Muzeji povezani s događajima Drugog svjetskog rata, narodnooslobodilačkim pokretom, radničkim pokretom i srodnim temama, koje možemo zajednički nazvati muzejima revolucije, ugašeni su raspadom ...socijalističke Jugoslavije. Na hrvatskom prostoru postojalo je sedam specijaliziranih muzeja, četiri muzeja u sklopu spomen-područja, desetak memorijalnih zbirki u sastavu specijaliziranih muzeja i više od stotinu zbirki i stalnih izložbi unutar općih muzeja, instituta, škola i drugih ustanova. Povijest pamti postojanje ovih muzeja kao institucija, no sve se manje pamti izgled njihovih postava, kako stalnih tako i povremenih izložbi, kao i autori tih prostorno-likovnih rješenja. Đuka Kavurić jedan je od ključnih oblikovatelja muzejskih postava muzeja revolucije. U Hrvatskoj je oblikovao najmanje četiri stalna postava — u Muzeju Vis — sjedište Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, Memorijalnom muzeju Jasenovac, Spomen-muzeju Drugog kongresa Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru te Muzeju radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju u Slavonskom Brodu, kao i najmanje dvije povremene izložbe za Muzej revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu. Autor je i većeg broja idejnih, neizvedenih projekata. Kavurić nam se kroz svoj opus otkriva kao vješti dizajner izložbenih postava koji je stavljao naglasak na likovno oblikovanje izložbi i koji se aktivno uključivao u sve aspekte njihova nastajanja, stvarajući postave jasne naracije.
U radu se razmatraju povod, tijek i sadržaj intelektualne i političke debate između Stipe Šuvara i Šime Đodana koja se odvijala tijekom 1969.,
u uvjetima društveno-političkih, kulturnih i ekonomskih ...previranja u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji. Glavno pitanje koje se eksplicitno i implicitno provlačilo kroz debatu bilo je: „Je li Hrvatska u Jugoslaviji eksploatirana?” No ta je rasprava bila višeslojna
i kompleksnija od toga. U njoj su se autori dotakli i međuodnosa nacionalizma i međunarodne ekonomske integracije unutar Jugoslavije, kao
i integracije Jugoslavije sa svijetom, odnosa ekonomije i kulture, emocionalnih i racionalnih argumenata u političkoj i ekonomskoj sferi, nacionalizma i demografije, modernizacije i nacionalne emancipacije, međudjelovanja procesa u istočnom, socijalističkom lageru i na Zapadu te
konsekvencija koje bi Jugoslavija i jugoslavensko društvo iz toga trebali povlačiti. U takvu složenijem iščitavanju njihove suprotstavljene pozicije (borba ideja) ne mogu se svoditi na dihotomiju socijalizam – nacionalizam i hrvatstvo – jugoslavenstvo.
This paper examines the cause, flow, and context of the intellectual and
political debate between Stipe Šuvar and Šime Đodan that took place during 1969, in the conditions of socio-political, cultural, and economic turmoil in the then socialist Croatia and Yugoslavia. The main question that was explicitly and implicitly present throughout the debate was: ‘Is Croatia being exploited in Yugoslavia?’ This discussion,
however, was multi-layered and more complex than that. In it, the authors touched upon the relationship between nationalism and inter-ethnic economic integration within Yugoslavia as well as the integration of Yugoslavia with the world, the relationship between economy and culture, emotional and rational arguments in the political and economic spheres, nationalism and demographics, modernisation and national/ethnic emancipation, the interaction of processes in the eastern, socialist bloc and in the West, and the consequences that Yugoslavia should draw from them. As a consequence of this more complex interpretation, their opposed positions (struggle of ideas) cannot be reduced to a simple dichotomy such as socialism-nationalism and Croatianness-Yugoslavness. Furthermore, the freer speech that became predominant in Yugoslav and Croatian public space in the 1960s and 1970s
made it easier to cross the borders between the economic, political, social, and cultural spheres. The economic dimension of nationalism would prove inseparable from the national discourse, and it would become
apparent that it could not be adequately addressed through general debates in the field of economic theory and practice alone. Finally, the
Šuvar-Đodan polemic is a reminder of the reflections on globalisation that were then taking place in socialist societies and states, and which
had begun long before the fall of the Berlin Wall.
U članku je analiziran sovjetski pogled na zbivanja u drugoj najvećoj jugoslavenskoj republici tijekom druge polovine 50-ih i prve polovine 60-ih godina. Uzeta je u obzir situacija u Jugoslaviji i ...međusobni odnosi Beograda i Moskve. Dosad su se povjesničari zanimali prije svega za političku dimenziju međusobnih odnosa i sovjetske ocjene političkoga stanja u Jugoslaviji. Iako su politika i ideologija bile u centru pozornosti sovjetskih diplomata, u članku nisu zanemarena ni kulturna zbivanja u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji (od 1963. Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji) ni gospodarski položaj zemlje. Ove su dimenzije čvrsto povezivali s političkom sferom te podređivali sovjetskim interesima prema Jugoslaviji.
Članak je utemeljen na izvornoj arhivskoj građi prikupljenoj u Moskvi u Ruskom državnom arhivu novije povijesti (Российский государственный архив новейшей истории), u fondu Odjela za veze s komunističkim i radničkim partijama socijalističkih zemalja, koji je odgovarao za odnose
sa zemljama komunističkoga uređenja. U radu je korištena i relevantna stručna literatura.
The Soviet view of Croatia, as well as the situation in Yugoslavia, resulted from Soviet interests, its efforts to draw Yugoslavia into its orbit of influence. Particular reluctance was evident on the realm of ideology and purported Western influence, the effectiveness of which was
exaggerated in the Soviet documents.
In the political dimension, the Kremlin was interested to which extent directives from the center were implemented at the republican level. The attitudes of local politicians toward the actions of the central authorities were also the matter of interest for Soviets. The fact that Croatia was the second richest republic and its aspiration for
greater decision-making were regarded as negative phenomenon. Discussions about the competencies of the republics were depicted as closely tied to the national question, referring to the difficult experiences of the first half of the 20th century.
In the economic and cultural sphere, there was particular interest in
the possibilities of cooperation and building up one's own influence in
the Croatian SR. Despite the negative perception of many phenomena in Yugoslav culture, where a critical stance toward the USSR was expressed in film, literature, and the press, Moscow believed that through the presence of Soviet culture - often such as music and theater - it would be possible to gradually gain approval of the public sphere. The Kremlin's propaganda, however, was not as effective in Yugoslavia-as it was throughout the world-as it was in the West. The Soviets paid more attention to events in the center of the country, although they did not ignore regional events either.
The book brings together many of the best known commentators and scholars who write about former Yugoslavia. The essays focus on the post-Yugoslav cultural transition and try to answer questions ...about what has been gained and what has been lost since the dissolution of the common country. Most of the contributions can be seen as current attempts to make sense of the past and help cultures in transition, as well as to report on them.
The volume is a mixture of personal essays and scholarly articles and that combination of genres makes the book both moving and informative. Its importance is unique. While many studies dwell on the causes of the demise of Yugoslavia, this collection touches upon these causes but goes beyond them to identify Yugoslavia's legacy in a comprehensive way. It brings topics and writers, usually treated separately, into fruitful dialog with one another.
U ovome se radu na primjeru riječkoga brodogradilišta “3. maj“ obrađuje tema organiziranoga slobodnog vremena u okviru radničkoga samoupravljanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ...osamdesetih godina prošloga stoljeća. Prvi se dio rada bavi definiranjem organiziranoga slobodnog vremena te njegovim smještanjem u kontekst brodogradilišta “3. maj“, a drugi se dio rada posvećuje njegovu prikazu iz dviju perspektiva – one radnika s jedne strane, te poduzeća s druge. Cilj je rada prikazati načine provođenja organiziranoga slobodnog vremena trećomajskih radnika, a potom, na osnovi toga, pokazati njegovo značenje kako za radnike, tako i za poduzeće, čime se paralelno razotkrivaju i (ne)posredni razlozi za njegovo poticanje.
Tajna akcija „Igre 79 Begonja, Zlatko; Knez, Luka
Miscellanea Hadriatica et Mediterranea,
07/2023, Letnik:
9, Številka:
-
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Autori temeljem arhivskog gradiva i relevantne literature analiziraju djelovanje jugoslavenske Službe državne sigurnosti tijekom priprema i održavanja VIII. Mediteranskih igara 1979. godine. Žarište ...istraživanja usmjereno je na metode rada obavještajnih struktura, posebice načine vrbovanja i korištenja suradnika te operativne mjere nadzora i praćenja sumnjivih osoba i (mogućih) neprijatelja komunističkog poretka. Cilj je rada pokazati razinu državne represije i nadzora, što je ostalo kao jedna od osnovnih karakteristika jugoslavenskog sustava sve do raspada države.
Stupajući u dijalog s poljem feminističke postklasične naratologije i pristupajući književnim reprezentacijama djevojaka kao jednome od mjesta proizvodnje djevojaštva, koje se shvaća kao kategorija ...koja ne postoji neovisno o konkretnim diskurzivnim artikulacijama, a ne kao odraz postojane biološke ili društvene kategorije, ovim radom, koji je posvećen analizi romana Alma Josipa Barkovića, nastojimo pridonijeti raspravi o odnosu roda i pripovijedanja te pokazati kako se problem roda ne smije promatrati u izolaciji, odnosno kako bi zanemariti širi društveno-kulturni kontekst pri razmatranju jugoslavenskoga djevojačkog romana značilo zanemariti značaj jugoslavenskoga socijalističkog konteksta i Barkovićevu romanu olako pripisati feministički impuls. Kraća rasprava o teorijskome i društveno-kulturnome kontekstu s kojim ovaj rad stupa u dijalog uzima se kao poticaj za analizu romana koja se usredotočuje na pripovjedno oblikovanje djevojaštva i figure djevojke kako bi se pokazalo da, uzmemo li u obzir kontekst u kojemu taj roman nastaje i njegov daljnji život u kulturnome polju, stječemo dvojaku prednost: dok s jedne strane možemo obogatiti svoje čitanje konkretnih kulturnih reprezentacija figure omladine koja je toliko važna u jugoslavenskome socijalističkom društvu uzimajući u obzir kategoriju roda, s druge strane možemo proširiti svoje razumijevanje društveno-kulturnoga konteksta u kojemu se ta figura proizvodi.
By engaging the debates on feminist postclassical narratology and by approaching literary representations of girls as one of the sites of the production of girlhood, understood as a category independent of concrete discursive articulations and not as a reflection of a stable biological or social category, this paper focuses on the analysis of Josip Barković’s Alma and aims to contribute to discussions on the relationship between gender and narration. Specifically, it argues that gender must not be considered in isolation or, in other words, that ignoring the broader socio-cultural context while discussing novels about Yugoslav girls would mean ignoring the significance of Yugoslav socialism and attributing a feminist impulse to Barković’s novel. A brief discussion of the theoretical and socio-cultural context allows for the analysis of Barković’s novel focused on the narrative fashioning of girlhood and the figure of the girl in order to show that a consideration of the context of the novel and its further existence in the cultural field provides a twofold advantage. On the one hand, it broadens the understanding of the actual cultural representations of the figure of youth with their incredibly important role in the Yugoslav socialist society while taking into account the category of gender. On the other hand, it expands the understanding of the socio-cultural context in which that figure is produced.
Na temelju objavljenih izvora, dokumenata iz fonda Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije i Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, jugoslavenskog i stranog tiska te dostupne ...literature, u ovom radu analiziraju se ključni događaji u okviru međunarodnog romskog pokreta u razdoblju 1971‒1981, njihov društvenopolitički kontekst te uloga Roma iz Jugoslavije u njima. Tada su održana tri svjetska kongresa i utemeljena je Međunarodna romska unija kao prva trajna globalna romska organizacija te su se intenzivirali odnosi između Roma u svijetu i Indije. U radu se prikazuju političke aktivnosti romskih predstavnika iz različitih republika SFRJ, kao i aktivnosti istaknutog jugoslavenskog diplomata Aleša Beblera, koji je Rome podržavao u zahtjevima za priznanje statusa narodnosti u Jugoslaviji.
PDF
