Suicidalno ponašanje vodeći je uzrok ozljeđivanja i smrtnosti svih dobnih skupina u svijetu. Policijski službenici često se susreću s osobama koje prijete oduzimanjem vlastitog života. Službenici ...koji su educirani, odnosno specijalizirani za takva postupanja i čije se intervencije u najvećem postotku odnose upravo na postupanja prema potencijalnim počiniteljima samoubojstva jesu policijski pregovarači. Krizno pregovaranje jedan je od najučinkovitijih policijskih alata koji se i u praksi i prema istraživanjima kontinuirano i dosljedno pokazuje kao vrlo uspješan način rješavanja različitih kriznih intervencija – uključujući i pokušaje samoubojstva. Cilj ovog rada jest predstavljanje djelovanja policijskih pregovarača u situacijama pokušaja samoubojstava. U radu su prikazane osnovne tehnike i strategija postupanja prema potencijalnim počiniteljima samoubojstva, kao i karakteristike pregovarača te upozoravajući znakovi u ponašanju počinitelja. Opisana su i dva primjera iz prakse te prijedlozi unapređenja policijskog pregovaranja u Hrvatskoj.
Autori u radu predstavljaju konstrukciju skale koja mjeri percepciju policije i zadovoljstvo građana policijom. U Hrvatskoj je do kraja 1990-ih korišteno samo analiziranje statističkih podataka o ...radu policije i nisu provođena istraživanja o tome kakvu percepciju o policiji imaju građani. Kada su pokrenuta istraživanja koja su obuhvaćala percepciju građana, bazirala su se na preuzimanju stranih upitnika i teorijskih modela. Autori u radu ukratko prikazuju neke strane koncepte i domaća znanstvena istraživanja koja su se na njima temeljila.
Autori prikazuju novu skalu s ciljem prilagođavanja mjerenju percepcije pojedinih vrsta policijskih poslova koja bi rukovoditeljima pojedinih organizacijskih jedinica mogla davati rezultate temeljem kojih bi mogli usmjeravati djelovanje na pojedinim vrstama poslova. Istraživanje za potrebe konstrukcije upitnika provedeno je na 170 ispitanika prosječne dobi M=41 (SD=11,98). Konstruirana i analizirana skala SPZP (Skala percepcije i zadovoljstva policijom) u konačnici se sastoji od 38 tvrdnji (Likertova skala, 1-5), 2 pitanja s ponuđenim odgovorima te 6 socio-demografskih pitanja. Provedena analiza pokazala je da se skala sastoji od 4 faktora: Opće zadovoljstvo radom policije, Zadovoljstvo kompetencijama i postupanjem policajaca, Zadovoljstvo dostupnošću policije te Zadovoljstvo primjerenošću komunikacije policajaca prilikom kontakta s građanima. Analiza pouzdanosti pokazala je zadovoljavajuću i visoku pouzdanost svih četiriju subskala.
Ocjenjivanje rada policijskih službenika esencijalni je model evaluacije (vrednovanja) rada i rezultata rada u policiji. Predmetno ocjenjivanje uređeno je odgovarajućim pravnim okvirom – Zakonom o ...policiji i Pravilnikom o ocjenjivanju policijskih službenika. Godišnja ocjena je odgovarajuća povratna informacija policijskom službeniku o obilježjima i rezultatima njegova rada u prethodnoj godini. Godišnja ocjena ima relevantne reperkusije na radnu motivaciju policijskih službenika kao i na njihov radnopravni status. Ocjenjivanja rada i godišnja ocjena važni su instrumenti upravljanja ljudskim potencijalima. U svezi s obilježjima ocjenjivanja rada policijskih službenika provedeno je empirijsko istraživanje i to metodom ispitivanja uz pomoć anketnog upitnika. Ispitanici (N=50) su bili policijski službenici Policijske uprave zadarske. Istraživanjem su obuhvaćena četiri istraživačka područja i to ocjenjivanje rada (kao instrument menadžmenta); godišnja ocjena; ocjenjivački obrazac te ocjenjivački postupak. Istraživanjem prikupljeni podaci obrađivani su pomoću statističko-informatičkog programa SPSS uporabom odgovarajućih statističkih tehnika iz domene deskriptivne i inferencijalne (neparametrijske) statistike. Rezultati istraživanja pokazuju postojanje percepcije o prisutnosti različitih manjkavosti (subjektivnih, objektivnih) u sustavu ocjenjivanja rada policijskih službenika koje u bitnome otežavaju ostvarivanje svrhe ocjenjivanja uređene spomenutim pravnim okvirom. Godišnja ocjena morala bi biti objektivna, vjerodostojna i radno-motivirajuća, a postupak njezina donošenja transparentan, logičan i pravedan. U tom smislu postoje brojni izazovi, ali i prilike da se sustav ocjenjivanja unaprijedi te u perspektivi postane relevantan instrument policijskog menadžmenta. Daljnja istraživanja predmetne problematike trebaju biti sustavna, obuhvatna i dubinska. U njih bi trebale biti involvirane specijalizirane organizacijske jedinice nadležne za upravljanje ljudskim potencijalima u policiji sa svrhom implementacije dobivenih rezultata u razvoj sustava ocjenjivanja rada policijskih službenika.
Appraising the work of police officers is an essential model for evaluating the work and results of work in the police. The subject evaluation is regulated by the appropriate legal framework - the Law on Police and the Rulebook on the Evaluation of Police Officers. The annual assessment is appropriate feedback to the police officer on the characteristics and results of his work in the previous year. The annual assessment has relevant repercussions on the work motivation of police officers as well as on their employment status. Performance appraisal and an annual appraisal are important human resource management tools. In connection with the subject matter, empirical research was conducted using the method of examination with the help of a questionnaire. The respondents (N=50) were police officers of the Zadar Police Administration. The research covers four research areas, namely performance appraisal (as an instrument of management); assessment (annual); evaluation form, and evaluation procedure. The data collected by the research were processed using the statistical information program SPSS using appropriate statistical techniques in the field of descriptive and inferential (nonparametric) statistics. The results of the research show the existence of the perception of the presence of various imperfections (subjective, objective) in the system of performance appraisal of police officers, which significantly hinder the achievement of the purpose of appraisal regulated by the mentioned legal framework. The annual assessment should be objective, credible, and work-motivating, and the process of its adoption should be transparent, logical, and fair. In this sense, there are a number of challenges, but also opportunities for the evaluation system to become a relevant instrument of police management in the future. Further research on the subject should be systematic, comprehensive, and in-depth. They should involve specialized organizational units responsible for human resources management in the police in order to implement the results obtained by the research in the development of performance appraisal systems for police officers.Ključne riječi
Kako su se organi unutarnjih poslova u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i u socijalističkoj Jugoslaviji razvijali, čime su se bavili, do kakvih je promjena došlo i zbog čega? Tijekom otprilike ...prva dva desetljeća socijalističke Jugoslavije pitanja koja su se odnosila na policiju i državnu sigurnost – ili službenim nazivom na organe unutarnjih poslova – bila su poput većine ostalih pitanja u zemlji vrlo centralizirana. Međutim, postoje indicije da 1966. možda nije bila toliko značajna prekretnica kako se popularno misli te da su neke važne promjene bile ubrzane, a ne pokrenute nakon smjenjivanja Aleksandra Rankovića. Ovaj članak prvenstveno se temelji na izvorima iz 13. maja, službenog časopisa Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove (SSUP). Pažljivo čitanje tog časopisa otkriva članke koji se bave pravnim, konceptualnim, tehničkim i praktičnim pitanjima policije. Časopis je stoga dobro mjesto za prikupljanje informacija radi boljeg razumijevanja organa unutarnjih poslova u Jugoslaviji. Ovaj članak razmatra i analizira početak decentralizacije organa unutarnjih poslova u Hrvatskoj, prije svega u području organa javne sigurnosti.
How did the organs of internal affairs in the Socialist Republic of Croatia and in socialist Yugoslavia develop, what did they actually do, what changes occurred with respect to them, and why? During approximately the first two decades of socialist Yugoslavia, issues related to police and state security – or, as they were officially called, the organs of internal affairs – were, like most other matters in the country, heavily centralized. However, there are indications that 1966 may not have been as significant a watershed moment as is commonly thought, and that some important changes were accelerated rather than triggered after the ouster of Ranković. This article is primarily based on sources from 13. maj, the official journal of the Federal Secretariat for Internal Affairs (SSUP). A careful reading of this journal reveals very detailed articles dealing with legal, conceptual, technical and practical issues affecting policing. The journal is therefore a good place to gather information for a better understanding of policing and internal affairs in Yugoslavia. This article examines and analyses the beginning of decentralization of internal affairs in Croatia, above all with regard to public security bodies.
Autori u članku istražuju stajališta Europskog suda za ljudska prava o policijskoj ovlasti provjere istovjetnosti osoba te o njenom utjecaju na pravo na privatnost građana i na slobodu kretanja. ...Radnja provjere istovjetnosti osoba rijetko se obrađuje u hrvatskoj znanosti i praksi, iako se tijekom njenog provođenja ostvaruju doticaji s pojedinim temeljnim pravima, a njeno poduzimanje, osim toga, utječe na općenitu legitimnost policije u društvu. Povod za istraživanje jesu preventivne strategije policije koje preporučuju učestalo provođenje ove radnje. Stajališta konvencijskog prava pokazuju da se policijska ovlast provjere istovjetnosti ne smatra zahvatom u pravo na privatnost iz čl. 8. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).
Konvencijska praksa smatra da sadržaj osobnih isprava ne predstavlja osjetljive podatke iz područja privatnosti te da radnja provjere nije intruzivna djelatnost. Povrede su moguće kod prekoračenja ograničavanja prava kretanja ili slobode iz čl. 5. EKLJP-a, odnosno neodgovarajućih zakonskih osnova za radnje koje slijede nakon provjere. Zakonske osnove za provjere istovjetnosti mogu obuhvaćati područje sigurnosti, istraživanja kaznenih djela ili pojedinih upravnih pitanja. Većina europskih država ima propisanu obvezu posjedovanja osobnih isprava i davanja na uvid policiji. Autori u radu promatraju i mogućnost doprinosa kriminalističkom istraživanju kroz udio pronađenih dokaza.
In order to take control of the entire Prijedor Municipality, Serbian military and police forces conducted attacks on areas in which Bosniaks or Croats were the majority population. Thus, Kozarac and ...its surroundings were attacked on 24 May 1992, soon followed by the Ljubija area. From 24 to 26 May 1992, the Serbian authorities formed the camps Omarska, Keraterm, and Trnopolje as well as several other places of internment. Captive Bosniaks and Croats from the city and municipality of Prijedor were brought and imprisoned there. The municipality was completely conquered in the second half of July 1992, when the Bosniak and Croat villages on the left bank of the Sana were attacked. According to data gathered thus far, 3,173 Bosniaks and Croats were killed on the territory of Prijedor Municipality.Victims of all the mentioned crimes included children and minors, killed exclusively due to their national or religious affiliation. In addition, many were subjected to imprisonment, expulsion, or other forms of crime. This paper is focused on the murders of 102 children and minors, based on records of missing and exhumed persons. The dates of their disappearances were recorded based on when their families reported them, which does not necessarily mean they were killed on those dates. The discovery of their remains during the exhumations and the fact that these bodies, and those that have yet to be exhumed, have been recorded in the database of the International Commission on Missing Persons (ICMP) are proof of the murders of said children and minors.
U radu se, uz navođenje statističkih podataka i odgovarajućih (komparativnih) odredbi u hrvatskom zakonodavstvu, daju prikaz i opis zakonodavstva Republike Srbije kojim je regulirano podnošenje i ...ispitivanje pritužbi na rad policijskih službenika. Autori daju i prikaz odredbi kojima se regulira pravna odgovornost osoba koje na štetu policijskih službenika zloupotrebljavaju ustavno pravo na pritužbu. Zaključak autora je da je cjelovitom pravnom regulativom omogućeno djelotvorno ostvarenje prava na pritužbu zbog nezakonitog rada policijskih službenika, pri čemu je značajno da su u provjeru utemeljenosti pritužbi uključeni i predstavnici javnosti. Prijedlog autora je da se pravnom regulativom propiše obveza čelnika Ministarstva unutarnjih poslova da pokrene disciplinski postupak protiv policijskog službenika za kojeg nadležna komisija utvrdi da je u radu povrijedio zakon.
This paper together with noting statistical data and suitable (comparative) provisions in Croatian legislation provide an overview and description of the legislation in the Republic of Serbia by which lodging and examining complaints about the work of police officials is regulated. The authors also provide an overview of the provisions which regulate the liability of persons who, at the expense of police officials, abuse the constitutional right to complain. The authors' conclusion is that holistic legal regulation enables effective achievement of the rights to complain about the illegal actions of police officials. Here it is significant that, in checking the foundation for a complaint, public representatives are also included. The authors' suggestion is to prescribe by legal regulation the duties of the head of the Ministry of the Interior so that procedures can be instigated against police officials in whose work the commission has established that there have been violations of the law.
Stavovi prema različitim manjinskim skupinama ponekad se formiraju na osnovi premalog broja pojednostavljenih, pristranih i neopravdanih generalizacija. Iako zadnjih godina postaju pozitivniji, prema ...osobama istospolne orijentacije još prevladavaju negativni stavovi (Buck i sur., 2013.). Osnovni cilj rada bio je ispitati stavove prema istospolno orijentiranim osobama među učenicima i zaposlenicima u sektorima zdravstva i policije. Sudjelovalo je 990 sudionika (501 učenika i 489 zaposlenika). Primijenjena je Skala za mjerenje stavova prema homoseksualnim osobama sastavljena na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (prema Parmač, 2005.). Rezultati provedenih analiza varijance i regresijskih analiza pokazali su da su prosječni stavovi sudionika u području neutralnih, ali postoje razlike s obzirom na to jesu li objekt stava muške ili ženske istospolno orijentirane osobe. Kad su objekt stava ženske istospolno orijentirane osobe, sudionici iz sektora zdravstva pokazuju statistički značajno pozitivniji stav u odnosu na sudionike iz sektora policije, iako je razlika u iskazanim stavovima vrlo mala. Kad su objekt stava muškarci istospolne orijentacije, stavovi sudionica statistički su značajno pozitivniji u odnosu na stavove muških sudionika, kao i stavovi zaposlenika u odnosu na učenike. Dodatno, negativni stavovi se relativno dobro mogu predvidjeti i na osnovi uvjerenja sudionika o mogućnosti voljnog odabira vlastite seksualne orijentacije, izostanka prethodnog kontakta s osobom istospolne orijentacije te religioznosti u skladu s crkvenim učenjem. Rezultati pridonose boljem razumijevanju stavova prema istospolno orijentiranim osobama u specifičnom kontekstu zdravstvenih i policijskog zanimanja u Hrvatskoj. Ukazuju na potrebu za dodatnim radom na razumijevanju, prihvaćanju različitosti i povećanju tolerancije osobito kod učenika koji se školuju za ova zanimanja.