaja je potvrdio da korištenje web 2.0 alata može podržavati kreativnost u učenju. Međutim, nije dovoljno samo uposliti web 2.0 alate budući da stupanj kreativnosti ovisi o načinima kako se ti alati koriste. Ako interaktivnost medija nije u potpunosti iskorištena, i ako se umjesto toga alati koriste za jednosmjernu komunikaciju, mala je šansa da će takvi mediji stvoriti prostor za distribuiranu kreativnost.
PDF
