This article analyzes the treatment of chemical elements in six general monolingual explanatory dictionaries. Two approaches are observed with respect to the formation of headword lists: either a ...complete set of chemical elements is included or only a selection according to the frequency in general language usage. The inventory of hypernyms used as genus words and the degree of systematicity in their usage are presented. Chemical elements represent a reasonable number of lexical units of the same semantic group, therefore a high degree of systematicity of definitions in dictionaries is expected; however, we can only partially confirm this. The use of terminological labels varies greatly from one dictionary to another: in some dictionaries they are not used at all, in others they are used only partially, and in some they are always used. In the case of polysemic entries, one dictionary uses sense indicators.
Franjo Rački (1828–1894) poznat je kao povjesničar, filozof, jezikoslovac, političar i prvi predsjednik JAZU, no on je objavio i nekoliko prirodoslovnih radova. Jedan od njegovih prvih radova ...objavljen je u časopisu Kolo 1853. g. pod naslovom »Pokus narodno-lučbenog nazivlja«. U njemu Rački govori o važnosti terminologije za znanost, raspravlja o tome treba li kemiji u potpunosti narodno nazivlje i treba li strane nazive prilagođavati hrvatskom ili preuzimati u izvornom obliku te predlaže sustav hrvatskih naziva kemijskih elemenata.
U ovome radu analiziraju se nazivi kemijskih elemenata koje je Rački predložio u »Pokusu narodno-lučbenog nazivlja« i to iz etimološke perspektive – na koji su način nazivi tvoreni, iz kojih su jezika preuzeti ili prilagođeni – te, gdje je moguće, iz kemijske perspektive – odgovara li naziv svojstvima elementa. Nazivi F. Račkoga uspoređuju se s poznatijim Šulekovim hrvatskim nazivima (iz 1874) te sa suvremenim hrvatskim nazivima kemijskih elemenata.
Od 48 naziva kemijskih elemenata što ih je Rački javno predložio 1853. njih 29 ima uzor u češkom, deset naziva može se u potpunosti pripisati Račkom, osam je starijih, narodnih naziva, a jedna je posuđenica (platina).
Pri tvorbi naziva Rački se držao načela koja je postavio: gdje je bilo moguće, koristio je hrvatsku riječ kao osnovu, a gdje nije bilo moguće, zadržao je stranu riječ (cinjak, cirkonjak, itrenjak, paladnjak, strontjak, titnjak). Nazive je sustavno tvorio sufiksom -njak, s inačicama -jak (kad osnova završava na -n), -ak, -enjak, -evnjak.
Nijedan naziv kemijskih elemenata koji je Rački stvorio nije zaživio kao standardni hrvatski naziv, a nije imao odraza ni u udžbenicima iz prirodoslovlja u 2. pol. 19. st. Ipak nazivi Račkoga predstavljaju vrijedan prinos u povijesti hrvatske kemije i hrvatskog kemijskog nazivlja kao prvi sustavni pokušaj davanja hrvatskih naziva elementima.
