Predloženi teološki model čitanja znakova vremema sastoji se od promatranja sadašnjega trenutka Crkve i suvremenoga društva. Crkva koju se ima pred očima poslijekoncilska je Crkva, a društvo je ...poslijemoderno društvo. U članku se uzima u obzir razmišljanja i uvide nekolicine suvremenih autora, različitih svjetonazora, prepoznavajući u njima znakove vremena i izazove suvremenoj teološkoj misli. Među takvim znakovima vremena posebno se ističe nezadovoljstvo spomenutih mislilaca s posvemašnjim materijalizmom, s izostankom nutarnjega života, s onesposobljenošću za transcendentno. Unutar globalnoga liberalnoga kapitalizma takvi oblici duhovnoga nezadovoljstva imaju nultu toleranciju prema fizičkom izvanjskom nasilju i nasilju sustava, kao i težnju prema multikulturalnosti, pa se vide kao posebni znakovi pogodni za teološko čitanje. U zaključku članka ističe se da na isti način valja i kršćanskoj teologiji vratiti proročku dimenziju koja će biti temeljna i u gajenju suvremenih oblika svetosti.
The proposed theological model of reading the signs of the times consists of observing the present moment of the Church and contemporary society. The Church we have before our eyes is the post-conciliar Church, and the society is the post-modern society. The article considers the thoughts and insights of several contemporary authors with different worldviews, recognizing in them the signs of the times and challenges to contemporary theological thought. Among such signs, we point out the dissatisfaction of those thinkers with utter materialism, the absence of an inner life, and the incapacity for the transcendent. Within global liberal capitalism, such forms of spiritual dissatisfaction have zero tolerance for external physical and system violence and a desire for multiculturalism, hence, they are viewed as special signs suitable for theological reading. In the conclusion, we emphasize that we should likewise restore the prophetic dimension to Christian theology, which will be fundamental in cultivating contemporary forms of holiness.
Otuđenje od roditelja - što dalje Majnarić, Ines
Kriminologija & Socijalna Integracija,
12/2023, Letnik:
31, Številka:
2
Journal Article, Book Review
Recenzirano
Odprti dostop
Značajan interes znanstvenika i stručnjaka za koncept otuđenja datira od 80-ih godina 20. stoljeća, a u posljednje tri godine zadobio je određenu pažnju i u Hrvatskoj. S obzirom na mnoge rasprave ...koje se danas vode o konceptu otuđenja, cilj rada bio je prikazati aktualno razumijevanje koncepta te polemike koje se na međunarodnoj razini kao i među hrvatskim stručnjacima, vode o znanstvenoj utemeljenosti koncepta i rizicima njegove primjene u praktičnom radu. Živa diskusija postoji između autora koji se prvenstveno usredotočuju na otuđenje i onih koji se prvenstveno usredotočuju na zlostavljanje djece i obiteljsko nasilje. Nadalje se u radu daje pregled razvoja istraživačkog pristupa konceptu te se konstatira da su istraživanja u području otuđenja sve brojnija, da postoji pomak prema kvantitativnim istraživanjima i sve većem broju istraživanja koja testiraju teorijski generirane hipoteze. Zaključno se naglašava slaganje stručnjaka i znanstvenika oko potrebe za oprezom zbog mogućnosti zlouporabe koncepta otuđenja, oko višefaktorske perspektive otuđenja, kao i potrebe za daljnjim istraživanjima. Na kraju rada daju se preporuke za moguća daljnja istraživanja u svrhu doprinosa metodološkoj jasnoći i boljem međusobnom razumijevanju praktičara i znanstvenika.
The significant interest of scientists and experts in the concept of alienation dates to the 1980s, and it has gained attention in Croatia as well in the last three years. Various discussions that are being held today about the concept of alienation have been taken into consideration. Thus, the aim of the paper was to present the current understanding of the concept and the polemics that are being conducted both at the international level and among Croatian experts about the scientific basis of the concept and research methodology. In addition, polemics stand out among those who primarily focus on alienation and those who primarily focus on child abuse and domestic violence. Furthermore, the paper mentions changes in the research approach to the concept itself, where it is emphasized that the number of research in the field of alienation is increasing, that there is a shift towards quantitative research, and there is also an increasing number of research projects that test theoretically generated hypotheses. In conclusion, the paper emphasizes the agreement of many experts and scientists about the need to be careful about the possibility of misuse of the concept of alienation, about the multifactorial perspective of alienation, and about the need for further research. At the end of the paper, recommendations are given for possible further research in order to contribute to methodological clarity and better mutual understanding between practitioners and scientists.
Agresivno ponašanje nije specifično za ljude i dovoljan je i površan pogled kako bi se uočilo postojanje i uloga
agresivnog ponašanja u životinjskom svijetu koje se u tom kontekstu ne može shvatiti ...kao aberacija. Istraživanja na
životinjama pokazala su utjecaj određenih moždanih struktura na agresivno ponašanje, a primjeri ozljeda ili bolesti
kod ljudi potvrdili su ulogu specifičnih centara i kod ljudi. Brojne su teorije pokušale povezati centre u središnjem živčanom
sustavu i nasilno ponašanje a gotovo sve priznaju važnu ulogu forntalnog korteksa i subkortikalnih limbičkih
struktura uključenih u procesuiranje straha, doživljavanje zadovoljstva i strateško planiranje i donošenje odluka, ali
u konceptualizaciji neurobiologije agresije nemoguće je ne spustiti se i na razinu neurotransmitera, receptora i gena.
Cilj je ovog rada dati kratki pregled osnovnih koncepata neurobiologije agresije i nasilja no ne smije se u raspravi o
složenim fenomenima poput nasilja zaboraviti da se biologija kao čimbenik tih fenomena ne nalazi izolirana nego pod
utjecajem brojnih čimbenika okoline i socijalnog prostora.
Cilj: analizirati podatke o rizicima i okolnostima ozljeđivanja prikupljene anketom iz prvog pilot-projekta Registra ozljeda kod djece i mladih u Splitsko-dalmatinskoj županiji (SDŽ) u razdoblju od ...1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2018. te na temelju nalaza ukazati na moguće mjere prevencije. Ispitanici i metode: Podatci o rizicima i okolnostima ozljeđivanja analizirani su za svu djecu i mlade s prebivalištem/boravištem/mjestom stanovanja na području SDŽ-a u dobi 0 – 18 godina koji su zbog ozljeda primljeni i liječeni u Kliničkom bolničkom centru Split (KBC Split) u navedenom razdoblju. Rezultati: Analizom podataka u navedenom razdoblju kod svih ispitanika
utvrđeni su sljedeći rizici/okolnosti ozljeđivanja: muški spol, dobna skupina 7 – 14 godina kod oba spola, te kao najčešća mjesta ozljeđivanja: sportska dvorana/teretana i razred u zatvorenom prostoru, odnosno dvorišta i sportska/školska/dječja igrališta na otvorenom prostoru. Većina ozljeda bila je nenamjerna (96,78% u 2017. i 98,73% u 2018.). Ozlijeđeni su u trenutku nastanka ozljede najčešće bili pod nadzorom roditelja/skrbnika (48,36% u 2017. i 39,02% u 2018.), te odgajatelja/učitelja/trenera (35,42% u 2017. i 46,87% u 2018.). Samo manji dio ozljeda bio je povezan s nasiljem (0,21% u 2017. i 0,15% u 2018.) – najčešće vršnjačkim, te s već poznatom/ dijagnosticiranom bolešću/stanjem (0,60% u 2017. i 0,39% u 2018.). Ozlijeđeni su najčešće dolazili u zdravstvenu ustanovu unutar jednog sata od nastanka ozljede (33,18% u 2017. i 27,93% u 2018.), a prva ustanova koja im je pružila zdravstvenu skrb većinom je bio KBC Split (43,54% u 2017. i 34,60% u 2018.). Kod svih ozlijeđenih u prometu (2,09% u 2017. i 1,42% u 2018.) utvrđeno je kako dio njih nije poštovao zakonsku obvezu nošenja kacige niti vezivanja sigurnosnog pojasa, a najčešće su stradavali kao biciklisti i pješaci. Zaključak: Analiza podataka iz Registra detektirala je najučestalije rizike i okolnosti ozljeđivanja, što bi moglo poslužiti kao prvi korak u razvijanju specifične strategije prevencije ozljeda na regionalnoj razini.
ČIMBENICI OTPORNOSTI I ISKUSTVO VRŠNJAČKOG NASILJA Belošević, Matea; Ferić, Martina; Mitrić, Ivana
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja,
12/2021, Letnik:
57, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
The aim of this study is to determine the role of resilience factors in peer violence experienced by youth as the basis of planning evidence-based interventions for positive development promotion and ...risk behaviour prevention among youth. Our research was based on a sample of 1,647 adolescents, aged 14-19 years, from Varaždin County. The following questionnaires were used in this study: the Demographic Data Survey (developed for the purpose of this project), the CTC Youth Survey (Mihić, Novak and Bašić, 2010), and a modified version of the Resilience and Youth Development Module (California Department of Education, 1997). Using logistic regression analysis, we found that 13.8 % of peer violence experienced at least once in the last four weeks can be explained by a combination of sex, age, individual resilience factors (cooperation and communication, self-efficacy, empathy, problem-solving, self-awareness, goals and aspirations), resilience factors in the peer environment (high expectations – prosocial peers, caring relationships), resilience factors in the family environment (high expectations, caring relationships, meaningful participation), and resilience factors in the community (high expectations, caring relationships, meaningful participation). Predictors that increase the probability of experiencing peer violence are empathy and the female sex. On the other hand, the predictors that reduce the probability of experiencing peer violence are cooperation and communication, self-efficacy, high expectations – prosocial peers, and caring relationships with peers and family.
Globalna epidemija uzrokovana pandemijom COVID-19 2020. godine promijenila je način na koji svijet funkcionira, a može se očekivati da će promijeniti i obrasce delinkventnog ponašanja. Postavlja se ...pitanje - na koji način? U svjetlu kriminoloških i socioloških znanstvenih spoznaja o učinku kriza na fenomenologiju kriminala znanstvenici diljem svijeta svoj su fokus usmjerili na usporedbu (stope) kriminala prije i za vrijeme pandemije. Premda dosadašnja istraživanja pokazuju da je stopa ukupnog kriminala 2020. godine u padu, porast obiteljskog nasilja bilježi se u gotovo svim zemljama svijeta. Takva slika na prvi pogled ne iznenaduje s obzirom na epidemiološke mjere kojima su oni najranjiviji medu nama prinudno 'zaključani' u svojim domovima, zajedno sa svojim (potencijalnim) zlostavljačima. Koristeći se Kalendarom obiteljskog nasilja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, autorice analiziraju učestalost kaznenih i prekršajnih prijava za obiteljsko nasilje u Hrvatskoj prije i za vrijeme koronakrize (2019., 2020. i 2021. godine) i njihovu geografsku distribuciju po županijama. Rezultati istraživanja upućuju na to da su kaznena djela obiteljskog nasilja u blagom porastu, dok su prekršaji u blagom padu, s time da preliminarni rezultati ne upućuju na to da bi detektirani trendovi bili izravna posljedica pandemije, odnosno lockdowna, već se čini vjerojatnijim da su trendovi pod utjecajem zakonskih reformi. No, svakako je važno imati na umu pretpostavljenu veliku tamnu brojku kada je riječ o obiteljskom nasilju, ali i relativno kratak promatrani period.
Kako zaštiti starije osobe? Baturina, Danijel
Bogoslovska smotra,
02/2021, Letnik:
91, Številka:
1
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Hrvatsko društvo, kao i europska društva, neumitno demografski stari. Naslovljavanje potreba starijih osoba i poboljšavanje njihova položaja u društvu strateški je izazov za socijalnu politiku, ali i ...održavanje socijalne kohezije u društvu. Starije osobe u Hrvatskoj su u višestruko nepovoljnom položaju, u pogledu financijskog statusa, društvenog položaja i obilježja skrbi. Cilj ovog rada je prikazati kakva je perspektiva starijih osoba i mišljenja stručnjaka o njihovu specifičnom položaju u društvu i zajednici, njihovoj ranjivosti na nasilje te mogućnosti prevencije nasilja. Rad se temelji na kvalitativnoj metodi prikupljanja i analize podataka, unutar koje su se provele fokusne grupe u pet sjevernih hrvatskih županija. Analizom okvira su se unutar četiriju tema – znanje stručnjaka o učestalosti, tipovima i izvoru nasilja nad starijim osobama, karakteristike starijih osoba i čimbenici rizika nasilja nad njima, obilježja skrbi za starije osobe koje ih mogu činiti ranjivim na nasilje, prevencija i mehanizmi za sprečavanje nasilja nad starijim osobama – ustanovile kategorije i pojmovi koji su prikazani u radu. Diskusija stavlja rezultate u kontekst onoga što socijalne politike, ali i drugi aspekti društva, trenutno rade, ali i što mogu učiniti u budućnosti kako bi se preveniralo nasilje nad starijim osoba i izgradilo mostove prema njihovoj većoj socijalnoj uključenosti u društvo. Zaključak donosi određene preporuke za politike i stručni rad kao i mapiranje područja djelovanja.
The Croatian society is, just like European societies in general, undoubtedly becoming demographically older. Addressing the needs of elderly persons and improving their status in society is a strategic challenge for social policy, but also for maintaining social cohesion within society. Elderly persons in Croatia are in many ways in an unfavourable position in terms of their financial status, social status, and in terms of care. The purpose of this article is to present what kind of a perspective elderly persons have, as well as opinions of experts on their specific position in society and community, their vulnerability to violence, and possibilities of preventing violence. The article is based on qualitative method of gathering and analysing data, within which focus groups were carried out in five northern Croatian regions. Through an analysis of four top- ics – knowledge of experts on prevalence, types, and sources of violence among elderly persons, characteristics of elderly persons and factors of risk of violence towards them, characteristics of care for elderly persons that can make them vulnerable to violence, prevention and mechanisms for preventing violence towards elderly persons – categories and concepts emerge that were then presented in this article. The discussion situates results within the context of what social policies and other aspects of the society are doing currently and what they could do in the future in order to prevent violence towards elderly persons and build bridges towards their greater social involvement in society. The conclusion offers some proposals for policies and further research, as well as for mapping areas of work.
U radu se analiziraju dostupni pokazatelji i procjenjuje prisutnost nasilničkog ponašanja u obiteljima hrvatskih vojnih veterana i aktivnih vojnika. Temeljem dostupnih podataka iz literature i ...specifičnosti vojne profesije analiziraju se ključni rizični čimbenici za pojavu obiteljskog nasilja u vojnoj populaciji. Posebna pozornost posvećuje se stresorima vojne profesije koji negativno djeluju na psihičko i tjelesno zdravlje vojnog osoblja kao i na ukupno obiteljsko funkcioniranje i zdravstvene ishode članova. Zbog iskustva Domovinskog rata, kritički se preispituju obilježja hrvatske vojne populacije, njihove specifičnosti i moguća povezanost s pojavom nasilničkog ponašanja. Posebni naglasak stavlja se na potrebu i mogućnosti otklanjanja ili ublažavanja ovog nepoželjnog ponašanja na različitim društvenim razinama.
Iako promatrači vršnjačkog nasilja aktivno ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, njihove reakcije mogu odigrati važnu ulogu u zaštiti žrtve. Cilj je rada ispitati u kojoj mjeri socijalne vještine, ...prepoznavanje primjerenih reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja te samodjelotvornost i subjektivne norme vezane uz zaštitu žrtve mogu predvidjeti pomaganje žrtvi. U istraživanju su sudjelovali učenici od 12 do 14 godina (M = 12.69; SD = 0.72) iz deset europskih škola (Španjolske, Malte, Velike Britanije i Irske). Od početnog uzorka 359 učenika analizirani su odgovori 226 učenika (54.9% djevojčica) koji u situacijama vršnjačkog nasilja nisu bili žrtve i/ili nasilnici te su izjavili da u situacijama vršnjačkog nasilja nastoje pomoći žrtvi (70.8%) ili da u situacijama vršnjačkog nasilja ne čine ništa, ali smatraju da bi trebali pomoći (29.2%). Sudionici su ispunjavali online upitnik u školi, uz nadzor nastavnika. Upitnik se sastojao od niza skala, konstruiranih ili prilagođenih za potrebe ovog istraživanja kojima smo ispitali ciljane varijable: Upitnik nasilnik/žrtva, Skala empatije, Skala percipiranih socijalnih vještina, Skala samodjelotvornosti u zaštiti žrtve, Skala subjektivnih normi vezanih uz zaštitu žrtve te Upitnik primjerenosti reakcija u situaciji vršnjačkog nasilja. Doprinos promatranih varijabli u objašnjenju ponašanja pomaganja žrtvi ispitan je primjenom hijerarhijske logističke regresijske analize. Rezultati pokazuju da ispitane varijable u posljednjem koraku objašnjavaju između 18% i 25% varijance pomaganja žrtvi. Prepoznavanje primjerenosti reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja (primjerenost asertivnih reakcija i neprimjerenost agresivnih i pasivnih reakcija) te samodjelotvornost u zaštiti žrtve značajni su pozitivni prediktori pomagačkog ponašanja. Dobiveni rezultati upućuju na važnost prepoznavanja i osvještavanja primjerenih reakcija promatrača u kontekstu vršnjačkog nasilja te jačanja samodjelotvornosti s ciljem povećanja vjerojatnosti pomaganja žrtvi.
Although bystanders do not actively participate in situations of peer violence, their reactions can play an important role in protecting the victim. Therefore, this paper aims to examine to what extent social skills, recognition of appropriate reactions in peer violence situations, and self-efficacy and subjective norms related to victim protection can predict the helping behaviour. Students aged 12 to 14 (M = 12.69; SD = 0.72) from ten European schools (from Spain, Malta, UK and Ireland) participated in the study. From the initial sample of 359 students, 226 students (54.9% of girls) stated that were exclusively bystanders in bullying situations (and not victims and/or bullies). In this paper, we have focused on two groups of bystanders: those who report that they are trying to help victims in situations of peer violence (70.8%) and those who do not do anything in situations of peer violence, but think that they should help the victim (29.2%). The participants filled out an on-line questionnaire with teachers' supervision. It consisted of a series of scales, constructed or adapted for the purpose of this research: Bully/victim questionnaire, Empathy scale, Social skills scale, Self-efficacy and subjective norm for protecting the victim scale, and Questionnaire about the appropriateness of reaction in a bullying situation. Hierarchical logistic regression was conducted to check the contribution of studied variables in the prediction of helping behaviour. Results show that the examined variables explain between 18% and 25% of the variance in helping behaviour. Recognizing the appropriateness of reactions in peer violence situations (the appropriateness of the assertive, the inappropriateness of passive and aggressive reactions) and self-efficacy in victim protection are significant positive predictors of helping behaviour. The obtained results point to the importance of raising awareness of appropriate bystander reactions in situations of peer violence and enhancing self-efficacy to increase the likelihood of helping the victim.
Institucionalna igra moči Sedmak, Mateja; Medarić, Zorana
Javnost (Ljubljana, Slovenia),
12/10/2018, 2018-12-10, Letnik:
25, Številka:
sup1
Journal Article
Recenzirano
Prispevek obravnava izkušnjo nasilja migrantk v okviru zdravstvenega sistema, natančneje na področju spolnega in reproduktivnega zdravja. Osredotoča se na institucionalno nasilje v obliki ...diskriminatornih praks, omejitev v dostopu do pravic, kršenja pravic, zlorabe moči zdravstvenega osebja in drugo. Rezultati kvalitativne študije, izvedene med zdravstvenim osebjem in migrantkami na območju treh obalnih občin, izpostavijo obstoj diskriminacije, nesprejemanje drugačnih kulturnih praks ravnanja in omejitve v dostopu do ustrezne zdravstvene obravnave. Pri tem so ključni komunikacijski izzivi, ki izvirajo iz nepoznavanja slovenskega jezika, (posledično) slaba informiranost migrantk ter otežen dostop do (ustreznih) zdravstvenih storitev. Problematično je tudi pomanjkanje medkulturnih kompetenc zdravstvenega osebja in primanjkljaj sistemskih rešitev na področju spolnega in reproduktivnega zdravja, ki bi naslavljale migrantke.
PDF
