U radu se analizira i problematizira proces tranzicije koji je hrvatska upravno-činovnička elita, napose veliki župani, prošla nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Kao privilegiran dio društva u ...Monarhiji, nakon Prvoga svjetskog rata i ulaska hrvatskih pokrajina u Kraljevstvo SHS (Kraljevinu Jugoslaviju), položaj hrvatske upravne elite radikalno se promijenio. Autorica razmatra društvene
i političke uvjete s kojima se hrvatska upravna elita suočavala od 1918. do sredine 1920-ih godina.
Autor na temelju relevantne literature i objavljenih izvora analizira sličnosti i razlike u politici komunističkih režima u Jugoslaviji i Poljskoj, a s obzirom na sličnosti i razlike u njihovim ...socijalističkim sustavima i međunarodnom položaju u određenim povijesnim razdobljima. Naime, iako su obje zemlje nakon Drugoga svjetskog rata uspostavile sovjetski tip državnog socijalizma, Jugoslavija je 1948. raskinula savez sa sovjetskim komunističkim blokom te uspostavila poseban oblik socijalističkog uređenja, koji je s vremenom nazvan samoupravni socijalizam. S druge strane Poljska je ostala pod čvrstim nadzorom sovjetskoga komunističkog režima, sve do njegova pada. Autor u ovom radu analizira razdoblje od uspostave komunističke vlasti u Jugoslaviji i Poljskoj 1945. godine do početka Drugoga vatikanskog koncila 1962. godine.
Based on relevant literature and published sources, the author analyzes the similarities and differences in the policies of the communist regimes in Yugoslavia and Poland, especially in terms of similarities and differences in their socialist systems and international position in certain historical periods. Namely, although both countries established the Soviet type of state socialism after the Second World War, from 1948 Yugoslavia left the Soviet communist bloc and gradually established a special form of socialist regime that was later called "self-governing socialism". On the other hand, Poland remained under the strong control of the Soviet communist regime until its collapse. In this paper, the author analyzes the period from the establishment of the communist regime in Yugoslavia and Poland in 1945 to the beginning of the Second Vatican Council in 1962.
The monograph addresses the question of Yugoslav automobile heritage and memory. The vehicle of choice in this endeavour is the Crvena Zastava make Zastava 750, better known as Fičko. The author ...traces the post-Yugoslav stories of the car as an object that left a deep mark in automobile and memorial landscapes of the latter 20th and early 21st centuries. As an object of memory and tinkering, Fičko is used as a metaphorical vehicle to address the issues related to nostalgia and memory, but also to engage with complex questions concerning automobile heritage and nationalisation of memory and industrial. Through the analysis of various practices of re-presencing the past he author thematises the relationship between affect and automobility in (digital) popular culture and not least the relationship to the Yugoslav socialist past in general.
U radu je analiziran slučaj udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije koji je duže od dvije godine bio u Katalogu odobrenih udžbenika, a potom je izbrisan iz kataloga. Analizom su obuhvaćene ...tri tematske cjeline (druga Jugoslavija, Republika Hrvatska, Domovinski rat), a analiza je provedena usporedbom sadržaja udžbenika s odredbama kurikuluma i drugih zakonskih i podzakonskih propisa koji su obvezujući za udžbenike povijesti. Uz to je pojašnjen i širi kontekst rasprava i sukoba koji u Hrvatskoj traju dva desetljeća glede problematike udžbenika i nastave povijesti. Analizom je zaključeno da sadržaj spornog udžbenika nije utemeljen ni na znanstvenim i obrazovnim standardima niti na propisanim vrijednosnim i etičkim zahtjevima, pa stoga ima iznimno razorne odgojne i obrazovne učinke. Na koncu je rad otvorio i ključno pitanje, kako je uopće bilo moguće da je takav udžbenik u ministarstvu uspio proći postupak stručne procjene i uvrštavanja u Katalog udžbenika.
This paper examines the case of a fourth-grade high school history textbook, which remained in the approved Textbook Catalogue for over two years before being removed. The analysis covers three thematic areas (the Second Yugoslavia, the Republic of Croatia, the Homeland War), comparing the textbook’s contents with provisions of the Curriculum and other laws and regulations that are binding for history textbooks. Additionally, the paper clarifies the broader context of debates and conflicts in Croatia over the past two decades regarding textbook issues and history teaching. The analysis concludes that the contents of the disputed textbook lacks foundation in scientific and educational standards, and prescribed value and ethical requirements, resulting in profoundly detrimental educational and upbringing effects. The paper raises fundamental questions about how such a textbook managed to pass the Ministry’s professional evaluation process and be included in the Textbook Catalogue.
Program historiografske modernizacije koji je – u vidu sveobuhvatne društvene povijesti sa ciljem prevazilaženja ograničenja tradicionalne, događajne povijesti – ustrajno zastupala Mirjana Gross nije ...bio ograničen samo na njezinu matičnu hrvatsku historiografiju već je izravno utjecao i na modernizacijska stremljenja u jugoslavenskim historiografijama tijekom tzv. „poznog socijalizma“. Polazeći od ocjene da je od ranih 60-ih 20. stoljeća Mirjana Gross bila ključnim promotorom „nove historije“ unutar zajednice jugoslavenskih povjesničara, u radu se nastoji analizirati njen program historiografske modernizacije, otpori na koje je nailazio kao i njegovi ukupni dosezi u jugoslavenskim okvirima.
Ovaj članak proučava razvoj rumunjsko-jugoslavenskih odnosa od 1948. do 1964. godine. Istražuju se dva različita razdoblja u njihovim odnosima. Prvo je od 1948. do 1953. godine, kad je došlo do ...sovjetsko-jugoslavenskog i rumunjsko-jugoslavenskog sukoba koji je, zapravo, predstavljao presedan koji će postupno razoriti jedinstvo socijalističkog tabora. Za drugo razdoblje (od 1954. do 1964.) vezani su početak normalizacije i zbližavanje Bukurešta i Beograda. To je odgovaralo njihovim nacionalnim interesima i predstavljalo je protutežu politici supersila. U vanjskoj politici dviju zemalja odražavali su se ideološka neslaganja i potreba za društveno-ekonomskim razvojem, a osjećao se i snažan utjecaj i iz komunističkog bloka i izvan njega.
EN: This article examines the evolution of the Romanian-Yugoslav relations from 1948 to1964. The study explores two different periods in the relations of these two countries. The first period was ...from 1948 to 1953, when the Soviet-Yugoslav and Roman-Yugoslav conflicts occurred, practically constituting a precedent that would gradually ruin the unity of the socialist camp. The second period (1954 – 1964) corresponds with the beginning of the normalization, bringing Bucharest and Belgrade even closer and aiming to satisfy their national interests and counterbalance the policy of the superpowers. Ideological divergences and the need for socio-economic development were reflected in the character of the foreign policies of the two countries, which were under a strong influence of interventions from inside and outside the communist bloc. HR: Ovaj članak proučava razvoj rumunjsko-jugoslavenskih odnosa od 1948. do 1964. godine. Istražuju se dva različita razdoblja u njihovim odnosima. Prvo je od 1948. do 1953. godine, kad je došlo do sovjetsko-jugoslavenskog i rumunjsko-jugoslavenskog sukoba koji je, zapravo, predstavljao presedan koji će postupno razoriti jedinstvo socijalističkog tabora. Za drugo razdoblje (od 1954. do 1964.) vezani su početak normalizacije i zbližavanje Bukurešta i Beograda. To je odgovaralo njihovim nacionalnim interesima i predstavljalo je protutežu politici supersila. U vanjskoj politici dviju zemalja odražavali su se ideološka neslaganja i potreba za društveno-ekonomskim razvojem, a osjećao se i snažan utjecaj i iz komunističkog bloka i izvan njega.
Muzeji povezani s događajima Drugog svjetskog rata, narodnooslobodilačkim pokretom, radničkim pokretom i srodnim temama, koje možemo zajednički nazvati muzejima revolucije, ugašeni su raspadom ...socijalističke Jugoslavije. Na hrvatskom prostoru postojalo je sedam specijaliziranih muzeja, četiri muzeja u sklopu spomen-područja, desetak memorijalnih zbirki u sastavu specijaliziranih muzeja i više od stotinu zbirki i stalnih izložbi unutar općih muzeja, instituta, škola i drugih ustanova. Povijest pamti postojanje ovih muzeja kao institucija, no sve se manje pamti izgled njihovih postava, kako stalnih tako i povremenih izložbi, kao i autori tih prostorno-likovnih rješenja. Đuka Kavurić jedan je od ključnih oblikovatelja muzejskih postava muzeja revolucije. U Hrvatskoj je oblikovao najmanje četiri stalna postava — u Muzeju Vis — sjedište Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, Memorijalnom muzeju Jasenovac, Spomen-muzeju Drugog kongresa Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru te Muzeju radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju u Slavonskom Brodu, kao i najmanje dvije povremene izložbe za Muzej revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu. Autor je i većeg broja idejnih, neizvedenih projekata. Kavurić nam se kroz svoj opus otkriva kao vješti dizajner izložbenih postava koji je stavljao naglasak na likovno oblikovanje izložbi i koji se aktivno uključivao u sve aspekte njihova nastajanja, stvarajući postave jasne naracije.