Rad se bavi istraživanjem, prikazom i osvjetljavanjem dosad neistraženog djelovanja i aktivnosti koje je kao provincijal dvojezične i dvonacionalne, hrvatsko-slovenske, Ilirske kapucinske provincije ...imao tada mladi profesor i intelektualac Tomislav Šagi zadnjih mjeseci svoje provincijalne službe, koja je započela u srpnju 1955., a završila u srpnju 1958. godine. U ovom radu ograničavamo se na završno razdoblje njegove provincijalne službe, od siječnja 1958. godine pa do kraja iste godine budući da smo u prethodnim dvama znanstvenim radovima o tome već pisali. U jednom radu bavili smo se njegovim putom do izbora za provincijala, a u drugom radu smo se bavili samom provincijalnom službom od njegova izbora pa sve do kraja 1957. godine. Ovim radom nastavljamo tamo gdje smo u prethodnim radovima stali. U ovom radu, nakon vrlo kratkog osvrta na povijesni kontekst u kojem se odvijalo njegovo djelovanje koje je predmet našeg rada, istražit ćemo i prikazati ono što je prethodilo provincijalnom kapitulu, njegove pripreme, odvijanje, a zatim ćemo obratiti pažnju i na profesorski rad Tomislava Šagija na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na stalne prateće poteškoće u provinciji. U zadnjem dijelu ovoga rada ukazat ćemo na organizacijsko-pravnu baštinu koju je Tomislav Šagi kao provincijal ostavio tada Ilirskoj kapucinskoj provinciji, a koja je kasnije postala i ostala integrirani dio organizacijsko-pravne baštine Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Autorica komparativno analizira pet samostana i samostanskih crkava podignutih u 17. i 18. stoljeću na području Zagreba i Remeta kako bi ih s obzirom na njihove različite arhitektonske karakteristike ...predstavila kao primjer pluralizma stilova u arhitekturi. Riječ je o samostanima franjevaca, kapucina, isusovaca, pavlina i klarisa, smještenih na Gornjem gradu, Kaptolu i u Remetama, koje u to doba nisu bile integralni dio grada. Pluralizam stilova u ovom slučaju označava prisutnost arhitektonskih oblika i elemenata koji su se tradicionalno pripisivali različitim stilovima, na više istovremenih novogradnji ili na pojedinačnoj građevini, kao rezultat taloženja povijesnih slojeva. S obzirom na dugu povijest intervencija na tim građevinama, fokus je na stanju kakvo je bilo u 17. i 18. stoljeću, koja su u povijesti umjetnosti uobičajeno obilježena kao barokna stoljeća. Prikazana je kratka povijest pojedinog samostana u relevantnom vremenskom okviru te su navedene osnovne prostorne i oblikovne karakteristike samostana i crkava. Usporedba je provedena s obzirom na urbanistički smještaj samostana, njihovu tlocrtno-prostornu dispoziciju te elevaciju i dekoraciju pojedinih dijelova kompleksa. U zaključku se nastoji obrazložiti vrsta i podrijetlo različitosti, a naglasak je stavljen na one primjere koji najbolje ilustriraju srodne ili kontrastne pojave. Rad nastoji ukazati na pluralizam stilova kao rezultat različitih okolnosti i svjesnih odabira naručitelja, odnosno navedenih crkvenih redova, čija je ingerencija nad pojedinim samostanom važan faktor koji se isprepleće s drugima i utječe na konačno arhitektonsko oblikovanje građevine.
The author comparatively analyses five monasteries and churches during the 17th and 18th centuries in Zagreb and Remete to present their different architectural features as an example of pluralism of styles in architecture. Those are the monasteries of the Franciscan, Capuchin, Jesuit, Pauline and Clarisse orders, located at Gornji grad, Kaptol and Remete - that were not an integral part of the city during those times. In this case, pluralism of styles implies the presence of architectural forms and elements that would traditionally be considered part of different architectural styles in a number of almost simultaneously erected buildings, or in one building at a time, accumulating results of transformations through history. Considering a long history of such interventions on Zagreb monasteries, the focus is on their 17th and 18th century phase, especially since those centuries are usually referred to as Baroque. In this time-frame, a short history of each monastery has been presented, and the main characteristics of space and architectural forms of the monasteries and churches mentioned. The comparison has been made considering aspects of urbanism, ground plan types and spatial relations, elevation and decoration of certain parts of each monastery complex. The conclusion aims to explain various sorts and origins of divergence, with special stress on those examples that illustrate very similar or quite opposing occurrences. The aim of the paper is to show that pluralism of styles can occur as a result of different circumstances and as conscious decisions of a commissioner. Among other factors, the authority of different church orders in this case may have played a significant role in making decisions that resulted as pluralism in monastery architectural features.
How can we explain the large number of Good Friday processions that characterised Catholic Europe from the 16th to the 18th century? Jaša Drnovšek presents these early modern performances as ...eminently political phenomena that could only exist against the background of the Counter-Reformation and Catholic renewal. In doing so, he takes up Joachim Küpper's theory of cultural production, according to which culture can be seen as a virtual network. In his comparative cultural-historical study, Drnovšek takes an in-depth look at the history of the Capuchin and Jesuit orders, both of which contributed significantly to the rise of Good Friday processions. The Škofjeloški pasijon, the oldest Slovenian drama, whose revived performance tradition has been under UNESCO protection since 2016, plays here a special role.
Nakon što im je venecijanski Senat 1736. godine odobrio dolazak u Zadar, kapucini su u ovome gradu, uz prekide, djelovali od 1737. godine sve do Drugoga svjetskog rata, kada je njihov hospicij većim ...dijelom razoren i nakon toga porušen. Gašenje i rušenje zadarskoga hospicija ujedno je značilo i njegovu marginalizaciju u istraživačkome smislu pa do sada njegova povijest i arhitektonske značajke nisu bile predmetom zasebne povijesno-umjetničke analize. Nadovezujući se na vrijedne zapise kroničara crkvene i mjesne povijesti, u radu se na temelju arhivskih izvora, prije svega prijepisa katastarskih i inventarnih opisa iz 1789. godine, tlocrtnoga prikaza (1822.) i starih fotografskih snimaka daje prilog rekonstrukciji tlocrtnoga oblika, prostorne organizacije i inventara hospicija. U radu se također daje pregled pastoralnoga djelovanja kapucina u Zadru i njegovoj okolici, dodatno se razjašnjavaju okolnosti osnivanja njihova hospicija te njegova sudbina u vrijeme političko-upravnih promjena u prvoj polovici 19. stoljeća.
Kapucinski red, kao plod kasnijeg razvoja franjevačkog redovni-šta, na teritoriju Dubrovačke Republike nije naišao na plodno tlo, jer je državni teritorij već bio pokriven mrežom franjevačkih ...samostana, organiziranih u posebnoj Dubrovačkoj provinciji; isto tako, Republika nije mogla tolerirati djelovanje reda čije se sjedište nalazi na teritoriju druge države. Jedini presedan na području Dubrovačke Republike bilo je djelovanje Isusovačkog reda. Ipak, arhivskim je istraživanjem utvrđen pokušaj gradnje kapucinskog samostana u Dubrovniku, u koji su bili uključeni ugledni dubrovački vlastelini i brodovlasnici. Prvi pokušaj utemeljenja kapucinskog samostana od strane neimenovanih dubrovačkih građana potječe iz godine 1541.; drugi, također neuspio, zabilježen je godine 1587., ali ovaj put novčano potpomognut uglednim imenimaa dubrovačkog plemstva i trgovaca. Dubrovčani koji su djelovali među kapucinima bili su malobrojni, rijetki su oni koji su ostali zabilježeni u dubrovačkoj povijesti. Najistaknutije ime među kapucinima iz Dubrovnika je Mihovil (Miho) Arkanđel Boždarević (1654.-1729.). Kapucini su kao misionari djelovali u Dubrovniku tijekom XIX. stoljeća. U mjesecu studenome 1875. u Dubrovniku je osmodnevne pučke misije vodio o. Roberto Menini, rodom Splićanin. On je osmodnevnu duhovnu obnovu stavio pod zagovor Gospe Presvetog Srca Isusova. Kao vrstan propovjednik oduševio je Dubrovčane za tu pobožnost i predložio im je da na spomen duhovne obnove nabave Gospin kip, što se i zbilo. Danas se taj kip čuva na baroknom oltaru altarista Giuseppea Sardija u franjevačkoj crkvi Male braće u Dubrovniku. Nastojanjem dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića ocima kapucinima predano je svetište Gospe od Milosrđa na Lapadu godine 1913., uz koje se utemeljuje kapucinski samostan. Gospa od Milosrđa i oci kapucini postali su sinonimom za marijansku pobožnost i svetište pomoraca, koji su u ovoj crkvi ostavili brojne zavjetne darove.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Jedna od sastavnica Hrvatskog katoličkog pokreta, koji je dobrim dijelom nastao po uzoru na svoj slovenski pandan, bila je antialkoholna kampanja, koju su početkom Prvog svjetskog rata pokrenuli ...riječki kapucini. Osim što su njihova nastojanja proizlazila iz vjerskih i zdravstvenih pobuda, njihove poruke sadržavale su i hrvatsku nacionalnu notu. Unatoč ratnim prilikama i nedostatku sredstava za djelovanje, protualkoholno društvo „Sveta vojska“ uspjelo je donekle protresti pojedine društvene sredine i dovesti u pitanje stoljetne nezdrave prakse. Društvo je najviše širilo svoje ideje kroz prilog Sveti rat, koji je izlazio unutar kapucinskog časopisa Naša Gospa Lurdska, a imalo je svoje ogranke na području Trojedne Kraljevine, zatim u Istri, Bosni i Hercegovini, Boki kotorskoj te Bačkoj.
U radu je dan osvrt na okolnosti dolaska kapucinskih redovnika u Herceg Novi potkraj 17. stoljeća te podizanja njihove crkve i pridružena joj hospicija. Na temelju opisa kapucinskoga sklopa u ...katastiku generalnoga providura Angela Mema (1788.), čiji se prijepis prilaže radu, daje se usporedba s današnjim stanjem očuvanosti crkve i hospicija prenamijenjena u župni dvor te se taj sklop kontekstualizira unutar korpusa kapucinske arhitekture 17. i 18. stoljeća. Na temelju do sada neobjavljenih arhivskih izvora također se rasvjetljava sudbina hercegnovskih kapucina i njihova hospicija u prvoj polovici 19. stoljeća – razdoblju nakon pada Mletačke Republike i privremenoga ukidanja Venecijanske kapucinske provincije, kojoj su upravno pripadali. Spomenuti izvori zanimljivo su svjedočanstvo dugogodišnjih kontinuiranih napora mjesnih svjetovnih i crkvenih vlasti (Vlada Dalmacije, Okružno poglavarstvo u Kotoru, Ordinarijat u Kotoru) za očuvanje kapucinske redovničke zajednice i hospicija u Herceg Novom te prilog boljem razumijevanju vjerskoga života u gradu i političko-upravnih odnosa između predstavnika lokalne uprave i središnje bečke vlasti.
U radu se na temelju arhivske građe Državnog arhiva u Zadru i Arhiva Zadarske nadbiskupije razmatra prisutnost franjevaca kapucina u gradu Zadru u hospiciju vezanom za svetište Gospe od Zdravlja. ...Poticaj prikupljanju dokumentacije i njenoj analizi proizišao je iz činjenice da u hrvatskoj crkvenoj historiografiji gotovo i nema spomena o djelovanju kapucina na prostoru Zadarske nadbiskupije. Cilj rada je prikazati povijesni tijek kapucinske nazočnosti u Zadru i rasvijetliti pastoralnu djelatnost otaca kapucina tijekom 18. i 19. stoljeća.
PDF
