S obzirom na činjenicu da je uloga lokalnog stanovništva ključna u razvoju održivog turizma od velike je važnosti kontinuirano mjeriti, ispitivati i pratiti njihovu percepciju i stavove prema ...turističkim aktivnostima u njihovoj zajednici. Uzimajući u obzir ekonomske, sociokulturne i ekološke utjecaje turizma, ova studija istražuje ulogu percepcije stanovnika o navedenim utjecajima, razine njihove informiranosti o turističkim aktivnostima kao i socio-demografskih karakteristika u razini njihove potpore razvoju turizma. Istra je odabrana kao područje istraživanja jer se radi o županiji koja privlači najveći broj turista u Hrvatskoj, a zbog kontinuiranog rasta broja turista potrebno je analizirati kako se stanovnici nose s takvim trendovima i podržavaju li takav razvoj. U tu svrhu provedeno je terensko istraživanje u kojem je prikupljen 865 ispravno ispunjen anketni upitnik. Prikupljeni podaci su analizirani primjenom metoda deskriptivne statističke analize, analize pouzdanosti i regresijske analize. Rezultati ukazuju na to da što su percepcije ekonomskih i sociokulturnih utjecaja turizma pozitivnije, to je veća potpora lokalnog stanovništva njegovom daljnjem razvoju. S druge strane, percepcije o utjecaju turizma na okoliš, kao i socio-demografske karakteristike stanovnika, nisu se pokazale kao značajni prediktori potpore razvoju turizma. Zanimljiv nalaz se odnosi na činjenicu da, kada je riječ o potpori razvoju turizma, nema značajnih razlika između stanovnika koji žive na obali Istre i onih koji žive udaljenije od mora.
Considering that the role of local people in the development of sustainable tourism is crucial, it isof great importance to continuously measure, observe and monitor their perception and attitudetowards tourism activities in their community. Taking into account the economic, socio-cultural andenvironmental impacts of tourism, this study examines the role of residents’ perceptions of theseimpacts, their level of information about tourism activities and socio-demographic characteristicsin determining the extent of their support for tourism development. Istria was chosen as the studyarea because it is the region with the highest number of tourists in Croatia. Due to the continuousincrease in the number of tourists, there is a need to find out how residents deal with such trendsand support such development. A field study was conducted, in which 865 completed questionnaireswere correctly recorded. The collected data were analyzed using the methods of descriptive statisticalanalysis, reliability analysis and regression analysis. The results show that the more positive theperception of economic and socio-cultural impacts of tourism, the greater the support of local peoplefor further tourism development. In contrast, perceptions of environmental impacts of tourism andsocio-demographic characteristics of residents were not found to be significant predictors of residents’support. An interesting result is the fact that there are no significant differences in support for tourismdevelopment between residents living on the coast of Istria and those living far from the sea.
Demografska povijest Dalmacije i njezina zaleđa u kasnom srednjem i ranom novom vijeku bitno je obilježena migracijama i privremenim ili trajnim doseljenjima većih skupina morlačkog (vlaškog) ...stanovništva. Vranski je prostor u tom pogledu, a isto se može reći i za čitavu zadarsku regiju, slabo istražen, posebice kada je riječ o 15. i 16. stoljeću. Ovim ćemo prilogom nastojati ispuniti barem dio te historiografske praznine, usredotočujući se na period od četrdesetih godina 15. stoljeća do početka Ciparskog rata 1570. godine. U prvom ćemo dijelu rasprave razmotriti arhivske vijesti o sezonskim migracijama morlačkih katuna, koji su često zimi iz svojih staništa u hrvatskom zaleđu dolazili na mletačke pašnjake u okolici Vrane. Potom ćemo se posvetiti migracijskim procesima uzrokovanim osmanskim osvajanjima, pri čemu ćemo posebno pratiti tragove morlačke populacije poznate pod nazivom Vlasi Istre ili Morlaci Istrijani, koja je od 20-ih god. 16. st. davala demografski pečat pograničnom prostoru šireg zadarskog zaleđa, obremenjenog mletačko-osmanskim trvenjima i ratnim sukobima.
Istarski poluotok bogat je mineralnim sirovinama, ponajprije karbonatnim i silicijskim sedimentnim stijenama koje su na ovom području neraskidivo povezane procesom koji se naziva silicifikacija. ...Silicijske sedimentne stijene (rožnjaci) zbog svoje su tvrdoće i školjkastog loma vrlo pogodne za izradu oruđa lomljenjem ili cijepanjem, stoga je znanje o ležištima ove vrste stijena bilo vrlo važno za prapovijesne zajednice u Istri. U ovom radu iznijet ćemo osnovne podatke o primarnim i sekundarnim ležištima rožnjaka na području hrvatskog dijela Istarskog poluotoka, vizualne i mehaničke karakteristike sakupljenih uzoraka, kao i mikropetrografske karakteristike određene pomoću binokularnog polarizacijskog mikroskopa. Iznijet ćemo podatke o geološkoj starosti stijene domaćina u kojima su zabilježeni rožnjaci. Spomenut ćemo terminološku problematiku u arheološkoj literaturi te postaviti pitanje istraživanja provenijencije istarskog rožnjaka, odnosno mogućnost raspoznavanja sirovine s različitih ležišta na poluotoku. Spomenut ćemo i arheološka nalazišta na kojima je zabilježena prisutnost istarske sirovine. Na nekim ležištima rožnjaka pronađene su i izrađevine, odnosno jezgre koje su služile za proizvodnju odbojaka ili sječiva, a koje su također dokumentirane.
The Istrian Peninsula is rich in mineral resources, primarily carbonate and siliceous sedimentary rocks, which are inextricably linked by a process called silicification. Due to their hardness and conchoidal fracture, siliceous sedimentary rocks (cherts) are very suitable for knapping tools, therefore the knowledge about the location of chert deposits was very important for prehistoric communities in Istria. In this paper, we will present basic data on primary and secondary chert deposits in the Croatian part of the Istrian Peninsula, visual and mechanical characteristics of the collected samples, as well as micropetrographic characteristics determined using a binocular polarizing microscope. We will present data on the geological age of the host rock in which cherts were recorded. We will mention the terminological issues in the archaeological literature and raise the issue of research into the provenance of Istrian chert, that is, the possibility of identifying the raw material from different deposits on the Peninsula. We will also mention the archaeological sites where the presence of Istrian raw materials was recorded. Artifacts and cores used to knap flakes and blades were also found and recorded on some of the surveyed chert deposits.
V prispevku so prikazana hišna imena v dveh krajih slovenske Istre – na Šaredu1 , ki je bil do konca 19. stoletja skoraj neposeljen (popis iz leta 1869 beleži le 32 prebivalcev), in na Pomjanu, kjer ...je zgodovina naseljevanja veliko starejša. Tu so lastna zemljepisna imena številčnejša in bogatejša. Medtem ko smo na Šaredu zapisali večinoma hišna imena, ki razkrivajo poreklo prebivalcev, na primer pri Glemčanih, pri Doljanih, pri Rakitljanih ipd., smo na Pomjanu slišali raznovrstnejša poimenovanja, na primer pri Gunjaču, pri Malnarci, pri Vikiču, pri Kapitanu, pri Šolčoki idr.
U radu je pregled obiteljskih nadimaka potvrđenih u selu Bertoki kraj Kopra
popraćen analizom njihova podrijetla. Govor Bertoka dio je rižanskoga poddijalekta
koji sa šavrinskom varijantom tvori ...slovensku istarsku dijalektnu skupinu.
Starosjedioci u Bertokima – Istrani s romanskim i slavenskim korijenima – govore
istarskim dijalektom talijanskoga i slovenskoga podrijetla. Dakle, u Bertokima
postoji suživot slovenskoga jezika – bertošanskoga, kako ga zovu mještani, i
istarskovenecijanskoga zvanoga bertosano.
Istraživanjem je utvrđeno da je u Bertokima i u drugim dvodijalektnim naseljima
prijelaz iz slavenske jezične i kulturne tradicije u romansku većega intenziteta
nego u naseljima čiji stanovnici govore samo jednim dijalektom. Bertošanci
koji govore romanski uglavnom su receptivno dvojezični, dok su stanovnici slovenskoga
podrijetla aktivno dvojezični. Taj se fenomen može pripisati sociolingvističkomu
položaju Istrana u prošlosti.
Građa je prikupljena u razgovorima sa starosjediocima slovenskoga podrijetla.
Obiteljski nadimci zapisivani su tijekom razgovora te tijekom (kasnijega) preslušavanja
snimaka. Zabilježeno je i analizirano trideset šest obiteljskih nadimaka.
Oni su nastali od: osobnih imena (npr. pri Drejčkih), prezimena (npr. pri Marticih),
toponima (npr. pri Papečih), naziva zanimanja (npr. pri Tonetu šuštarju),
naziva biljaka (npr. pri Panankuli), naziva životinja (npr. pri Čuketih) te od osobnih
nadimaka (npr. pri Trakajih).
Etimološka analiza pokazala je da većina obiteljskih nadimaka potječe iz istarskovenecijanskoga,
stoljećima prisutnoga u Bertokima.
Istra kroz željezno doba Kristina Mihovilić
Arheološki vestnik (Acta archaeologica),
06/2021, Letnik:
72
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Istra v železni dobi Predstavljen je kratek pregled arheoloških raziskav železne dobe v Istri, od začetkov v 19. stoletju do najnovejših arheoloških izkopavanj. Ob tem je poudarjen doprinos prof. ...Staneta Gabrovca k poznavanju istrske železne dobe, ki ga je prispeval z raziskavami, zgledom in spodbudami svojim študentom na Filozofski fakulteti Univerze v ljubljani. Sledi prikaz kronološke sheme za istrsko kulturno skupino, njen kulturni razvoj je razčlenjen na šest časovnih stopenj (I–VI). Značilno je, da se v pogrebnem obredju obdrži sežiganje umrlih od začetkov v 12. st. pr. n. št. (Istra I) pa vse do rimskega podjarmljenja konec 3. oz. na začetku 2. st. pr. n. št. (Istra VIa). Čeprav se v kulturnem razvoju nakazuje kontinuiteta, je v materialni kulturi posameznih kronoloških stopenj zaslediti spremembe. Na eni strani odsevajo stike Istre z drugimi kraji, ki so bili osnovani predvsem na pomorsko-trgovskih povezavah, na drugi kulturne vplive sosednjih in tudi bolj oddaljenih ekspanzivnih kulturnih skupin na Apeninskem polotoku (Piceni, Etruščani) in v severnojadranskem zaledju (Bologna, Este) ter jugovzhodnih Alpah (svetolucijska in dolenjska kulturna skupina). K boljšemu poznavanju istrske skupine v železni dobi so pripomogla nova odkritja izredno dobro ohranjenih naselbinskih ostalin in grobov v Pulju, Rovinju, Bermu in na Sv. Martinu nad limskim zalivom in Monbrodu ter lesena šivana ladja pri Zambratiji, radiokarbonsko datirana v čas 1120–930 pr. n. št.
Cilj. Cilj je rada prikazati povijesni razvoj čitaoničkog pokreta u Istri na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće s naglaskom na čitateljska društva središnje Istre na primjeru Hrvatske čitaonice u Sv. ...Petru u Šumi.
Pristup/metodologija. Istraživanje čitaoničkog pokreta provedeno je na temelju analize sadržaja arhivskog gradiva i publikacija. Korišteni su izvorni zapisnici i drugi dokumenti Hrvatske čitaonice u Sv. Petru u Šumi, koji se nalaze u Župnome uredu, gradivo Državnog arhiva u Pazinu i tekstovi objavljeni u novinama Naša sloga i Pučki prijatelj.
Rezultati. Prvi dio rada daje pregled povijesti čitaoničkog pokreta u Istri u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Drugi se dio rada odnosi na osnivanje čitateljskih društava središnje Istre, s posebnim osvrtom na Hrvatsku čitaonicu u Sv. Petru u Šumi. Iako za većinu čitaonica preporodnoga razdoblja ne postoji sačuvana izvorna primarna građa, djelovanje Hrvatske čitaonice u Sv. Petru u Šumi moguće je rekonstruirati na temelju sačuvanih izvora. Ovaj rad donosi prikaz osnivanja Čitaonice, opisuje uvjete i vrste članstva te donosi popise nabavljenih publikacija. Daje se povijesni i politički kontekst djelovanja Čitaonice.
Originalnost/vrijednost. Radom se doprinosi utvrđivanju temeljnih obilježja razvoja čitaoničkog pokreta središnje Istre u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Donose se nove spoznaje o radu Hrvatske čitaonice u Sv. Petru u Šumi te ispravljaju neke činjenične pogreške koje su se ponavljale u sekundarnim izvorima.
Ključne riječi: čitaonica, čitaonički pokret, čitateljska društva, središnja Istra, Sv. Petar u Šumi
Cilj. Cilj je rada prikazati povijesni razvoj čitaoničkog pokreta u Istri na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće s naglaskom na čitateljska društva središnje Istre na primjeru Hrvatske čitaonice u Sv. ...Petru u Šumi. Pristup/metodologija. Istraživanje čitaoničkog pokreta provedeno je na temelju analize sadržaja arhivskog gradiva i publikacija. Korišteni su izvorni zapisnici i drugi dokumenti Hrvatske čitaonice u Sv. Petru u Šumi, koji se nalaze u Župnome uredu, gradivo Državnog arhiva u Pazinu i tekstovi objavljeni u novinama Naša sloga i Pučki prijatelj. Rezultati. Prvi dio rada daje pregled povijesti čitaoničkog pokreta u Istri u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Drugi se dio rada odnosi na osnivanje čitateljskih društava središnje Istre, s posebnim osvrtom na Hrvatsku čitaonicu u Sv. Petru u Šumi. Iako za većinu čitaonica preporodnoga razdoblja ne postoji sačuvana izvorna primarna građa, djelovanje Hrvatske čitaonice u Sv. Petru u Šumi moguće je rekonstruirati na temelju sačuvanih izvora. Ovaj rad donosi prikaz osnivanja Čitaonice, opisuje uvjete i vrste članstva te donosi popise nabavljenih publikacija. Daje se povijesni i politički kontekst djelovanja Čitaonice. Originalnost/vrijednost. Radom se doprinosi utvrđivanju temeljnih obilježja razvoja čitaoničkog pokreta središnje Istre u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Donose se nove spoznaje o radu Hrvatske čitaonice u Sv. Petru u Šumi te ispravljaju neke činjenične pogreške koje su se ponavljale u sekundarnim izvorima. Ključne riječi: čitaonica, čitaonički pokret, čitateljska društva, središnja Istra, Sv. Petar u Šumi
Dijelovi oltarne ograde iz crkve nepoznatog titulara u Valbandonu kraj Pule čine jednu od ikonografski i izvedbeno najzanimljivijih cjelina unutar korpusa istarske predromaničke skulpture. Osobito je ...zanimljiv plutej koji se nalazio s lijeve strane oltarne ograde, o čijoj kompoziciji postoje oprečna mišljenja istraživača. Izravne analogije tomu pluteju dosad nisu pronađene, a ni preostali dijelovi oltarne ograde nisu dovedeni u vezu s ulomcima kamenog namještaja s drugih lokaliteta, zbog čega se pretpostavljalo da je riječ o jedinoj realizaciji ne baš vještog lokalnog klesara. U ovom su radu identificirani specifični izvedbeni detalji po kojima je prepoznat rukopis valbandonskog majstora, a usporedbom tih reljefa s dijelovima liturgijske skulpture iz nekolicine drugih crkava utvrđena je njegova pripadnost određenom radioničkom krugu. Analiza motiva korištenih na tim lokalitetima uputila je na njihovu povezanost s majstorima koji su u kasnom 8. i početkom 9. stoljeća djelovali duž čitave istočne obale Jadrana. U ovom ćemo radu prije iznesenim tezama pridružiti i neka nova zapažanja, s ciljem boljeg poznavanja ne samo valbandonske skupine ulomaka već i upotpunjavanja ukupne slike obrtničko-klesarske produkcije poluotoka, ali i šireg istočnojadranskog prostora u razdoblju predromanike.
PDF
