Autor raspravlja o pitanju kada je točno Ilirik bio podijeljen na dvije zasebne provincije, Dalmaciju i Panoniju. Posebno se analizira funkcija prepozita (praepositus) koju u svom narativu Velej ...Paterkul pripisuje Valeriju Mesalinu (praepositus Illyrico) i Vibiju Postumu (praepositus Delmatiae), a najveća se pozornost usmjerava na analizu različitih prijepisnih inačica natpisa CIL III 1741 iz Epidaura. Za njega se u stručnoj literaturi bespogovorno smatra da spominje provinciju Gornji Ilirik (Superior provincia Illyricum), zbog čega se i uzimao kao ključni dokaz da je Ilirik bio podijeljen na dvije zasebne provincije već krajem Augustova ili najkasnije početkom Tiberijeva principata. Međutim, epigrafske nelogičnosti općeprihvaćene verzije natpisa te njegove različite prijepisne inačice dovode do sasvim drukčijeg zaključka.
The monograph presents the results of two-year excavations (1982 and 1983) on the late-antique fortified hilltop settlement Korinjski hrib above Veliki Korini in Suha Krajina, where the remains of ...five defence towers and an early Christian church were explored. The settlement was initially recognized as a military post and as such represented an exception in the Eastern Alpine area. Such a definition raised some doubts and dilemmas. These dilemmas are presented - in addition to geographical outline and research history - in the Introduction.The following set presents - in text and with abundant graphic material – field reports of excavations of towers, the church, and a small cemetery.All groups of finds (non-pottery, pottery and coins) and anthropological and archaeological studies are also presented.An extensive chapter is devoted to the interpretation of architectural remains (towers, church, the fort as a whole).The conclusion also discusses the prehistoric settlement, and the results of structural survey of the ruins of church of St George just below the fort.
Na hrvatskom jezičnom prostoru sačuvani su mnogi toponimi predantičkoga postanja. Oni su najstariji spomenici cjelokupne hrvatske imenske baštine. Uznastojalo se prepoznati te toponime u zapisima ...antičkih i drugih pisaca te njihovu očuvanost do danas u jezičnim prilagodbama i u dosadašnjim parcijalnim obradbama u radovima hrvatskih i stranih onomastičara i etimologa. U ovom su radu ta imena skupljena, razvrstana s obzirom na njihov razmještaj, uspoređivana s dosadašnjim obradbama i mogućim rješenjima te popraćena glavnom literaturom u kojoj su bila razmatrana ili spominjana.
Članak razmatra načela i metode tumačenja Biblije Matije Vlačića
Ilirika, koji je svojim djelovanjem znatno pridonio razvoju tumačenja
Biblije, koja u protestantizmu zauzima primarno mjesto u ...pitanjima
doktrine, vjere i prakse te promišlja mogući Vlačićev utjecaj na problematiku svetopisamskog autoriteta u današnjem protestantizmu. U
prvome dijelu razmatra se Vlačićev odnos prema Rimokatoličkoj Crkvi,
koji je uvelike određen njegovim odnosom prema Bibliji, a u drugom
dijelu Vlačićeva načela i metode tumačenja Pisma. Sve to će poslu-žiti da se u kontekstu kreda ‘sola Scriptura’ u trećem dijelu razmotri
problematika tumačenja Biblije s kojom se današnji protestantizam
susreće. Zaključuje se kako načelo ‘sola Scriptura’ samo po sebi nije
u stanju ponuditi autoritativno tumačenje Biblije te se ističe kako se u
prevladavanju tog problema protestantizam, prema modelu koji nudi
Vlačić, treba okrenuti k još revnijem prakticiranju povijesno-gramatič-ke metode i predanijem pokušaju rekonstrukcije tradicionalnog tuma-čenja Pisma unutar crkvene tradicije.
Autori razmatraju nekoliko aspekata starog problema
formiranja Ilirika kao rimske provincije u 1. st. pr.
Kr. Dva su pristupa raspravljana u recentnim publikacijama.
Prvi, vijesti antičke ...književnosti, kao i natpisi,
mogu se ponovo preispitati i ovdje se čini prikladnim
ukazati na neke nove pristupe. Drugi, postupno napredovanje
arheoloških istraživanja također je pridonijelo
razumijevanju okolnosti na priobalnom dijelu Ilirika
u 2. i 1. st. pr. Kr. Došlo je do značajne preobrazbe
domaćih zajednica, što je rezultiralo njihovom kulturnom
i ekonomskom integracijom u rimsko-helenistički
svijet. U tom kontekstu, od početka 1. st. pr. Kr. postojao je još jači rimski utjecaj, zajedno s očitim naseljavanjem
Rimljana u regiji. Sada se čini mogućim
detaljnije ispitati proces koji je doveo do integracije
heterogenih entiteta na istočnojadranskoj obali koje je
Rim prethodno podčinio. U ovom slučaju, autori također
raspravljaju o elementima organizacije Ilirika sve
do njegove podjele na dvije provincije (početkom 1.
st. po. Kr.)
U radu se donosi revidirano čitanje natpisa CIL 3, 14690 iz Salone. Na njemu je nedvojbeno spomenut M. Servilius (cos. 3. po Kr.), koji je služio kao Augustov legat u Iliriku/Dalmaciji. U nastavku ...rada raspravlja se o vremenu njegova namjesništva te se zaključuje kako je riječ o namjesniku dalmatinskog dijela Ilirika koji je tu dužnost obnašao između mandata G. Vibija Postuma i P. Kornelija Dolabele.
Jednom je Wilhelm Dilthey ocijenio da je Matija Vlačić Ilirik u svojoj Clavis Sacrae Scripturae ili u potpunosti usvojio Augustinovu De Doctrina Christiana ili pak iskoristio sve ranije kršćanske ...egzegeze općenito. Cilj je ovoga rada dijelom polemičke naravi: s jedne strane Vlačić često potvrđuje istinitost te Diltheyeve po njega nepovoljne tvrdnje, dok s druge strane kroči inovativnim stopama biblijskih filologa (Gianozzo Manetti, Lorenzo Valla i Desiderius Erasmus) nastojeći reafirmirati i konkretizirati luteranski princip razumijevanja Svetog pisma na temelju strogo imanentnoga, dakle gramatičkoga, ispitivanja. Posljedično, u radu se propituje Clavis Sacrae Scripturae kao konfesionalni, ali istovremeno i slobodno promišljeni ishod gramatičkog i retoričkog kurikula studia humanitatis. To međutim ne vodi k zaključku da Clavis treba i dalje smatrati pothvatom manje cijenjenoga sljedbenika jer su neke Vlačićeve odluke u smislu patrističke tradicije, srednjovjekovne i humanističke egzegeze dosljedno utemeljene na heurističkoj kritici i istinskom hermeneutičkom principu. To čini legitimnim propitivanje o kojem je principu riječ, ili preciznije: na koji način čovjek može primjenjivati filološke alate koji Boga ne lišavaju njegove neprikosnovenosti?
Obnovivši trijem jedne zgrade na Isi o svojem trošku, legat i patron grada Kvint Numerije Ruf upisao se u povijest istočne obale Jadrana za razdoblje Cezarove uprave nad provincijom Ilirik (58. – 50. ...g. pr. Kr.). Posvjedočena nekad prisutnim natpisom, prisutnost Cezarova legata na Isi u tom izrazito bitnom razdoblju odavno je zainteresirala domaće i strane istraživače, posebno njegova funkcija, vrijeme dolaska i razlozi njegove prisutnosti. No od značajnog članka B. Gabričevića Issa i njen patron Q. Numerius Rufus do danas nije objavljen noviji rad koji se bavi tom tematikom. Stoga autor ovdje donosi noviju analizu nekoliko aspekata prisutnosti legata Kvinta Numerija Rufa u Iliriku: analizira se dostupna argumentacija kada najranije datirati njegov dolazak na Isu, ukazuje se na prethodne pogreške u pretpostavkama o Numerijevoj funkciji te se naglašava Numerijevo iskustvo kao jedan od glavnih razloga zaduženja u Iliriku.
The dissertation is dedicated to studying peregrine communities (civitates
peregrinae) in Illyricum, that is the Roman provinces of Dalmatia and
Pannonia which were created by the division of ...Illyricum in 9 A.D. In the
establishment of the Roman provinces the local population was organized into
communities based on tribal affiliation. These tribal communities
predominantly belonged to the category of civitates stipendiariae, that is
tributariae, while the designation peregrinae refers to the legal status of
their populations, chiefly holding the status of peregrini (from a legal
stance, foreigners within the Roman state). Within the provinces explored in
this dissertation, about fifty peregrine communities are known to have
existed during the Principate. The main sources for these communities are
epigraphic monuments and several chapters from the third book of Pliny the
Elder’s Naturalis Historia. This text preserved the lists of peregrine
communities and, since the lists originate from official documents (formulae
provinciarum) from the early first century, they are deemed reliable. The
inscriptions attest that the majority of peregrine communities Pliny cited
in his lists existed late into the second, and in some cases even in the
third century. Apart from these, information about the tribes preserved in
other Classical authors was used (Appian, Cassius Dio, Strabo, Ptolemy,
Velleius Paterculus etc.). This study aims to offer a comprehensive overview
of the administrative solutions in the province, Roman policies towards the
indigenous population, its integration into the Roman state, and the process
of Romanization. The goal is to temporally and spatially establish all the
peregrine administrative units in the provinces of Dalmatia and Pannonia
(Upper and Lower), the existence of which in the first and second century
A.D. is well attested. Special attention is dedicated to questions of
continuity, transformation, and urbanization of these tribal communities. By
an analysis of the epigraphic material it was determined that the birth of
towns within tribal territories frequently did not result in an inevitable
abolition of peregrine communities but that the civitates continued to exist
separately, most likely diminished. New epigraphic material, particularly
the material in reference to the province of Pannonia, opens new avenues for
research and requires a re-examination of the subject.
Disertacija je posvećena proučavanju peregrinih zajednica (civitates
peregrinae) na tlu Ilirika, odnosno rimskih provincija Dalmacije i Panonije
koje su nastale njegovom podelom 9. godine. Prilikom uspostavljanja rimskih
provincija, domaće stanovništvo je organizovano u zajednice formirane na
plemenskom principu. Te plemenske zajednice su uglavnom pripadale kategoriji
civitates stipendiariae, odnosno tributariae, a naziv peregrinae odnosi se
na pravni status njihove populacije, koja je većinski bila u statusu
peregrina (u pravnom pogledu, stranci u Rimskoj državi). Na prostoru
provincija koje su obuhvaćene radom zabeleženo je postojanje oko pedeset
peregrinih zajednica u periodu Principata. Glavni izvori za njihovo
poznavanje su epigrafski spomenici i više poglavlja ΙΙΙ knjige dela
Naturalis historia Plinija Starijeg. Pored toga, upotrebljeni su i podaci o
plemenima, sačuvani kod drugih antičkih pisaca (Apijan, Kasije Dion,
Strabon, Ptolemej, Velej Paterkul i dr.). U delu Naturalis historia sačuvani
su spiskovi peregrinih zajednica koji potiču iz zvaničnih dokumenata
(formulae provinciarum) s početka Ι veka, zbog čega se smatraju pouzdanim.
Natpisi svedoče o tome da je većina peregrinih zajednica koje Plinije beleži
u svojim spiskovima postojala još kasno u ΙΙ, a u nekim slučajevima i u III
veku. Rad bi trebalo da pruži zaokruženu sliku o administrativnim rešenjima
u provinciji, rimskoj politici prema domaćem stanovništvu, njegovoj
integraciji u Rimsku državu i o procesu romanizacije. Cilj je da se
prostorno i vremenski odrede sve peregrine administrativne jedinice na
prostoru provincija Dalmacije i Panonije (Gornje i Donje), o čijem
postojanju u periodu Ι‒ΙΙΙ veka imamo svedočanstva. Posebna pažnja posvećena
je pitanjima kontinuiteta, transformacije i urbanizacije plemenskih
zajednica. Analizom epigrafskog materijala utvrđeno je da nastanak gradova
na plemenskim teritorijama vrlo često nije morao rezultirati ukidanjem
peregrinih zajednica, već da su civitates paralelno nastavile da postoje,
verovatno umanjenih razmera. Novi epigrafski materijal, naročito onaj koji
se tiče provincije Panonije, otvara prostor za nova istraživanja, i zahteva
da se tema preispita.
Glavni cilj istraživanja jest utvrditi zastupljenost Vlačićevih djela tiskanih u razdoblju od 1563. do 1575. godine. Istraživanje uključuje pretraživanje digitalnih knjižnica putem javno dostupnog ...online kataloga www.Gateway-Bayern.de, koji je 23. svibnja 2016. izlistao 517 Vlačićevih djela za razdoblje 16. i 17. stoljeća. Katalog upućuje na nekoliko digitalnih knjižnica: Münchener Digitalisierungszentrum (MDZ) pri Bayerische Staatsbibliothek (BSB), Universitäts- und Landesbibliothek (ULB) Sachsen-Anhalt u Halleu, Staatsbibliothek zu Berlin (SBB) i Universitätsbibliothek Leipzig.
Osim navedenih knjižnica istraživanje uključuje pretraživanje baze Google Books i naposljetku usporedbu konačnog popisa s Pregerovom i Olsonovom bibliografijom.
Podaci na naslovnicama i u kolofonima potvrđuju da su Vlačićeva djela u promatranom razdoblju u najvećem broju tiskana u Baselu i Oberurselu, a najviše se spominju tiskari Johannes Oporinus i Nicolaus Henricus. Godina otisnutog primjerka nalazi se na naslovnici 59, u kolofonu 5, a na naslovnici i u kolofonu 8 puta. Od proučenih digitaliziranih primjeraka 7 naslova nema otisnutu godinu izdanja i tada je ona zapisana prema bibliografskim podacima digitalne knjižnice ili prema Pregerovoj bibliografiji »Verzeichniß der gedruckten Schriften des Flacius« (1861).
U unutarnjem dijelu digitaliziranog primjerka ponegdje je otisnut pečat. Po pečatima se može ustanoviti povijest pripadnosti različitim knjižnicama, ali i vlasništvo digitaliziranog primjerka. Među pronađenim djelima u najvećem broju otisnut je pečat Bavarske državne knjižnice.
U digitalnoj knjižnici Münchener Digitalisierungszentrum (MDZ) pronađeno je najviše djela, njih čak 51, u Google Books 46, u Universitäts- und Landesbibliothek (ULB) Sachsen-Anhalt u Halleu 19, u Staatsbibliothek zu Berlin (SBB) tri, a u Universitätsbibliothek Leipzig jedno djelo.
Detaljno sastavljen popis koji je nastao kao rezultat istraživanja na kraju je uspoređen s Pregerovom bibliografijom iz 1861. godine. Pregerova bibliografija sadrži ukupno 90 djela, a u digitalnim knjižnicama pronađeno je ukupno 79 djela u promatranom razdoblju. Treba istaknuti da je pronađeno 10 djela koja se ne nalaze u Pregerovoj bibliografiji:
1. Christliche und bestendige Antwort Matthiae Flacii Illyrici auff allerley Sophistereyen des Pelagianischen Accidentis. Zu Erforschung der Warheit sehr nützlich zu lesen. (1572);
2. Confessio Waldensium de plerisque nunc controversis dogmatibus ante 134. annos contra claudicantes Hussitas scripta, nostrisque temporibus statui, ac rebus pulchre correspondens. (1568);
3. Ein erschreckliche historia von Francisco Spira, wie er in grausame Verzweifflung gefallen ist, nach dem er mündlich und schrifftlich die erkandte Warheit des heiligen Evangelii von wegen des zeitlichen und aus Forcht der Menschen, widerumb verleugnet hat. Zü einem Trempel Göttliches Zorns und gerechten Urtheils, wider alle, so fürsetzlicher Weise und mit wolbedachtem Bertzen, Müth und Sinn, allein diß zeitliche Leben, Ehr und Güt zü erhalten, von dem waren Glauben an Christum widerumb abfallen und die Menschen mehr dann Gott förchten. (1565);
4. Erzelung. Wie der hochwichtige und langwirige Religionstryt Victorini in Thüringen endlich geschlichtet worden sy, allen Liebhabern der Warheit sehr nutzlich zu lesen. (1563);
5. Etliche klare und treffliche Zeugnussen D. Martini Luthers von dem bösen Wesen Essentia, Bild, Form oder Gestalt des irdischen todten Adams und von der wesentlichen transformation, oder Verwandelung des Menschen. Aus welchen die Verkerung der Wörter und der Sache, auch die falsche Lere der Sophisten und des Papistischen Accidens kan uberaus wol erörtert werden. Matth. Flac. Illyr. (1574);
6. Excusatio Matthiae Flacii Illyrici contra calumnias adversariorum quod praesentium calamitatum Ecclesiae Brabantiae causa fuerit. (1568);
7. Mathiae Flacii Illyrici scripta omnia hactenus adversus Sacramentarium errorem edita, quibus recens accessit supra priores triginta Demonstrationes Appendix XXX. novarum, praesentiae ac distributionis corporis et sanguinis Christi in sacra coena. (1566);
8. Recusatio Tridentinae Synodi anno 1546 a statibus Augustanae Confessionis Germanice evulgata, et nunc primum Latine edita. Rationes item initio compendio recitantur, cur eiusmodi Synodi etiamnum devitandae sint. 1565;
9. Trewe Warnung. Für dem hochschedlichen Betrug des Bapsts und seines Concilii, damit sie undter einem Schein des Nachgebens etlicher geringer Artickel, die einfeltigen Christen zu allen iren greweln zwingen und auffs höchste verbinden wöllen. (1563);
10. Von der Disputation oder Religionstreit zwischen M. Matthia Flacio Illyrico und den Jesuitischen Doctoren zu Fulda im Meymonat dieses M. D. LXXIII. Jars gesche hen, allen Christen sehr nützlich zu lesen. Item, von der Uneinigkeit der Papisten unter sich selbst. (1573).
Vlačićeva djela koja nisu u Pregerovoj bibliografiji potražena su u Olsonovoj bibliografiji iz 2011. godine. Od 10 djela koja nisu pronađena u Pregerovoj bibliografiji Olsonova bibliografija ima zabilježeno samo jedno djelo, a to je Confessio Waldensium de plerisque nunc controversis dogmatibus ante 134. annos contra claudicantes Hussitas scripta, nostrisque temporibus statui, ac rebus pulchre correspondens. (1568).
PDF
