Nikola Visković jedan je od najeminentnijih pravnih teoretičara Hrvatske i bivše Jugoslavije. Najpoznatiji je po svojoj integralnoj teoriji prava, koja nastoji pravnu pojavu objasniti izučavajući ...njezine tri dimenzije – društvene odnose, vrijednosti i pravne norme. Značajan dio njegovog opusa predstavlja i bavljenje tumačenjem prava. Između tumačenja prava i integralne teorije postoji niz poveznica, a između ostalog i stav pravnog kulturalizma, kao smjera integralističke misli, da je predmet tumačenja svako pravno-relevantno ponašanje, a ne samo pravna norma, kao što smatra tradicionalno usmjerena normativistička misao. Kao glavne teze na kojima počiva Viskovićeva teorija tumačenja možemo navesti: osnovna funkcija tumačenja jest utvrđivanje više mogućih značenja jednog nejasnog i/ili višeznačnog pravnog akta i opredjeljenje za jedno – najpovoljnije značenje; pravne akte tumače svi pravni subjekti koji su intelektualno sposobni da shvate, tj. da rekonstruiraju ili konstruiraju značenja pravnih akata; pravo je proces međuljudskog komuniciranja, a tumačenje je jedna od završnih radnji u tom procesu; svaka pravna pojava tumači se pomoću više metoda; do najpogodnijeg značenja pravnih pojava dolazi se pomoću vrijednosno-teleološke metode, itd.
Spovid općena i Kožičićevo Zrcalo svestnoe u širem i užem smislu ulaze u skupinu ispovjedničkih tekstova, a zajedničko im je i to da su oba prijevodi, jedan s talijanskoga, a drugi s latinskoga ...jezika. S obzirom na tematsku vezu, ali i na činjenicu da su tekstovi nastali u razmaku od 34 godine u gradovima koji su geografski bliski te da je Š. Kožičić bio upraviteljem senjske biskupije, Spovid općena mogla je poslužiti Kožičiću kao predložak ili makar pomoć pri prevođenju toga dijela Oficija rimskoga. Ta će se mogućnost ispitati usporednom tekstološkom i jezičnom analizom istovrsnih temeljnih obrazaca vjere u dvama tekstovima čime će se rasvijetliti eventualne razlike u strukturi i obliku unutartekstnih sastavnica (darova, grijehova, zapovijedi i dr.), ali i jezične razlike među njima. Usporedbom dvaju tekstova sa svojim predlošcima utvrdit će se prijevodne strategije i književnojezične koncepcije dvaju prevoditelja.
Tradicija pisanja o slasticama i poslasticama potječe od davnih vremena. Motivi slastica i poslatica zastupljeni su i u književnom stvaralaštvu mnogih književnika. U ovaj rad uvrštena su izabrana ...lektirna književna djela iz Hrvatskog jezika za gimnazije koja povezuju motivi slastica i poslastica: 44 književnika iz svjetske i hrvatske književnosti napisala su 50 djela u koja su unijeli 62 različite vrste slastica i poslastica. Djela iz svjetske književnosti pisana su od renesanse do kasnog modernizma, a djela iz hrvatske književnosti od renesanse do postmodernizma. Rad je strukturiran u tri poglavlja. Prvo poglavlje, Slastice i poslastice u lektirama za gimnazije (izbor), sadrži dva potpoglavlja: 1. Svjetska književnost i 2. Hrvatska književnost; oba potpoglavlja sadrže kronološki popis književnopovijesnih razdoblja, književnika, naslova djela i (po)slastica zastupljenih u pojedinom djelu. Drugo poglavlje, Primjeri slastica i poslastica, sadrži sažeto objašnjenje, a zatim primjer svake (po)slastice zabilježene u izdvojenim lektirama. Treće poglavlje, Osvrt na vrste slastica i poslastica, sadrži dodatni komentar. Slastice i poslastice donose dio gastronomske kulture pojedinog društvenog sloja, vremena i države.
Potreba za tjelesnim aktivnostima jedna je od osnovnih razvojnih karakteristika učenika u ranom razdoblju, pa dio učenja stranih jezika u 1. razredu moraju biti i komponente sporta (mogu biti kao ...uvodne motivacije, u glavnom dijelu, igre opuštanja, zaključak). U ovom članku iznijela sam neke ideje kako možemo uključiti engleski pojmove i izraze u tjelesne aktivnosti ili kako s tjelesnim aktivnostima obogatimo učenje engleskog jezika u 1. razredu, kako tijekom redovite nastave tako i tijekom produženog boravka. Tjelesne aktivnosti i igre, koje sam također praktički isprobala, većini su djece zabavne i zanimljive. Uz njihovu pomoć djeca brže uče, a njihovo znanje je trajnije.
U hrvatskome ćiriličkom korpusu važno mjesto zauzima dubrovačka sastavnica u kojoj je rukopisna ćirilička tradicija njegovana stoljećima i koja obuhvaća tekstove različitih funkcionalnih registara, ...posebice bogata u 16. stoljeću. Među opsežnijim tekstovima dubrovačke ćiriličke pismenosti nalazi se i „Libro od mnozijeh razloga“, zbornik pretežno nabožnoga sadržaja iz 1520. godine. Objavljujući ga u cijelosti prije stotinjak godina, Milan Rešetar ustvrdio je da su njegovi članci nastali pod utjecajem različitih predložaka „okrenutih“ na dubrovački govor: glagoljičkih na narodnome i ćiriličkih na crkvenoslavenskome jeziku te talijanskih, a pronašao je čak i kajkavski utjecaj. Takvo „okretanje na dubrovački“ nije isključiva značajka „Libra od mnozijeh razloga“, već je međudijalektna adaptacija potvrđena i u drugim hrvatskim tekstovima 16. stoljeća. U ovome radu prikazuju se razine čakavsko-štokavske prilagodbe u jeziku „Libra“ na primjeru dviju njegovih pjesama, a potom uspoređuju s drugim primjerima čakavsko-štokavskih i čakavsko-kajkavskih prilagodbi iz 16. stoljeća, čime se teži dati prilog boljem razumijevanju odnosa među hrvatskim narječjima i dijalektima u ranome novovjekovlju.
Misal hruacki (1531) Šimuna Kožičića Benje zauzima posebno mjesto među hrvatskoglagoljskim misalima. Recentna su istraživanja naime utvrdila da je riječ o prvoj hrvatskoj potpunoj redakciji ...biblijskih čitanja prema Vulgati, pri čijem se priređivanju Kožičić zasigurno služio nekim onovremenim latinskim misalom venecijanske provenijencije. Budući da je sintaksa ostala uglavnom izvan dovida dosadašnjih istraživanja, ovdje se pažnja sustavnije posvećuje upravo toj jezičnoj razini. Slijedeći latinsku sintaksu, Kožičić s jedne strane rabi oblike i konstrukcije kojima odstupa od hrvatskocrkvenoslavenske tradicije, dok s druge strane gdjekad odstupa i od latinskoga i od hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika dajući prednost starohrvatskim konstrukcijama. Time se osmišljenost njegove koncepcije književnoga jezika, u kojoj je odnos hrvatskih crkvenoslavenskih i starohrvatskih (čakavskih) jezičnih elemenata uređen i donekle standardiziran, potvrđuje i na sintaktičkoj razini. Iako raščlamba odabranih sintaktičkih tema očekivano potvrđuje jaku ovisnost Misala hruackoga o latinskome predlošku, ujedno ukazuje i na to da s naglašavanjem toga utjecaja ne valja pretjerivati. Kožičić ne preslikava slijepo latinske konstrukcije samo radi približavanja predlošku, već latinski jezik shvaća ponajprije kao poticaj i primjer gradnje vlastitoga književnoga jezika te njegova oblikovanja na jasnim sintaktičkim načelima. ____________________ Šimun Kožičić Benja’s Misal hruacki (1531) holds a special place amongst the Croatian Glagolitic missals. Namely, recent studies have shown it to be the first comprehensive Croatian redaction of Bible readings according to the Vulgate, and to execute this redaction, Kožičić probably made use of some contemporary Latin missal of Venetian provenance. Since the syntax has largely remained outside the range of previous studies, it is thoroughly explored in this paper. While relying on Latin syntax, Kožičić ended up using forms and structures which to some degree deviate from the Croatian Church Slavonic language tradition. At the same time, he occasionally deviates from both Latin and Croatian Church Slavonic in favor of Old Croatian forms and constructions. Thus the analysis of the syntax also confirms the presence of planning in his conception of literary language, where the status of Croatian Church Slavonic and Old Croatian (Čakavian) elements is defined and to some extent standardized. While the analysis of the selected syntactic features, as expected, affirms the strong dependence of the Misal hruacki on its Latin template, it also shows that the impact of this template should not be overstated. Kožičić does not blindly copy Latin constructions in order to adhere to his source, but rather takes Latin as an incentive and a reliable model on which he can construct a literary language based on clear syntactic principles.
Poleg - zlasti besediloslovnega - raziskovanja sodobnega stanja more biti zanimivo, kako je členke v prvem tiskanem slovenskem besedilu uporabljal Trubar, se pravi, kakšen je položaj členkov v ...izhodiščni točki, ko je jezik "spremenil agregatno stanje". Da je v katekizmu slaba četrtina različnih členkov glede na današnje število, je razumljivo tako z vidika razvoja kakor besedilnovrstne omejenosti katekizemskega besedila (v pridigi npr. je pogostnost različnih členkov nekaj večja). Najpogostejši (mestoma blizu prirednovezniški vlogi) je členek tudi, drugi najpogostejši je navezovalni pa (pag), sorazmerno visoko je uvrščen vsaj (z nekaj nejasnimi primeri), redek, a zanimiv je ja (ia; v celotnem Katekizmu trikrat) ipd. - Prispevek si przadeva podpreti misel, da so členki nasploh, kakor tudi že v prvem tiskanem besedilu, kazalnik intelektualizacije jezika na sporočanjski ravni.
V članku primerjamo Trubarjevi izdaji Pisma Rimljanom iz 1560 in 1582. Z izdajo 1560 je nadaljeval prevajanje prvega dela Novega testamenta, medtem ko je izdaja 1582 integrirana v celotni Novi ...testament. V izdaji iz 1582 je glede na izdajo iz 1560 več kot 400 jezikovnih sprememb. Spremembe so klasificirane glede na tiskovne napake, morfološke popravke, skladenjsko navezavo, vstavke in izpuščanja, pravopisne spremembe (velika in majhna začetnica, fonetizacija, postavljanje ločil), spremembo pravopisne in fonetične norme (jat, s/s, z/i, polglasnik idr.), semantiko, morfologijo in tvorbo besed ter leksiko.
Z uporabo dveh komplementarnih metod korpusnega jezikoslovja, to je oblikoslovnega označevanja in tehnike grafičnega prikaza, bomo na odlomkih iz Dalmatinovega Pentatevha pokazali, kako je mogoče ...samodejno izpisovati dvojinske oblike, nanizane v linearnem poteku besedila, in ob tem opozorili na trdnost dvojinskih oblik v besedilnem kontekstu, v katerem je dvojina hkrati slovnična in pomenska kategorija.
Prehod slovenskega jezika iz kulturnega v knjižni je mogoče utemeljiti neposredno s pojavom zavestnega jezikovnega funkcionalizma v teološkem in pragmatičnem smislu, posredno pa z zavestjo ontološke ...vrednosti jezika in iz tega izvirajočega temeljnega, tedaj še implicitnega spoznanja o neupravičenosti vrednostne hierarhizacije jezikov. - Analiza Uvoda v Bohoričevo slovnico izloča tako funkcionalistični kot ontološki vidik razumevanja jezika, Dalmatinov prevod Biblije pa udejanja jezikovno kompetenčnost tedanjega časa na takšni ravni, da lahko govorimo o 16. stoletju kot narodotvornem času slovenstva.
PDF
