U članku se analizira udžbenička produkcija te se nudi uvid u sadržaj metodičkih priručnika pisanih u ranome socijalizmu. Udžbenici skromna opsega, objavljeni krajem četrdesetih i u pedesetim ...godinama 20. stoljeća, odražavali su temeljne zahtjeve obrazovne politike, pa je pjevanje društveno angažiranih pjesama bilo nezaobilazan dio nastavnih aktivnosti. Osnovni je cilj glazbenog odgoja bilo osposobljavanje učenika za samostalno pjevanje po notama, a izdanja su bila koncipirana kao niz teorijskih uputa za glazbeno opismenjivanje. Objavljen je tada i prvi, temeljni metodički priručnik Jože Požgaja koji se, u revidiranim izdanjima, koristio u glazbenoj nastavi dugi niz godina. Udžbenici pisani u prvoj polovini šezdesetih godina, nakon obrazovne reforme, obraćali su se djeci primjerenim jezikom, a metodički priručnici bili su usredotočeni na obogaćivanje nastavnog rada pjesmama, literarnim primjerima, igrama, pričama, korištenjem školskog instrumentarija i slično. Fokus se s opismenjivanja premjestio na pjevanje kao dominantnu aktivnost nastavnog procesa, no iznova u cilju usvajanja osnovnog glazbenog vokabulara.
The article analyzes textbooks and offers an insight into the didactical manuals written in early socialism. Textbooks of modest volume, published at the end of the forties and in the fifties of the last century, reflected the basic requirements of educational policy. The main goal of music education was to educate students to sing by notes. The publications were conceived as theoretical instructions for musical literacy. The first didactical manual written by Joža Požgaj was published, which in its revised version was used in music teaching for many years. Textbooks written in the first half of the 1960s, after the educational reform, were adapted to children’s age, while didactical manuals focused on enriching the lessons with songs, literary examples, games, stories, the use of school instruments etc. The attention shifted from music literacy to singing as dominant activity in music teaching, but again with the aim of acquiring basic musical vocabulary.
Akademik Andrija Mohorovičić (1857. – 1936.), pronalazač MOHO diskontinuiteta Zemljine kore i svjetski poznati istraživač potresa početkom 20. stoljeća, objavio je 1911. godine u profesionalnom i ...znanstvenom časopisu Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta raspravu o djelovanju potresa na zgrade, u kojoj je predložio projektiranje i izračun onodobnih konstrukcija otpornih na potres, te ojačanje starijih, već sagrađenih struktura. Ta pionirska rasprava nije utjecala na donošenje posebnih zakonskih propisa o protupotresnoj izgradnji na području grada Zagreba, za razliku od Ljubljane nakon potresa 1895. godine. No rezultati rasprave bili su neizravno implementirani prilikom noveliranja postojećih odredbi Reda građenja koji je bio na snazi od 1857. do 1940. godine, odnosno Građevinskog pravilnika iz 1940. godine, koji je nakon što je 1946. godine formalno proglašen nevažećim, neformalno ostao na snazi za protupotresne odredbe sve do donošenja prvoga jugoslavenskog propisa 1964. godine, nakon razornog potresa u Skopju 1963. godine.
Brzo al ne prevećˮ Kiš Žuvela, Sanja; Filippi, Maura
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
2018, Letnik:
44, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Prevodeći Lobeov Katekizam glazbe, otac hrvatske glazbene terminologije Franjo Kuhač jasno je zauzeo stav da praktični glazbenik mora poznavati izvorne talijanske glazbene nazive kako bi mogao ...muzicirati diljem svijeta (1875: X). Međutim, i sâm se ipak okušao u prevođenju (ne samo) talijanskih naziva kako bi čitatelju, odnosno učeniku omogućio njihovo razumijevanje, a njegov su uzor slijedili i drugi autori instruktivne literature. Analizom specijaliziranoga korpusa s područja glazbene umjetnosti autorice su odredile neke posebnosti prijevoda talijanskih oznaka za način izvođenja glazbe na hrvatski jezik, značenjskih aspekata tih prijevoda te posljedica odstupanja od izvornika na razumijevanje glazbe.
In his 1875 translation of Lobe’s Kathekismus der Musik (the first music theory manual printed in Croatia), father of Croatian musical terminology Franjo Kuhač clearly expressed his attitude towards the possible calquing of Italian musical terms in Croatian: “All terms concerning the practical performance of a musical work, including tempo markings and other sorts of explanations, e.g. Largo, Allegro, dolce, crescendo, grazioso, tremolo staccato, col arco etc., should remain in Italian, because a practicioning musician must be able to perform music in any country and read any score“. Kuhač, however, did not miss the opportunity to translate (to a greater or lesser degree of success) Italian terms on the in order to clarify them to non-Italianspeaking students. Professional texts on music written in Croatian and other European languages include a large number of disputable translations of Italian musical terms. The authors have discussed such translations and examined their possible influence on the performance practice of those musicians who do not speak Italian. The presence of the same translations in different texts indicates their fixedness and the existence of a certain ”tradition“ of their transfer through history. By analyzing a diachronic corpus of music teaching materials, this paper aims to find the origins of this phenomenon, to offer a classification of disputable translations, and to decipher the reasons for their persistence.
Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu od svoga je prvog razreda 1889./1890. gajila emotivan odnos prema hrvatskom jeziku. Hercegovačka franjevačka provincija, čiji je projekt Franjevačka ...klasična gimnazija na Širokom Brijegu, ulagala je velika sredstva za školovanje profesora hrvatskoga jezika nakon što je kandidate za studij birala među vrsnim članovima svoje zajednice. U ovom članku prvo je opisan trud oko školskih knjiga, priručnika i udžbenika za nastavni predmet Hrvatski jezik, a zatim su ukratko predstavljeni najznačajniji profesori toga nastavnog predmeta u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu od njezina početka do njezina krvavog skončanja. U zaključku je jezgrovito izložena povijest te slavne škole čija će blagoslovljena uloga zauvijek imati iznimno važno, nezaobilazno i inspirativno mjesto u povijesti: hrvatskoga naroda, njegova kršćanskoga odgoja, hrvatskoga školstva, hrvatske pismenosti, hrvatske kulture, hrvatskoga jezikoslovlja, hrvatske književnosti itd.
U radu se raščlanjuju suodnosi naziva aerodrom i zračna luka. U različitim priručnicima i propisnicima nazivi aerodrom i zračna luka tumače se na različit način. U jednima se daje prednost ...pridjevsko-imeničkoj sintagmi zračna luka, u drugima se navode posebno kao različite natuknice, a u trećima se rabe kao nazivoslovne inačice ili istoznačnice. Ne- ujednačenost i nesređenost naziva izaziva potrebu njihove unifikacije i standardizacije. U članku se pokušalo opisati i protumačiti osnovne razlike između naziva aerodrom i zračna luka pa predložiti moguću definiciju u budućim normativnim priručnicima.
U radu se raspravlja o pridjevskim sintagmama tipa gol golcat. Istražuje se njihov položaj unutar norme hrvatskoga standardnog jezika i način obrade u raznim jezičnim priručnicima (pravopisima, ...gramatikama, frazeološkim radovima te u općim, frazeološkim i dijalektnim rječnicima). Proučavaju se i dosadašnji nazivi tog tipa pridjevskih sintagmi. Istraživanje se temelji na primjerima iz priručnika i rječnika hrvatskoga standardnog jezika i na onima iz čakavskoga narječja, a pokazalo se je da je njihova obrada često nesustavna i da se upotrebljava više naziva za istu pojavnost. Predlaže se da se sintagme tipa gol golcat nazivaju elativima te da se u gramatikama obrađuju na tvorbenoj razini, a u rječnicima unutar vlastite natuknice.
Autor je bio pitomac i student Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu od listopada 1955. do veljače 1964., uz dvogodišnji prekid zbog služenja vojnog roka. Ovdje iznosi svoje iskustvo učenja Svetoga pisma u ...Đakovu, Zagrebu i Rimu na Papinskom biblijskom institutu. Iz Đakova se ugodno sjeća profesora R. Schütza, iz Zagreba B. Dude, iz Rima C. Martinija i L. Alonso-Schökela. Od listopada 1972. predaje biblijske discipline na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu te iznosi iskustvo predavanja svećeničkim kandidatima, zatim vođenja kandidata pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. Svoju misiju vidi kao dužnost uvođenja u vjeru Crkve o Riječi Božjoj, ali i uvođenja studenata u rezultate znanstvenog istraživanja Biblije kao Riječi Božje u riječi ljudskoj. U tom poučavanju i nastupima u liturgiji skreće pozornost na povijesnu dimenziju pojedinih knjiga i odlomaka te nastoji oko aktualizacije i inkulturacije.
U radu se opisuju najčešće sintaktičke pogreške u Glasu Istre, najčitanijim dnevnim novinama u Istri. Analiza obuhvaća dvadesetak brojeva s posebnim naglaskom na položaj enklitike, sročnost s ...brojevima, veznike budući da, ni i niti, s obzirom na (to da), ukoliko i ako, prijedloge nasuprot, unatoč, usprkos, kroz, po, putem, s(a), zbog i radi, posvojni genitiv, posvojni pridjev i dekompoziciju predikata. Uvažavajući pravila i posebnosti publicističkoga stila, komparativnom se analizom propisâ iz normativnih priručnika i primjerâ iz novina ukazuje na situacije u kojima se ne poštuju normativna pravila na sintaktičkoj razini.
Druga se polovica 18. stoljeća pokazala posebno plodnom za nastanak jezičnih priručnika koje su sastavljali slavonski autori u zemlji i izvan nje. Razlozi za to nalaze se u izvanjezičnim okolnostima. ...U radu će se tri najpoznatija slavonska jezična priručnika iz 18. stoljeća, Tadijanovićev, Relkovićev i Lanosovićev, promotriti izvan nacionalnih granica. Prikazat će se i usporediti njihov sadržaj i koncepcija s odabranim onodobnim europskim priručnicima, a kako bi se dopunila njihova dosadašnja istraženost te pokazali njihovi jezikoslovni dosezi u europskom kontekstu u drugoj polovici 18. stoljeća.
PDF
