Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Telšių apskr. Plungės vlsč. Stalgėnų bažnytkaimio aprašymas. Aprašymas užrašytas ant sąsiuvinio lapo. Teksto apačioje prierašas: ...„P.S. Žinių suteikė Viktoras Gebieža, 82 m. amž., Vainačių k. Plungės vl. J. Petrulis“. Apie Stalgėnų kaime pastatytą bažnyčią informaciją surinko ir užrašė, Šiaulių „Aušros“ muziejaus darbuotojas – Juozas Petrulis.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Kelmės bažnyčia tarpukaryje.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 ...1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Hermetički grad kao i drugi utopijski i imaginarni gradovi moraju se promatrati u uskoj vezi s neoplatoničkom filozofijom. Posebna povezanost između grada i poetike nameće se zato jer se oboje ...konstituiraju kroz jednako razumijevanje slike neoplatoničke provenijencije. Pravila grada i poetike stvaraju preduvjete za mogućnost prebivanja božanskog u njima, pa materija koju oni nude na raspolaganje može postati slika i boravište božanskog.
U svom prvijencu La città felice (Venecija, 1553) Petrić uspostavlja usku povezanost između grada i poetike kad zajedno sa Sretnim gradom tiska i jedan od svojih supstancijalnih poetičkih spisa Discorso della diversità de i furori poetici. U tom poetičkom djelcu razvija Cresanin obilježavajuću uzajamnu povratnu svezu svoje poetike s filozofijom, s naukom o sferama i muzama i s teorijom o astralnim tijelima, pri čemu duša spuštanjem kroz sfere i nebeska tijela upija odgovarajuće snage. Karakteristično je za njegovu poetiku uvođenje mjesta, poznatog već iz stoičko-neoplatoničke tradicije, na kojem se sreću božansko i ljudsko (apex mentis).
Članak istražuje povezanost između grada i poetike kod Frane Petrića u kontekstu hermetičke tradicije kao jednog od težišta Petrićevih interesa. Istraživanje je strukturirano vodećom hipotezom, prema kojoj grad postaje paradigma poetike, a poetika paradigma grada. Zadaća hermetičkog grada kao i zadaća neoplatoničke poetike sastoji se u realizaciji otjelovljenja božanskog ustroja svijeta u svom mediju i istovremeno u nuđenju izlaza iz svijeta materije u svijet božanskog. Pri tome grad i poetika ispunjavaju poziciju povezanosti između božanskog i zemaljskog svijeta, mjesto susreta i ostvarenje božanskog carstva u obliku otjelovljenja nebeskih moći u riječi i materiji.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Smilkalinė su šaukšteliu. Varšuva, Fraget firma, XIX a. II pusė. Smilkalinės pėda varinė, ovalinė, laiptuota, ornamentuota augaliniu ...motyvu. Indelis žalvarinis, laivelio formos, su dangteliu. Dangtelis dekoruotas kalaviju perverta liepsnojančia širdimi ir kryžiumi. Smilkalinės išorė sidabruota, o vidus auksuotas. Pėdos dugne įspausti gamintojo ženklai. Šaukštelis žalvarinis, sidabruotas.Aukštis: 8 cm, viršaus dydis: 13 x 8,8 cm, šaukštelio ilgis: 12,7 cm.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U članku Tihomira Đorđevića, «Porođajni demoni u vjerovanju našega naroda», nailazimo na spomen o brojnim vjerovanjima o porođajnim demonima na prostorima bivše Jugoslavije. Kroz osvrt na taj članak ...će se pokušati ukazati na zajedničko porijeklo tih vjerovanja a možda i uskih veza sa sličnim vjerovanjima u cijelom svijetu, koja bi sva potekla od postojanja drevnog ženskog božanstva starog koliko i neka hipotetski uvjetovana ljudska prakultura.
Ernesto De Martino jedan je od najznačajnijih talijanskih
etnologa koji je istraživao utjecaj katoličanstva na poganske obrede u pokrajinama na jugu Italije. Zbog njegovog kritičkog odnosa prema ...eurocentričnim kategorijama uvriježenim u poslijeratnoj europskoj antropologiji, smatraju ga pionirom moderne talijanske
antropologije. Najpoznatiji je po istraživanju tarantizma – glazbeno-plesnog obreda koji se često prakticirao na jugu Italije nakon Drugoga svjetskog rata. Osim istraživanja talijanskih magijskih
fenomena, De Martino se bavio odnosom religije i magije u modernom svijetu te utjecajem katoličanstva na narodnu vjersku tradiciju. U kasnijim djelima, pod utjecajem Antonija Gramscija, sve više se počinje baviti subverzivnom ulogom poganskih obreda u odnosu na hegemonijsku kulturu.
Pjesma "Šuma" u prvoj Žagaričinoj zbirci "Išla i... sve zaboravila" pojavljuje se kao uvodnik u njezin pjesnički put i često je spominjana u letimičnim pregledima Žagaričine poezije, a i najčešće ...uvrštavana u antologije suvremenog hrvatskog pjesništva. Njezini letimični opisi dotakli su se isključivo jednog značenja koje je prisutno u semantici Žagaričina pjesničkog jezika, a to je njegova snažna metatekstualna priroda. Ovaj rad donosi uvid o tome kako se u ovoj pjesmi predstavljaju temeljne poetičke karakteristike Žagaričina pjesništva kao što su metatekstualnost, metapoetičnost i metaopis svijeta čije implikacije dalekosežno najavljuju i druge karakteristike kao što su arhetipska zavičajnost, panteizam te ekopoetičnost. Osim temeljnih poetičkih karakteristika, precizna tekstualna analiza donosi i spoznaje o nekim stilskim značajkama kao što je osebujna metaforizacija od
razine riječi do razine diskurza, jezična magija, afazijska obrada pjesničkog jezika i fantastizacija pjesničkog koda. Navedenim se radom ova pjesma postavlja kao zametak Žagaričine autopoetike i dopunjavanje nekih postojećih gledišta o njoj.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Iako Grisogono u Speculum astronomicum nigdje ne spominje Speculum astronomiae Alberta Velikog uočljive su sličnosti između ta dva spisa koje upućuju na to da je Speculum astronomiae Alberta Velikog, ...izravno ili neizravno, jedan od Grisogonovih izvora. Sličnosti koje govore u prilog toj tezi su sljedeće: Albert Veliki smatra da 1. Astrologija, kad odgovara na pitanja o prošlosti i sadašnjosti, ne tvrdi da je sve iz nužnosti i ne proturječi slobodi volje. 2. Kad astrologija savjetuje što je u datoj situaciji dobro učiniti, ona upravo pretpostavlja da nije sve iz nužnosti, nego da je nešto i slučajno. 3. Problem koji Albert Veliki uočava u vezi s astrologijom njezina je sličnost s magijskim postupcima koji su loši i nedopustivi, ali astrologija nije magija, ona je matematika. 4. Odgovori koje astrologija daje na pitanja o budućnosti jesu, doduše, potencijalna opasnost za slobodu volje, ali to je u stvari problem teologije i teologija taj problem i rješava. Grisogonova izlaganja o odnosu slobode volje i astrologije vrlo su slična navedenim Albertovim tezama, što bi teško bila čista slučajnost. Ipak Grisogono nije puki epigon jer glavna Grisogonova teza da je astrologija najviša, teorijska i ujedno korisna znanost koja ukazuje u smjeru novovjekovlja ne nalazi se ni kod Alberta, niti kod kojeg drugog renesansnog filozofa.
NASILJE U DUHOVNOSTI Špehar, Milan
Riječki teološki časopis,
01/2009, Letnik:
32, Številka:
2
Conference Proceeding
Odprti dostop
Ne treba se čuditi i iščudavati ako govorimo o nasilju u duhovnosti. Istina je da bi točnije bilo govoriti o «nasilju nad duhovnošću», jer u kategoriju duhovnosti ne može ući nešto što je povezano s ...nasiljem, tj. nasilje i duhovnost ne idu zajedno. Kao što ona transcendira geste i propise unutar jedne religije, kao što tran¬scendira svoju vlastitu religiju, tako transcendira i svako nasilje, pokazujući da na svakome području gdje se pojavljuje nasilje može stajati i duhovnost kao pandan njemu.
No duhovnost nije nešto što se nalazi iznad svega. I ona se kreće u granicama koje su njoj određene. Duhovnost ima svoje izvorište. Temeljno je izvorište u svim religijama Transcendentni kojemu se prilazi s tri temeljna osjećaja: tremendum, fascinans, no-uminosum. Oni proizlaze iz Biblije, Kur'ana, Veda.
Kad govorimo o kršćanskoj duhovnosti, njezino polazište i njezin uvir uvijek su prvenstveno Biblija i crkveni nauk.
To ne znači daje duhovnost unutar jednoga vjerovanja uni-formirana. Naprotiv, uniformiranost i duhovnost ne idu zajedno. Ona je i unutar jedne vjere bogatstvo u različitosti.
Problem, a onda i nasilje, nastaje kad se različitost udaljava od izvorišta i proglašava sebe bogomdanim, dogmom. Kako se to ne bi događalo, potrebno je «razlikovanje duhova», o kojemu već govori Pavao u 1 Kor 12. Prema njemu, razlikovanje duhova nije, barem ne u teoriji, nešto nemoguće i teško. Temeljni stav prema duhovnima, darovima, karizmama za njega i za sve nas danas je izgradnja zajednice. Što god tome ne služi, nije uopće potrebno, odnosno spada u iskrivljenu duhovnost.
Mnogi su posebnost poistovjetili s različitošću pa vrše upra¬vo nasilje nad duhovnošću insistirajući po svaku cijenu na svojoj posebnosti ili posebnosti određene skupine. U tom se slučaju ne do¬gađa služenje župi kao jezgri u Katoličkoj crkvi nego se, štoviše, od župe traži služenje njoj i njezinoj karizmi.
Puno ima «abuzusa» u kršćanskoj duhovnosti, počevši od teologije satisfakcije, preko koje je ušlo u duhovnost svakovrsno «djelovanje» kako bi se udobrostivilo Boga. Kada duhovnost traži «žrtvenoga jarca», ona neminovno skreće u devijacije i nasilja. U posljednje vrijeme osobito je u nas rasprostranjena terapija iscjelje¬nja u korijenu. To su raznorazne molitve i za pretke, molitve koje imaju jaku magijsku konotaciju. Magijsku konotaciju imaju i razne molitve za ozdravljenja, razni svojevoljni egzorcizmi. Magijsko u njih prelazi u nasilje onda kada se ne postignu željeni rezultati. Za to se okrivljuje «neprotočnosti», odnosno zatvorenosti Duhu nad kim, s kim i za koga se svi ti čini proizvode.
«Viđenja» su postala vrlo učestala, puna su mašte i često odudaraju od Biblije toliko da prelaze u herezu. Molitve se pretva¬raju u magijske čine. Sveci više nisu oni čiji krepostan život treba nasljedovati nego kojima se treba na određen način moliti jer su veliki čudotvorci, odnosno uslišatelji molitava.
Iz suvremenih «duhovnih iskustava« uglavnom se izbacuje govorenje o križu, boli, patnji, bolesti, podnošenju svega toga, kao i služenju. Time se duhovna iskustva svode na nešto magijsko i tra¬ženje nečega što nije stvarnost.
Bibličar po struci i nadbiskup velike Milanske nadbiskupije Martini vidi u praksi sve te probleme i daje određene ponude: prije svega služenje zajedništvu i stvaranje zajedništva iznad svega, za¬tim trajna teološka i katehetska formacija, duh jedinstva i duh uzne-miravanja, te «umjereni zanos duha».
