U Jadranu su zabilježene dvije od tri kritično ugrožene vrste sklatova koje žive u Sredozemnom moru (rod Squatina (Dumeril, 1806)), sklat žutan S. oculata Bonaparte, 1840 i sklat sivac S. squatina ...(Linnaeus, 1758). Dok je S. oculata nestala iz Jadrana zbog prevelikog izlova, prisutnost vrste S. squatina je upitna i neki autori predlažu da se vrsta proglasi regionalno izumrlom od 1980. godine. U radu donosimo nove podatke o pojavljivanju vrste S. squatina u hrvatskom dijelu Jadrana na temelju pregleda zbirki prirodoslovnih muzeja i literaturnih izvora te tri nova nalaza kao posljedice slučajnog ulova komercijalnim pridnenim koćaricama iz 2016 i 2017. Ukupni mali broj nalaza i potpuna odsutnost vrste u znanstvenim istraživanjima koćarenjem od 1958. ukazuju na njenu nisku brojnost i na upitni učinak znanstvenih istraživanja u pronalasku rijetkih vrsta. Naša analiza pokazuje da je ova nekad brojna vrsta još uvijek prisutna u Jadranu, uz naglasak na važnost primjene novih metoda za utvrđivanje njene trenutne rasprostranjenosti kao što su programi znanosti za građane. Iako pravni okvir za zaštitu sklata već postoji, njeno loše provođenje i nepostojanje bilo kakvih mjera zaštite specifičnih za tu vrstu vjerojatno će rezultirati daljnjim padom brojnosti populacije i izumiranjem sklata sivca u Jadranu.
Analizirali smo sastav probavila 15 morskih pasa mekuša, Mustelus mustelus, prikupljenih u razdoblju od prosinca 2005. do travnja 2007. godine pridnenim koćama u sjevernom Jadranu, te istražili ...sastav prehrane i stupanj invadiranosti probavnim nametnicima. Dominantna skupina plijena bili su desetonožni rakovi (Decapoda – Malacostraca, indeks relativne važnosti, %IRI = 84,0), među kojima su najčešći plijen bili Liocarcinus corrugatus, L. depurator i Pilumnus sp. (postotak učestalosti, %F = 20 - 33). Ribe koštunjače bile su po važnosti druga skupina plijena (%IRI = 9,5) najčešće zastupljene vrstom Engraulis encrasicolus (%F = 13,3), dok su treća skupina plijena bili glavonošci (%IRI = 6,0), većinom predstavljeni vrstom Sepia elegans. Parazitološkom analizom ukupno je zabilježeno 377 jedinki nametnika u 13 inficiranih morskih pasa (prevalencija, P = 86,7%), s prosječnim intenzitetom infekcije (I) od 29 jedinki po domaćinu. Oblić Cucullanus micropapillatus bio je najprevalentniji (P = 60,0%) i najbrojniji nametnik (I = 26,9), zabilježen s ukupno 242 primjerka. Metilj Ptychogonimus megastomum je pronađen u 3 morska psa (P = 20,0%) s ukupno 89 jedinki, dok su trakavice bile predstavljene s rodovima Eutetrarhynchus i Phyllobothrium, ali s niskom stopom prevalencije (oba P =13,3%) i u malom broju jedinki (I = 0,3 i 1,1).
Ovaj rad opisuje nalaz novorođenog psa tupana Carcharhinus plumbeus (Nardo, 1927)
ulovljenog kod otoka Sazana (Albanija) na dubini od 120 m, što je najjužniji susret u Jadranskom
moru. Opisana ...jedinka imala je djelomično zacijeljen pupčani ožiljak. Patološki pregled pokazao
je da je jedinka bila u dobrom tjelesnom stanju, bez makroskopskih promijena i parazita, dok su
uzorci tkiva uzeti za daljnje histološke analize. Detaljnji morfometrijski podaci uspoređeni su s
četiri neonatalne i juvenilne jedinke iz sjevernog i srednjeg Jadrana, te su navedene u radu. Iako nije
moguće sa sigurnošću utvrditi da li je naša jedinka okoćena u istraživanom području ili drugdje,
predstavljeni nalaz daje prvi znanstveni dokaz da se neonatalni psi tupani mogu naći duž obale
Albanije. Poznavanje točnih lokacija i kretanje tek okoćenih i mladih morskih pasa od velike je
važnosti za učinkovito dugoročno očuvanje in situ.
Hrskavičnjače se smatraju visoko ugroženim morskim vrstama zbog jakog ribolovnog pritiska kojem su izložene tijekom više desetljeća u svjetskim morima i oceanima, ali i zbog drugih negativnih ...utjecaja, poput gubitka staništa, klimatskih promjena i zagađenja mora. Ubrzano smanjenje njihovih populacija može pokrenuti negativne promjene u morskim ekosustavima, što dodatno naglašava potrebu za unaprjeđenjem mjera zaštite. Ovo istraživanje prikazuje analizu trenutnog stanja ove skupine organizama u crnogorskim vodama (jugoistočni Jadran). U radu je prikazan prvi popis hrskavičnjača, koji uključuje 44 vrste, s pojedinostima o učestalosti pojavljivanja u crnogorskim ulovima. Podaci se sastoje od 1469 zabilježenih nalaza u 281 terenskom istraživanju provedenom u okviru monitoringa gospodarskog ribolova (DCF-DCRF), kao i 1222 prijavljena nalaza prikupljena kroz „građansku znanost“ (citizen science). Građanska znanost značajno je doprinijela povećanju broja zabilježenih vrsta, posebice onih koje se smatraju ugroženim ili rijetkim u regiji i koje nisu zabilježene u DCF-DCRF monitoringu. Učestalost vrsta u crnogorskim ulovima prikazana je kao udio broja njihovih nalaza u ukupnom broju nalaza hrskavičnjača u lokalnom ribolovu. Dobiveni rezultati ukazuju da je tek 16% zabilježenih vrsta uobičajeno prisutno u ulovima u Crnoj Gori, dok je 66% ili rijetko u lovinama ili potpuno odsutno. Izrada prvog nacionalnog popisa hrskavičnjača može doprinijeti rješavanju nedostataka u nacionalnom zakonodavstvu i mjerama zaštite, posebice kroz zabilježene nalaze ugroženih vrsta u nacionalnim vodama.
Nedorasla jedinka mužjaka kučine (Lamna nasus) uhvaćena je u vodama Piranskog zaljeva (Slovenija, sjeverni Jadran) 22. prosinca 2015. Primjerak je izmjeren i izvagan. U sadržaju želuca
pronađeni su ...glavonošci i ostaci riba. Ovo je prvi zapis o kučini u tršćanskom zaljevu, i jedan od rijetkih zapisa prijavljenih u sjevernom Jadranskom moru. Prisutnost ovog nedoraslog mužjaka
povlači pitanje da li je područje mrijesta ove vrste Jadransko more. Prema starijem zapisu iz 1910. kod otoka Ugljana je uhvaćena ženka psine kučine s četiri embrija. Time se potvrdila činjenica da
se ova vrsta barem u prošlosti razmnožavala u Jadranskom moru.