Farska bitka Bilić-Dujmušić, Siniša
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
12/2017, Letnik:
110, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Autor rekonstruira bitku koju je 219. g. pr. Kr. rimski
konzul Lucije Emilije Paulo vodio protiv Demetrija
Farskog nedaleko od grada Fara. Analizom Polibijevih
podataka i osvrtom na dosadašnju ...znanstvenu
literaturu nastoji definirati slijed vojne operacije i
smjestiti je na konkretan teren. Bojno polje smješta
na poluotok Kabal, a odlučnom uzvisinom smatra 50-
70 m visok greben koji se proteže približno sredinom
ovog poluotoka, te rekonstruira bitku na tom položaju.
Razmatra posljedice koje je za Rim imao ovaj sukob,
a implicira ih Polibije, kao i posljedice za druge
uključene strane.
U mjeri u kojoj je to trenutno moguće, a na nekim
mjestima i više od toga, ovaj rad će nastojati rekonstruirati
bitku koja se godine 219. pr. Kr. odigrala nedaleko od današnjega Staroga Grada na otoku Hvaru.
Ta je bitka okončala doba najvećeg političkog
prosperiteta toga grada i njegov položaj glavnoga grada
države puno veće od grčkog polisa, čiji se utjecaj
prostirao preko Pelješca i Boke kotorske sve do duboko
u albanske planine.
Tropeji su komemorativni spomenici pobjeda na mjestima gdje su izvojevane ili pak na nekoj drugoj poziciji koju je odabrala pobjednička strana. Time običajem služili su se Grci, a nastavili i ...Rimljani. Svrha je obilježavanje pobjede i opomena pobijeđenima da su vojnički inferiorni. U Dalmaciji je očito bilo više takvih spomenika. Najraniji je natpis iz Farosa (Stari Grad) koji spominje pobjedu grčkih doseljenika nad obližnjim Ilirima, a najpoznatiji su fragmenti tzv. Gardunskog tropeja (jedan u Arheološkom muzeju Split, a drugi u Muzeju Cetinske krajine Sinj). Iznimno je važan i tropej koji je imitirao Oktavijanov iz doba poslije bitke kod Akcija (Nikopolis u Grčkoj), otkriven pred nekoliko godina u Naroni. Po svoj prilici taj je tropej bio svojevsrno dodvoravanje kasnijem caru Augustu koji je po svoj prilici parens coloniae. Osim toga i dva torza carskih kipova na prsima su imala prikaze tzv. "delmatskih" tropeja.
In the course of Octavian’s Illyrian war (35–33 BC), the navy played an important role, both at sea and on the rivers.
Some of its actions are documented by ancient historians (notably Appian and ...Cassius Dio), while others are hypothesized
on the basis of reconstructed military strategy and the logistics of the war. The geographical repartition of the
defeated peoples suggests that they were attacked at different times and from several directions: from Aquileia (the Carni and
Taurisci), probably from Ravenna (the northern Liburnian islands and mainland). One of the supply bases for the Roman
army operating in the north was Senia, while the pirates in the southern Adriatic must have been attacked from Brundisium.
Cassius Dio even mentioned naval battles against the Pannonians at Segesta/Siscia, in one of which Menodorus, the naval
commander of Sextus Pompeius, lost his life.
