Epistemologija se bavi sredstvima proizvodnje znanja što je veže s konzervatorsko-restauratorskim dokumentiranjem. U raspravi će se pokušati demistificirati neusklađena međunarodna terminologija i ...usustavljenja struke te reevaluirati poziciju struke u društvu s obzirom na umjetnost i znanost. Konzervatorsko-restauratorski proces materijalizira se izvedbom, ali metodologija rada i opisi postupaka mogu se materijalizirati samo dokumentacijom. Prijedlog novoga znanstvenog usustavljenja struke polazište je za novo usustavljenje struke i novi grafički prikaz (mapu) konzervatorsko-restauratorskog procesa.
Od 2002. godine u sklopu suradnje Hrvatskog restauratorskog zavoda i Instituta za arheologiju restaurirano je više stotina keramičkih, željeznih i brončanih predmeta s lokaliteta Zvonimirovo - Veliko ...polje. U članku su prikazani složeni konzervatorsko-resturatorski radovi na dva željezna keltska mača s navedenog lokaliteta. Riječ je o mačevima iz doba latena, 2. st. prije Krista. Konzervatorsko-restauratorski radovi provedeni su u više faza, s namjerom vraćanja identiteta, integriteta, stabilizacije i sprečavanja daljnjeg propadanja tih važnih arheoloških nalaza. Sve metode i zahvati slijede pravila restauratorske struke i etike, a sve faze radova popraćene su opširnom pisanom i fotografskom dokumentacijom.
In late August of 2011, in the course of archaeological excavations of the Ancient town of Mursa, an antique flagon was discovered, evidently well-preserved, with a threefoil mouth and an associated ...handle. The flagon was cast from copper alloy, while portions of the anthropomorphic relief on the handle were further decorated with inlaid and later finished silver. Based on its typology, a comparison with the previously examined analogues flagons, as well as a preliminary analysis of the archaeological layer in which it was found, the flagon can be dated to the end of the first, i.e. the turn of the second century AD.
The flagon is characterized by a wide three-foil mouth, i.e. an opening in the form of a three-leaf clover, a round body and tall handle in the shape of an (unfinished) letter S and decorated with an anthropomorphic high relief. By comparing analogous flagons and relying on previous research of Ancient Mursa, the paper proposes hypotheses on its origin and explains the mythical anthropomorphic depiction from the relief of the handle. A detailed account is given of the procedures of preliminary conservation research and the cleaning trials by which the well-preserved original surface and silver inlays on the relief of the handle were located. The removal of solid and coherent layers of corrosion was performed by way of mechanical cleaning, with all the conservation procedures of cleaning, integration, partial reconstruction and protection of the flagon described in detail.
The paper presents a comprehensive overview of all conservation work performed on the flagon, describing all the procedures and methods used to produce its facsimile. A special emphasis is put on arguing for the proper use of electrolysis in conservation, and also for the disregarded but advisable and often necessary production of high-quality facsimiles of precious and endangered artefacts.
A facsimile of the flagon was made as part of the project through which the Museum of Slavonia wishes to form a collection of facsimiles of its finest artefacts that are to be used in the museum’s education programmes. A facsimile of the flagon body was electrotyped in copper, while the handle was forged by casting the subsequently copper eletroplated tin. This paper presents a comprehensive overview and analysis of all the techniques, especially electrotyping, used for making the facsimile. Although electrotyping is poorly developed in the Croatian conservation practice, it does not mean that it is impossible to make facsimiles of metal artefacts in local laboratories and workshops, by using the very technique of electrotyping that even in today’s world of highly-developed nanotechnologies still represents a method that produces the most faithful copy.
This paper, among other things, attempts to show that even with relatively little technical equipment and with the knowledge of specific conservation methods and electrochemical processes, a superb copy of an artefact can be manufactured, and be rightfully called a facsimile.
Povijest i mijene korskih klupa u zadarskoj katedrali sv. Stošije neraskidivo su povezane s arhitektonskim okvirom i promjenama u uređenju crkve. Tragovi tih preinaka mogu se pročitati u tkivu samih ...klupa, kako u slojevitosti oslika tako i u nepravilnostima i nedosljednostima u oblikovanju pojedinih dijelova. Uz arhitektonski okvir, mijene su bile uvjetovane upotrebnom namjenom klupa kao crkvenog namještaja i političkim prilikama, a jednako su tako bile obnavljane i radi osuvremenjivanja izgleda, budući da nisu samo upotrebni predmet, nego i ures svetišta katedrale. Pomni pregled otkriva da ni prvotni izgled klupa nije bio uniforman, već se mogu zapaziti razlike u oblikovanju ranije i kasnije izvedenih dijelova. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja provedena u Hrvatskom restauratorskom zavodu, usporedno s radovima između 2010. i 2014. godine, dopunjuju zapažanja iz vizualnog pregleda pojedinostima koje se otkrivaju tek u mikroskopskom planu.
U drugoj polovici 19. stoljeća povećao se broj putnika iz Britanije u Split. U tekstu se raspravlja o povijesnoumjetničkom tumačenju i promicanju novih načela održavanja Dioklecijanove palače u ...tekstovima J. G. Wilkinsona, A. A. Patona, J. Fergussona, J. M. Nealea, E. A. Freemana i T. G. Jacksona. U članku se prati povijest dvojbe: arheološki prezentirati najstariji sloj ili poštovati slojevitost povijesnog ambijenta?
Rad se bavi dvojicom engleskih putopisaca, Edwardom Augustusom Freemanom i Thomasom Grahamom Jacksonom i njihovim poimanjem održavanja i tretiranja Dioklecijanove palače u Splitu. Autor istražuje ...promjene u percepciji tretiranja kulturne baštine oko godine 1880. u kontekstu sličnih promjena koje su se zbile u Engleskoj i u Europi tog doba.
U tekstu se prikazuju prvi poratni napori u očuvanju i restauriranju spomenika bombardiranog Senja te planovi za njegovo revitaliziranje. Stanje u Senju stavlja se u povijesnu perspektivu ...istraživanja započetih u drugoj polovici 19. stoljeća, a prvih pet godina konzervatorskog djelovanja prikazuje se prema arhivskim vrelima u tekstu i slici. Uz već poznata imena hrvatskih konzervatora, u tekstu se donose podaci o ulozi Vuka Krajača u planiranju očuvanja i razvitka toga povijesnoga grada.
Članak iznosi kratak informativni pregled najčešćih i najvažnijih metoda prirodoznanstvenih istraživanja i dokumentiranja baštine s nakanom da se upozori na to što se kojom metodom može dobiti, ...odnosno koja su ograničenja.
Prezentacija toga informativnoga pregleda prirodoznanstvenih metoda u članku služi za poticanje jedne nove rasprave. Naime, prirodoznanstvena istraživanja baštine nazivaju se „znanošću u konzervatorsko-restauratorskoj struci” (Science in Conservation ili Science for Conservation). U sadašnjemu trenutku, na globalnoj razini u konzervatorsko-restauratorskoj struci ništa se drugo ne naziva znanošću (science). Postavlja se pitanje je li primjereno svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati isključivo za prirodoznanstvena istraživanja. Prirodoznanstvenici mogu uzeti bezbroj uzoraka i prezentirati savršeno jasnu sliku o sastavu i starosti materijala baštine, ali to ni na koji način ne jamči da će sam konzervatorsko-restauratorski zahvat biti znanstven ili uopće primjeren.
Konkurencija među proizvođačima instrumenata za analitička i strukturna istraživana natjecateljskog je karaktera. Ako je uistinu već danas moguće da se u nekim industrijama osoba bez posebne poduke uspješno koristi nekim instrumentalnim prirodoznanstvenim metodama i ako je moguće da će tehnološkim napretkom očitanje nekih instrumentalnih analiza u konzervatorsko-restauratorskoj struci možda već sutra postati jednostavno poput gledanja na sat i odgovora na pitanje „koliko je sati“, onda se i ovdje, ponovno, treba preispitati treba li svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati isključivo uz prirodoznanstvena istraživanja . Standardiziranje stručnog nazivlja predstavlja preduvjet za omogućavanje i uspostavu interoperabilnosti među različitim bazama podataka te različitim informacijskim sustavima za dokumentiranje i pretraživanje različitih aspekata istražnih radova na baštini i konzervatorsko-restauratorskih zahvata.
Nastanak ovoga teksta potaknut je višegodišnjom suradnjom Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu s Uredom za kulturna dobra Zagrebačke ...nadbiskupije, u čijoj je nadležnosti Dijecezanski muzej.
Činjenica jest da Dijecezanski muzej u Zagrebu kao otvorena ustanova već dulje vrijeme ne postoji. U njegovu se fundusu nalazi mnoštvo vrijednih sakralnih umjetnina, nedostupnih javnosti. Veliki dio toga fundusa čine drvene polikromirane skulpture, koje su nekada pripadale inventarima crkvi s područja Zagrebačke (nad)biskupije. Zbog raznih razloga i nepovoljnih uvjeta većina ih je danas u ugroženom stanju, neodgovarajuće su pohranjene, neistražene i nevalorizirane.
U prvome dijelu ovoga rada daje se pregled povijesti Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije. Unutar toga pregleda obrađuju se i tri zasebne cjeline:
- dosadašnja suradnja restauratorskih institucija s Dijecezanskim muzejom
- osvrt na velike izložbe sakralne tematike na kojima su se izlagale umjetnine
iz fundusa muzeja
- situacija u muzeju od kraja 90-ih do danas.
Drugi dio rada prezentira suradnju Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu s Uredom za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, u sklopu koje je do sada istraženo, konzervirano i/ili restaurirano dvadeset i pet drvenih polikromiranih skulptura, te desetak štafelajnih slika iz fundusa Dijecezanskog muezja.
U nastavku se iznose tijek i rezultati istražnih i konzervatorsko-restauratorskih radova na pet odabranih skulptura.
Ovim se tekstom ujedno upozorava na loše stanje većine umjetnina koje se nalaze u fundusu, te se potiče pronalaženje mogućnosti cjelovitog stručnog interdisciplinarnog i sustavnog istraživanja i valoriziranja zbirke, kao i odgovarajuće prezentacije i otvaranja ovoga „blaga“ našoj javnosti.
Projekt PlasmaArt realiziran je kao suradnja Instituta za fiziku (kao nositelja projekta) i Hrvatskog restauratorskog zavoda uz suradnju s Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom i Biološkim odsjekom ...Prirodoslovnomatematičkog fakulteta. Projekt je poglavito financiran sredstvima Zaklade Adris grupe i manjim dijelom projektom IP-11 2013-2753 Hrvatske zaklade za znanost, a njime smo ispitali primjenu hladnog atmosferskog plazmenog mlaza na drvenim testnim pločicama koje vjerno simuliraju umjetnine od drva u svrhu dezinfekcije i uklanjanja stratigrafskih slojeva oslika. Iz etičkih razloga eksperimentalna ispitivanja nisu provedena na pravim umjetninama. Atmosferski plazmeni mlaz nastaje tako da se kroz staklenu kapilaru u kojoj je smještena elektroda propuhuje plin (Ar, He ili mješavina Ar i O2). Na elektrodu se narine visokofrekventni (20 kHz) visoki napon (7 kV). Atmosferski plazmeni mlazovi hladni su tip plazmi, temperature mlazova su oko 30 - 50 °C, dok je zagrijavanje tretiranog materijala puno manje (tek se nekoliko °C lokalno povisi temperatura tretiranog uzorka) pa nema nikakve termalne štete. Obrade plazmenim mlazovima Ar i He izvođene su tako da je mlaz bio usmjeren u jednu točku na površini testne pločice ili da je pločica pomicana u odnosu na mlaz. Obrada uzoraka plazmenim mlazom je beskontaktna (nema mehaničkog kontakta pa time ni mehaničkih oštećenja), a udaljenost plazmenog mlaza od uzorka može utjecati na jačinu međudjelovanja mlaza i površine, čime se može kontrolirati jačina, odnosno učinkovitost obrade. Beskontaktni hladni atmosferski plazmeni mlaz omogućio bi sigurniju obradu drvenih umjetnina kao alternativa uporabi metil-bromida, alkohola (etanol) i mehaničkog uklanjanja mikroorganizama. Ideja je da se plazmenim mlazom uklanjaju nečistoće s površina (procesima jetkanja s pomoću kisikovih radikala) i deaktiviraju mikroorganizmi, kao što su gljivice, budući da je plazmeni mlaz kemijski vrlo aktivan (MOUNIR LAROUSSI, 2002) (UV svjetlo, radikali, ozon, peroksid). Također se ispitivala mogućnost uklanjanja stratigrafskih slojeva oslika testnih pločica. Pri uklanjanju stratigrafskih slojeva udaljenost mlaza bila je 0,5 cm i s duljim djelovanjem na jednu točku na površini, za razliku od obrade dezinfekcije u kojoj je udaljenost bila 1 – 1,5 cm sa znatno kraćim vremenskim djelovanjem na jednu točku. U prvom dijelu projekta za ispitivanje uklanjanja stratigrafskih slojeva oslika izrađeno je 12 posrebrenih i 12 pozlaćenih pločica (dimenzija 3 cm x 3 cm x 2 cm). Metalizacija je izrađena samo na gornjoj stranici pločica. Testne pločice su dodatno višeslojno oslikane i/ili lakirane, s ciljem da se što vjernije imitiraju višestruki preslici, lakovi i naknadne intervencije koje se često nalaze na pravim umjetninama. Mikrouzorci slikanog sloja pločica uzeti prije i nakon obrade plazmenim mlazom poslužili su za precizniju analizu dobivenih rezultata uklanjanja stratigrafskih slojeva. Nakon probi uklanjanja stratigrafskih slojeva, može se zaključiti da plazmeni izvor nije učinkovit u tu svrhu. Naročito nije moguće uklanjati svaki sloj zasebno. Pri obradi na posrebrenim testnim pločicama primijećeno je da srebrni listić površinski oksidira pri kontaktu s plazmenim mlazom ako nema nikakav zaštitni sloj (npr. lak) na površini. Međutim, primjetna je morfološka promjena tretiranih slojeva na svim testnim pločicama. Te novonastale morfološke promjene laka nakon obrade potrebno je bolje istražiti zbog kemijskih promjena, a time se otvara mogućnost izvođenja novih istraživanja. Zaključeno je da tim tipom plazme nije moguće ukloniti stratigrafski sloj s površine, ali je primjetna morfološka promjena tretiranog sloja. U drugom dijelu projekta ispitivano je djelovanje hladnog plazmenog mlaza u svrhu dezinfekcije drvenih testnih pločica kontaminiranih gljivičnim micelijem.
Prije ispitivanja utjecaja plazmenog mlaza na rast gljiva, uspostavljen je sustav uzgoja uzročnika truleži drva, i to vrsta Coniophora puteana i vrsta Serpula lacrymans na testnim pločicama. U tu svrhu izrađene su pozlaćene testne pločice od tri vrste drva (lipa, smreka, bukva), od kojih su najčešće izrađene drvene polikromirane skulpture na našem području. Utvrđeno je da gljivična vrsta C. puteana brže raste u eksperimentalnim uvjetima pa je ona korištena u ispitivanju učinkovitosti plazmenog mlaza na dezinfekciju testnih pločica. Sve tri vrste drva bile su podjednako dobar supstrat za rast gljiva, no u daljnjim pokusima korištena je lipa. Komadići krute hranjive podloge prorasli micelijem naneseni su na testne pločice i smješteni u zatvoreni sustav s visokim sadržajem vlage potrebnim za rast gljivičnih vrsta. Nakon sedam dana pri 18 °C micelij je dovoljno porastao, odnosno prekrio određeni postotak površine pozlaćenih testnih pločica. Taj postotak bio je referentni podatak u odnosu na koji se određivao daljnji rast gljiva nakon obrade. Uzorci su obrađeni različitim vrstama hladne plazme. Nakon obrade, uzorci su vraćeni u sustav na još osam dana kako bi se pratilo je li došlo do oporavka gljivice. Za proučavanje učinkovitosti dezinfekcije testnih pločica kontaminiranih gljivicama vrste C. puteana atmosferskim plazmenim mlazom načinjeno je više obrada s tri plina (helij, argon i mješavina 90 % argona i 10 % kisika) i s dvije duljine obrade (dvije minute i pet minuta). Testne pločice su pri obradi pomicane u odnosu na mlaz, kako bi se tretirala cijela gornja površina pločice na kojoj su bile izrasle gljive. Za usporedbu, testne pločice tretirane su alkoholom (96 %-tni etanol) i mehanički (standardna obrada u restauriranju/konzerviranju). Svaka obrada izvodila se na tri testne pločice da se dobiju statistički podaci za kvantizaciju učinkovitosti obrade plazmenim mlazom. Ispitivanje dezinfekcije testnih pločica dalo je pozitivne rezultate, što je bio i glavni cilj projekta. Rezultati ispitivanja pokazali su da je plazmeni mlaz Ar najučinkovitiji, budući da uvjetno nakon prve obrade nije bilo daljnjeg rasta gljivica. Također, plazmeni mlaz Ar/O2 znatno uspori napredovanje gljivica. Općenito se postiglo da obrada atmosferskim plazmenim mlazom, bez obzira na vrstu plina, daje bolje rezultate nego mehaničko uklanjanje gljivica. Uklanjanje alkoholom (96 %-tni etanol) također se pokazalo vrlo učinkovitim, odnosno potpuno je zaustavilo rast gljivica. Međutim, pri toj obradi pojavila su se i oštećenja na površini testne pločice, što je svakako negativan učinak. Iako bi bilo dobro nastaviti i proširiti ispitivanje, dobiveni rezultati upućuju na mogućnost korištenja atmosferskog hladnog plazmenog mlaza u svrhu dezinfekcije predmeta od drva. Na kraju se može zaključiti da je projekt otvorio nove mogućnosti istraživanja primjene hladnog atmosferskog plazmenog mlaza u konzerviranju-restauriranju umjetnina. Istraživanja se mogu provoditi, osim na drvu, i na drugim osjetljivim materijalima, kao što su papir i platno, što će biti tema naših budućih interdisciplinarnih istraživanja.
PDF
