In the present paper the onomastic serial entries, specifically the names of nations and their respective substantival and/or adjectival forms, present in the “Glossarium illyricum” (Det Kongelige ...Bibliotek: GKS 2071 – 4°) of the Danish state secretary Christian Friedrich Temler (1717-1780) are analyzed. The results of the present study tend to demonstrate that the copy of the manuscript under consideration was not intended for publication.
Obnovivši trijem jedne zgrade na Isi o svojem trošku, legat i patron grada Kvint Numerije Ruf upisao se u povijest istočne obale Jadrana za razdoblje Cezarove uprave nad provincijom Ilirik (58. – 50. ...g. pr. Kr.). Posvjedočena nekad prisutnim natpisom, prisutnost Cezarova legata na Isi u tom izrazito bitnom razdoblju odavno je zainteresirala domaće i strane istraživače, posebno njegova funkcija, vrijeme dolaska i razlozi njegove prisutnosti. No od značajnog članka B. Gabričevića Issa i njen patron Q. Numerius Rufus do danas nije objavljen noviji rad koji se bavi tom tematikom. Stoga autor ovdje donosi noviju analizu nekoliko aspekata prisutnosti legata Kvinta Numerija Rufa u Iliriku: analizira se dostupna argumentacija kada najranije datirati njegov dolazak na Isu, ukazuje se na prethodne pogreške u pretpostavkama o Numerijevoj funkciji te se naglašava Numerijevo iskustvo kao jedan od glavnih razloga zaduženja u Iliriku.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- The dissertation is dedicated to studying peregrine communities (civitates
peregrinae) in Illyricum, that is the Roman provinces of ...Dalmatia and
Pannonia which were created by the division of Illyricum in 9 A.D. In the
establishment of the Roman provinces the local population was organized into
communities based on tribal affiliation. These tribal communities
predominantly belonged to the category of civitates stipendiariae, that is
tributariae, while the designation peregrinae refers to the legal status of
their populations, chiefly holding the status of peregrini (from a legal
stance, foreigners within the Roman state). Within the provinces explored in
this dissertation, about fifty peregrine communities are known to have
existed during the Principate. The main sources for these communities are
epigraphic monuments and several chapters from the third book of Pliny the
Elder’s Naturalis Historia. This text preserved the lists of peregrine
communities and, since the lists originate from official documents (formulae
provinciarum) from the early first century, they are deemed reliable. The
inscriptions attest that the majority of peregrine communities Pliny cited
in his lists existed late into the second, and in some cases even in the
third century. Apart from these, information about the tribes preserved in
other Classical authors was used (Appian, Cassius Dio, Strabo, Ptolemy,
Velleius Paterculus etc.). This study aims to offer a comprehensive overview
of the administrative solutions in the province, Roman policies towards the
indigenous population, its integration into the Roman state, and the process
of Romanization. The goal is to temporally and spatially establish all the
peregrine administrative units in the provinces of Dalmatia and Pannonia
(Upper and Lower), the existence of which in the first and second century
A.D. is well attested. Special attention is dedicated to questions of
continuity, transformation, and urbanization of these tribal communities. By
an analysis of the epigraphic material it was determined that the birth of
towns within tribal territories frequently did not result in an inevitable
abolition of peregrine communities but that the civitates continued to exist
separately, most likely diminished. New epigraphic material, particularly
the material in reference to the province of Pannonia, opens new avenues for
research and requires a re-examination of the subject.- Disertacija je posvećena proučavanju peregrinih zajednica (civitates
peregrinae) na tlu Ilirika, odnosno rimskih provincija Dalmacije i Panonije
koje su nastale njegovom podelom 9. godine. Prilikom uspostavljanja rimskih
provincija, domaće stanovništvo je organizovano u zajednice formirane na
plemenskom principu. Te plemenske zajednice su uglavnom pripadale kategoriji
civitates stipendiariae, odnosno tributariae, a naziv peregrinae odnosi se
na pravni status njihove populacije, koja je većinski bila u statusu
peregrina (u pravnom pogledu, stranci u Rimskoj državi). Na prostoru
provincija koje su obuhvaćene radom zabeleženo je postojanje oko pedeset
peregrinih zajednica u periodu Principata. Glavni izvori za njihovo
poznavanje su epigrafski spomenici i više poglavlja ΙΙΙ knjige dela
Naturalis historia Plinija Starijeg. Pored toga, upotrebljeni su i podaci o
plemenima, sačuvani kod drugih antičkih pisaca (Apijan, Kasije Dion,
Strabon, Ptolemej, Velej Paterkul i dr.). U delu Naturalis historia sačuvani
su spiskovi peregrinih zajednica koji potiču iz zvaničnih dokumenata
(formulae provinciarum) s početka Ι veka, zbog čega se smatraju pouzdanim.
Natpisi svedoče o tome da je većina peregrinih zajednica koje Plinije beleži
u svojim spiskovima postojala još kasno u ΙΙ, a u nekim slučajevima i u III
veku. Rad bi trebalo da pruži zaokruženu sliku o administrativnim rešenjima
u provinciji, rimskoj politici prema domaćem stanovništvu, njegovoj
integraciji u Rimsku državu i o procesu romanizacije. Cilj je da se
prostorno i vremenski odrede sve peregrine administrativne jedinice na
prostoru provincija Dalmacije i Panonije (Gornje i Donje), o čijem
postojanju u periodu Ι‒ΙΙΙ veka imamo svedočanstva. Posebna pažnja posvećena
je pitanjima kontinuiteta, transformacije i urbanizacije plemenskih
zajednica. Analizom epigrafskog materijala utvrđeno je da nastanak gradova
na plemenskim teritorijama vrlo često nije morao rezultirati ukidanjem
peregrinih zajednica, već da su civitates paralelno nastavile da postoje,
verovatno umanjenih razmera. Novi epigrafski materijal, naročito onaj koji
se tiče provincije Panonije, otvara prostor za nova istraživanja, i zahteva
da se tema preispita.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Rad se bavi istraživanjem rasporeda domorodačkih peregrinskih
civitates na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, a prema
navodima iz Naturalis historia rimskog enciklopedista Gaja
Plinija Sekunda. ...Prvo se daje kraći uvid u kontekst navedenog
spominjanja u NH te kratak povijesni pregled. Zatim se prelazi na
prezentiranje popisa domorodačkih civitates za koje se na osnovi
drugih podataka iz literarnih izvora ili epigrafskih spomenika može
tvrditi ili bar s većom vjerojatnošću pretpostaviti prebivanje, bilo
u cjelini ili djelomice, i na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.
Tako se pokušava odrediti i njihov zemljopisni položaj unutar
sustava rimskih provincija Gornjeg i Donjeg Ilirika. Rad se ne
ograničava samo na one civitates koje je Plinije Stariji naveo s
brojem dekurija. Posebno poglavlje čini pokušaj određivanja
brojčanog stanja domorodačke populacije sredinom I. st. po. Kr.
Autor pretpostavlja da “plinijevska” dekurija odgovara skupu od
10 familija, gdje bi svaka familija bila ekvivalent tradicionalnoj
obiteljskoj zajednici. Na osnovi usporednih analiza, autor je
pretpostavio da prosječna veličina gornjoilirske “familije” iz
vremena Plinija Starijeg iznosi oko 25 osoba, te bi ukupan broj
pripadnika onih domorodačkih naroda za koje Plinije Stariji daje i
broj dekurija, iznosio otprilike 360.000.
Pisac na početku obrađuje važnost Dalmacije u hrvatskoj i europskoj povijesti, utvrđuje nove činjenice o njezinoj političkoj organizaciji, koja se u mnogim napisima opisuje množinom kao Dalmacije, te ...je donio zaključke o prostoru koji je posve izostavljen u dijelu historiografije,
a odnosi se na »kontinentalnu Dalmaciju« između Save i Drave. Njegova promišljanja naslanjaju se na promišljanja i sučeljavanja s rezultatima mnogih koji su nastojali utvrditi povijesno-političku poziciju Salone, ali i Dalmacije. Iz toga proizlazi stoljetno zanimanje mnogih istraživača, od humanizma do danas, za njezinu prošlost i spomenike. Od toga pa
do najnovijih vremena više je arheologa, povjesničara, arhitekata dalo obol istraživanju Salone i valorizaciji njezinih spomenika. Mnogi od njih su zaslužili da ih se obilježi u prostoru definiranom uz cemeterij na Manastirinama u okviru lokaliteta Tusculum. U izlaganju, pisac
se osvrće na najvažnije od njih čija bi memorija bila oživotvorena u obliku bista postavljenih u drvoredu čempresa tvoreći Aleju istraživača Salone, ili kraće Aleju istraživača. U drugom dijelu rada autor se bavi salonitansko/solinskim prostorom, jer su Salona i Solin
neodvojiva kulturno-povijesna cjelina sačinjena od rimskoga kompleksa i srednjovjekovnih spomenika od najveće važnosti za hrvatsku državu i identitet. Stoga predlaže se da se uz spomenuti projekt afirmira i potakne realizacija projekta koji bi se prikladno mogao nazvati
Dolina hrvatskih kraljeva. Istraživači don Frane Bulić, don Lovre Katić, Duje Rendić- Miočević, Ejnar Dyggve uz druge koji su zaslužili svoje mjesto u Aleji istraživača Salone, svoje su radove usmjeravali također prema starohrvatskim spomenicima poput Trpimirovih Rižinica, mauzoleja hrvatskih kraljeva na Otoku te krunidbenu baziliku kralja Zvonimira. Uz druge spominjane hrvatske kraljeve i kraljice, tim bi se projektom jedinstvena naziva Dolina hrvatskih kraljeva (Dolina kraljeva) valoriziralo najvažnije povijesno nasljeđe hrvatskoga identiteta.
The miners' cults in Illyricum Dušanić, Slobodan
Pallas (Toulouse, France),
1999, Letnik:
50, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Les mineurs de minerais métallifères et les fondeurs de métaux de l'Illyricum romain avaient des cultures et des croyances qui leur étaient propres et qui étaient intimement liées aux réalités de la ...profession. Les difficultés et les dangers exceptionnels de celle-ci engendraient des peurs spécifiques qui exerçaient une influence profonde sur les pratiques religieuses à l'intérieur des zones minières. Trois aspects ont été examinés : les divinités de la nature (Liber, Silvanus, Diane, Cérès et
The diggers of ores and the smelters of metals in Roman Illyricum had cults and beliefs of their own, which were intimately connected with the realities of their profession. Its exceptional difficulties and dangers generated specific fears, themselves deeply influencing the religious emotions within mining territories. The complex evidence has been examined under three main headings : the deities of nature (e.g. Liber, Silvanus, Diana, Ceres et alii) ; the underworld (e.g. Dis Pater, Terra Mater, Orcia, Aeracura) ; the patrons of the work in the galleries and the metallurgical officinae (e.g. Hercules, Vulcanus, Neptune).
Dušanić Slobodan. The miners' cults in Illyricum. In: Pallas, 50/1999. Mélanges C. Domergue 2. pp. 129-139.
U Vitezovićevu rječniku pod naslovom Lexicon Latino-Illyricum, rukopisnome djelu nastalu oko godine 1700., a prvi put objavljenu 2010., osim glavnoga dijela, tj. latinsko-hrvatskoga rječnika, nalazi ...se još i deset dodataka. U četvrtome od tih dodataka pod naslovom Nomina Sacræ Scripturæ interpretata, ex Patre Amando Ejsenberner Benedictino, Vitezović tumači imena iz Svetoga pisma, ponajviše iz Staroga zavjeta, tj. uglavnom hebrejska imena. Pri tome redovito navodi samo ime, potom svojevrsno dodatno tumačenje toga imena na latinskome, najčešće upravo latinski prijevod, a zatim, nakon dviju (položenih) točaka, što mu otprilike znači ‘jednako’, navodi i prijevod na hrvatski, primjerice: »Adam. Homo .. Çlovek.« Kao predložak za taj četvrti dodatak Vitezoviću je poslužila knjiga austrijskoga benediktinca Amanda Eisenbernera pod naslovom Programmata scripturistica sive nomina Scripturae Sacrae, objavljena godine 1699. Budući da se gdjekada pri prijenosu, tj. pri prijepisu
hebrejskoga imena u latinicu dogodi da dva različita hebrejska imena, koja se u izvornome hebrejskome zapisu razlikuju, u latinici postanu istopisnice, Vitezović u takvim slučajevima kadšto navodi i kakvu napomenu na metajezičnoj razini kako bi upozorio na osobitost hebrejskoga zapisa. Sve su takve napomene na metajezičnoj
razini prenesene iz Eisenbernerove knjige, koja se u prilogu potanko opisuje. Također se temeljito razmatra pojam »anagramiranja«, jer Eisenberner svagda navodi i premetaljku (anagram) hebrejskoga imena u latiničnome zapisu i njegova prijevoda na latinski. Potom se obrađuju svi primjeri koji sadržavaju neku metajezičnu napomenu,
kako oni iz Eisenbernera, tako i oni iz Vitezovića. Pri tome se pojedina Vitezovićeva (tj. Eisenbernerova) napomena uspoređuje s izvornim hebrejskim zapisom dotičnoga imena te se pokazuje da su takve napomene iznimno važne, jer se pri navedenu gubitku raznolikosti u latinskoj prilagodbi, tj. u latiničnome zapisu, gubi ujedno i razlika u
značenju dvaju izvorno različitih hebrejskih imena. Da bi se pak pojedino značenje što jasnije odredilo, te ujedno usporedilo s Eisenbernerovim prijevodima na latinski, te s Vitezovićevim prijevodima na hrvatski, razmatraju se značenja temeljnih hebrejskih
riječi, ili temeljnih hebrejskih oblika, od kojih su pojedina imena izvedena. Na kraju se, na temelju navedene raščlambe, upozorava na određene Eisenbernerove propuste, a koje je u svoj rječnik, tj. u njegov četvrti dodatak, prenio i sam Vitezović.
U radu se daje pregled Vitezovićevih fitonima koji nisu zabilježeni u Akademijinu rječniku, i kao takvi mogu svjedočiti o starijim, danas zaboravljenim nazivima ili o varijantnim likovima koji bi ...zbog toga mogli biti karakteristični za Vitezovićev Senj. Osim toga daje se pregled onih sinonimnih naziva koji svjedoče o Vitezovićevu nastojanju da objedini sastavnice hrvatskog književnog leksika koji se sastojao od različitih dijalektnih osnova.
U prilogu se daje sumarni pregled dosadašnjih starijih i novijih istraživanja o Vitezovićevu rječniku, najnovija otkrića njegovih predložaka i detaljno se opisuje leksikografska koncepcija Rječnika ...(grafijska, sinonimijska, leksička). Zbog izuzetnog leksičkog bogatstva i važnosti za hrvatsku leksikografiju i povijest jezika ukazuje se na potrebu objavljivanja tog rukopisnog djela.
PDF
