SANTRAUKAPr. nom. pl. fem. stai gennai gretinama su пот. sg. fem. īdai, īstai, dāiai, mensāi ir siūloma kildinti viską iš kuopinės reikšmes formos, atspindėtos ir pron. nom. sg. fem. stai, quoi, ...taip pat dial. lie. nom. coll. liepaĩ, kurios analogas sudarė paradigminį nom. pl. fem. *-āi graikų bei lotynų kalbose, atspindėtą ir pron. lo. nom. sg., pl. fem. = nom.-acc. pl. neutr. quae, hae(-). Ide. o-kamienis nom. pl. -oi (balt. -ai) irgi laikomas kuopinės, ne pronominalinės kilmės.Pr. astits, billāts tt. įžiūrima modus relatīvus reikšmė, kurią išvystė lie. esamas, atsakomas (is), važiuotas tipo dalyvių analogai. Prūsų ta-dalyviams išstūmus ma-dalyvius, pastarųjų reikštą modus relativus praesentis funkciją perėmė prie prezentinio kamieno dėtas dalyvinis -ts (astits), vėliau išplitęs ir į preterito kamienus (dāits) bei netekęs ryšio su bendraties kamienu (dāts). SENTĒNSNAUrpr. nom. pl. fem. Stai gennai pastāne sentaūwintan sen nom. sg. fem. īdai, īstai, dāiai, mensāi be ast emprīki lazint, sta wissan etwangai westun ezze kolektīwiskas zentlīstas formai, etspandītai ir en pron. lat. nom, sg. fem. stai, quoi adder laīt. dial. nom. coll. liepaĩ, kasses analogs en grīkisku be latīnisku ast enteikūwuns paradigmatiskan nom. pl. fem. *-āi etspandītan ir en lat. pron. nom. sg., pl. fem. = nom.-acc. pl. neutr. guae, hae(-). Ide. ο-staīblas nom. pl. -oi (balt. -ai) ir pastāne laikātan pra stan stesse kolektīwiskas, ni pronominālas izskīsnas.En urpr. astits, billāts tt. ast audirīt zentlīsta stesse modus relativus, kan ast erwīstusis stēisan laīt. ẽsamas, atsakomàs(is), važiúotas tīpas particīpan analōgai, ta-particīpamans aukūmpinusimans prūsiskans ma-particīpans, stan ezze panzdaumamans zentlītan modus relativus praesentis funkcijan perimmi particīpisks -ts, pirmai dīts prei prezentiskasmu staīblin, sklāit panzdau erplatints ir en preteritas staīblins (dāits) be pamettuns sāitan sen infinitiwas staīblu (dāts).
Važno je znati kako će klimatske promjene utjecati na pojedine šumske vrste, a pritom je jednako važno istraživati i mjeriti značajke biljaka koje je relativno lako kvantificirati, a koje su snažno ...povezane s cjelokupnim funkcioniranjem biljke. Iz toga je razloga provedeno istraživanje funkcionalnih značajki lišća na petogodišnjim sadnicama obične bukve (Fagus sylvatica L.) i hrasta kitnjaka (Quercus petraea /Matt./ Liebl.) porijeklom iz dviju provenijencija čija se staništa odlikuju sličnim orografskim i edafskim, a različitim klimatskim značajkama, što je posebno izraženo u količini oborine. Prema tomu, jedna je provenijencija s područja Slavonskoga Broda koja raste na staništu s manjom količinom oborine (suha provenijencija), a druga s područja Karlovca koja uspijeva na staništu s većom količinom oborine (vlažna provenijencija). Na lišću biljaka iz tih provenijencija mjerena je površina lišća (LA), gustoća puči (SD), lisna masa izražena po površini (LMA) i sadržaj suhe tvari u lišću (LDMC). Provedeno istraživanje funkcionalnih značajki lišća potvrdilo je da je hrast kitnjak u odnosu na običnu bukvu bolje prilagođen na sušne stanišne uvjete pa se može pretpostaviti da će pod utjecajem globalnih klimatskih promjena biti kompetitivniji u odnosu na običnu bukvu. Međutim, obična je bukva pokazala veću fenotipsku plastičnost koja joj može omogućiti bolju prilagodbu na buduće suše stanišne uvjete. Nadalje, utvrđeni obrazac diferencijacije sušnije i vlažnije provenijencije, uzimajući u obzir obje vrste, pokazuje njihovu ekotipsku diferencijaciju. Pri razmatranju utjecaja klimatskih promjena na prirodne populacije tih dviju vrsta treba uzeti u obzir njihovu fenotipsku plastičnost, ali i uočenu funkcionalnu ekotipsku diferencijaciju.
It is important to know how certain species will be affected by climate change, and it is equally important to measure plant traits that are relatively easy to quantify and that are strongly related to the overall functioning of the plant. For this reason, we studied leaf functional traits on five-year-old common beech (Fagus sylvatica L.) and sessile oak (Quercus petraea /Matt./ Liebl.) saplings originating from two mature mixed beech-oak provenances with similar orographic and edaphic conditions, but different climate, especially precipitation. One provenance is the area of Slavonski Brod (dry provenance) and the other is the area of Karlovac (wet provenance). We measured leaf area (LA), stomatal density (SD), leaf mass per area (LMA) and leaf dry matter content (LDMC). The research confirmed that, compared to common beech, sessile oak is better adapted to the drier habitat conditions, so it can be assumed that it will be more competitive due to global climate changes. However, common beech showed greater phenotypic plasticity that may allow it to better adapt to future drier habitat conditions. Furthermore, the established pattern of differentiation of drier and wetter provenance of both species indicates their ecotypic differentiation. When considering the impact of climate change on natural populations of these two species, their phenotypic plasticity, but also the observed functional ecotypic differentiation, should be considered.
Prirodne populacije divlje trešnje u Srbiji nalaze se blizu južne granice areala ove značajne šumske vrste. Opstanak rubnih provenijencija, u Srbiji i široj regiji jugoistoka Europe, ugrožen je ...uslijed promjene klime, male veličine populacija, niske kompetitivnosti vrste i dr. Zbog toga se preporučuje umjetno potpomaganje obnove populacija uz proširivanje njihove genske raznolikosti. Iako je poznavanje razine i strukture genetske raznolikosti preduvjet njene učinkovite konzervacije i korištenja, istraživanja ove tematike na divljoj trešnji u regiji su rijetka. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu i obrazac fenotipske varijabilnosti za morfološka svojstva plodova, a raspravljena je i mogućnost povezanosti obrasca fenotipske varijabilnosti s genetskom diferencijacijom provenijencija.
Plodovi su prikupljeni u devet prirodnih populacija. Analizirano je deset morfoloških svojstava plodova i utrđena je prosječna klijavost provenijencija. Najmanje varijabilnim pokazalo se svojstvo širina ploda (CV = 6.2%), dok je najvarijabilnije svojstvo bila debljina peteljke (CV = 29.4%). Analizom varijance utvrđeno je da su se provenijencije međusobno statistički značajno razlikovale po svim istraživanim morfološkim svojstvima plodova (p<0.01; α = 0.05), izuzev po svojstvu debljina peteljke (p = 0.92). Iako je varijabilnost između provenijencija bila statistički značajna, razina unutarpopulacijske varijabilnosti bila je znatno veća (41.2-52.1%) od međupopulacijske diferencijacije (5.3-15.2%). Obrazac diferencijacije između provenijencija utvrđen je korelacijskom analizom prosječnih vrijednosti svojstava s klimatsko-geografskim varijablama provenijencija, pri čemu su se debljina ploda i duljina peteljke pokazali kao korisna dijagnostička svojstva. Prosječna debljina ploda bila je signifikantno pozitivno korelirana s nadmorskom visinom (R = 0.69; p = 0.04), prosječnom godišnjom količinom snježne oborine (R = 0.80; p = 0.01) i prosječnim godišnjim brojem stupanj-dana ispod 0°C (R = 0.70; p = 0.04). Prosječna duljina peteljke bila je signifikantno negativno korelirana s prosječnom godišnjom količinom snježne oborine (R = -0.69; p = 0.04), a pozitivno s omjerom godišnje temperature i količine oborina (R = 0.71; p = 0.03). Rezultati su pokazali ekoklinalni obrazac fenotipske diferencijacije provenijencija s obzirom na nadmorsku visinu staništa i s njom koreliranim ekološkim varijablama.
Iako su istraživanja obuhvatila fenotipsku varijabilnost plodova iz prirodnih populacija, ovakvi rezultati ukazuju na vjerojatnost genetske diferencijacije provenijencija s obzirom na nadmorsku visinu. To daje temelj preporuci vertikalne sjemenske zonacije areala divlje trešnje u Srbiji, kao i sukladnog korištenja njenog reprodukcijskog materijala u potpomognutoj obnovi. Radi potvrde rezultata ovog istraživanja odnosno preciznije determinacije genetske strukture prirodnih populacija, neophodno je primijeniti metode analiza raznovrsnih fenotipskih svojstava u posebno dizajniranim pokusnim nasadima (npr. testovima provenijencija) kao i analiza prikladnih DNA markera.
Natural wild cherry populations in Serbia are a part of the southern border of this valuable forest tree species distribution range. The survival of these marginal provenances in Serbia as well as in the wider region is threatened by climate change, small population sizes, low competitiveness, etc. Therefore, it is recommended to artificially assist population regeneration while increasing their genetic diversity. Although knowledge of the amount and pattern of the specie’s genetic diversity is a prerequisite for its effective conservation and use, related research in the region is scarce. The main goal of this study was to determine the amount and pattern of phenotypic variability of natural wild cherry populations in Serbia. Possible link between revealed pattern of phenotypic variability and genetic differentiation of the provenances was discussed.
Fruits were collected in nine natural populations. Ten morphological traits of the fruits were measured, and average germination rate of the provenances was assessed. The least variable trait was the fruit width (CV = 6.2%), while the most variable trait was the petiole thickness (CV = 29.4%). Analysis of variance revealed significant among-provenance variation for investigated fruit characteristics (p <0.01; α = 0.05), except for the petiole thickness (p = 0.92). Although variability among provenances was significant, the level of within-population variability was much higher (41.2-52.1%) than among-provenance differentiation (5.3-15.2%). The pattern of among-provenance variation was determined by a correlation analysis between provenance mean values and their climatic-geographical variables, whereby fruit thickness and petiole length proved to be useful diagnostic traits. Mean fruit thickness was significantly and positively correlated with altitude (R = 0.69; p = 0.04), annual precipitation as snow (R = 0.80; p = 0.01), and annual degree-days below 0 °C (R = 0.70); p = 0.04). The average petiole length was significantly and negatively correlated with the annual precipitation as snow (R = -0.69; p = 0.04), while it was positively correlated with annual heat to moisture index (R = 0.71; p = 0.03). The results revealed an ecoclinal pattern of phenotypic differentiation among the provenances due to their habitat’s altitude and other ecological variables closely related to altitude.
Although this study basically dealt with phenotypic variability of wild cherry fruits originating from natural populations, the results indicate likelihood for genetic differentiation of the provenances due to altitude. This likelihood provides the basis for recommending vertical seed zonation, as well as congruent use of reproductive material for assisted restoration of wild cherry populations in Serbia. However, to confirm this presumption of ecoclinal pattern of genetic differentiation, it is necessary to conduct analyses of various phenotypic traits in common garden experiments (e.g. provenance trials) as well as analyses of appropriate DNA markers.
U ovome radu izvršen je detaljan fonološki opis čakavskih kopnenih govora zadarske okolice uz osnovne napomene o morfologiji. Rad se temelji na primjerima dobivenima od izvornih govornika tijekom ...terenskih istraživanja. Za svaku relevantnu pojavu paralelno se navode primjeri iz svih govora, nakon čega slijedi usporedba sa susjednim novoštokavskim govorima. Radu su priloženi i ogledni primjeri nekih od ispitanih govora dobiveni transkripcijom zvučnih zapisa snimljenih na terenu. Na temelju primjerā iznesenih u ovome radu možemo ustvrditi da su fonološke značajke čakavskih kopnenih govora zadarske okolice izvorno čakavske, kao i to da su, zbog višestoljetnih bliskih kontakata s novoštokavskim govorima susjednih naselja, do određene mjere narušene.
In this article, a detailed phonological description of the Chakavian idioms of the Zadar mainland is given. The description includes some principal morphological features as well. The article is based on the examples obtained from the native speakers of the idioms during the field research of the author. In the first two chapters, the historicalgeographic context and the methodology are explained. After this, some general features of the Chakavian idioms of the Zadar mainland are given. The phonological description includes vocalism, consonantism and accentology. Each feature is explained and exemplified for each Chakavian idiom, comparing them to the adjacent Shtokavian idioms. The morphological description includes examples of noun and verb forms. In the conclusion, two main statements are given. Despite the great influence that Shtokavian idioms of the adjacent villages have made to the phonology and the morphology of the Chakavian idioms in question, their Chakavian origin is confirmed by some characteristic archaisms (accentology in the first place). At the end of the article, the examples of some idioms in question are given, which are obtained from the transcription of the spontaneous speech of the native speakers.
PDF
