The paper tackles the complex relationship between philosophy and theology, especially given Heidegger’s criticism of onto-theology. Special attention is paid to Heidegger’s paper “Phenomenology and ...Theology”, where a strong divide is set between philosophy and theology, where the latter is to be understood as a positive science of Christianity, of Dasein as believing. The paper attempts to undermine the absoluteness of this difference by claiming that Dasein as such cannot be compellingly distinguished from Dasein as believing based on the criterion of faith. If faith – understood in the primordial sense of pistis, as basic trust in being – belongs among fundamental existentiales of Dasein, and if Heidegger’s Dasein is always open to the openness of the world, which is why his philosophy could be strictly understood as onto-cosmology, then a difference between onto-cosmology and onto-theology needs to be articulated. Two authors stand out in this context, who have managed to avoid the trap of the oblivion of being: Eugen Fink with his philosophical phenomenological analysis of the world and Jean-Luc Marion with his theological phenomenological treatise on God without being. The difference between the philosophical and theological approach to the non-ontic ground (be it in the form of the world or God) should, therefore, be tackled employing the concept of play and gift. Both these concepts and phenomena, as the paper shows, manage to avoid the metaphysics of presence. The question then remains how are we to think the common ground of philosophy and theology without losing their distinctive features. One possible way is to address the difference between, as well as the intertwining of, gratitude (for the giving of the gift) and joviality (in playing the play of the world).
V članku obravnavam osnovne prvine kitajske vede fengshui 风水, ki se je razvila iz specifično kitajskih tehnično-magičnih praks. Zahodni tehničnih viri se pri raziskavi vede feng shui kažejo kot ...nezadostni, zato se posvečam klasičnim kitajskim izvorom te vede. Tem sledim zlasti skozi prevladujoči diskurz korelativne kozmologije iz dinastije Han, ko nastane tudi predhodnica vede fengshui – veda kanyu 堪舆. Fengshui v obdobju Šestih dinastij ter dinastijah Sui, Tang in Song doživi svoj razcvet, zlasti pa se takrat začne pojavljati prva prava fengshui literatura, ki jo v okviru »izumljanja tradicije« proizvajajo konfucijanski izobraženci. V dinastijah Yuan in Ming, ki tem tokovom bolj ali manj sledita, se fengshui že popularizira in postane del množične kulture. V dinastiji Qing poleg obravnavanja kulturnega pojava vede fengshui znotraj leposlovja opazimo tudi prve spremembe njenih praks, ki so plod zahodnih znanosti.
Če je Origen v okviru tedanje helenistične filozofije vedno govoril o zvezdah kot o zunanjih kozmičnih bitnostih, ki so precej podobne angelom, le da imajo snovna telesa, pa so njegov poznejši učenec ...Evagrij Pontski in za njim nestorijanski sirski mistiki 7. in 8. stoletja takšna kozmološka razglabljanja v okviru svoje mistike izrazito radikalizirali. Zvezde zanje niso več objekti zunanjega sveta, ampak brezoblični liki na firmamentu uma oziroma duše. In ultima analysi pa je zvezda »šifra« za dušo samo, ki se zedinja s primordialno svetlobo Sonca, se pravi Boga. Takšna do skrajnosti »interiorizirana« astronomija oziroma astro-logija je edinstven pojav na poligonu poznoantične religioznosti, ki doslej v strokovni literaturi še ni bil obravnavan.
Verz v naslovu tega teksta v Diels-Kranzovi izdaji predsokratikov nastopa kot štirinajsti od devetnajstih ohranjenih fragmentov Parmenidove pesnitve. Navadno se bere »astronomsko«, kot opažanje o ...gibanju in svetlobi meseca. Vendar Jean Beaufret pravi, da se tu »blešči eden izmed najlepših verzov grškega jezika – predsokratska mesečina, sijoča ostalina neke pohabljene celote«. Na Beaufretovo trditev se opira teza tega teksta: Parmenidov verz je hkrati mo- goče brati tudi »pesniško«, sledeč Parmenidovi navezavi »tuje luči« (allótrion phôs) na Homerjevega »tujega človeka« (allótrios phós), in sicer kot gnomo o človeku.
Over the last decades, several different renewal movements within Christianity have had a strong impact on Melanesian societies and cultures. Even though these societies have shown a great desire for ...total transformation, they have in their transformative acts come across an insurmountable obstacle: a firm bond between their way of being and places, where their being has been realised. The Ambonwari people of the East Sepik Province of Papua New Guinea have faced the same problem since the Catholic charismatic movement reached the village in December 1994. Their cosmology and social organization have always been inseparable from their paths (journeys of ancestors, marriages, exchanges, adoptions) and places (old and new villages, fishing and hunting places, taboo places), and their historicity was primarily perceived and defined in terms of individual and group relations to particular named locations in tropical rainforest. As times are tightly intertwined with places, temporalities in the landscape are also possessed, seen and held by individuals and groups. The book ('Places and Times in a New Guinean Landscape') argues that it is this multiplicity of emplaced and embodied temporalities that troubles them most in their ongoing attempts to modify their life-world.
Kozmobioetika Perušić, Luka
Obnovljeni Život,
11/2018, Letnik:
73., Številka:
3
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do ...transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje te čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja.
The heuristic propulsivity of bioethics in the last thirty years has prompted a significant broadening of the scope of this field: on the methodological level development was noted in the movement from disciplinarity to transdisciplinarity, while at problem level it went from biotechnical challenges to reflection on the integrality of the living world. However, bioethical experimentation still does not take into account problems stemming from humanistic cosmology and cosmology as a natural science - not even within the scope of the integrative bioethics project - which is particularly problematic in regard to the importance of core knowledge. The development of human society towards a merging with the expanse beyond planet Earth, and also the firm connection of the phenomenon of life with the basic structure and dynamic of a perceptible universe, invite us to prepare to direct our attention to bioethical and social-scientific issues in which cosmological elements play an important part. The aim of this article is to put forward a research perspective of cosmobioethics as a help in further broadening our cognitive sensibility to the truth about the (social) complexity of existence on the Earth and the expanse surrounding it. The topic is approached through a multidisciplinary communication of relevant core knowledge by means of the classic philosophical exposition method.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Litopunkturni kamen s klesanim kozmogramom je leta 2009 na obrežju reke Mirne med cerkvijo sv. Janeza Krstnika in mirskim gradom ...postavil Marko Pogačnik.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
utor predstavlja poznatoga židovskoga heleniziranoga
mislioca Filona Aleksandrijskoga kroz tri cjeline: prva pokušava,
koliko nam to povijesni izvori dopuštaju, rekonstruirati Filonovu
biografiju, ...druga kratko nabraja djela, a treća predstavlja njegovu
misao. Predstavljajući misao Filona Aleksandrijskoga, autor se
zadržao na trima temama koje su odigrale značajnu ulogu i u
razvoju kršćanske teologije: najprije govori o Filonovoj
alegorijskoj metodi tumačenja Sv. pisma. Poznato je kako su tu
metodu kasnije preuzeli teolozi Aleksandrijske teološke škole te
kako je ona postala jednim od njezinih glavnih obilježja te je tako
utjecala i na njihovu teološku spekulaciju. Potom govori o
Filonovoj spekulaciji o Logosu, a upravo ta spekulacija je
kršćanske patrističke misli. Na kraju u kratkim crtama progovara o
Filonovoj kozmologiji.
Platon u Timeju kozmos drži »svetilištem vječnih bogova«. Osim o demijurgu, govori on i o drugim bogovima koje naziva djecom (paides, 43a), kojoj demijurg prepušta rađanje smrtnih bića (41b–41e). ...Naziva ih i mladim bogovima (42d). Ti su bogovi postali, ali nepropadljivi. To su vidljivi bogovi. Većina tumača tog mitskog kazivanja iz Timeja drži da se to odnosi na zvjezdana božanstva. Osim vidljivih, Platon međutim spominje i neka druga nevidljiva božanstva koja imenuje demonima (40d–e). No što su uistinu ta ‘niža’ božanstva prema Platonu? Tim su se pitanjem bavili mnogi tumači njegove filozofije.
U ovom članku zanima nas prije svega Kalcidijev stav, a potom i stav Hermana Dalmatina o tome. Poznato je, naime, da se Herman u svojoj kozmologiji izloženoj u spisu De essentiis u velikoj mjeri oslanjao na Kalcidijev prijevod i komentar Timeja.
No govoreći o nebu kao drugotnom uzroku stvaranja, onom srednjem u kozmičkoj hijerarhiji, on razvija jedno izrazito astrologijsko tumačenje neba i nebeskih bogova / duhova. U tome se uglavnom prepoznaje utjecaj arapskih pisaca i Ptolemeja, koji mu je bio posredovan arapskim autorima.
U tekstu pitamo je li isticanje značenja astrologije u Hermana uistinu rezultat isključivo arapskih utjecaja ili već u kasnijih Platonovih tumača poput Kalcidija nalazimo elemente astrološke interpretacije Timeja, koji su mogli poslužiti kao poticaj za Hermanovo isticanje uloge astrologije u tumačenju svijeta.
Na to pitanje nastojimo odgovoriti ponajprije analizom Kalcidijeva tumačenja mjesta iz Timeja od 37d do 43a, dakle dijela u kojem Platon na nekoliko mjesta spominje druge bogove, a potom onda i Hermanova izlaganja o nebu i nebeskim duhovima, naznačujući istovremeno nejasnoće u vezi s tumačenjem Timeja što ih nalazimo u Kalcidija te one što su u vezi s razumijevanjem djelovanja nebeskih duhova u Hermana.
U radu se daje opis Bakulinih kozmoloških shvaćanja obrađenih u prvoj i
drugoj knjizi njegova djela Pravo mudroznanje za svakog čovika. Iako su
ta pitanja povezana s ontološkim, teološkim i ...spoznajnim pitanjima naglasak
je stavljen na pitanja o svijetu u svjetlu filozofskih i novijih znanstvenih
spoznaja Bakulina doba. Govori se o Bakulinu objašnjavanju u
stihovima cjeline svijeta i njegove uređenosti, njegovoj promjeni, svojstvima
tijela koja postoje u svijetu, njihovim međudjelovanjima (gravitacijska
sila), uzročnosti i sl. Posebno se ističe njegovo razumijevanje nauka
o elementima pa se navode neke tvrdnje o vatri, vodi, zraku i zemlji.
Dosta je i pitanja vezanih uz svjetlost i nebeska tijela i njihovo kretanje.
Oštar naglasak se stavlja na ulogu Sunca za život na Zemlji. Utvrđuje se
da je Bakulino djelo prosvjetiteljskog karaktera jer puku kojemu je djelo
namijenjeno želi objasniti novija znanstvena postignuća na način kako bi
ga svi mogli razumjeti, a to je narodni deseterac.
PDF
