Inkarnacija i umjetnost Šimić, Krešimir
Kairos (Hrvatsko izd.),
05/2009, Letnik:
3, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Although art in its symbolic and aesthetic dimension has always been an important means for religious communication, it seems that in the secular world – when the traditional theological discourse ...becomes incommunicative – it becomes an autonomous theological scope, notably because it becomes a potential source of new theological cognition as well as a conclusive medium of communication, that is, a new discourse on faith. However, the philosophy of art which has been around for two millennia – notably from Martin Heidegger – began to observe art from an ontological perspective. Thus, art became not only a decoration of culture, but also the location for the manifestation of the Being, as indeed setting up the truth (M. Heidegger). Thereby the philosophy of art has approximated the theology of the core Christian incidence of the revelation: the incarnation of the Son of God, the Logos. Therefore it seems that the ontological deliberation of art as indeed setting up the truth viewed from a theological perspective allows, on the one hand, a clearer articulation of the theology of incarnation, and, on the other hand, the theology
of incarnation offers valuable impulses for an ontologically based philosophy of art. In this paper, by analyzing the philosophy of art, precisely Heidegger’s ontology of the art, the author will endeavor to abstract the possible incentives for a theology of incarnation.
Tjelesnost i virtualnost Milivojević, Tatjana; Cvetkovska-Ocokoljić, Violeta; Jovanović, Dragana
In medias res,
09/2013, Letnik:
2, Številka:
3
Paper
Odprti dostop
Moje tijelo je osnova i točka susretanja svega postojećeg za mene. Međudjelovanje i objedinjenost osjetilnih sustava u jedinstvenoj, konkretnoj svijesti o svom jastvu i o svijetu, tvore cjelovito ...iskustvo, koje svoj sublimirani izraz nalazi u umjetnosti. Analogije, metafore, simboli, značenja i spoznaja izranjaju iz neurofizioloških sustava svih osjetila. Međutim, medijska virtualna stvarnost, isključivo je audiovizualna, s dominacijom vizualnog. Ostala eksteroreceptivna osjetila (dodir, miris i okus), kao i interoreceptivna (visceralna) i proprioreceptivna osjetila (informacije iz mišića, osjećaj tijela kao „uzemljenosti“ u svijetu) ostaju nestimulirana i nezaposlena. Budući da je oblikovanje bogatstvo i tanano diferenciranje iskustva, stoga razvoj i realizacija kreativnih potencijala, niču iz raznovrsnosti i integriranosti opažajno-osjetilne osnove, pokušat ćemo dokučiti moguće posljedice redukcije osjetilnog iskustva na samo dva dominantna osjetila: vid i sluh.
Priroda osobnoga identiteta u konačnici je teološke naravi. Pomoću pregleda nekih nedavnih filozofskih dokaza o duši (u analitičkoj filozofskoj tradiciji) članak izlaže razloge zašto duša objašnjava ...osobni identitet zbog prirode fenomenološke svijesti kao esencijalnoga deskriptora osobe. Ipak, taj zaključak potkrjepljuje teološko razmišljanje o osobnom podrijetlu i kraju života. Pomoću vođenoga razmišljanja o podrijetlu osoba i kraju života (promatranim kroz istraživanje slučajeva demencije) daljnje predložene informacije o osobi kao supstanciji svijesti otkrivaju više od onoga što se otkriva samo filozofskim ili znanstvenim analizama. Na taj način, i nadovezujući se na Priestov nedavni rad, članak je skica osobnoga identiteta kao duševnoga identiteta koji nadilazi ono što Priest naziva uvjetovani način neuvjetovanoga načina teologije.
