U ovom tekstu autori su pokušali cjelovito prikazati slučaj poznat kao Đoković case, vjerojatno najveći pravni skandal u posljednje vrijeme, skandal koji je završio deportiranjem najboljeg svjetskog ...tenisača Novaka Đokovića iz Australije gdje je došao (necijepljen) kako bi po deseti put pobijedio na Australian Openu i tme postao prvi tenisač u povijesti sa 21 Grand Slam titulom (i još tko zna koliko u budućnosti). Ulazna australska viza dva je puta poništena; prvo poništenje „sanirao“ je sud svojom odlukom prema kojoj je poništenje bilo nezakonito, drugo poništenje (ono prepoznato kao diskrecijska ovlast ministra) također se pokušalo „sanirati“ putem suda, ovaj put bez uspjeha, ali uz tvrdnju da se kod takve (diskrecijske) ovlasti provjerava samo je li odluka koju je donio australski ministar imigracije „iracionalna ili pravno nerazumna“. Zaključak je da deportacija nije bila protupravna, ali je modus operandi državnih vlasti (bez obzira na razinu) prava pravna katastrofa uslijed čega je Novak Đoković zasigurno bio izložen potpuno nepotrebnom šikaniranju i tretiranju kao da je počinio neko od težih kaznenih djela.
In this text, the authors try to present the case known as the Djokovic case, probably
the biggest legal scandal in recent times, a scandal that ended with the deportation of the
world’s best tennis player Novak Djokovic from Australia, where he came (unvaccinated)
to win the Australian Open for the tenth time and to became the first tennis player in
history with 21 Grand slam titles (and who knows how many more in the future). The
Australian entry visa was annulled twice, the first annulment was “repaired” by a court
ruling that the annulment was illegal, the second annulment (recognized as a minister’s
discretion) was also tried to be “repaired” by a court, this time without success but with
the claim that such (discretionary) powers only check whether a decision made by the
Australian Minister of Immigration is “irrational or legally unreasonable”. The conclusion
is that the deportation was not illegal, but the modus operandi of the state authorities
(regardless of the level) is a real legal catastrophe, as a result of which Novak Djokovic
was certainly exposed to completely unnecessary harassment and treatment as if he had
committed one of the most serious crimes.
U ovom je radu dan kritički prikaz prava na samoodređenje u kontekstu filozofske rasprave o imigraciji. U toj se raspravi pravo na samoodređenje uglavnom promatra kao temelj prava suverenih država na ...kontrolu i ograničenje imigracije. Argument iz samoodređenja za ograničenje imigracije – koji se poziva na pravo zajednice da se odredi i zaštiti određena dobra poput nacionalne kulture, prava na udruživanje ili prava vlasništva građana – počiva na specifičnoj interpretaciji samog prava na samoodređenje. Samoodređenje se u ovim raspravama promatra kao pravo koje je tijesno povezano s pravom na kontrolu i definiranje članstva zajednice, odnosno s pravom na kontrolu karakteristika zajednice i njezina budućeg razvoja. Ovoj interpretaciji prava bit će suprotstavljena interpretacija samoodređenja kao prava na samoupravljanje koja ne uključuje kontrolu nad članstvom kao bitan element. Time će se otvoriti prostor za propitivanje daljnjih implikacija ovakve interpretacije prava na samoodređenje u kontekstu rasprave o imigraciji.
U radu se analiziraju politike državljanstva i imigracije u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na etnifikaciju i marketizaciju građanstva koja se odvija u posljednja tri desetljeća. Studija polazi od ...koncepta građanstva kao "diferenciranog članstva" koji pretpostavlja da su beneficije članstva nejednako raspoređene među različitim subjektima građanstva neovisno o njihovom formalnom državljanskom statusu i često u suprotnosti s dominantnim nacionalnim mitologijama. Po modelu Rogersa Brubakera i njegovog koncepta "socijalnog zatvaranja", studije državljanstva u Hrvatskoj dosad su se bavile problematikom etniciteta i formalnog članstva. Pri tome, etnicitet se poima kao ključna kategorija koja pretpostavlja stjecanje državljanstva i građanskih prava. Nasuprot tome, slijedeći pristup Brigdet Anderson, u ovom radu na etničko državljanstvo gledam kao političku strategiju kojom se održava mit da sudjelovanje u naciji nosi jasne simboličke i materijalne koristi članstva. Ovaj rad nastojat će pokazati da procesi komodifikacije djeluju protiv logike etnonacionalizma pa se građanska prava rastaču u korist tržišta, a na štetu ciljanih socioekonomskih skupina unutar (etno)nacionalne većine i manjina. Socijalno građanstvo koje Brubaker i literatura "socijalnog zatvaranja" zanemaruju kritično je za razumijevanje građanstva kao koncepta i društvene prakse.
U radu se pregledom različitih i često suprotstavljenih pogleda na odnos islama i Zapada nastoji pridonijeti njegovu boljem razumijevanju i osvjetljavanju islamofobije kao staroga, ali sve ...aktualnijega i po svemu relevantnoga društvenog problema. Nakon kratkoga povijesnog pregleda razumijevanja odnosa islama i Zapada i definiranja islamofobije razmatraju se suvremeni radovi koji se iz različitih perspektiva bave problematikom toga odnosa. Najprije se daje uvid u one radove zapadnih teoretičara koji o odnosu islama i Zapada govore u okviru ideje o srazu civilizacija, pri čemu se na islam često gleda kao na nemodernu religiju i kulturu čiji pripadnici odbacuju zapadnjačke vrijednosti poput demokracije, slobode i rodne ravnopravnosti. Nasuprot njima predstavljaju se radovi autora koji se svojom argumentacijom suprotstavljaju tim stereotipnim pogledima na islam. Među takvim su radovima i oni koji kritički progovaraju o islamofobiji u suvremenome zapadnom društvu, bilo da iznose rezultate znanstvenih istraživanja islamofobije ili da dokumentiraju dominantnu medijsku sliku islama koja perpetuira stereotipe, osobito poslije terorističkih napada na New York 2001. Naposljetku se zaključuje da bez obzira na provenijenciju radova koji govore o odnosu islama i Zapada i na vrstu njihove argumentacije oni najčešće islam i Zapad ponajprije tumače kao dva odvojena, zaokružena i na svojevrstan način nespojiva svijeta. Pritom se, smatraju autorice, ne pristupa esencijalistički i redukcionistički samo islamu, kao što bi se moglo pretpostaviti, nego i Zapadu, a odnos islama i Zapada pojednostavljuje se i shematizira.
Rad se bavi pitanjem ulaska radnih migranata u suvremenoj političkoj teoriji i analizira kako tom pitanju pristupaju kozmopolitizam i komunitarizam kao dvije suprotstavljene političko-teorijske ...struje mišljenja. Cilj rada je pokazati da su ta dva pristupa u nekim točkama pomirljivi unatoč dihotomiji u njihovim temeljnim teorijskim postavkama. U tu svrhu autorica najprije analizira kozmopolitski pristup kroz etiku diskursa i argumente u prilog otvorenijim granicama s pozicije etičkog univerzalizma i jednake moralne vrijednosti svih ljudskih bića. Oni se potom suprotstavljaju komunitarističkim argumentima u prilog ograničavanju prava na useljenje migranata iz perspektive ontoloških, deontoloških, društveno-političkih, pravno-političkih i etičkih argumenata kojima zajednica opravdava svoje pravo na zatvaranje granica. Rad uočava dodirne točke između kozmopolitizma i komunitarizma u načinu određivanja pravila ulaska, te u nužnosti obrazlaganja isključivanja onima kojima je ulazak ograničen ili zabranjen. U zaključnom razmatranju rad promišlja kako uočene teorijske podudarnosti mogu biti važne za položaj radnih migranata na zakonodavnoj i javno-političkoj razini.
Expanding Boundaries Laine, Jussi P; Moyo, Inocent; Changwe Nshimbi, Christopher
2021, 20201227, 2020, 2020-12-28, Letnik:
1
eBook
This book challenges the common European notions about African migration to Europe and offers a holistic understanding of the current situation in Africa. It advocates a need to rethink Africa-Europe ...relations and view migration and borders as a resource rather than as sources of a crisis.
Migrant movement from Africa is often misunderstood and misrepresented as invasion caused by displacement due to poverty, violent conflict, and environmental stress. To control this movement and preserve national identities, the EU and its various member states resort to closing borders as a way of reinforcing their migration policies. This book aims to dismantle this stereotypical view of migration from Africa by sharing cutting-edge research from the leading scholars in Africa and Europe. It refutes the flawed narratives that position Africa as a threat to European societies, their economies, and security, and encourages a nuanced understanding of the root causes as well as the socioeconomic factors that guide the migrants’ decision-making. With chapters written in a concise style, this book brings together the migration and border studies in an innovative way to delve into the broader societal impacts of both. It also serves to de-silence the African voices in order to offer fresh insights on African migration – a discourse dominated hitherto by the European perspective.
This book constitutes a valuable resource for research scholars and students of Border Studies, Migration Studies, Conflict and Security Studies, and Development Studies seeking specialisation in these areas. Written in an accessible style, it will also appeal to a more general public interested in gaining a fuller perspective on the African reality.
Rad počinje skiciranjem pozicije neizravnoga kozmopolitizma, čiji je začetnik Thomas Christiano. Polazeći od moralnoga kozmopolitizma (koji uključuje globalnu distributivnu jednakost i jednakost ...prilika), tvrdi se da njegove zahtjeve može ispuniti samo politički kozmopolitizam. Jedna od specifičnosti pozicije je njena implikacija da se može smatrati opravdanim ograničiti imigraciju u liberalno-demokratske države, u slučajevima u kojima bi takva imigracija mogla narušiti njihov liberalno-demokratski karakter, i time ih onemogućiti u dugoročnom stvaranju pravedne globalne političke zajednice, za što jedino one imaju potencijal. Problem na koji Christiano ukazuje jest iznalazak općenitijeg moralnog načela na kojemu bi se pozicija temeljila; ono bi trebalo odagnati nelagodu koja proizlazi iz toga da se zatvaranje granica, iz pozicije moralnoga kozmopolitizma, može istovremeno činiti duboko nepravednim, ali ujedno i potencijalno nužnim sredstvom postizanja željenog cilja. Glavni dio rada posvećen je mojem skiciranju i evaluiranju dvaju kandidata za takvo načelo. Prvi nacrt je utilitaristički; njegova jednostavnost i intuitivna privlačnost ozbiljno su narušene problemima koji se u njemu javljaju (odvratni zaključak; problem moralnih obveza prema budućim generacijama). Drugi nacrt, kojeg smatram privlačnijim, deontološki je. On se osniva na slici države kao moralne osobe, i zabrani njenog samouništenja (tvrdim da, u tom kontekstu, otvaranje granica može biti analogno moralno nedopustivom samoubojstvu iz interesa). U njemu se oslanjam na uvide iz Kantove političke i moralne filozofije, ukazujući na svojevrsni otklon od Christianove pozicije do kojega to dovodi (ali za koju smatram da, u konačnici, nije neprihvatljiva).
U ovom se radu, kroz studiju slučaja otoka Korčule, istraživalo pojavu novijeg doseljavanja na hrvatske otoke, odnosno doseljavanja stanovništva nakon 2000. Interes bio je usmjeren na domaće i strane ...useljenike koji većinu godine žive na Korčuli, odnosno kojima je otok mjesto stalnog boravka. Autoricu je zanimalo što ih dovodi na mjesta u kojima se bilježe negativni demografski trendovi, odnosno ona iz kojih se stanovništvo pretežito iseljava. Cilj rada bio je na temelju studije jednog otoka sustavno istražiti kontekst dolaska različitih migrantskih skupina, ispitati njihove razloge za preseljenje te naglasiti sve značajniju ulogu otoka u povratnim i dolaznim migrantskim tokovima. Teorijska podloga rada oslanja se na pristupe koji naglašavaju neekonomske razloge migracije (King, 2002) te migracije kao rezultat promjene životnog stila (Benson i O’Reilly, 2009a). Istraživački pristup bio je kvalitativan i uključivao je intervjue s 37 doseljenika. Osim intervjua primijenjena je i metoda ankete kako bi se dopunili demografski podaci o ispitanicima. Na temelju podataka iz intervjua i anketnih upitnika sugovornici su grupirani u tri osnovne skupine prema njihovoj glavnoj vezi s otokom: a) migranti povratnici (trinaest ispitanika), b) bračni migranti/ice (dvanaest ispitanika) i c) doseljenici – bez prethodne bračne ili rodbinske veze s otokom (dvanaest ispitanika). Na primjeru Korčule može se zaključiti kako su veći hrvatski otoci, usprkos negativnim demografskim trendovima, potencijalno privlačne destinacije za određeni broj domaćih i stranih doseljenika. Iako je teško očekivati značajniju revitalizaciju otočnog prostora, turizam svakako dovodi nove aktere u njega. Veliki otoci u povoljnijoj su poziciji s obzirom na veći broj stanovnika i veću gustoću društvenih odnosa te veću količinu sadržaja i infrastrukturne opremljenosti.
PDF
