Dvadeset do trideset posto bolesnika s tumorom testisa kliničkog stadija I. ima metastaze u retroperitoneumu. Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi vrijednosti OCT4 u patohistološkoj dijagnostici ...metastaza u limfnim čvorovima dobivenih laparoskopskom retroperitonealnom limfadenektomijom za utvrđivanje proširenosti bolesti. U istraživanje su uključeni bolesnici kliničkog stadija I. koji su operirani u razdoblju od 2001. do 2009. godine. Učinjena je ponovna procjena arhiviranih patohistoloških materijala pričem su uzorci bolesnika za koje je prvobitno utvrđeno da nemaju metastaza dodatno imunohistokemijski
obrađeni protutijelima OCT4. Za svako stakalce vizualno je procijenjen postotak tumorskih stanica jezgre kojih su pokazale imunoreakciju za OCT4. Istraživanjem su uključena 93 bolesnika od kojih je 30 (32,3%) inicijalno imalo metastaze u retroperitonealnim limfnim čvorovima. Od preostala 63 bolesnika pet ih nije imalo dostupne materijale za analizu te je imunohistokemijsko bojenje učinjeno za 58 bolesnika. Među njima dijagnosticirali smo dva (3,4%) bolesnika koji su imali limfne čvorove pozitivne na OCT4. Njima je inicijalno utvrđen krivi stadij bolesti, čime smo zaključili kako je OCT4 potvrdio svoju vrijednost u otkrivanju retroperitonealnih metastaza. Laparoskopska retroperitonealna limfadenektomija u svrhu utvrđivanja stadija bolesti predstavlja razumnu opciju za probrane bolesnike u kliničkom stadiju I. neseminomskih tumora zametnih stanica testisa.
Prikazuju se tri bolesnika s dijafragmalnom, Morgagnijevom hernijom, ali s različitim kliničkim slikama. Važno je posumnjati na ovu rijetku, ali potencijalno vrlo opasnu bolest kod bolesnika s ...respiracijskim problemima i bolovima u gornjem dijelu trbuha. Prije uvođenja laparoskopije postojala su dva otvorena pristupa liječenju dijafragmalnih hernija, abdominalni i torakalni. Laparoskopija je donijela znatne promjene u liječenju dijafragmalne kile. Treba naglasiti da se u laparoskopskom pristupu koriste čvršće mrežice za pokrivanje kilnog otvora nego za preponske kile.
Učinak intraoperacijske strojne ventilacije na pojavu poslijeoperacijskih plućnih komplikacija se intenzivno istražuje posljednjih nekoliko godina. Potencijalne prednosti tlačno kontrolirane (PCV) u ...odnosu na volumnu (VCV) strojnu ventilaciju tijekom laparoskopskih operacija još uvijek nisu u potpunosti dokazane. U istraživanje je bilo uključeno 60 bolesnika u dobi od 18 do 70 godina, planiranih za laparoskopsko odstranjenje žučnog mjehura. Svi bolesnici su imali indeks tjelesne mase ≤35, ASA I.-III., bez povijesti kroničnih respiracijskih bolesti. Slučajnim su odabirom podijeljeni u skupine s tlačnom odnosno volumnom ventilacijom. Dobiveni rezultati nisu pokazali značajnih razlika u respiracijskim i hemodinamskim parametrima između skupina. Kada su izdvojeni i uspoređeni bolesnici s indeksom tjelesne mase ≥25 zabilježen je značajno niži vršni tlak u bolesnika s tlačno kontroliranom ventilacijom u 15. (18,52 prema 21,83 cm H2O, p=0,022), 30. (18,73 prema 21,83 cm H2O, p=0,009) i 45. (18,94 prema 22,667 cm H2O, p=0,010) minuti nakon trahealne intubacije. Ostale vrijednosti su bile bez statističke značajnosti. Može se zaključiti da između PCV i VCV ne postoje značajnije razlike u održavanju odgovarajuće ventilacije i oksigenacije bolesnika te hemodinamske stabilnosti u promatranim skupinama bolesnika. Međutim, usporedba bolesnika s prekomjernom tjelesnom
Razvoj obostranog pneumotoraksa, pneumomedijastinuma i supkutanog emfizema je iznimno rijetka komplikacija laparoskopske ginekološke operacije. U ovom radu prikazujemo slučaj 23-godišnje bolesnice u ...koje se razvio obostrani pneumotoraks, pneumomedijastinum i supkutani emfizem tijekom laparoskopske ovarijske cistektomije. Posljedice nakupljanja ugljičnog dioksida izvan trbušne šupljine tijekom laparoskopskih zahvata mogu biti fatalne. Brza dijagnoza i odgovarajuće
liječenje su ključni za povoljan ishod.
Sažetak
Pozadina
Incizijska hernija nakon otvorene operacije dobro je poznata komplikacija. Napravljena je retrospektivna studija s ciljem utvrđivanja učestalosti i predodređujućih faktora incizijske ...hernije nakon operacije kolona zbog divertikularne bolesti.
Metode
Praćena je retrospektivna kohorta od 105 uzastopnih pacijenata podvrgnutih laparoskopskoj ili otvorenoj operaciji zbog komplikacija divertikuloze između siječnja 2000. i prosinca 2010. godine. Praćen je utjecaj demografskih čimbenika, kirurški pristup i vrijeme za razvitak incizijske hernije. Statistička evaluacija izvedena je pomoću Pearsonovog hi-kvadratnog testa i Mann-Whitneyevog testa.
Rezultati
U grupi od 31 muškarca i 74 žene, prosječne dobi 67 godina, incizijska hernija razvila se kod njih 27 (26%) u prosječnom vremenu praćenja od 5,5 godina. Incizijska hernija nađena je kod 23 pacijenta (9%) u grupi operiranoj laparoskopski u usporedbi s 25 od 82 pacijenta (30%) u grupi podvrgnutoj otvorenom zahvatu (P = 0,03). Nije dokazan veći rizik za incizijsku herniju nakon akutne operacije (P = 0,6). Važan demografski čimbenik koji utječe na učestalost pojavljivanja incizijske hernije bio je ženski spol (P = 0,003), ali ne i dob (P = 0,43). Srednje vrijeme pojave hernije bilo je 1,5 godina.
Zaključak
Laparoskopska kirurgija ima znatno nižu učestalost incizijske hernije u usporedbi s otvorenom kirurškom tehnikom. Ženski spol ima veći rizik za incizijsku herniju od akutne operacije ili dobi. Budući da je laparoskopija izvedivija kao elektivna operacija, kada govorimo o incizijskoj herniji, trebalo bi rano preporučiti sigmoidne resekcije, posebice ženama.
U radu je prikazano 11-godišnje iskustvo s otvorenom splenektomijom (OS) i laparoskopskom splenektomijom (LS) u jednom centru. Ukupno je izvedena 201 splenektomija, a klinički i demografski podaci su ...analizirani retrospektivno. Bolesnici su grupirani prema tipu operacije: OS ili LS. Srednja dob bolesnika bila je 45,1±17,1 godina, a ukupno je bio 141 bolesnik muškog spola. Od 43 bolesnika s LS 40 ih je podvrgnuto splenektomiji zbog hematoloških uzroka i oni su imali značajno kraću hospitalizaciju u usporedbi s OS izvedenom zbog hematoloških uzroka (6,87±2,2 prema 9,84±2,9 dana; p=0,000003), kao i značajno manju potrebu za transfuzijom krvi (26,2±93,4 mL prema 132,4±252,3 mL; p=0,0152). U skupini OS je usporedba bolesnika s traumom i onih operiranih zbog hematoloških uzroka pokazala značajno veći broj bolesnika muškog spola operiranih zbog traume (35 od 43 prema 16 od 21), dužu hospitalizaciju (18,9±27.4 prema 9,8±2,9 dana) i veću potrebu za transfuzijom krvi (708,1±603,7 mL prema 132,4±252,3 mL; p=0,0004, p=0,047 odnosno p=0,000001). Laparoskopska splenektomija je siguran zahvat za uklanjanje slezene.
Neplodnost je u najnovije doba u razvijenim zemljama velik zdravstveni problem koji zahvaća otprilike 15% populacije reprodukcijske dobi. Definira se kao izostanak željene trudnoće uz redovite, ...nezaštićene spolne odnose u razdoblju od najmanje godinu dana. U članku su opisani uzroci neplodnosti, moderne metode za njihovu dijagnostiku te terapijske mogućnosti liječenja neplodnog para.
Osnovna i neizostavna pretraga u ispitivanju neplodnosti je transvaginalni ultrazvuk. U članku su opisane mogućnosti otkrivanja pojedinih uzroka neplodnosti ovom metodom, kao i moguća dobrobit
transvaginalnog ultrazvučnog pregleda uz dodatak doplera u boji i/ili trodimenzionalnog ultrazvuka. Prikazane su mogućnosti detekcije prohodnosti jajovoda, od neinvazivnih ultrazvučnih sonohisterosalpingografija do invazivnih operacijskih metoda, laparoskopije i histeroskopije, koje predstavljaju zlatni standard u dijagnostici neplodnosti. Otkrivanjem uzroka neplodnosti prilikom laparoskopije i/ili histeroskopije moguće je istovremeno i otklanjanje uzroka. Par se uključuje u postupke pomognute oplodnje ako prethodne postupke ne slijedi željena trudnoća.
Izvantjelesna oplodnja u Hrvatskoj ima dugu i uspješnu tradiciju, a prvo dijete rođeno je 1983. godine. Indikacije za inseminacije su lošiji nalazi spermiograma, idiopatska neplodnost i udruženi uzroci neplodnosti. Indikacije za izvantjelesnu oplodnju su neprohodnost jajovoda, teža muška neplodnost, udruženi uzroci, idiopatska neplodnost i endometrioza. Uspješnost izvantjelesne oplodnje izražava se postotkom ostvarenih trudnoća koji se može izražavati u odnosu na započeti ciklus, na učinjenu aspiraciju oocita te, konačno, u odnosu na učinjeni transfer embrija. U našoj Klinici u razdoblju od 2001. do 2004. učinili smo 378 aspiracija s 269 učinjenih prijenosa zametaka
koji su rezultirali s 96 trudnoća (25% po aspiraciji i 35% po prijenosu zametaka).
Pozadina istraživanja: Tijekom različitih kirurških zahvata anesteziolozi se susreću s bolesnicima rizičnim za razvoj perioperacijske cerebralne hipoksije i ishemije. Neželjeno smanjenje oksigenacije ...mozga može uzrokovati neurokognitivne poremećaje ili cerebrovaskularne incidente koji se mogu javiti vrlo rano nakon oporavka iz anestezije. Cilj studije: Utvrditi moguće učinke dviju različitih tehnika anestezije: potpune intravenske anestezije s propofolom (TIVA) i anestezije uz uvod i vođenje inhalacijskim anestetikom sevofluranom (VIMA) na regionalnu cerebralnu oksigenaciju tijekom laproskopskih operacija odstranjenja žučnjaka. Ustroj studije: Istraživanje je ustrojeno po načelu randomiziranoga kliničkog pokusa, a obavljeno je od ožujka 2013. do srpnja 2014. godine. Ispitanici i metode: U studiju su prospektivno uključeni ispitanici ASA I i II rizika kod kojih je predviđeno odstranjenje žučnoga mjehura laparoskopskom tehnikom u općoj anesteziji. Ovisno o tehnici anestezije ispitanici su podijeljeni u dvije skupine: TIVA i VIMA skupina. Tijekom anestezije i operacijskoga zahvata rabio se standardni neinvazivni monitoring (elektroakardiogram, kontinuirano neinvazivno mjerenje arterijskoga krvnog tlaka, zasićenost periferne krvi kisikom i bispektralni indeks). Regionalna cerebralna saturacija mjerena je s pomoću INVOS 5100 uređaja na objema frontalnim regijama glave. Demografski podatci i opće osobitosti ispitanika zabilježeni su prije anestezije. Vrijednost regionalne cerebralne saturacije, intraabdominalnoga tlaka, temperature, srednjega arterijskog tlaka, frekvencije pulsa te podatci o ventilaciji i oksigenaciji bilježeni su tijekom različitih vremenskih točaka anestezije i kirurškog postupka. Podatci o operacijskome zahvatu i poslijeoperacijskim komplikacijama zabilježeni su u sobi za oporavak i trećega dana nakon operacije. Rezultati: Istraživanje je provedeno na 124 ispitanika: 62 ispitanika u skupini TIVA i 62 ispitanika uskupini VIMA. Skupine se nisu razlikovale s obzirom na osnovne karakteristike. Bazalne vrijednosti rSO2 bile su vrlo široko raspršene (46-87%) 87 između ispitanika i strana glave. Zabilježili smo značajan pad vrijednosti rSO2 nakon upuhivanja CO2 i postavljanja ispitanika u obrnuti Trendelenburgov položaj. Negative promjene regionalne cerebralne oksigenacije znatno su češće u osoba starije životne dobi u vremenima TCO2 L (p=0,012), TatCO2 L (p=0,030) i Tpost L (p=0,001) kao i u onih s većim indeksom tjelesne mase u mjerenim vremenima TCO2 L (p=0,045), TatCO2 L (p=0,041), Tind D (p=0,045), TCO2 D (p=0,027) i TatCO2 D (p=0,012). Također, nakon ispuhivanja CO2 i vraćanja ispitanika u neutralan položaj vrijednosti su rSO2 porasle. Statistički značajno više vrijednosti rSO2 zabilježene su gotovo u svim fazama nakon uvoda u anesteziju u VIMA skupini ispitanika. Broj kritičnih padova rSO2 vrijednosti bio je statistički manji u skupini VIMA. Obje anesteziološke tehnike osigurale su dobru hemodinamsku stabilnost, no u trenutku maksimalno povećanoga inraabdominalnog tlaka učestalost hipertenzivnih reakcija bila je značajno manja u skupini anesteziranoj sevofluranom. U poslijeoperacijskome razdoblju nismo utvrdili značajnije komplikacije. Zaključak: Inhalacijska anestezija sevofluranom osigurava značajno više vrijednosti rSO2 za vrijeme svih razdoblja anestezije i operacije, osigurava manji broj kritičnih padova vrijednosti rSO2 i podržava dobru hemodinamsku stabilnost.
Background: During various types of surgeries anaesthesiologists meet with patients at risk for development a perioperative cerebral hypoxia and ischemia. Unwished reduction of cerebral oxygenation can cause neurocognitive disorders or cerebrovascular incidents which can manifest at an early stage after recovery from anaesthesia. Objective: The aim of this study was to investigate the possible effects of two different anaesthesia techniques, i.e. total intravenous anaesthesia with propofol (TIVA) and volatile induction and maintenance anaesthesia (VIMA) with sevoflurane on regional cerebral saturation during laparoscopic cholecystectomy. Study design: The investigation was designed as a clinical randomized trial conducted from March 2013 to July 2014. Participants and methods: ASA I and II participants scheduled for elective laparoscopic cholecystectomy under general anaesthesia were enrolled prospectively. Depending on anesthesia technique choice, the participants are divided into two groups, i.e. TIVA group and VIMA group. Standard non-invasive monitoring (electrocardiogram, continuous non-invasive blood pressure, peripheral oxygen saturation and bispectral index) was used during anaesthesia and surgery. Regional cerebral saturation was measured with INVOS 5100 on the both sides of the forehead. Demographic data and general characteristics of participants were recorded before anaesthesia. Values of rSO2, intraabdominal pressure, temperature, mean arterial pressure, heart rate and data about ventilation and oxygenation were recorded during different time points of anaesthesia and surgery. Data about surgery and postoperative complications were noted in the recovery room and third day after surgery. Results: Total of 124 participants finished the study, 62 in the TIVA group and 62 in the VIMA group. There was no difference between groups in according to basic characteristics. Basal values of rSO2 were very dissipated (46%-87%) among 89 patients and head sides. We noted significant decrease of rSO2 values after CO2 insufflation and during reverse Trendelenburg’s position. Negative changes of rSO2 were most often noted in elderly in TCO2 L (p=0,012), TatCO2 L (p=0,030) and Tpost L (p=0,001) time points as well as in the patinets with higher body mass index in TCO2 L (p=0,045), TatCO2 L (p=0,041), Tind D (p=0,045), TCO2 D (p=0,027) and TatCO2 D (p=0,012) time points. Also, after the desufflation and returning the participants in the supine position values of rSO2 increased. Statistically higher rSO2 values were noted in almost all time points after induction in anaesthesia in the VIMA group of participants. Number of critical rSO2 decreases was statistically lower in the VIMA group. Both anaesthesia techniques provided good haemodynamic stability, but at the moment of the highest intraabdominal pressure the incidence of hypertensive reactions was significantly lower in the sevoflurane group. In the postoperative period we did not note any serious complication. Conclusion: Inhalational anaesthesia with sevoflurane provides significantly higher rSO2 values in all time points of anaesthesia and surgery, provides less number of critical rSO2 decreases and supports good haemodinamic stability.
Pozadina istraživanja: Tijekom različitih kirurških zahvata anesteziolozi se susreću s bolesnicima rizičnim za razvoj perioperacijske cerebralne hipoksije i ishemije. Neželjeno smanjenje oksigenacije mozga može uzrokovati neurokognitivne poremećaje ili cerebrovaskularne incidente koji se mogu javiti vrlo rano nakon oporavka iz anestezije. Cilj studije: Utvrditi moguće učinke dviju različitih tehnika anestezije: potpune intravenske anestezije s propofolom (TIVA) i anestezije uz uvod i vođenje inhalacijskim anestetikom sevofluranom (VIMA) na regionalnu cerebralnu oksigenaciju tijekom laproskopskih operacija odstranjenja žučnjaka. Ustroj studije: Istraživanje je ustrojeno po načelu randomiziranoga kliničkog pokusa, a obavljeno je od ožujka 2013. do srpnja 2014. godine. Ispitanici i metode: U studiju su prospektivno uključeni ispitanici ASA I i II rizika kod kojih je predviđeno odstranjenje žučnoga mjehura laparoskopskom tehnikom u općoj anesteziji. Ovisno o tehnici anestezije ispitanici su podijeljeni u dvije skupine: TIVA i VIMA skupina. Tijekom anestezije i operacijskoga zahvata rabio se standardni neinvazivni monitoring (elektroakardiogram, kontinuirano neinvazivno mjerenje arterijskoga krvnog tlaka, zasićenost periferne krvi kisikom i bispektralni indeks). Regionalna cerebralna saturacija mjerena je s pomoću INVOS 5100 uređaja na objema frontalnim regijama glave. Demografski podatci i opće osobitosti ispitanika zabilježeni su prije anestezije. Vrijednost regionalne cerebralne saturacije, intraabdominalnoga tlaka, temperature, srednjega arterijskog tlaka, frekvencije pulsa te podatci o ventilaciji i oksigenaciji bilježeni su tijekom različitih vremenskih točaka anestezije i kirurškog postupka. Podatci o operacijskome zahvatu i poslijeoperacijskim komplikacijama zabilježeni su u sobi za oporavak i trećega dana nakon operacije. Rezultati: Istraživanje je provedeno na 124 ispitanika: 62 ispitanika u skupini TIVA i 62 ispitanika uskupini VIMA. Skupine se nisu razlikovale s obzirom na osnovne karakteristike. Bazalne vrijednosti rSO2 bile su vrlo široko raspršene (46-87%) 87 između ispitanika i strana glave. Zabilježili smo značajan pad vrijednosti rSO2 nakon upuhivanja CO2 i postavljanja ispitanika u obrnuti Trendelenburgov položaj. Negative promjene regionalne cerebralne oksigenacije znatno su češće u osoba starije životne dobi u vremenima TCO2 L (p=0,012), TatCO2 L (p=0,030) i Tpost L (p=0,001) kao i u onih s većim indeksom tjelesne mase u mjerenim vremenima TCO2 L (p=0,045), TatCO2 L (p=0,041), Tind D (p=0,045), TCO2 D (p=0,027) i TatCO2 D (p=0,012). Također, nakon ispuhivanja CO2 i vraćanja ispitanika u neutralan položaj vrijednosti su rSO2 porasle. Statistički značajno više vrijednosti rSO2 zabilježene su gotovo u svim fazama nakon uvoda u anesteziju u VIMA skupini ispitanika. Broj kritičnih padova rSO2 vrijednosti bio je statistički manji u skupini VIMA. Obje anesteziološke tehnike osigurale su dobru hemodinamsku stabilnost, no u trenutku maksimalno povećanoga inraabdominalnog tlaka učestalost hipertenzivnih reakcija bila je značajno manja u skupini anesteziranoj sevofluranom. U poslijeoperacijskome razdoblju nismo utvrdili značajnije komplikacije. Zaključak: Inhalacijska anestezija sevofluranom osigurava značajno više vrijednosti rSO2 za vrijeme svi
Ruptura maternice je akutno stanje u porodništvu koje može voditi do majčine i/ili fetalne smrti. Rizik za rupturu maternice povezan je s ožiljkom na maternici uzrokovanim prethodnim carskim rezom, ...miomektomijom, histeroskopskim zahvatom ili kiretažom. Prikazuje se 40-godišnja trudnica u 31. tjednu trudnoće koja je imala spontanu rupturu maternice. Ovo je bila treća trudnoća ove bolesnice koja je iz ranijih trudnoća rodila dvoje zdrave djece. Simptomi su bili praćeni bolovima u trbuhu, povraćanjem i bolovima u desnom ramenu koji su trajali 12 sati. Ultrazvučnim pregledom kod prijma je nađen mrtav plod u trbušnoj šupljini uz slobodnu tekućinu u abdomenu. Prethodno je bolesnica jedanput imala laparoskopsku miomektomiju. Nakon miomektomije je vaginalno rodila. Svakoj boli u trbuhu kod trudnice s ožiljkom na maternici treba pristupiti pažljivo i hitno pregledati te obraditi kako bi se isključila ruptura maternice prije daljnjih dijagnostičkih postupaka. Ovo rano vrijeme prepoznavanja je ključno za preživljavanje fetusa, a ponekad i majke. Ruptura maternice je indikacija za hitni carski rez koji treba učiniti unutar 25 minuta od prvih znakova rupture maternice. Čak niti jedan uspješan porod nakon stanja poslije miomektomije ne jamči da će ožiljak izdržati drugu trudnoću.
Spigelijeva hernija je rijedak tip ventralne hernije. Uzrokovana je defektom u Spigelijevoj fasciji, a klinički se prezentira kao bolna i/ili palpabilna tvorba. Dijagnoza indicira kirurški zahvat ...zbog visokog rizika inkarceracije. Kirurški pristup može biti otvoren ili laparoskopski, a u oba slučaja kao metoda reparacije koristi se primarno zatvaranje defekta ili hernioplastika mrežicom, ovisno o veličini hernijskog otvora. Ovim radom predstavlja se slučaj 62-godišnje bolesnice s palpabilnom tvorbom lokaliziranom u lijevom Spigelijevom pojasu, koja je ultrazvučno verificirana kao Spigelijeva hernija. Kao metodu operacijskog liječenja koristili smo intraabdominalni laparoskopski pristup kroz jednu inciziju te učinili hernioplastiku mrežicom. Operacija je trajala 40 minuta i protekla je bez komplikacija. Poslijeoperacijski tijek bio je uredan, kao i kontrolni pregledi nakon 1 tjedna i 2 mjeseca. Prema našem saznanju ovo je prvi objavljeni slučaj reparacije Spigelijeve hernije laparoskopskom metodom kroz jednu inciziju. Iako je ovakav pristup tehnički zahtjevniji od klasičnog laparoskopskog, pokazali smo da je izvediv za iskusan laparoskopski tim. Uz kozmetsku korist ovaj pristup smanjuje na minimum rizik od krvarenja, ozljede organa i pojave poslijeoperacijske hernije na mjestu incizije. Međutim, da bi se postavile optimalne indikacije i ograničenja ove metode potrebno je dodatno prikupljanje podataka.
PDF
